Velika Britanija se vraća u 19. stoljeće!

Emisije ugljičnoga dioksida u UK 2016. bile su najniže od 1894.. Da, nije greška – od 19. stoljeća. 🙂 Ovo je bilo toliko neodoljivo zanimljivo da su “Financial Times” i “Times” donijeli priču na naslovnici.

Emisija ugljičnoga dioksida u UK 2016. bila je manja za 5,8% nego prethodne godine. Potrošnja ugljena smanjena je za čak 52%. Porasle su emisije uzrokovane potrošnjom nafte (+1,6%) i prirodnoga plina (+12,5%).

Potrošnja ugljena u UK dosegla je vrhunac 1956,, kad je iznosila 221 milijun tona. Prošle godine, iznosila je samo 18 milijuna tona.

U odnosu na 1990., emisije CO2 pale su za 36%.

U razdoblju između travnja i rujna 2016., UK je proizvela više električne energije iz solarnih elektrana nego iz TE na ugljen. Vjetroelektrane su tijekom cijele 2016. proizvele više nego TE na ugljen.

Po ocjeni Carbon Brief, razni su razlozi pada potrošnje ugljena, ali glavni je odluka vlade da se obustavi korištenje ugljena u termoelektranama do 2025..

Studija objavljena ovoga tjedna u časopisu “Nature Energy” zaključuje da bi UK trebala postići neto-nulte emisije ugljičnoga dioksida do 2070., da bi ispunila obaveze koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.

Objavljeno u fosilni izvori, klimatske promjene, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Priča o dva Teksasa: nafta i vjetar

Dvije priče iz Teksasa (odnosno, priče o dva Teksasa), koje upečatljivo prikazuju probleme koje će imati administracija Donalda trumpa ako pokuša ispuniti njegova obećanja da će, ukidanjem poticaja obnovljivim izvorima te povratkom poticaja fosilnim gorivima, vratiti radna mjesta koja su izgubljena u proteklih 20-ak godina.

A Tale of Two Texases

S jedne strane, New York times piše o tome kako ponovo raste proizvodnja nafte u Zapadnom Teksasu, ali se ne vraćaju radna mjesta, zbog ubzrane automatizacije. »Ubrzo će svaka bušotina imati jednog radnika i robota.«

Oko 30% naftaških radnika u SAD izgubilo je posao od 2014., kad je nagli pad cijena prisilio poduzeća da režu troškove. Više od polovice tih radnih mjesta neće se ponovo otvoriti.

Druga priča, iz “Guardiana”, govori o rančerima koji odlično zarađuju od zakupnina za vjetroelektrane. Od svake turbine, vlasnik zemlje zarađuje između 10 i 20.000 dolara.

A ne zarađuju samo oni. U okrugu Nolan, ubrani porezi skočili su sa 400 milijuna na tri milijarde dolara, uvelike zahvaljujući vjetroelektranama. S druge strane, porezi koje državi i lokalnim vlastima u Teksasu plaća industrija nafte pali su 2014.-2016. za 40%.

Objavljeno u ekonomija, energetika, fosilni izvori, obnovljivi izvori, politika | Ostavi komentar

Globalna poljoprivreda može bez pesticida – dapače, prema novom izvještaju eksperata Ujedinjenih naroda

Jučer sam pisao na facebooku:

Iako nisam spominjao posljednjih desetak dana, radim na svojoj knjizi “Ekologist”. Dosta mi je ljudi već pomoglo raznim savjetima, prijedlozima, informacijama, pribavljanjem literature.

Uglavnom sam dosad pribavio literaturu koji namjeravam koristiti, obradio ili spremio za obradu. Razradio sam 21 poglavlje i oko 150 potpoglavlja. radi i dalje simultano, ne dakle da pišem poglavlje po poglavlje, nego napreskokce, prvim bilješke o jednoj temi, razmišljam o tezama za drugu i nabacujem osnove, pišem p nacrt teksta treće (to kad sjednem pa počnem pisat, uglavnom iz glave, a u tekstu si ostavim bilješku za detelje i izvore koje moram kasnije obraditi i konzultirati pa definirati tekst), za četvrtu temu pišem prvu varijantu, obrađenu s litaraturom itd., jedan kompanktan tekst, koji onda može ići na konzultacije prijateljima, na blogu isl.. Nakon toga se napiše konačan tekst, pa onda sve to sklopi, provjerava pravopis idr., uređuju međusobne upute unutar dijelova knjige, sređuju naslovi idr..

