Kolike su globalne zalihe sirove nafte? I koliko je to danas važno?

Zbog velikog smanjenja investicija u traganje za novim izvorima, prema upravo objavljenim podacima Međunarodne energetske agencije (IEA), globalna otkrića novih izvora sirove nafte dramatično su pala 2016. g, na samo 2,4 milijardi barela (Gbl); u prethodnih 15 godina iznosila su u prosjeku 9 Gbl/god..

[Jedan barel ekvivalentne nafe (boe) = 159 litara, odnosno 140 kg sirove nafte. Energetski sadržaj: 5,86 GJ (gigadžula) = 1628 kWh]

Porasle su investicije u istraživanje novih izvora nafte iz glinenih škriljevaca (šejla) u SAD, te su smanjeni proizvodni troškovi.

Za usporedbu: Globalna potrošnja sirove nafte u svijetu je oko 90 milijuna barela dnevno, odnosno oko 33 milijardi barela (Gb) godišnje (jedna zanimljiva interaktivna karta). Dakle, po gore navedenoj brojci, u posljednih 15 godina, novootkrivene dokazane zalihe su tek oko jedna četvrtina godišnje potrošnje.

Međutim, drugi podaci su različiti, pa je laiku teško snaći se što točno koja brojka znači.

Naftna kompanija BP objavljuje godišnje izvještaje i procjene o rezervama sirove nafte i raznim drugim energetskim temama. Godine 2010. objavili su da dokazanih rezervi nafte na svijetu ima za još 40 godina pri sadašnjem tempu potrošnje. Samo na osnovu tog podatka nije potrebno paničariti, jer ima još mnogo potencijalnih zaliha, koje postaju dostupne tehnološkim unapređenjima.

Dokazane rezerve su 2015. malo opale i iznose malo manje od 1.700 Gbl, prema podacima na mrežnom sjedištu BP. Rezerve su ipak porasle za 24% u posljednjih deset godina i sad su dovoljne za pokrivanje 50,7 godina sadašnje proizvodnje.

Drugi ekstrem u odnosu na “ekološke paničare” su “tehnološki lakoćemoisti” (moj termin). 🙂 Oni kažu da ni o čemu ne moramo brinuti, rješit će se problemi sami od sebe. (vidi npr. članak u “Forbesu”, 25. lipnja 2015..

Istovremeno se međutim događa dramatičan tehnološki razvoj s dalekosežnim ekonomskim posljedicama. Na dulji rok, cijene ekploatacije novih izvora će vjerojatno rasti. S druge strane, u posljednjem desetljeću znatno su opale cijene proizvodnje električne energije iz vjetra i sunca, te padaju i cijene baterija. Električni automobili postaju realna alternativa i prijete industriji nafte, bez obzira na zalihe.

U visokorazvijenim zemljama, potrošnja nafte opada od sredine 2000-ih.To možda ukazuje da je u početnom stadiju nova tehnološka i industrijska revolucija (Industrie 4.0, ili možda ipak tek druga faza 3. industrijske revolucije, započete mikroelektronikom 1970-ih) ili šesti Kondratijev ciklus. (Dva Kondratijeva ciklusa traju stotinjak godina, koliko i jedna industrijska revolucija, s početkom oko 1780..)

Svi su izgledi da će nafta gubiti na važnosti, kao što se dogodilo s ugljenom. Iznevjerena su međutim očekivanja iz vremena početka 3. industrijske revolucije da će masovna primjena nuklearne energije postati primarni izvor. Danas su u prvom planu obnovljivi, a do kraja ovog Kondratijevog ciklusa, u drugoj polovici 21. stoljeća, možda se stvori stabilna kombinacija fuzije i obnovljivih.)

Oglasi
Objavljeno u ekonomija, energetika, fosilni izvori, Futurologija | Ostavi komentar

Japan i Tajvan šest godina nakon Fukušime

Šest godina nakon nesreće u kojoj je uništena nuklearna elektrana Fukušima Daići, japanska vlada. na čijem je čelu Shinzo Abe, nastoji ponovo povećati korištenje nuklearne energije Te potaknuti dalji razvoj nuklearne industrije. Nadaju se ne samo gradnji novih reaktore, nego i izvozu. (6 Years After Fukushima: Has Japan Lost Faith in Nuclear Power?)

