Energetska dilema: Graditi solarne elektrane ili… solarne elektrane? :-)

Solarne elektrane koje osiguravaju električnu energiju nakon zalaska sunca, uz kompetetivne cijene, postale su realnost na Srednjem Istoku.

ACWA PowerKompanija ACWA Power International iz Saudijske Arabije dobila je ugovor u Dubaiu, vrijedan milijardu USD, za gradnju koncentracijske solarne elektrane (CPS) snage 200 MW, koja će slati u mrežu električnu energiju između četiri sata popodne i deset ujutro. Ugovor je sklopljen na 25 godina, a otkupna cijena isporučene električne energije bit će 9,45 američkih centa po kilovatsatu ¢/kWh.

CSP su termoelektrane: pomoću zrcala koncentriraju solarno zračenje koje zagrijava vodu, koja se pretvara u paru i pogoni parnu turbinu.

Dok je cijena gradnje fotonaponskih solarnih elektrana znatno opala i one su postale najjeftiniji izvor električne energije u subtropskim regijama (do rekordnih 2,45 ¢/kWh!), koncentracijske solarne elektrane (CSP) su znatno skuplje (dosad su cijene bile 15 do 18 ¢/kWh). Sad i njihove cijene padaju, zahvaljujući kineskim proizvođačima opreme (koji su najzaslužniji i za pad cijena FN, pa danas proizvode 80% fotonaponskih solarnih panela u svijetu).

CSP imaju ugrađen kolektor vručeg fluida (otopljene soli, temperature do 490°C), pa mogu preko dana skladištiti energiju za kasnije korištenje. Kombinacija oba tipa može dati stabilan sustav u zemljama pogodne klime; o tome smo pisali ovdje (planovi Saudijske Arabije).

Paddy Padmanathan, CEO kompanije ACWA, kaže da očekuje kako će CSP u roku od 18 mjeseci biti po cijeni ravnopravne termoelektranama na prirodni plin s kombiniranim ciklusom.

Međutim, konkurencija stiže, uz niske cijene FN, s opadajućom cijenom baterija. Jenny Chase iz Bloomberg New Energy Finance (BNEF) kaže da do 2021., kad ova CSE treba biti puštena u pogon, kombinacija fotonaponskih elektrana i baterija može biti jednake cijene, a mnogo je fleksibilnija od solarne termoelektrane.

Tako se međusobno takmiče dvije solarne tehnologije. Padmanathan kaže da danas u svijetu postoje samo dva proizvođača CSP, a ostali su bankrotirali (jer je razvoj u posljednjih 10-15 godina bio sporiji nego što su se nadali). Međutim, sada se bar pet kineskih kompanija priprema ući na tržište.

ACWA gradi slične elektrane u pustinjama u Maroku i Južnoj Africi, gdje po jedna CPS već radi. a još su dvije u Maroku i jedna u SA ugradnji.

http://www.renewableenergyworld.com/articles/2017/07/solar-thermal-plants-aim-to-keep-lights-on-at-night.html

Oglasi
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Donald Trump, sam na svijetu: kraj američke ere

Čim je Donald Trump bio izabran, pisao sam da je to izraz shvaćanja građana SAD da više nisu najmoćnija sila svijeta, nego tek druga.

Ključni dio svjetske dominanacije bila je globalna fascinacija s “American Way of Life”, koja se postepeno smanjuje u posljednjih dvadesetak godina. Drugi ključni dio bio je pretenzija lidera sad da budu ne samo najjači frajer u kvartu, nego i stožer svjetskog poretka baziranog na istim vrednotama, kao i američki način života.

Trump je odbacio tu ideološku i organizacijsku pretenziju, nasuprot koncepciji po kojoj Amerika treba slijediti samo sebične i kratkoročne interese. Glupo je baviti se nečim globalnim i dugoročnim: to onda iskoriste drugi, da te izrabljuju. »Ne želimo više da nam se drugi lideri i druge zemlje smiju«, rekao je Trump.

SAD, Sirija i Nikaragva protiv ostatka svijeta

Trump- You are fired!Istupom iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, argumentirajući da je to u interesu američkog biznisa, radničke klase i suvereniteta, dureći se jer se navodno ostatak svijeta urotio protiv Amerike da je opljačka, Trump je odlučno nastavio zacrtanim putem. Jedino što je važno, je interes američkog biznisa i američkih radnih mjesta. Ne postoje saveznici, samo trenutkni odnosi moći i interesa.