Ovih dana sam se najviše bavio dijelom o poljoprivredi, gdje sad već imam zaokruženu koncepciju što želim reći. Proučavao sam Bašić i Herceg: “temelji uzgoja bilja”, razne dokumente FAO-a od 1996., prikaze agroekologije, International Assessment of Agricultural Knowledge, Science and Technology for Developmentprikaze ekološke (organske) poljoprivrede, tekstove pro i contra GMO. Iz cijele šire slike, postaje jasnije i zašto su organizmi modificirani genetskim inženjeringom u poljoprivredi pogrešna ulica.

Danas, objava važnog novog dokumenta eksperata UN, koji oštro osuđuje globalne kompanije koje proizvode pesticide i izražava sumnju prema upotrebi organizama modificiranh genetskim inženjeringom u poljoprivredi.

UN experts denounce ‘myth’ pesticides are necessary to feed the world (The Guardian, 7. ožujka 2017.)

Ideja da su (industrijskih) pesticidi neizbježni da se prehrani brzorastuće globalno stanovništvo je mit, prema ekspertima UN za hranu i zagađivanje.

Novi izvještaj, koji je predočen Vijeću UN za ljudska prava u srijedu, žestoko je kritičan prema globalnim korporacijama koje proizvode pesticide, optužujući ih za “sustavno poricanje šteta”, “agresivne, neetičke tržišne taktike i snažno lobiranje valda koje “spriječava reforme i paralizira globalne restrikcije pesticida«

The report says pesticides have “catastrophic impacts on the environment, human health and society as a whole”, including an estimated 200,000 deaths a year from acute poisoning. Its authors said: “It is time to create a global process to transition toward safer and healthier food and agricultural production.”

The world’s population is set to grow from 7 billion today to 9 billion in 2050. The pesticide industry argues that its products – a market worth about $50bn (£41bn) a year and growing – are vital in protecting crops and ensuring sufficient food supplies.

“It is a myth,” said Hilal Elver, the UN’s special rapporteur on the right to food. “Using more pesticides is nothing to do with getting rid of hunger. According to the UN Food and Agriculture Organisation (FAO), we are able to feed 9 billion people today. Production is definitely increasing, but the problem is poverty, inequality and distribution.”

Elver said many of the pesticides are used on commodity crops, such as palm oil and soy, not the food needed by the world’s hungry people: “The corporations are not dealing with world hunger, they are dealing with more agricultural activity on large scales.”

The new report, which is co-authored by Baskut Tuncak, the UN’s special rapporteur on toxics, said: “While scientific research confirms the adverse effects of pesticides, proving a definitive link between exposure and human diseases or conditions or harm to the ecosystem presents a considerable challenge. This challenge has been exacerbated by a systematic denial, fuelled by the pesticide and agro-industry, of the magnitude of the damage inflicted by these chemicals, and aggressive, unethical marketing tactics.”
Advertisement

Elver, who visited the Philippines, Paraguay, Morocco and Poland as part of producing the report, said: “The power of the corporations over governments and over the scientific community is extremely important. If you want to deal with pesticides, you have to deal with the companies – that is why [we use] these harsh words. They will say, of course, it is not true, but also out there is the testimony of the people.”

She said some developed countries did have “very strong” regulations for pesticides, such as the EU, which she said based their rules on the “precautionary principle”. The EU banned the use of neonicotinoid pesticides, which harm bees, on flowering crops in 2013, a move strongly opposed by the industry. But she noted that others, such as the US, did not use the precautionary principle.

Elver also said that while consumers in developed countries are usually better protected from pesticides, farms workers often are not. In the US, she, said, 90% of farm workers were undocumented and their consequent lack of legal protections and health insurance put them at risk from pesticide use.