17-03-11-antinuklearci na TajvanuJavnost izražava snažno nepovjerenje. U istraživanjima javnoga mnijenja, velika većina javnosti je za postepeno ili čak momentalno napuštanje nuklearne energije.

Od 100.000 ljudi, koji su iseljeni nakon nesreće, samo 13% se vratilo u svoje domove, iako su vlasti objavile da je povratak siguran.

Ukupni troškovi nesreće, po zadnjoj procjeni, iznose 22 tisuće milijardi jena (188 milijardi USD). Od toga se 40% odnosi na dekomisiju uništenih rektora, 40% na odštete i 20% na dekontaminaciju pogošenih nastanjenih područja.

Uoči nsereće, Japan je imao 55 operativnih reaktora. Svi su nakon nesreće iskljuečni radi rigidnih provjera. Ukupno 12 reaktora je ili uništeno ili trajno isključeno, tri su operativna [možda još koji u međuvremenu – podatak nije najsvježiji], dva imaju odobrenje i čekaju odobrenje suda za priključenje na mrežu, za 21 reaktor se razmatraju zahtjevi za ponovni start, a za 17 nije podnijet zahtjev.

Potrošnja električne energije je smanjena za oko 10% u odnosu na 2010.. Ostatak potreba da se nadoknadi proizvodnja NE je ponajviše nadoknađen porastom proizvodnje u TE na prirodnih plin, djelomice u TE na ugljen, te u elektranama na obnovljive osim HE, čiji udio raste ali je još skroman.

Problem za budućnost je i 14.000 tona istrošenog nuklearnog goriva, koje je sada većinom uskladišteno u krugovima nuklearni elektrana. Vlada ima pralnove ulaganja u postrojenje za reprocesiranje goriva. Ima također 48 tona izvojenog plutonija, od kojih je 3/4 pohranjeno u Francuskoj i UK. to je dovoljno za izradu 1.200 nuklearnih bombi.

Bivši predsjednik japanske vlade Junichiro Koizumi pozvao je povodom godišnjice na potpuno odustajanje od nuklearne energije.

Povodom šeste godišnjice nesreće, na Tajvanu su odražane masovnoe demonstracije protiv nuklearne energije. Tajvanska je vlada već odlučila o zatvaranju tri postojeće nuklearne elektrane s šest reaktora do 2025..

Udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije 2016. iznosio je samo 4,8%. Vlada računa da će postotak do 2025. porasti na 20%, uz znatno smanjenje korištenja ugljena i povećanja prirodnoga plina.

Objavljeno u elektrika, nuklearna energija | Označeno sa , | Ostavi komentar

Velika Britanija se vraća u 19. stoljeće!

Emisije ugljičnoga dioksida u UK 2016. bile su najniže od 1894.. Da, nije greška – od 19. stoljeća. 🙂 Ovo je bilo toliko neodoljivo zanimljivo da su “Financial Times” i “Times” donijeli priču na naslovnici.

Emisija ugljičnoga dioksida u UK 2016. bila je manja za 5,8% nego prethodne godine. Potrošnja ugljena smanjena je za čak 52%. Porasle su emisije uzrokovane potrošnjom nafte (+1,6%) i prirodnoga plina (+12,5%).

Potrošnja ugljena u UK dosegla je vrhunac 1956,, kad je iznosila 221 milijun tona. Prošle godine, iznosila je samo 18 milijuna tona.

U odnosu na 1990., emisije CO2 pale su za 36%.

U razdoblju između travnja i rujna 2016., UK je proizvela više električne energije iz solarnih elektrana nego iz TE na ugljen. Vjetroelektrane su tijekom cijele 2016. proizvele više nego TE na ugljen.

Po ocjeni Carbon Brief, razni su razlozi pada potrošnje ugljena, ali glavni je odluka vlade da se obustavi korištenje ugljena u termoelektranama do 2025..

Studija objavljena ovoga tjedna u časopisu “Nature Energy” zaključuje da bi UK trebala postići neto-nulte emisije ugljičnoga dioksida do 2070., da bi ispunila obaveze koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.