On je, procjenjuje njemački “Der Spiegel” u redakcijskom komentaru, nastupio »primitivno brutalno« te »zazvao duboko ukorijenjen nacionalizam i gurnuo Zapad u konflikt dublji od ijednog nakon Drugog svjetskog rata«. Još i više: »Njegov govor je bio prekid sa stoljećima prosvjetiteljstva i racionalnosti. Predsjednik je iznio svoj politički stav kao nacionalistički manifest najimbecilnije vrste (…) G-7 je postala G-6. Zapad je podijeljen.«

Sjedinjene Američke Države našle su se nasuprot gotovo cijelom svijetu; jedine druge zemlje na svijetu, koje nisu prihvatile Parišli sporazum, su Sirija i Nikaragva. Ali američka vlada je stala nasuprot ne samo drugim zemljama svijeta, nego i brojnim građanima, gradovima i državama u SAD.

Američke države, gradovi i kompanije protiv federalne vlade

Michael Bloomberg, milijarder i bivši gradonačelnik New Yorka, osnovao je koaliciju gradova i kompanija koje će nastaviti raditi s ciljem da SAD ipak ostvare svoje obaveze iz Pariškog ugovora. »Američka vlada se povukla iz ugovora, ali američki narod mu ostaje predan.«

Bloomberg se hitro sastao s novim francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, koji je sada glasnogovornik Europske unije o ovoj temi, kao novo lice nasuprot Angeli Merkel koju čekaju izbori za Bundestag.

Macron je, govoreći na odličnom engleskom (boljim od Trumpovog, kažu zlobnici), Trumpovoj paroli “Make America great again”, suprotstavio parolu “Make our planet great again”.

Devet država u SAD, predvođenih Kalifornijom i New Yorkom, koje ostvaruju više od 30% nacionalnog BDP-a, objavile su da će zajednički nastaviti aktivnosti za smanjivanje emisija stakleničkih plinova do 2025. za 26-28% u odnosu na 2005., što je obaveza koju je za SAD predložio tadašnji predsjednik Barack Obama. Većina tih država ima demokratske guvernere, ali dvije imaju republikanske. Očekuje se da će se koalicija proširiti, jer još 21 država u SAD ima na snazi obavezujuće ciljeve povećanja udjela obnovljivih izvora i učinkovitog korištenja energije.

Jednako su najavili gradonačelnici 187 gradova s ukupnim stanovništvom od 52 milijuna, predvođeni New Yorkom, Los Angelosom, Houstonom i Phoenixom.

Čak i ako opasnost postoji, ekonomija je iznad svega

Rick Pery, ministar energetike SAD, najavio je mjere kojima će federalna vlada nastojati blokirati ovakve inicijative i poticati korištenje ugljena.

Mike Pence, potpredsjednik SAD, rekao je da ljevica u SAD i u svijetu iz nekog čudnog razloga gura klimatske promjene kao ključnu temu. Nasuprot tome, SAD su pokazale »stvarno vodstvo« i »stvarni napredak«.

Unutar Trumpove administracije, ministar vanjskih poslova Rex Tillerson, nekadašnji generalni direktor kompanije Exxon Mobil, bio je protiv povlačenja iz Pariškog sporazuma.

Svjetski mediji prenose izjavu Nikki Haley, veleposlanice SAD u Ujedinjenim narodima, da predsjednik Trump prihvaća da se klima mijenja i da su emisije stakleničkih plinova djelomično uzrok. »To što smo se povukli iz kluba, ne znači da ne brinemo o okolišu.« Nije objasnila kako zna za tu promjenu stava, jer Trump nije javno rekao da više ne vjeruje kako su klimatske promjene izmišljotina, koju su lansirali Kinezi da bi potkopali američko gospodarstvo.

Klimatolozi osporavaju Trumpov argument da Pariški sporazum ionako može imati tek minimalni utjecaj na globalnu klimu. Pozvao se na jednu studiju napravljenu 2014., koja u svojim prognozama nije uključila sve obaveze koje su brojne nacije bile prihvatile već prije zaključivanja Sporazuma krajem 2015., te pretpostavlja da nikakve akcije neće biti poduzimane nakon 2030..