“The claim that it is a myth that farmers need pesticides to meet the challenge of feeding 7 billion people simply doesn’t stand up to scrutiny,” said a spokesman for the Crop Protection Association, which represents pesticide manufacturers in the UK. “The UN FAO is clear on this – without crop protection tools, farmers could lose as much as 80% of their harvests to damaging insects, weeds and plant disease.”

“The plant science industry strongly agrees with the UN special rapporteurs that the right to food must extend to every global citizen, and that all citizens have a right to food that has been produced in a way that is safe for human health and for the environment,” said the spokesman. “Pesticides play a key role in ensuring we have access to a healthy, safe, affordable and reliable food supply.”

The report found that just 35% of developing countries had a regulatory regime for pesticides and even then enforcement was problematic. It also found examples of pesticides banned from use in one country still being produced there for export.

It recommended a move towards a global treaty to govern the use of pesticides and a move to sustainable practices including natural methods of suppressing pests and crop rotation, as well as incentivising organically produced food.

The report said: “Chronic exposure to pesticides has been linked to cancer, Alzheimer’s and Parkinson’s diseases, hormone disruption, developmental disorders and sterility.” It also highlighted the risk to children from pesticide contamination of food, citing 23 deaths in India in 2013 and 39 in China in 2014. Furthermore, the report said, recent Chinese government studies indicated that pesticide contamination meant farming could not continue on about 20% of arable land.

“The industry frequently uses the term ‘intentional misuse’ to shift the blame on to the user for the avoidable impacts of hazardous pesticides,” the report said. “Yet clearly, the responsibility for protecting users and others throughout the pesticide life cycle and throughout the retail chain lies with the pesticide manufacturer.”

Izvorni izvještaj: “Report of the Special Rapporteur on the right to food”, A/HRC/34/48 24. siječnja 2017.,

»In the report, a clearer account is provided of global pesticide use in agriculture and its impact on human rights; the negative consequences that pesticide practices have had on human health, the environment and society, which are underreported and monitored in the shadow of a prevailing and narrow focus on “food security”, are described«
(str. 1)

»Proponents of systemic pesticides and genetically engineered crops claim that by eliminating liquid spraying, the risk of exposure to farm workers and other non-target organisms is greatly reduced. However, further studies of chronic exposure are needed to determine the extent of the impact of systemic pesticides and genetically engineered crops on human health, beneficial insects, soil ecosystems and aquatic life. For example, transgenic corn and soybean varieties have been developed that are capable of producing Bacillus thuringiensis (Bt) endotoxins that act as insecticides. While the use of Bt crops has led to a reduction in conventional synthetic insecticide use, controversy remains about the possible risks posed by these crops.« (str. 10)

»The prime example of controversy around genetically engineered crops is glyphosate, the active ingredient of some herbicides, including Roundup, that allow farmers to kill weeds but not their crops. While presented as less toxic and persistent compared to traditional herbicides, there is considerable disagreement over the impact of glyphosate on the environment: studies have indicated negative impacts on biodiversity, wildlifend soil nutrient content.46 There are also concerns regarding human health. In 2015, WHO announced that glyphosate was a probable carcinogen.« (str. 10)

»In Europe, genetically engineered crop regulations exemplify the precautionary principle. If an action or policy has a suspected risk of causing harm to the public or the environment, in the absence of scientific consensus, the burden of proof falls on those taking the action or policy to demonstrate that it is not harmful. In contrast, in the United States, the biggest producer of genetically engineered crops,48 regulations have generally followed the concept of “substantial equivalence”, whereby a novel crop or food is compared to an existing one and if judged adequately similar, it falls under existing regulations.49 Considering their probable grave effects on health and the environment, there is an urgent need for holistic regulation on the basis of the precautionary principle to address the genetically engineered production process and other new technologies at the global level.«
(str. 10-11)

Objavljeno u međunarodna politika, poljoprivreda, priroda i okoliš | Ostavi komentar

Kompanije DuPont i Chemours plaćaju 671 milijuna dolara odštete zbog zagađivanja rijeke Ohio

U izvansudskoj nagodbi, kompanije DuPont i Chemours pristale su platite 671 milijuna odštete zbog dugogodišnjeg zagađivanja pitke vode rijeke Ohio, što je uzrokovalo zdravstvene probleme ljudima u okolici. (Ken Silverstein: What Impact Will The DuPont Settlement Have On Corporate Behavior And Economic Progress?, The Forbes, 15. veljače)

ohio-rijeka-pticaKen Silverstein zanimljivo komentira razlike u pristupu prirodoznanstvenika i pravnika. Iznosi načelnu postavku, da napredak tehnologije ipak, raznim putevima i s puno problema, dovodi do smanjivanje utjecaja na okoliš i zdravlje.