Objavljeno u fosilni izvori, klimatske promjene, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Priča o dva Teksasa: nafta i vjetar

Dvije priče iz Teksasa (odnosno, priče o dva Teksasa), koje upečatljivo prikazuju probleme koje će imati administracija Donalda trumpa ako pokuša ispuniti njegova obećanja da će, ukidanjem poticaja obnovljivim izvorima te povratkom poticaja fosilnim gorivima, vratiti radna mjesta koja su izgubljena u proteklih 20-ak godina.

A Tale of Two Texases

S jedne strane, New York times piše o tome kako ponovo raste proizvodnja nafte u Zapadnom Teksasu, ali se ne vraćaju radna mjesta, zbog ubzrane automatizacije. »Ubrzo će svaka bušotina imati jednog radnika i robota.«

Oko 30% naftaških radnika u SAD izgubilo je posao od 2014., kad je nagli pad cijena prisilio poduzeća da režu troškove. Više od polovice tih radnih mjesta neće se ponovo otvoriti.

Druga priča, iz “Guardiana”, govori o rančerima koji odlično zarađuju od zakupnina za vjetroelektrane. Od svake turbine, vlasnik zemlje zarađuje između 10 i 20.000 dolara.

A ne zarađuju samo oni. U okrugu Nolan, ubrani porezi skočili su sa 400 milijuna na tri milijarde dolara, uvelike zahvaljujući vjetroelektranama. S druge strane, porezi koje državi i lokalnim vlastima u Teksasu plaća industrija nafte pali su 2014.-2016. za 40%.

Objavljeno u ekonomija, energetika, fosilni izvori, obnovljivi izvori, politika | Ostavi komentar

Globalna poljoprivreda može bez pesticida – dapače, prema novom izvještaju eksperata Ujedinjenih naroda

Jučer sam pisao na facebooku:

Iako nisam spominjao posljednjih desetak dana, radim na svojoj knjizi “Ekologist”. Dosta mi je ljudi već pomoglo raznim savjetima, prijedlozima, informacijama, pribavljanjem literature.

Uglavnom sam dosad pribavio literaturu koji namjeravam koristiti, obradio ili spremio za obradu. Razradio sam 21 poglavlje i oko 150 potpoglavlja. radi i dalje simultano, ne dakle da pišem poglavlje po poglavlje, nego napreskokce, prvim bilješke o jednoj temi, razmišljam o tezama za drugu i nabacujem osnove, pišem p nacrt teksta treće (to kad sjednem pa počnem pisat, uglavnom iz glave, a u tekstu si ostavim bilješku za detelje i izvore koje moram kasnije obraditi i konzultirati pa definirati tekst), za četvrtu temu pišem prvu varijantu, obrađenu s litaraturom itd., jedan kompanktan tekst, koji onda može ići na konzultacije prijateljima, na blogu isl.. Nakon toga se napiše konačan tekst, pa onda sve to sklopi, provjerava pravopis idr., uređuju međusobne upute unutar dijelova knjige, sređuju naslovi idr..

Ovih dana sam se najviše bavio dijelom o poljoprivredi, gdje sad već imam zaokruženu koncepciju što želim reći. Proučavao sam Bašić i Herceg: “temelji uzgoja bilja”, razne dokumente FAO-a od 1996., prikaze agroekologije, International Assessment of Agricultural Knowledge, Science and Technology for Developmentprikaze ekološke (organske) poljoprivrede, tekstove pro i contra GMO. Iz cijele šire slike, postaje jasnije i zašto su organizmi modificirani genetskim inženjeringom u poljoprivredi pogrešna ulica.

Danas, objava važnog novog dokumenta eksperata UN, koji oštro osuđuje globalne kompanije koje proizvode pesticide i izražava sumnju prema upotrebi organizama modificiranh genetskim inženjeringom u poljoprivredi.

UN experts denounce ‘myth’ pesticides are necessary to feed the world (The Guardian, 7. ožujka 2017.)

Ideja da su (industrijskih) pesticidi neizbježni da se prehrani brzorastuće globalno stanovništvo je mit, prema ekspertima UN za hranu i zagađivanje.