Zemlje G-6 protiv SAD

Na sastanku grupe G7, predstavnici ostalih šest vlada (Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, UK) pokušali su odgovoriti Trumpa od ovog poteza. Angela Merkel je rekla da su, nasuprot žalbama o prijetnjama ekonomskom rastu, obnovljivi izvori energije značajna ekonomsku prilika. »Ako najveća svjetska ekonomska sila istupi, prostor će biti otvoren za Kineze«, rekla je Merkel, dodajući da je Si Đinping već jasno najavio spremnost da iskoriste tu priliku. Čak i Saudijci se spremaju za post-naftnu eru, nastavila, je, te je štednja energije važan globalni ekonomski cilj iz mnogih razloga, ne samo zbog klimatskih promjena.

Francuska, Njemačka i Italija (predsjednik Macron te predsjednici vlada Merkel i Gentiloni) su već u četvrtak, odmah nakon Trumpove objave nakon sastanka G7, objavile zajedničku izjavu kojom odlučno odbacuju mogućnost da se ponovo otvore pregovori o promjenama Pariškog dogovora. »Smatramo da je impuls stvoren u Parizu u prosincu 2015. ireverzibilan, i čvrsto vjerujemo da Pariški dogovor ne može biti predmet ponovnih pregovora jer je to vitalni instrumet za naš planet, društva i gospodarstva.« Macron je najavio da će uskoro, zajedno s Angelom Merkel, najaviti nove snažne inicijative.

Predsjednica vlade UK Theresa May odbila je potpisati tu izjavu, što bi moglo imati utjecaja na rezultat parlamentarnih izbora ovoga četvrtka. Prema ispitivanjima javnoga mnijenja, konzervativci i dalje vode, ali je njihova prednost pred laburistima značajno pala. Prije mjesec i pol, kad je May najavila prijevremene izbore, imali su prednost od oko 20%. Rezultati posljednjih anketa jako variraju i njihova je prednost između 1% i 12%.

Ministar vanjskih poslova Boris Johnson rekao je da se ne slaže s Trumpovim postupkom, ali da ne treba srljati u osudi, te treba nastaviti raditi s Washingtonom.

Indija i Kina uz Europsku uniju

Predsjednik indijske vlade Narendra Modi je rekao, također nakon razgovora s Macronom, da će njegova zemlja ići »više i dalje« od Pariškog sporazuma, jer je to »naša dužnost da zaštitimo Majku Zemlju«.

Kina, koja posljednjih nekoliko godina prednjači u svijetu u razvoju obnovljivih izvora energije, smanjuje potrošnju ugljenu i postiže prve rezultate u smanjivanju zagađenosti zraka u gradovima i drugih šteta za okoliš prouzročenih desetljećima vrtoglavog rasta, nastavit će istim smjerom. U četvrtak, kad su se odvijali ovi burni događaji, predsjednik kineske vlade Li Kećjang je bio u posjeti Berlinu, te je nastupio s Merkel, odlučno objavljujući da će Kina nastaviti zaokretom prema »zelenom rastu«.

Dok njen mladi saveznik Macron žestoko nastupa u javnosti, Merkel se sprema za slijedeći čin drame, koji će se odigrati u srpnju na sastanku grupe G-20 u Hamburgu, Ona se nada da će sve ostale zemlje istupiti protiv SAD. Nesiguran je stav Saudijske Arabije, koja bi mogla stati uz svog saveznika, ali bi odnos još uvijek bio 18-2.

Merkel, odrasla u Istočnoj Njemačkoj, nikad nije imala razumijevanja za anti-amerikanizam koji je bio snažan u Zapadnoj Njemačkoj. Uporno je inzistirala na trans-atlantskom partnerstvu. Sadašnje njeno gorko priznanje, na sastanku CDU prošle nedjelje, da je izgubila povjerenje u SAD odjeknulo je širom svijet kao dokaz da je najmoćnija žena Europe izgubila nadu da se Trumpa može privesti pameti, u ovom pitanju kao i u drugima.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Rusija započela gradnju novog plinovoda prema Turskoj i Europi

Kompanija South Stream transport, podružnica ruske državne kompanije Gazprom, počela je graditi podmorski plinovod TurkStram, s dvije cijevi ukupnog kapaciteta 31 milijardu kubika godišnje. Kanal vodi od luke Anapa do Kiyuikoya u europskom dijelu Turske.

TurkStreamNovim plinovodom isporučivat će se dodatne količine prirodnoga plina Turskoj, koja je veliki potrošač (sada naftu iz Rusije dobiva postojećim naftovodom Plavi tok, koji je istočnije), a dio će se dalje preko Grčke prodavati drugim europskim zemljama: Trans-jadranskim plinovodom (TAP) u Italiju, a dio u Bugarsku i preko nje u Srbiju, u Rumunjsku i dalje.