Ovo je u SAD. Postoje odvjetnici, generalno svima mrski, koji ipak mogu natjerati kompanije da plate visoke odštete. Mogli su davno uložiti u tehnološko rješenje postupanja s otpadom, umjesto da ga jednostavno bacaju u rijeku. Ipak, poduzeli su mjete proteklih godina. Otpadne vode industrije izazvale su rast toksičnih algi na tisuću kilometara dugom toku rijeke, stvarajući probleme vodoopskrbnim poduzećima.

U nekim drugim državama, pogotovo u Latinskoj Americi, ekološki i domorodački aktivisti bivaju bacani u zatvor, prebijani pa i ubijani.

DuPont and Chemours Co. are agreeing to pay $671 million in a case involving drinking water contamination that allegedly led to certain cancers. (…)

the industrial revolution brought with it wealth and progress, albeit at a cost to the environment. But as countries and economies grow stronger, they build up their resources to develop newer and more advanced technologies to not just expand further but to also remedy the damages that they have created.

The DuPont case typifies that dynamic (…) it developed a chemical known as C-8 that goes into such products as Teflon and carpet fibers. But it also unloaded the compound into the Ohio River where it borders Ohio and West Virginia, which got into the local drinking water supplies. Citizens there subsequently started to complain of sickness.(…)

Beginning in 2011 and throughout 2012, those independent experts found that C-8 was “more likely than not” to cause such conditions as ulcerative colitis, kidney cancer, thyroid disease and testicular cancer. (…)

What in the heck was DuPont doing dumping a chemical into the Ohio River — for years — without having an alternative mechanism of disposal? It could have incinerated the chemical for a lot less money than what it has settled for, albeit at a greater cost than just emptying the chemical into the river. (…)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Indijska vlada najavljuje da bi se do 2024. mogla potpuno okrenuti obnovljivima

Od početka ove godine, radim na knjizi naslovljenoj “Ekologist”, koja treba pokriti ćiro spektar tema. Zato manje objavljujem na blogovima. Ovo je najfriškija vijest i bitna za sadržaj onog djela knjige o energetici. Indija je jedna od ključnih država, sad kad je novi predsjednik SAD najavio radikalni zaokret u energetskoj politici, natrag ka ugljenu, protiv obnovljivih i protiv svake brige o klimatskim promjenama. Ona sad daje do znanja da se, kao i Kina, neće dati smesti s izabranog puta; dapače.

piyush-goyalPrema izvještaju, kojeg je pripremio indijski Institut za energiju i resurse (TERI, http://www.teriin.org), a jučer ga predstavio indijski ministar za energetiku i rudarstvo Piyush Goyal, na konferenciji kojoj je prisustvao velik broj drugih indijskih dužnosnika, Indija je u odnosu prema električnoj energiji došla do važne prijelomne točke.

India has a 10-year window in which no new investments likely in coal, gas or nuclear capacities: TERI

Kapaciteti elektrana, koje su izgrađene ili su u gradnji, dovoljni su da zadovolje rastuću potrađnju otprilike do 2026.. Nisu potrebne nove investicije u TE na ugljen ili nulearne.

Ukoliko se poduzmu određene policy mjere, te ostvare očekivanja pada cijena obnovljivih, Iza 2023.-24, sve nove elektrane mogu biti na obnovljive izvore energije.

Procjena je zasnovana na analizi troškova i sposobnosti mreže da prihvati njihovu proizvodnju, uz gradnju baterija za uravnoteženje proizvodnje i potrošnje, troškovi obnovljive energije i njenog skladištenja su u padu i mogli bi se stabilizirati na oko pet rupija (7,5 američki centi, 50 lipa) po kilovatsatu.