Novi izvještaj, koji je predočen Vijeću UN za ljudska prava u srijedu, žestoko je kritičan prema globalnim korporacijama koje proizvode pesticide, optužujući ih za “sustavno poricanje šteta”, “agresivne, neetičke tržišne taktike i snažno lobiranje valda koje “spriječava reforme i paralizira globalne restrikcije pesticida«

The report says pesticides have “catastrophic impacts on the environment, human health and society as a whole”, including an estimated 200,000 deaths a year from acute poisoning. Its authors said: “It is time to create a global process to transition toward safer and healthier food and agricultural production.”

The world’s population is set to grow from 7 billion today to 9 billion in 2050. The pesticide industry argues that its products – a market worth about $50bn (£41bn) a year and growing – are vital in protecting crops and ensuring sufficient food supplies.

“It is a myth,” said Hilal Elver, the UN’s special rapporteur on the right to food. “Using more pesticides is nothing to do with getting rid of hunger. According to the UN Food and Agriculture Organisation (FAO), we are able to feed 9 billion people today. Production is definitely increasing, but the problem is poverty, inequality and distribution.”

Elver said many of the pesticides are used on commodity crops, such as palm oil and soy, not the food needed by the world’s hungry people: “The corporations are not dealing with world hunger, they are dealing with more agricultural activity on large scales.”

The new report, which is co-authored by Baskut Tuncak, the UN’s special rapporteur on toxics, said: “While scientific research confirms the adverse effects of pesticides, proving a definitive link between exposure and human diseases or conditions or harm to the ecosystem presents a considerable challenge. This challenge has been exacerbated by a systematic denial, fuelled by the pesticide and agro-industry, of the magnitude of the damage inflicted by these chemicals, and aggressive, unethical marketing tactics.”
Advertisement

Elver, who visited the Philippines, Paraguay, Morocco and Poland as part of producing the report, said: “The power of the corporations over governments and over the scientific community is extremely important. If you want to deal with pesticides, you have to deal with the companies – that is why [we use] these harsh words. They will say, of course, it is not true, but also out there is the testimony of the people.”

She said some developed countries did have “very strong” regulations for pesticides, such as the EU, which she said based their rules on the “precautionary principle”. The EU banned the use of neonicotinoid pesticides, which harm bees, on flowering crops in 2013, a move strongly opposed by the industry. But she noted that others, such as the US, did not use the precautionary principle.

Elver also said that while consumers in developed countries are usually better protected from pesticides, farms workers often are not. In the US, she, said, 90% of farm workers were undocumented and their consequent lack of legal protections and health insurance put them at risk from pesticide use.

“The claim that it is a myth that farmers need pesticides to meet the challenge of feeding 7 billion people simply doesn’t stand up to scrutiny,” said a spokesman for the Crop Protection Association, which represents pesticide manufacturers in the UK. “The UN FAO is clear on this – without crop protection tools, farmers could lose as much as 80% of their harvests to damaging insects, weeds and plant disease.”

“The plant science industry strongly agrees with the UN special rapporteurs that the right to food must extend to every global citizen, and that all citizens have a right to food that has been produced in a way that is safe for human health and for the environment,” said the spokesman. “Pesticides play a key role in ensuring we have access to a healthy, safe, affordable and reliable food supply.”

The report found that just 35% of developing countries had a regulatory regime for pesticides and even then enforcement was problematic. It also found examples of pesticides banned from use in one country still being produced there for export.

It recommended a move towards a global treaty to govern the use of pesticides and a move to sustainable practices including natural methods of suppressing pests and crop rotation, as well as incentivising organically produced food.

The report said: “Chronic exposure to pesticides has been linked to cancer, Alzheimer’s and Parkinson’s diseases, hormone disruption, developmental disorders and sterility.” It also highlighted the risk to children from pesticide contamination of food, citing 23 deaths in India in 2013 and 39 in China in 2014. Furthermore, the report said, recent Chinese government studies indicated that pesticide contamination meant farming could not continue on about 20% of arable land.

“The industry frequently uses the term ‘intentional misuse’ to shift the blame on to the user for the avoidable impacts of hazardous pesticides,” the report said. “Yet clearly, the responsibility for protecting users and others throughout the pesticide life cycle and throughout the retail chain lies with the pesticide manufacturer.”