Pripremanje gradnje ovog plinovoda bilo je obustavljeno nakon sukoba Rusije i Turske 2015., ali su Putin i Erdogan brzo popravili odnose.

Gazprom također s grupom zapadnih kompanija priprema proširenje naftovoda Sjeverni tok na Baltičkom moru, kojim će se znatno povećati sadašnje isporuke plina u Njemačku. Treći pravac isporuke, koji uredno funkcionira (za razliku od pravca kroz Ukrajinu), je plinovod kroz Belarus.

Usprkos sukobu između EU i Rusije, trgovina prirodnim plinom će se nastaviti, jer je vrlo važna za obje strane. Europi je taj energent vitalno važan (barem još 20-30 godina), a Rusko gospodarstvo bi krahiralo bez tog prihoda (znatno su povećali prodaju Kini, ali to nije dovoljno).

Ukrajina je geostrateška žrtva u sukobu s Rusijom, jer će joj zapad pomoći da se održi, ali ne i da povrati oduzeti teritorij. Izgubit će prihod od naknade za transport, ali će ipak uz pomoć zapada osigurati energent za vlastite potrebe.

Za Rusiju, geostrateški je cilj posve isključiti današnji pravac kroz Ukrajinu. Razlog tome je, navodno, što je Ukrajina stalno kasnila s plaćanjem za isporuke i potkradala plin iz plinovoda, a s druge strane naravno sukob zbog građanskog rata u Ukrajini i ruske aneksije Krima.

Zapadne zemlje pružaju pomoć Ukrajini i ona će dobivati prirodni plin postojećim plinovodima, sada u obrnutom smijeru. Dakle, ruski plin će opet okolnim putem djelomice završavati u Ukrajini.

Turski tok se gradi zato, jer je EU blokirala gradnju plinovoda Južni tok, kojeg je Rusija bila planirala da u isporukama zemljama EU zaobiđe Ukrajinu s juga najkraćim putem, preko Crnog mora u Bugarsku i dalje. Tako će plin sada ići još zaobilaznijim putem preko Turske, koja je također u sukobu sa EU.

Gledano sa strane, ili možda iz visine, iz perspektive općeljudskog razuma i interesa čovječanstva, sve to izgleda kao smiješno dječje natezanje i inaćenje s obje strane. Kao i aktualno obostrano plašenje i junačenje na Baltiku između Rusije s jedne strane i tri male baltičke države, EU i NATO s druge.

Nažalost, tako su se kroz povijest pripremale situacije u kojima je dovoljna jedna iskra da započne rat. Prvi svjetski rat nije bio tako davno, da se ne sjećamo kako su velike sile nepromišljeno srnule u međusobno uništavanje, koje ih je na kraju sve skupo koštalo.

Tako da je, imajući povijest na umu, ipak donekle utješno da je glavnim akterima trgovina važnija od takmičenja čiji je veći. Bolje biti licemjeran profiter nego beskompromisni nasilnik.

Objavljeno u ekonomija, fosilni izvori, međunarodna politika | Ostavi komentar

Kolike su globalne zalihe sirove nafte? I koliko je to danas važno?

Zbog velikog smanjenja investicija u traganje za novim izvorima, prema upravo objavljenim podacima Međunarodne energetske agencije (IEA), globalna otkrića novih izvora sirove nafte dramatično su pala 2016. g, na samo 2,4 milijardi barela (Gbl); u prethodnih 15 godina iznosila su u prosjeku 9 Gbl/god..

[Jedan barel ekvivalentne nafe (boe) = 159 litara, odnosno 140 kg sirove nafte. Energetski sadržaj: 5,86 GJ (gigadžula) = 1628 kWh]

Porasle su investicije u istraživanje novih izvora nafte iz glinenih škriljevaca (šejla) u SAD, te su smanjeni proizvodni troškovi.

Za usporedbu: Globalna potrošnja sirove nafte u svijetu je oko 90 milijuna barela dnevno, odnosno oko 33 milijardi barela (Gb) godišnje (jedna zanimljiva interaktivna karta). Dakle, po gore navedenoj brojci, u posljednih 15 godina, novootkrivene dokazane zalihe su tek oko jedna četvrtina godišnje potrošnje.