Piyush Goyal je rekao da s ovim inicijativama Indija »postaje energetski prvak [energy capital] svijeta«.

Obaveze Pariškog ugovora, rekao je direktor TERI Ajay Mathur, su prilika za Indiju na prvoj liniji ekonomske tranzicije prema niskougljičnom rastu.

Kompletni izvještaj nije još objavljen na sajtu TERI.

Na istoj konferenciji jučer predstavljen je i izvještaj Komisije za energetsku tranziciju (ETC). Lord Turner, predsjednik komisije, rekao je: »Ako ljudi u izranjajućim gospodarstvima, kao što je Indija, trebaju psotići životni standard u kojem uživa današnji razvijeni svijet, u mnogim će zemljama biti potrebno znatno povećanje potrošnje energije. Ali taj rast se ne može ostvariti u nepromijenjenom energetskom sustavu. Moramo prijeći u globalni energetski sustav koji može osigurati svakome pristup do dovoljno pristupačne moderne i energije da se podrži dobar životni standard i srežu emisije ugljika.«

Ovo je vrlo velik korak naprijed u razvoju dugoročne vizije, kao nastavak dosad postiluranog i postignutog u posljednje tri godine, otkad je Narendra modi postao predsjednik savezne vlade. (Vidi članak od 30. svibnja 2014.: “Indija: nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/05/31/indija-nova-vlada-stavlja-solarnu-u-srediste-energetske-politike/ )

Dodatak: Kompletan izvještaj sad je dostupan na sajtu TERI: Transitions in the Indian Energy Sector – Macro Level Analysis of Demand and Supply Side Options

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Očekujte neočekivano: Pad potražnje za fosilnim gorivima već u 2020-ima?

Opadajući troškovi električnih vozila (EVs) i solarnih tehnologija prepolovit će globalni rast potražnje za naftom i ugljenom, prema istraživanju objavljenom 2. veljače, koje su proveli institut Grantham s londonskog Imperial College i nezavisni think tank Carbon Tracker Initiative. (Cheaper renewables to halt coal and oil demand growth from 2020)

U slijedećih deset godina, fosilna goriva bi mogla izgubiti 10% svojeg tržišnog udjela u korist fotonaponskih elektana i električnih vozila. Nakon toga, ukupna potražnja bi mogla početi opadati.

Pad potražnje od 10% izazvao je kolaps rudnika ugljena u SAD. U Europi, pet najvećih elektroprivrednih poduzeća je u razdoblju 2008.-2013. izgubilo na vrijednosti više do sto milijardi eura jer nisu bile pripremljene za rast obnovljivih.

Studija procjenjuje da bi solarne fotonaponske elektrane mogle davati 23% globalne proizvodnje električne energije do 2040..

Električna bi vozila do 2035. mogla činiti trećinu globalnog cestovnog prometa. Već do 2025. rast broja električnih vozila može smanjiti potražnju za sirovom naftom za dva milijuna barela dnevno (bpd). Do 2040. bi to iznosilo 16 milijuna, a do 2050. 25 milijuna bpd.

Uvijek konzervativnija u procjenama, International Energy Agency (IEA) procjenjuje da to smanjenje može iznositi 2 milijuna bpd do 2040.. Bloomberg New Energy Finance predviđa da se to može dogoditi 2028..

Po ovoj studiji, globalna potražnja za ugljenom mogla bi doseći vršak (peak) već 2020., te do 2050. pasti na polovicu potražnje iz 2012.. Također bi i potražnja za naftom mogla doseći vršak 2020. te bi ostala jednaka do 2030., nakon čega bi padala.

IEA je u izvještaju objavljenog ovoga tjedna procijenila da se vršak potražnje za naftom neće dogoditi u doglednoj budućnosti. BP je, u izvještaju objavljenom prošloga tjedna, procijenio da će potražnja za naftom nastaviti rasti do 2040-ih, u čemu će važnu ulogu imati i potrošnja u industriji plastike.

Najkonzervativniji je u procjenama ExxonMobil, koji procjenjuje da će i 2040. fosilna goriva zadovoljavati 80% globalnih potreba za energijom.

Dodatni, nešto širi prikaz studije, s dva jednostavna dijagrama: Two charts show how fossil fuels coudl peak 2020.

Originalni izvještaj: Expect the unexpected

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Jeremy Corbin objavio da podržava gradnju nuklearne elektrane Moorside

Predsjednik Radničke stranke UK Jeremy Corbyn je 1. veljače 2017. izjavio da podržava gradnju nuklearne elektrane Moorside.

To je bitno pitanje zbog prijevremenih izbora u izbornoj jedinici Copeland 23. veljače, u kojoj mnogi radnici rade u industrijama povezanim s nuklearnom energijom.

Izvanredni izbori su raspisani nakon što je aktualni zastupnik Jamie Reed 21. prosinca objavio ostavku. On će se zaposliti kao šef odjela za razvoj i odnose s lokalnom zajednicom (Development & Community Relations) u kompaniji Sellafield Ltd, koja radi na vrlo složenom i skupom poslu dekomisije nuklearnih pogona u Sellafieldu. Tu je zaposleno tisuće radnika, koji žive u Copelandu. Na tom području je i jedna tvornica koja sudjeluje u gradnji nuklearnih podmornica.

Copeland je od 1935. uvijek birao laburističke kandidate. Reed je istaknuti kritičar današnjeg predsjednika Radničke stranke, odan prethodnoj umjerenoj strategiji “Trećeg puta”. Reed je podržavao ostanak u EU, ali je njegova izborna jedinica postotkom od oko 60% glasala za izlazak.

Konzervativci se nadaju da bi mogli dobiti šansu preoteti Copeland, računajući i na to što je Corbyn dugogodišnji protivnik nuklearne energije i nuklearnog oružja. Navode njegovu rečenicu iz 2011: »Da su Rimljani imali nuklearnu energiju, danas bi bila postavljena bodljikava žica oko svakog rimskog ostatka, jer bi još postojala opasnost od nuklearnog otpada.«

Gradnja elektrane s tri reaktora snage po 1000 MW trebala bi započeti 2019. i završiti do 2027.. Trebala osigurati 20.000 radnih mjesta, važnih za populaciju koja glasa za laburiste.

Corbin se tjednima odbijao izjasniti. Sada je ipak izjavio da je elektrana poželjna ne samo zbog radnih mjesta, nego i za sigurnost opskbe i suzbijanje klimatskih promjena. To je također stav aktualne konzervativne vlade Terese May.

Planovi za gradnju su međutima danas još vrlo nesigurni. Corbinova izjava uslijedila je nekoliko dana nakon potresa kojeg je izazvala japanska kompanija Toshiba, koja je vlasnica američkog graditelja nuklearnih elektrana Westinghouse Electric, izjavom
da razmišlja o ukidanju svih svojih nuklearnih operacija izvan Japana. Toshiba ima 60% udjela u konzorciju NUGeon, koji priprema gradnju NE Moorside.

Izjava je uslijedila nakon što je u javnost izbio golemi korupcijski skandal, težak navodno nekoliko milijardi dolara. Objava detalja najavljena je za 14. veljače. Britanska vlada je navodno već započela razgovore s jednom južnokojskom tvrtkom da zamjeni Toshibu u projektu.

Laburisti loše stoje u anketama javnoga mnijenja na nacionalnom nivou. U devet anketa u siječnju dobili su između 24 i 31%, a konzervativci između 38 i 43% glasova.

Ujedinjeno Kraljevstvo i Finska su jedine dvije “stare” članice Europske unije (15 članica iz 1995.) koje ozbiljno računaju na nuklearnu energiju. Sve ostale planiraju ili potpuni prekid korištenja nuklearne energije ili znatno smanjivanje udjela. Situacija je drugačija među novim članicma (zemlje koje su nekad bile pod komunističkim režimima). (Vidi članak od 9. lipnja 2015.: Nuklearna energija u Europi 2015.-2025.: komunistička prošlost › nuklearna budućnost?

Objavljeno 9. Lipanj 2015.

Objavljeno u nuklearna energija, politika | Ostavi komentar