Izvorni izvještaj: “Report of the Special Rapporteur on the right to food”, A/HRC/34/48 24. siječnja 2017.,

»In the report, a clearer account is provided of global pesticide use in agriculture and its impact on human rights; the negative consequences that pesticide practices have had on human health, the environment and society, which are underreported and monitored in the shadow of a prevailing and narrow focus on “food security”, are described«
(str. 1)

»Proponents of systemic pesticides and genetically engineered crops claim that by eliminating liquid spraying, the risk of exposure to farm workers and other non-target organisms is greatly reduced. However, further studies of chronic exposure are needed to determine the extent of the impact of systemic pesticides and genetically engineered crops on human health, beneficial insects, soil ecosystems and aquatic life. For example, transgenic corn and soybean varieties have been developed that are capable of producing Bacillus thuringiensis (Bt) endotoxins that act as insecticides. While the use of Bt crops has led to a reduction in conventional synthetic insecticide use, controversy remains about the possible risks posed by these crops.« (str. 10)

»The prime example of controversy around genetically engineered crops is glyphosate, the active ingredient of some herbicides, including Roundup, that allow farmers to kill weeds but not their crops. While presented as less toxic and persistent compared to traditional herbicides, there is considerable disagreement over the impact of glyphosate on the environment: studies have indicated negative impacts on biodiversity, wildlifend soil nutrient content.46 There are also concerns regarding human health. In 2015, WHO announced that glyphosate was a probable carcinogen.« (str. 10)

»In Europe, genetically engineered crop regulations exemplify the precautionary principle. If an action or policy has a suspected risk of causing harm to the public or the environment, in the absence of scientific consensus, the burden of proof falls on those taking the action or policy to demonstrate that it is not harmful. In contrast, in the United States, the biggest producer of genetically engineered crops,48 regulations have generally followed the concept of “substantial equivalence”, whereby a novel crop or food is compared to an existing one and if judged adequately similar, it falls under existing regulations.49 Considering their probable grave effects on health and the environment, there is an urgent need for holistic regulation on the basis of the precautionary principle to address the genetically engineered production process and other new technologies at the global level.«
(str. 10-11)

Objavljeno u međunarodna politika, poljoprivreda, priroda i okoliš | Ostavi komentar

Kompanije DuPont i Chemours plaćaju 671 milijuna dolara odštete zbog zagađivanja rijeke Ohio

U izvansudskoj nagodbi, kompanije DuPont i Chemours pristale su platite 671 milijuna odštete zbog dugogodišnjeg zagađivanja pitke vode rijeke Ohio, što je uzrokovalo zdravstvene probleme ljudima u okolici. (Ken Silverstein: What Impact Will The DuPont Settlement Have On Corporate Behavior And Economic Progress?, The Forbes, 15. veljače)

ohio-rijeka-pticaKen Silverstein zanimljivo komentira razlike u pristupu prirodoznanstvenika i pravnika. Iznosi načelnu postavku, da napredak tehnologije ipak, raznim putevima i s puno problema, dovodi do smanjivanje utjecaja na okoliš i zdravlje.

Ovo je u SAD. Postoje odvjetnici, generalno svima mrski, koji ipak mogu natjerati kompanije da plate visoke odštete. Mogli su davno uložiti u tehnološko rješenje postupanja s otpadom, umjesto da ga jednostavno bacaju u rijeku. Ipak, poduzeli su mjete proteklih godina. Otpadne vode industrije izazvale su rast toksičnih algi na tisuću kilometara dugom toku rijeke, stvarajući probleme vodoopskrbnim poduzećima.

U nekim drugim državama, pogotovo u Latinskoj Americi, ekološki i domorodački aktivisti bivaju bacani u zatvor, prebijani pa i ubijani.

DuPont and Chemours Co. are agreeing to pay $671 million in a case involving drinking water contamination that allegedly led to certain cancers. (…)

the industrial revolution brought with it wealth and progress, albeit at a cost to the environment. But as countries and economies grow stronger, they build up their resources to develop newer and more advanced technologies to not just expand further but to also remedy the damages that they have created.