Međutim, drugi podaci su različiti, pa je laiku teško snaći se što točno koja brojka znači.

Naftna kompanija BP objavljuje godišnje izvještaje i procjene o rezervama sirove nafte i raznim drugim energetskim temama. Godine 2010. objavili su da dokazanih rezervi nafte na svijetu ima za još 40 godina pri sadašnjem tempu potrošnje. Samo na osnovu tog podatka nije potrebno paničariti, jer ima još mnogo potencijalnih zaliha, koje postaju dostupne tehnološkim unapređenjima.

Dokazane rezerve su 2015. malo opale i iznose malo manje od 1.700 Gbl, prema podacima na mrežnom sjedištu BP. Rezerve su ipak porasle za 24% u posljednjih deset godina i sad su dovoljne za pokrivanje 50,7 godina sadašnje proizvodnje.

Drugi ekstrem u odnosu na “ekološke paničare” su “tehnološki lakoćemoisti” (moj termin). 🙂 Oni kažu da ni o čemu ne moramo brinuti, rješit će se problemi sami od sebe. (vidi npr. članak u “Forbesu”, 25. lipnja 2015..

Istovremeno se međutim događa dramatičan tehnološki razvoj s dalekosežnim ekonomskim posljedicama. Na dulji rok, cijene ekploatacije novih izvora će vjerojatno rasti. S druge strane, u posljednjem desetljeću znatno su opale cijene proizvodnje električne energije iz vjetra i sunca, te padaju i cijene baterija. Električni automobili postaju realna alternativa i prijete industriji nafte, bez obzira na zalihe.

U visokorazvijenim zemljama, potrošnja nafte opada od sredine 2000-ih.To možda ukazuje da je u početnom stadiju nova tehnološka i industrijska revolucija (Industrie 4.0, ili možda ipak tek druga faza 3. industrijske revolucije, započete mikroelektronikom 1970-ih) ili šesti Kondratijev ciklus. (Dva Kondratijeva ciklusa traju stotinjak godina, koliko i jedna industrijska revolucija, s početkom oko 1780..)

Svi su izgledi da će nafta gubiti na važnosti, kao što se dogodilo s ugljenom. Iznevjerena su međutim očekivanja iz vremena početka 3. industrijske revolucije da će masovna primjena nuklearne energije postati primarni izvor. Danas su u prvom planu obnovljivi, a do kraja ovog Kondratijevog ciklusa, u drugoj polovici 21. stoljeća, možda se stvori stabilna kombinacija fuzije i obnovljivih.)

Objavljeno u ekonomija, energetika, fosilni izvori, Futurologija | Ostavi komentar

Japan i Tajvan šest godina nakon Fukušime

Šest godina nakon nesreće u kojoj je uništena nuklearna elektrana Fukušima Daići, japanska vlada. na čijem je čelu Shinzo Abe, nastoji ponovo povećati korištenje nuklearne energije Te potaknuti dalji razvoj nuklearne industrije. Nadaju se ne samo gradnji novih reaktore, nego i izvozu. (6 Years After Fukushima: Has Japan Lost Faith in Nuclear Power?)

17-03-11-antinuklearci na TajvanuJavnost izražava snažno nepovjerenje. U istraživanjima javnoga mnijenja, velika većina javnosti je za postepeno ili čak momentalno napuštanje nuklearne energije.

Od 100.000 ljudi, koji su iseljeni nakon nesreće, samo 13% se vratilo u svoje domove, iako su vlasti objavile da je povratak siguran.

Ukupni troškovi nesreće, po zadnjoj procjeni, iznose 22 tisuće milijardi jena (188 milijardi USD). Od toga se 40% odnosi na dekomisiju uništenih rektora, 40% na odštete i 20% na dekontaminaciju pogošenih nastanjenih područja.

Uoči nsereće, Japan je imao 55 operativnih reaktora. Svi su nakon nesreće iskljuečni radi rigidnih provjera. Ukupno 12 reaktora je ili uništeno ili trajno isključeno, tri su operativna [možda još koji u međuvremenu – podatak nije najsvježiji], dva imaju odobrenje i čekaju odobrenje suda za priključenje na mrežu, za 21 reaktor se razmatraju zahtjevi za ponovni start, a za 17 nije podnijet zahtjev.

Potrošnja električne energije je smanjena za oko 10% u odnosu na 2010.. Ostatak potreba da se nadoknadi proizvodnja NE je ponajviše nadoknađen porastom proizvodnje u TE na prirodnih plin, djelomice u TE na ugljen, te u elektranama na obnovljive osim HE, čiji udio raste ali je još skroman.

Problem za budućnost je i 14.000 tona istrošenog nuklearnog goriva, koje je sada većinom uskladišteno u krugovima nuklearni elektrana. Vlada ima pralnove ulaganja u postrojenje za reprocesiranje goriva. Ima također 48 tona izvojenog plutonija, od kojih je 3/4 pohranjeno u Francuskoj i UK. to je dovoljno za izradu 1.200 nuklearnih bombi.

Bivši predsjednik japanske vlade Junichiro Koizumi pozvao je povodom godišnjice na potpuno odustajanje od nuklearne energije.

Povodom šeste godišnjice nesreće, na Tajvanu su odražane masovnoe demonstracije protiv nuklearne energije. Tajvanska je vlada već odlučila o zatvaranju tri postojeće nuklearne elektrane s šest reaktora do 2025..

Udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije 2016. iznosio je samo 4,8%. Vlada računa da će postotak do 2025. porasti na 20%, uz znatno smanjenje korištenja ugljena i povećanja prirodnoga plina.

Objavljeno u elektrika, nuklearna energija | Označeno sa , | Ostavi komentar

Velika Britanija se vraća u 19. stoljeće!

Emisije ugljičnoga dioksida u UK 2016. bile su najniže od 1894.. Da, nije greška – od 19. stoljeća. 🙂 Ovo je bilo toliko neodoljivo zanimljivo da su “Financial Times” i “Times” donijeli priču na naslovnici.

Emisija ugljičnoga dioksida u UK 2016. bila je manja za 5,8% nego prethodne godine. Potrošnja ugljena smanjena je za čak 52%. Porasle su emisije uzrokovane potrošnjom nafte (+1,6%) i prirodnoga plina (+12,5%).

Potrošnja ugljena u UK dosegla je vrhunac 1956,, kad je iznosila 221 milijun tona. Prošle godine, iznosila je samo 18 milijuna tona.

U odnosu na 1990., emisije CO2 pale su za 36%.

U razdoblju između travnja i rujna 2016., UK je proizvela više električne energije iz solarnih elektrana nego iz TE na ugljen. Vjetroelektrane su tijekom cijele 2016. proizvele više nego TE na ugljen.

Po ocjeni Carbon Brief, razni su razlozi pada potrošnje ugljena, ali glavni je odluka vlade da se obustavi korištenje ugljena u termoelektranama do 2025..

Studija objavljena ovoga tjedna u časopisu “Nature Energy” zaključuje da bi UK trebala postići neto-nulte emisije ugljičnoga dioksida do 2070., da bi ispunila obaveze koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.

Objavljeno u fosilni izvori, klimatske promjene, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Priča o dva Teksasa: nafta i vjetar

Dvije priče iz Teksasa (odnosno, priče o dva Teksasa), koje upečatljivo prikazuju probleme koje će imati administracija Donalda trumpa ako pokuša ispuniti njegova obećanja da će, ukidanjem poticaja obnovljivim izvorima te povratkom poticaja fosilnim gorivima, vratiti radna mjesta koja su izgubljena u proteklih 20-ak godina.

A Tale of Two Texases

S jedne strane, New York times piše o tome kako ponovo raste proizvodnja nafte u Zapadnom Teksasu, ali se ne vraćaju radna mjesta, zbog ubzrane automatizacije. »Ubrzo će svaka bušotina imati jednog radnika i robota.«

Oko 30% naftaških radnika u SAD izgubilo je posao od 2014., kad je nagli pad cijena prisilio poduzeća da režu troškove. Više od polovice tih radnih mjesta neće se ponovo otvoriti.

Druga priča, iz “Guardiana”, govori o rančerima koji odlično zarađuju od zakupnina za vjetroelektrane. Od svake turbine, vlasnik zemlje zarađuje između 10 i 20.000 dolara.

A ne zarađuju samo oni. U okrugu Nolan, ubrani porezi skočili su sa 400 milijuna na tri milijarde dolara, uvelike zahvaljujući vjetroelektranama. S druge strane, porezi koje državi i lokalnim vlastima u Teksasu plaća industrija nafte pali su 2014.-2016. za 40%.

Objavljeno u ekonomija, energetika, fosilni izvori, obnovljivi izvori, politika | Ostavi komentar