The DuPont case typifies that dynamic (…) it developed a chemical known as C-8 that goes into such products as Teflon and carpet fibers. But it also unloaded the compound into the Ohio River where it borders Ohio and West Virginia, which got into the local drinking water supplies. Citizens there subsequently started to complain of sickness.(…)

Beginning in 2011 and throughout 2012, those independent experts found that C-8 was “more likely than not” to cause such conditions as ulcerative colitis, kidney cancer, thyroid disease and testicular cancer. (…)

What in the heck was DuPont doing dumping a chemical into the Ohio River — for years — without having an alternative mechanism of disposal? It could have incinerated the chemical for a lot less money than what it has settled for, albeit at a greater cost than just emptying the chemical into the river. (…)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Indijska vlada najavljuje da bi se do 2024. mogla potpuno okrenuti obnovljivima

Od početka ove godine, radim na knjizi naslovljenoj “Ekologist”, koja treba pokriti ćiro spektar tema. Zato manje objavljujem na blogovima. Ovo je najfriškija vijest i bitna za sadržaj onog djela knjige o energetici. Indija je jedna od ključnih država, sad kad je novi predsjednik SAD najavio radikalni zaokret u energetskoj politici, natrag ka ugljenu, protiv obnovljivih i protiv svake brige o klimatskim promjenama. Ona sad daje do znanja da se, kao i Kina, neće dati smesti s izabranog puta; dapače.

piyush-goyalPrema izvještaju, kojeg je pripremio indijski Institut za energiju i resurse (TERI, http://www.teriin.org), a jučer ga predstavio indijski ministar za energetiku i rudarstvo Piyush Goyal, na konferenciji kojoj je prisustvao velik broj drugih indijskih dužnosnika, Indija je u odnosu prema električnoj energiji došla do važne prijelomne točke.

India has a 10-year window in which no new investments likely in coal, gas or nuclear capacities: TERI

Kapaciteti elektrana, koje su izgrađene ili su u gradnji, dovoljni su da zadovolje rastuću potrađnju otprilike do 2026.. Nisu potrebne nove investicije u TE na ugljen ili nulearne.

Ukoliko se poduzmu određene policy mjere, te ostvare očekivanja pada cijena obnovljivih, Iza 2023.-24, sve nove elektrane mogu biti na obnovljive izvore energije.

Procjena je zasnovana na analizi troškova i sposobnosti mreže da prihvati njihovu proizvodnju, uz gradnju baterija za uravnoteženje proizvodnje i potrošnje, troškovi obnovljive energije i njenog skladištenja su u padu i mogli bi se stabilizirati na oko pet rupija (7,5 američki centi, 50 lipa) po kilovatsatu.

Piyush Goyal je rekao da s ovim inicijativama Indija »postaje energetski prvak [energy capital] svijeta«.

Obaveze Pariškog ugovora, rekao je direktor TERI Ajay Mathur, su prilika za Indiju na prvoj liniji ekonomske tranzicije prema niskougljičnom rastu.

Kompletni izvještaj nije još objavljen na sajtu TERI.

Na istoj konferenciji jučer predstavljen je i izvještaj Komisije za energetsku tranziciju (ETC). Lord Turner, predsjednik komisije, rekao je: »Ako ljudi u izranjajućim gospodarstvima, kao što je Indija, trebaju psotići životni standard u kojem uživa današnji razvijeni svijet, u mnogim će zemljama biti potrebno znatno povećanje potrošnje energije. Ali taj rast se ne može ostvariti u nepromijenjenom energetskom sustavu. Moramo prijeći u globalni energetski sustav koji može osigurati svakome pristup do dovoljno pristupačne moderne i energije da se podrži dobar životni standard i srežu emisije ugljika.«

Ovo je vrlo velik korak naprijed u razvoju dugoročne vizije, kao nastavak dosad postiluranog i postignutog u posljednje tri godine, otkad je Narendra modi postao predsjednik savezne vlade. (Vidi članak od 30. svibnja 2014.: “Indija: nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/05/31/indija-nova-vlada-stavlja-solarnu-u-srediste-energetske-politike/ )

Dodatak: Kompletan izvještaj sad je dostupan na sajtu TERI: Transitions in the Indian Energy Sector – Macro Level Analysis of Demand and Supply Side Options

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar