Vijesti iz UK: BP postaje zelen; što donose izbori? Rus na Sjevernom moru!; komunalna energetika; plastične vrećice

Nekoliko novosti s područja energetike, kimatskih promjena i ekologije u Ujedinjenom kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, koje su se poklopile u proteklih nekoliko dana.

Zloglasni BP postaje zelen!

Activist investors score victory at BP annual meeting

Na godišnjem sastanku dioničara British Petroleuma, aktivistički investitori su postigli veliku pobjedu uvjerivši vlasnike 98% dionica da prihvate rezoluciju kojom obavezuju kompaniju da objavljuje potencijalne troškove klimatskih promjena za njen biznis.

Uprava tvrtke, iako izražava načelnu podršku ovoj mjeri i drugima za spriječavanje klimatskih promjena i poticanje obnovljivih izvora energije, upozorava na rizike od samostalnog prihvaćanja takvog plana.

Veliki investitori u BP i druge velike rudarske i energetske kmpanije pod snažnim su pritiskom aktivističkih grupa zbog odgovornosti za globalno zagrijavanje.

Ovih dana je peta godišnjica veliko izlijevanja nafte iz platforme BP-a u Meksičkom zaljevu, što je rezultiralo troškovima od preko 40 milijardi dolara, te je 2011. godine BP prvi put nakon 20 godina iskazala gubitak.

Približavaju se parlamentarni izbori (7. svibnja), pa kažimo prvo nešto općenito o tome.

Što donose parlamentarni izbori?

Po anketama ishod je posve neizvjestan, jer su laburisti i konzervativci izjednačeni s oko 35%.

U britanskom većinskom izbornom sustavu (izborni okruzi u kojima se bira jedan zastupnik/zastupnica u jednom krugu), mala razlika u broju glasova može značiti veliku razliku u broju mandata (a moguće je i da ukupno veći broj glasova donese manje mandata).

Laburistima ne ide u prilog rast Škotske nacionalne stranke, koja u Škotskoj dobiva oko 50%, pa bi mogla oteti mnogo tradicionalno laburističkih mandata (na izborima 2010. laburisti su osvojili 42% glasova, a SNP samo 20%). Škoti su na referendumu odbili nezavisnost, ali cijene svoju autonomiju i izvlače razne koristi.

Sad je na vlasti koalicija konzervativaca i liberalnih demokrata. Glavna promjena proteklih godina je veliki rast euroskeptične Nezavisne stranke (UKIP) s oko 15%. Eventualna koalicija konzervativaca i UKIP mogla bi dovesti i do izlaska iz EU. Aktualni premijer David Cameron obećao je referendum 2017., ako osvoji novi mandat.

Da se vratimo na našu tematiku.

Expert views: What the general election means for UK climate and energy policy

u ovom članku analiziraju se moguće posljedice izbora na energetsku i klimatsku politiku.

Ako konzervativci ostanu na vlasti, nervoza zbog mogućeg izlaska UK iz EU smanjit će fokus EU na klimatske pregovore UN u Parizu u prosincu ove godine. Pogotova, naravno, ako sklope koaliciju s UKIP.

Konzervativci načelno podržavaju cilj smanjivanja emisija ugljičnog dioksida, ali nisu skloni ulaganjima u obnovljive i u energetsku učinkovitost (za razliku od sadašnjih koalicijskih partnera liberalnih demokrata).

Laburisti su pak odlučno nastupili na tom polju.

Laburistički “Zeleni manifest”

Labour launches green manifesto nine years after Cameron hugged husky

Laburisti su objavili “Zeleni manifest”. Obećavaju da će provesti energetsku obnovu pet milijuna domova u slijedećih deset godina, učiniti energetsku učikovitost “nacionalnim infrastrukturnim prioritetom” te stvoriti milijun novih “zelenih poslova”.

[DISKLAJMER: Hrvatski čitatelji moraju imati u vidu da su ovo vijesti s jedne druge planete, zvane Zemlja. Kod nas se, naravno, ulaganje u energetsku obnovu zgrada ne isplati. Mi na sreću znamo da je to samo izmišljotina birokratskih parazita iz Brisla. Takve stvari samo bi štetile našoj građevinskoj industriji, a što je loše za građevinske tvrtke, loše je za Hrvatsku! >:( ]

Caroline Flint, ministrica u sjeni za energetiku i klimatske promjene, obnovila je obećanje stranke da će snabdjevanje električnom energijom u UK gotovo potpuno osloboditi emisija ugljika do 2030. g..

  • Podizat će povjerenje investitora u obnovljive, regulirati frackihg i postaviti hvatanje i skladištenje ugljika za proritet.
  • Planiraju uvesti novi “nacionalni program prilagodbe” za zaštitu domova i poslovanja od ekstremnih vremenskih nepogoda.
  • Najavljuju da će Zelenoj investicijkoj banci, koju je vladajuća koalicija osnovala 2012., dati ovlaštenje da uzima zajmove.
  • Razvit će 25-godišnji plan za obnovu prirode s preciznim mjerilima progresa svakih pet godina.
  • Sadit će nove šume i drveće bliže mjestima gdje ljudi žive. Onemogućit će privatizaciju suma, o čemu koalicija razmišlja.

Nuklearne elektrane malo se spominju kao predizborna tema. Izgleda da obje glavne stranke to ne žele dirati.

Na stranu izbori, vlada UK je zabrinuta zbog utjecaja jednog ruskog energetskog milijardera na crpljenje plina u Sjevernom moru.

Rusi, daje prste od Sjevernoga mora!

UK tells Russian billionaire Fridman to sell North Sea assets

Britansko Ministarstvo energetike i klimatskih promjena naložilo je jučer ruskom oligarhu Mihailu Fridmanu da u roku od šest mjeseci proda svoja nalazišta plina u Sjevernom moru.

Fridman je milijarder i 68. na Forbesovoj listi svjetskih bogataša. Jedan je od ključnih ljudi energetskog sektora u Rusiji. Angažiran je u proizvodnji nafte i plina širom svijeta: u Alžiru, Poljskoj, Libiji, Norveškoj.

Fridmanova LetterOne Group, sa sjedištem u Luksemburgu, postala je vlasnikom tih nalazišta kao dio kupovine plinskog i naftnog biznisa od njemačke kompanije RWE, ukupne vrijednosti 5,1 milijardi eura. Prodaja je dogovorena krajem veljače o.g. usprkos protivljenju britanske vlade.

LetterOne je za upravljanje tim poljima osnovala novu tvrtku-kćerku L1 Energy, na čije je čelo došao bivši generalni direktor “British Petroleuma” lord Browne.

Vlada UK boji se da bi Fridman mogao prekinuti proizvodnju kao odgovor na buduće sankcije protiv Rusije zbog Ukrajine. S tih polja pokriva se oko tri do pet posto britanske potrošnje prirodnoga plina.

Međutim, uz pad cijena nafte i plina, te brige da su u Sjevernom moru potrebne znatne investicije, vjerojatno neće biti puno potencijalnih kupaca.

Glasnogovornik LetterOne Group odbio je komentirati odluku. Ranije je Fridman najavio pravnu akciju protiv ovakve odluke britanske vlade.

A sad nešto potpuno drugačije: izgledi preobrazbe elektroenergetskog sustava (britanski Energiewende) do 2050. g..

Perspektive “građanske energetike”

No more big power plants? Civic energy could provide half our electricity by 2050

Na sajtu o njemačkom Energiewende (na engleskom), prenose prikaz istraživanja o razvoju distribuirane, komunalne elektroenergetike u UK do 2050. godine.

»U Njemačkoj, energetska demokracija je središnji potporanj Energiewende. Sada je tim britanskih istraživača dokazao da bi u 2050. polovica električne energije u UK mogla biti iz malih građanskih (civic) projekata ako se energetski sektor na pogodan način reorganizira.«

Naslov izvještaja je “Distributing Power : A transition to a civic energy future«. Može se skinuti kao pdf ovdje.

»Svi smo navikli na debatu o odnosima država i tržišta, privatnih i javnih doprinosa u ocrtavanju smjera energetskog sektora; ali zajednice, građani i lokalne vlasti zajedno mogu oblikovati “građanski” energetski sektor koji može revolucionalizirati način na koji proizvodimo i koristimo energiju.«

Današnje energetsko tržište u UK, kojim dominira šest velikih kompanija, ne služi dobro građanima. Većina dobiti odlazi međunarodnim kompanijama, a vrlo malo ekonomskih koristi ostaje na lokalnom nivou.

To se može promijeniti kroz komunalne energetske projekte, u kojima lokalne vlasti imaju novu ulogu kao energetske servisne kompanije.

Građaski energetski sektor traba inicijalnu potporu, ali uskoro može postati prirodni izbor nasuprot tradicionalnim “elektrama” koje će se morati prilagođavati.

Ključne promjene ka novom tipu sustava počet će se događati iza 2020. godine. Distribuirana energetika zahtijeva kako tehnološke tako i institucionalne promjene. Mnogo više malih i srednjih elektrana na vjetar, sunce, valove, bioplin (za toplotu i elektriku). One će morati biti uključene u mnogo pametnihe distribucijske mreže, kojima će struka teći u oba smijera.

»Međutim naš rad pokazuje da lokalna energetika ne znači energetsku nezavisnost; zapravo u građanskoj energetskoj budućnosti će interkonekcije između regija, unutar UK i međunarodno, biti od bitnog značaja za balansiranje sustava. To neće značiti kraj za velike elektrane, samo puno manje njih.«

O toj bitnoj transformaciji, gdje je “libertarijanska utopija” o potpunoj samozadovoljnosti kućanstva ili lokalne zajednice zgodna mogućnost ali ne optimalna opcija, pisali smo u člancima Od nanomreže do supermreže i Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici.

U distribuiranoj mreži, potrošači će dobivati račune od lokalne energetske kompanije za usluge kao što su “topli dom”, “topla voda” ili osvjetljenje, a ne kao danas naprosto za isporučenu energiju – sistem u kojem velike kompanije naravno nemaju interes da trošite manje.

[DISKLAJMER: Ove vijesti iz zaostalih zemalja kao što su Njemačka i Velika Britanija nemaju veze s nama u Hrvatskoj. samo loši domoljubi mogu dovoditi u pitanje izvrsno poslovanje naše nacionalne elektroenergetske kompanije.]

Dodajmo na kraju jednu aktualnu vijest iz Škotske, o relativno trivijalnoj temi.

Škotska protiv plastičnih vrećica

Carrier bag charge slashes usage and raises more than L1 million for charity in six months

Škotska je prije šest mjeseci (20. listopada 2014.) uvela pristojbu na vrećice za jednokratnu upotrebu (najviše plastične, ali i druge); vidi osnovnu informaciju na: zerowastescotland.org, te posebno mrežno sjedište o ovoj temi carrierbagchargescotland.org.

Škotlanđani su trošili 750 milijuna vrećica godišnje. Njihovo je korištenje sada smanjeno za 80%.

Prikupljen novac međutim ne ide državi. U uputama trgovcima navodi se: »The net proceeds of the charge belong to your business, however Scottish Government is keen to see these donated to good causes.«

Četiri velika malotrgovinska lanca su donirale više od milijun funti dobrotvornim organizacijama i projektima lokalnih zajednica.

O nekim ekološkim razlozima zašto se ove zabrane uvode, pogledajte članak naovom blogu iz lipnja 2012: Zbog plastičnih vrećica, Kinezi moraju jesti meduze!.

[DISKLAJMER: Hrvatski čitatelji trebaju se čuvati zamke, da pomisle kako bi ovo mogao biti neki primjer za nas. Mi smo pametniji od Škota, pa znamo da se radi samo o jednoj iz niza glupih izmišljotina eurokratskih parazita iz Brisela. Dapače i štoviše: to je podmukla zavjera protiv Hrvatske, koja je industrijska velesila u proizvodnji plastičnih vrećica.]

Eh, bili smo prisiljeni na mnogo upozorenja u ovom tekstu da zbivanja u UK (kao i u Njemačkoj, SAD, Kini, Indiji, Maroku, Južnoj Africi, Čileu itd.) nemaju nikakve veze s nama. :-(

Objavljeno u ekologija, energetika, nuklearna energija, obnovljivi izvori, Uncategorized | Komentiraj

Zašto je cijena nafte niska i što nam donosi

Mjesečnik “Le Monde Diplomatique” donosi uvodnik Što stoji iza jeftine nafte? o čimbenicima koji utječu na pad cijena i održavanje niskih cijena nafte u svijetu. Ne postoji jedan uzrok. Na djelu je kombinacija odnosa potražnje i ponude s geopolitičkim sukobima i savezništvima.

Time 1986-04-14- Jeftina naftaJedan od važnih čimbenika je pad potražnje u Europskoj uniji; godišnja potrošnja je 2005.-2013. pala za 18%. O tome smo pisali 2. listopada 2014., povodom najava o zatvaranju Rafinerije Sisak (Rafinerije u Europi propadaju zbog pada potražnje.

To je rezultat ne samo ekonomske krize nakon 2008., nego i svjesnih politika država, vođenih dugoročnim interesom da se provede energetski zaokret. (U mnogim ekonomskim analizama, i dalje se podrazumijava da je svaki pad potrošnje negativan.) Ukupna godišnja potrošnja primarne energije u EU opala je 2006.-2013. za gotovo 10%, a nafte 12%.

Drugi važan čimbenik je usporavanje rasta u Kini. Opća stopa ekonomskoga rasta više nije 9-10% nego “samo” oko 7% godišnje; ali još je važnije što se opći smjer razvoja u energetici počeo mijenjati ka investicijama u učinkovitost i obnovljive izvore (vidi: Kineska ekologija, energetika i ekonomija).

Također, u jučer objavljenom članku Novosti o ugljenu širom svijeta, dio podataka odnosi se i na naftu; osobito o tome da investicijski fondovi koji prestaju investirati u dionice “fosilnih” kompanija zarađuju više.

Tako je primjerice i gigantski norveški fond, u koji se slivaju prihodi od prodaje nafte i plina, početkom godine donio odluku da smanji ulaganja u fosilna goriva.

Potrošnja nafte u Kini je prošle godine porasla 5,9% (a potrošnja ugljena je pala), ali za očekivati je da će stopa rasta padati.

Važan čimbenik u povećanju ponude je rast proizvodnje nafte tehnologijom frackinga u SAD, u čemu nafta slijedi prirodni plin, čiji je “bum” započeo prije desetak godina.

Uz te dugoročne tendencije, tu su razni komplicirani i promjenljivi odnosi u borbi za moć u svijetu (SAD, Rusija, Kina, Saudijska Arabija, Sirija, Iran…), koji potiču razne spekulacije o tajnim dogovorima u uskom krugu svjetskih moćnika.

Izgleda zasnovan zaključak: »Kada je u pitanju energetska politika proturječne se teorije ne moraju nužno međusobno poništavati – većina aktera uspješno igra dvostruku igru.«

Tehnologija frackinga izaziva sporove zbog ekoloških briga. U SAD je došlo do raskola između administracije predsjednika Baracka Obame i republikanske većine u Kongresu. Početkom ožujka, pristaše projekta naftovoda Keystone XL u Senatu nisu uspjeli prikupiti dvotrećinsku većinu (67 glasova) da nadglasaju predsjednički veto. Za takvu odluku glasala su 62 senatora (svi republikanci i osam demokrata).

(vidi o toj temi članke Nestandardna nafta: energetske nade i ekološke brige i Zašto je korištenje ‘teške nafte’ loša ideja.)

U sušom pogođenoj Kaliforniji, aktualni problem je velika potrošnja vode (Despite Historic Drought, California Used 70 Million Gallons Of Water For Fracking Last Year). Mnogi izražavaju ogorčenje jer se ograničava korištenje vode za svakodnevnu upotrebu ljudi, a industrija frackinga izuzima.

Niska cijena nafte, međutim, neće ugroziti rast obnovljivih izvora energije. Savjetodavna tvrtka Bloomberg izvještava o novoj studiji investicijske banke Citigroup (Cheap Oil Unlikely to Slow Growth of Renewables). Na Srednjem Istoku, velike solarne elektrane su konkurentne već pri cijeni nafte od 30 USD po barelu, a pučinske vjetroelektrane pri cijeni od 23 USD po barelu. (Dapape,nedavno je Nacionalna banka Abu Dhabija objavila analizu da TE na naftu nisu konkuretne solarnima čak i ako cijena nafte padne ispod deset USD po barelu.)

Slične procjene iznijeli su istraživači iz Goldman Sachs Group i Deutsche Bank. Čak i suprotno: niske cijene mogu dovesti do smanjivanje proizvodnje prirodnog plina, što može potaknuti rast obnovljivih.

U prilog tome je npr. i nedavno objavljeni izvještaj Ministarstva enegetike SAD o perspektivama energije vjetra. Vjetar danas pokriva 4,5% potreba za električnom energijom u SAD, a izvještaj predviđa da će to porasti do 10% 2020., 20% 2030. i 35% 2050. godine. Pritom treba imati u vidu da državne potpore za vjetroelektrane nisu privilegija, nego izjednačavanje uvjeta.

Porezne olakšice, koje su u SAD dobile naftne i plinske kompanije 2013. g., iznosile su 18,5 milijardi USD.

Da se vratimo početnoj temi, niskoj cijeni nafte. Članak The implications of $50-a-barrel oil for the world’s energy mix, objavljen u siječnju o.g. na mrežnom sjedištu carbonbrief.org, daje koristan prikaz situacije, raznih projekcija i predviđanja o tome što će se u bliskoj budućnosti događati, te osnovnih čimbenika koji će na zbivanja utjecati. Međusobni utjecaji mogu biti vrlo raznoliki i proturječni.

Pad cijena nafte ugrožava znatna ulaganja u crpljenje nafte na Arktiku, iz glinenih škriljevaca (šejla) i iz bitumenoznih pjesaka (tar sands).

Cijena prirodnoga plina je u svijetu i dalje većinom vezana uz cijenu nafte (u Europi 65%). Nafta marginalno služi za dobivanje električne energije, ali plin služi obilno. Pad cijena plina može ugroziti neka ulaganja u razvoj obnovljivih elektrana. Mnoga su međutim ekonomična i pri sadašnjem nivou cijena. Osim toga, mnoge zemlje imaju dugoročne planove razvoja obnovljivih i vjerojatno ih neće zaustaviti zbog kolebanja cijena nafte i plina.

Treba spomenuti da je zbog pada cijena ugljena na svjetskom tržištu u Europi od 2009. došlo do pada proizvodnje električne energije u TE na plin i povećanja u TE na ugljen. Sad bi se taj trend mogao opet okrenuti. Korištenje prirodnoga plina za dobivanje električne energije u Europi je brzo raslo od kraja 1980-ih, a u SAD tek od polovice 2000-ih godina.

O značaju frackinga, te gore spomenutim složenim odnosima i ciljevima glavnih igrača na globalnoj pozornici, korisno je pročitati članak na mrežnom sjedištu “Foreign Policy”, objavljen u prosincu prošle godine: Is Saudi Arabia Trying to Cripple American Fracking?

Usprkos napisima u američkim medijima na temu “šeici protiv šejla”, OPEC nije smanjio proizvodnju nafte da bi povećao cijenu. Po mišljenju analitičara FP, usprkos izjavama, glavni cilj Saudijske Arabije nije zadržati tržišni udio u sukobu sa šejlom.

SA ima interes pridružiti se pritisku SAD na Rusiju i Iran, zbog njihovog sudjelovanja u Siriji. Ruska rublja je u dva mjeseca izgubila 40% vrijednosti u odnosu na dolar, a Iran je godinama pod sankcijama pa teško podnosi pad prihoda. [Krajem ožuja je međutim došlo i do iznenađujućeg dogovora s Iranom, koji bi mogao bitno promijeniti odnose. Je li Rusija sad u prvom planu kao protivnik?]

US EIA procjenjuje da će obilje nafte iz šejla potrajati do oko 2050. g., dok će SA proizvoditi naftu i desetljećima nakon toga, uz niže cijene.

Aktualni pad cijena kombinacija je niza čimbenika, uključujući rast proizvodnje u SAD, pad potrošnje u Europi i usporeni rast u Kini i drugim “emerging market” (pri čemu je bitnu ulogu imao listopadski sastanak i kvartalni izvještaj IMF), ali SA nema velike štete. Najviše gube Nigerija, Angola i Alžir.

Objavljeno u ekonomija, fosilni izvori, obnovljivi izvori, politika | Komentiraj

Novosti o ugljenu širom svijeta

U ovom članku dajemo pregled nekih novih vijesti (uglavnom u posljednjih mjesec dana) o industriji ugljena u svijetu, osobito za korištenje u termoelektranama.

Upravo objavljeni izvještaj, na osnovu isrpnog praćenja svih gradnji i planova za gradnju termoelektrana na ugljen u svijetu, zaključuje da se era njihovog vrlo brzog rasta približava kraj. Instalirani kapaciteti će i dalje rasti, ali znatno sporije, a od 2010. mnogi projekti gradnje su otkazani.

Zlatno doba ugljena na izmaku

More coal plants are being cancelled than built

Nove TE na ugljen u svijetu 1980-2013Aktivističke grupe Sierra Club i CoalSwarm prate razvoj 3.900 elektrana u svijetu, od 1. siječnja 2010. do kraja siječnja 2015.. [Naravno, tu je i TE Plomin C.]

Mnogi planovi zaustavljeni su zbog građanskog otpora, konkurencije obnovljivih izvora, novih politika, kao i zbog političkih skandala (npr. “Coalgate” u Indiji).

U pet godina, 2010.-2014, ukupno je priključeno na mrežu 356 GW. Iako je broj završenih elektrana vrlo velik, globalna godišnja “prinova” je nakon 2011. smanjena, a stanje planova pokazuje dalji pad. U istom razdoblju je otkazana ili odgođena gradnja 624 TE ukupne snage 493 GW.

Daleko iznad svih po gradnji je Kina, a zatim Indija. U jednoj zanimljivoj tablici prikazani su novi instalirani kapaciteti 2010.-2014. po područjima, tako da su kineske i indijske provincije razmatrane posebno.

U prvih 20 na svijetu je 12 kineskih pokrajina (drže prvih pet mjesta), pet indijskih pokrajina, te SAD na 6. mjestu, Europska unija na desetom i Indonezija na 12..

Pritom, u EU i SAD je veći kapacitet onih TE na ugljen koje su u tih pet godina prestale raditi, nego onih koje su priključene na mrežu.

Sad se i u Kini i Indiji pokazuje znatno usporavanje i promjenu politika. Ukupna potrošnja ugljena u Kini 2014. je opala. (Vidi članak Kineska ekologija, energetika i ekonomija”.)

Cijene ugljena na svjetskom tržištu padaju od 2008. godine. Uz otkazane projekte, dionice velikih ugljenih kompanija drastično su opale Npr. dionice kompanije Arch godine 2008. su se prodavale po 75 dolara, a danas po 88 centi.

Međutim, situacija i planovi još uvijek su u sukobu s ciljem da se globalno zagrijavanje zadrži na 2°C.

U članku, nedavno objavljenom u časopisu “Nature”, procjenjeno je da bi 80% svjetskih rezervi ugljena trebalo ostati ispod zemlje, da bi se postigao globalni klimatski cilj.

Prema podacima Međunarodne energetske agencije (IEA), u svijetu je 2012. u radu bilo 1.805 GW u TE na ugljen.

Prema najnovijim podacima, u gradnji ili planu je 1.083 GW. Od toga istraživači u “Coal Plant Tracker” procjenjuju da će 635 GW vjerojatno biti realizirano, dok je 448 GW nesigurno.

To bi daleko premašilo procjenu da bi smjelo biti u pogonu najviše 1.999 GW da bi se ostalo unutar scenarija dvopostotnog rasta.

Australija za ugljen

Među visokorazvijenim zemljama svijeta, najveći otpor promjenama danas pruža Australija.

Abbott’s energy white paper focuses on fossil fuel favourites

Vlada premijera Tonyja Abbotta nastavlja energetsku politiku oslanjanja na fosilna goriva, zlovolje prema mjerama za spriječavanje klimatskih promjena i antipatije prema obnovljivima.

Australija računa na rast prihoda od izvoza ugljena u Kinu i Indiju te forsira oslanjanje na ugljen i prirodni plin i u zemlji. Razmatra i gradnju nuklearnih elektrana.

Nasuprot tome, kako smo pisali, postoji značajan pokret odozdo koji promovira fotonaponske panele i toplinske kolektore, te druge obnovljive izvore.

Indija: obnovljivi, ugljen, nuklearke

Indijska vlada premijera Narendre Modija nastoji uravnotežiti razne interese i ciljeve. Modi, izabran u svibnju prošle godine, sastajao se s liderima svih vodećih zemalja (Putin i Obama posjetili su Indiju u kratkom razmaku krajem prošle godine), a prošloga tjedna imao je turneju po Europi i Kanadi.

Modi says India to strike own path in climate battle

Modi, Narendra (ožujak 2015)Indijska vlada intenzivno potiče obnovljive; to je nazvano “revolucija šafrana”. (Vidi: Nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike”).

Istovremeno, kako je ukupna potrošnja električne energije u Indiji još vrlo mala (oko četvrtine one u Europi), računaju i na nove elektrane na ugljen i prirodni plin, kao i nuklearne.

Predsjednik vlade Narendra Modi kaže da ne žele prihvatiti obaveze za smanjivanje emisija ugljičnog dioksida, ali će poticati čistu energiju i tradicionalne metode. Kaže međutim da Indija ne može izvući stotine milijuna ljudi iz bijede a da ne poveća emisije. Po ukopnim emisijama, Indija je treća na svijetu (iza Kine i SAD, koje planiraju smanjivanje), ali po stanovniku je daleko iza.

Indija danas ima instalirane kapacitete u elektranama 280 GW, a za osam godina to bi moglo porasti na 400 GW, od čega 100 GW solarnih.

Današnja cijena proizvodnje fotonaponske energije u Indiji je oko 12 američkih centi po kWh, a očekuje se da će pasti na oko 10 c/kWh do 2020, čime bi postigla paritet s termoelektranama na domaći ugljen.

Po procjeni indijske Središnje električne regulatorne komisije (CERC), cijena kako domaćeg, tako i uvoznog ugljena će brzo rasti.

Ministar financija najavio je porez na uvozni ugljen. Od tog prihoda, promovirat će se čista energija, kao indijski prilog borbi protiv klimatskih promjena.

Europska unija i SAD: opadanje ugljena

Seven charts showing how the EU’s energy use is being transformed

Ukupna potrošnja energije u EU godine 2013. iznosila je 1,66 milijardi tona ekvivalentne nafte (toe). Potrošnja je bila gotovo 10% manja nego 2006., kad je bio postignut vršak, te je otprilike jednaka potrošnji prije 23 godine. Godine 1990, na EU je otpadalo 21% svjetske potrošnje primarne energije, a godine 2013. samo 13%. Udio Kine je u tom razdoblju porastao sa 8% na 22%.

U odnosu na 1990., znatno je smanjena potrošnja energije iz ugljena (-40%), smanjena je iz nafte (-12%), povećana iz plina (ali uz smanjenje od 2008.), a jako povećana iz obnovljivih. Udio obnovljivih u ukupnoj potrošnji porastao je sa 4,3% na 11,9%.

Nearly 13 GW of coal-fired capacity will be retired in the US in 2015

Uprava SAD za energetske informacije (US Energy Information Administration, EIA) objavila je da se u SAD do kraja godine očekuje izgradnja oko 20 GW novih elektrana (na nivou mreže, tj. nisu uračunat krovni FN Sustavi i druge mikroelektrane). Od toga će polovicu činiti vjetrolektrane (9,8 GW, što je veliko povećanje u odnosu na 2014), slijede plinske TE 6,3 GW, solarne 2,2 GW i jedna nuklearna elektrana od 1,1 GW.

Istovremeno, bit će umirovljeno blizu 16 GW kapaciteta, od toga 12,9 GW termoelektrana na ugljen.

Hrvatska: građani protiv ugljena, ali Vlada zna bolje

U Hrvatskoj, nedavno su održana dva lokalna referenduma o gradnji termoelektrana na ugljen.

Plominska republika

Komentar o (ne)uspjehu lokalnog referenduma o gradnji TE Plomin C, uz kratki prikaz dva stoljeća povijesti ugljena u Labinštini, te komentar o posebnoj političkoj konstaliaciji u Istri.

Referendum je održan 29. ožujka. Protiv gradnje novog bloka na ugljen glasalo je 94%, ali izašlo je samo 36% birača. Tako obje strane mogu proklamirati svoju pobjedu. U praksi, vlada će nastaviti svojim putem (a najveća oporbena stranka nije iskazala namjeru da to promjeni).

»Dva stoljeća opisanog “ugljenog doba” Labinštine i uske povezanosti stanovništva uz eksploataciju ugljena, kao i više od pola stoljeća suživota, pa i egzistencijalne ovisnosti dobrog dijela stanovništva o samoj termoelektrani, koja nakon devastirajuće tranzicije u kapitalizam ostaje jedno od rijetkih većih industrijskih postrojenja u okolici, nedvojbeno je imalo određenog utjecaja po tom pitanju.«

S druge strane, tu je i pad povjerenja građana u IDS, koji se od početka protivi gradnji novog bloka na ugljen, a istovremeno sudjeluje u vladi koja taj projekt gura kao strateški, te je dapače donijela Zakon o energiji koji omogućava da se zaobiđe odredba u prostornom planu Istarske županije da novi blok smije biti samo na plin.

Njemačka: nova TE na ugljen od početka u financijsom minusu

Kohlekraftwerk : Die Schlotlösung

Kraftwerk Moorburg

U Hamburgu je puštena u pogon termoelektrana na kameni ugljen Moorburg, snage 800 MW. Ne radi se međutim o dokazu da Njemačka ne može bez ugljena; upravo suprutno. To je građevina iz nekog drugog vremena, piše “Die Zeit”: velika, skupa, prljava i neekonomična.

Počela se graditi prije deset godina. Tada je bilo, uistinu, jedno drugo doba u energetici. Bila je donesena odoluka o zatvaranju nuklearnih elektrana, a Investitori nisu očekivali da će obnovljivi postići onako spektakularan rast, kao što se dogodilo. Osim toga i propisi o zaštiti okoliša su postroženi, što je izazvalo dodatna ulaganja.

Investitor, švedska kompanija Vattenfall, shvatila je nakon nekoliko godina da će postrojenje stvarati gubitke, ali su konačno zaključili da ipak bolje završiti, nego otpisati već golema ulaganja.

Bilo je predviđeno da elektrana također služi za daljinsko grijanje, ali je to otpalo. Termoelektrana ima visoku učinkovitost (45%), ali ipak je ekonomski katastrofalna.

»Retrospektivno«, piše Die Zeit, »prepirka oko Moorburga bila je o industrijskoj i energetskoj politici, ideologiji i moći. Vattenfall, Gospodarska komora i vlada – svi su pogrešno računali, svako na svoj način.«

[Baš su blesavi ti Nijemci. Sreća da se nama to ne može dogoditi! ;-) ]

Subvencije za fosilna goriva u svijetu puno veće nego za obnovljive

Scrap fossil fuel subsidies now and bring in carbon tax, says World Bank chief

Još jedan radikalni politički marginalac upozorava na pogrešnost žestokih napada “slobodnotržištaraca” na navodno goleme subvencije za obnovljive izvore energije.

Mnogo veći globalni problem su subvencije za fosilna goriva, izjavio je Jim Yong Kim, predsjednik Svjetske banke. Treba ih ukinuti te umjesto toga uvesti porez na emisije ugljika.

Time bi se potakao dalji val čistih tehnologija koje mogu podići ljude u zemljama u razvoju iz siromaštva, te spriječiti da globalna temperatura poraste više od 2°C u odnosu na pred-industrijski nivo.

U svijetu se danas troši oko 1.000 milijardi dolara godišnje na subvencije za fosilna goriva. Aktualni pad cijena ugljena i nafte je najbolji trenutak za ukidanje subvencija.

Plan Svjetske banke predviđa također veća ulaganja u energetsku učinkovitost, mjere za “zeleniju” poljoprivredu i pomoć gradovima za smanjivanje zagađivanja.

Kim kaže da su industrijski lideri iz ugljično intenzivnih industrija iskazali slaganje s planom.

Još na tu temu od nekakvih marginalaca.

Rich nations’ fossil fuel export funding dwarfs green spend: documents

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), koja okuplja najrazvijenije ekonomije, objavila je dva izvještaja o subvencijama, koje bogate nacije daju za tehnologije korištenja fosilnih goriva, koje te nacije izvoze.

Izvještaji su označeni kao povjerljivi, ali su procurili u javnost pa o njima piše Reuters.

Vlade zemalja članica OECD-a su u desetljeću 2003.-2013. uložile 36,8 milijardi USD u preferencijalne zajmove i državne garancije za izvozne tehnologije proizvodnje električne energije iz fosilnih goriva.

Daljih 52,6 milijardi USD uloženo je u izvozne kredite za rudarenje fosilnih goriva.

Ukupno je to više nego peterostruko više od izvoznih kredita za tehnologije za obnovljivu energiju, koji su iznosili 16,7 milijardi USD.

O tome se raspravljalo početkom ožujka iza zatvorenih vrata, bez rezultata. Pregovori će se nastaviti u lipnju. OECD mora odlučiti hoće li nešto poduzeti da se situacija promjeni, u pripremama za klimatske pregovore u Parizu u prosincu ove godine.

Pregovori unutar Europske unije zašli su u slijepu ulicu zbog tvrdokornog stava Poljske, koja koristi mnogo ugljena i zastupa konzervativan stav u energetici

UK i Francuska se zalažu za značajne mjere smanjivanja poticaja za fosilna goriva.

Njemačka, koja je na prvom mjestu po izvoznim kreditima kako za tehnologije vezane uz ugljen tako i obnovljive, planira mjere za smanjivanje proizvodnje u TE na ugljen.

Predstavnici europske industrije protive se obustavi kredita, argumentirajući da bi zemlje u razvoju time bile osuđene za korištenje manje učinkovitih tehnologija, a konkurentnost europske industrije bila oslabljena.

Ekološki aktivisti poriču te argumente. WWF tvrdi da nema dokaza da kreditiranje izvoza tehnologija korištenja fosilnih izvora iz zemalja OECD-a zaista potiče korištenje učinkovitijih tehnologija.

Oni koji ne ulažu u fosilna goriva, zarade više!

Fossil fuel-free funds outperformed conventional ones, analysis shows

STOP ugljen! (The Guardian 2015-04-10)U posljednjih pet godina, investitori koji su odbacili svoje udjele u kompanijama koje se bave fosilnim gorivama postigli su bolje poslovne rezultate od onih koji su nastavili investirati u ugljen, naftu i prirodni plin.

To je rezultat nedavno objavljene analize koju je objavila MSCI, vodeća svjetska kompanija za analizu tržišta vrijednosnih papira. Svoje procjene zasnivaju na praćenju više od 6.000 mirovinskih i hedge fondova. te 9.500 najvećih kompanija, vrijednih 37.500 milijardi dolara.

Oni koji su prihvatili “deinvestiranje” u fosilna goriva imali su od 2010. prosječan povrat od 13% godišnje, a oni koji nisu, 11,8%.

MSCI je uvela “All Companies ex Fossil Fuels Index” krajem prošle godine pod rastućim pritiskom klimatskih i humanitarnih organizacija (koje raspolažu i značajnim financijskim sredstvima) na investicijske fondove da prestanu investirati u kompanije za fosilna goriva.

Analiza prethodnih kretanja pokazala je da je do preokreta došlo 2007.. Do tada su kompanije za fosilna goriva davale nadprosječan povrat, a glavni pokretač bio je brzi rast potražnje u Kini.

Objavljeno u elektrika, energetika, fosilni izvori | Komentiraj

Energija vjetra u svijetu: vijesti tijekom ožujka

Pregled vijesti o energiji vjetra u svijetu, koje smo tijekom ožujka objavili na fb stranici “Ekološka ekonomija”.

Vjetar u svijetu 1998-2015

Energija vjetra u svijetu 2014. g.

Global Wind Energy Installations Grow By 42% In 2014

Savjetodavna tvrtka Navigant Research objavila je godišnji izvještaj o energiji vjetra u svijetu (World Wind Energy Market Update report). Ukupno je instalirano 42% više novih kapaciteta nego 2013.. Instalirano je 51,2 GW, te su ukupno instalirani kapaciteti krajem 2014. bili 372 GW.

Najviše je instalirano u Kini – 23,3 GW, slijedi Njemačka sa 5,1 GW i SAD sa 4,9 GW. Važan je rast u Brazilu, Kanadi i nizu drugih zemalja.

Među proizvođačima, na čelu je i dalje danski Vestas, koji je 2014. imao udjel od 12,3%. Slijede njemački Siemens, američki GE Energy, kineski Goldwind i njemački Enercon. Od 6. do 10. mjesta su četiri kineske tvrtke i španjolska Gamesa.

Promašaji prognoza iz 2000-ih

Greenpeace Aces Installed Renewable Forecasts. Surprised?

Nekoliko grafikona pokazuje kako su sve organizacije, koje su od 2000. godine pravile projekcije razvoja solarnih i vjetrenih elektrana, znatno procijenile tempo razvoja. Osobito se to odnosi na najautoritarniju instituciju, Međunarodnu energetsku agenciju (IEA). Dok su eksperti promašili, najbolje su bile prognoze “fantasta” iz Greenpeacea.

Vjetar u Danskoj 2014.: 39%

Annual Report 2014: Cross-border cooperation is key to the energy solutions of the future

Tijekom 2014., proizvodnja vjetroelektrana iznosila je 39% potrošnje električne energije u Danskoj. Satne fluktuacije su iznosile između 0% i 132% potrošnje u tekućem satu. Svi akteri u energetskom sektoru u Danskoj surađju, pripremajući elektroenergetski i plinski sustav za dalji rast, ka 50% obnovljive elektrike 2020..

Stabilnost sustava i sigurnost opskrbe nisu bili ugroženi. Bitna za taj uspjeh je dobra povezanost sa susjednim zemljama. Velike količine električne energije kupovane su i prodavane sa Norveškom, Švedskom i Njemačkom. Smanjuje se opskrba plinom iz Sjevernoga mora, ali povećava iz Njemačke.

Danska drži prvo mjesto u svijetu po udjelu vjetra u proizvodnji električne energije, ali Švedska i Njemačka proizvode više. Prema planovima, do 2020. će sjeverna Njemačka sam proizvoditi pet puta više energije iz vjetra nego Danska.

Međutim, u budućnosti će se elektroenergetski sustav morati mijenjati više nego dosad. Potrebno je dalje jačanje međunarodne suradnje i razmjene (energija vjetra na sjeveru Europe, sunca na jugu, biomasa i hidroenergija). Koristit će se više elektrike u sektoru grijanja, za daljinsko grijanje i toplinske pumpe u domaćinstvima. Mnogo više će se koristiti električna cestovna vozila. Plinski sustav će biti korišten kao fleksibilni sustav skladištenja.

Teksaški grad 100% na sunce i vjetar

Georgetown Utility to Be Powered by Solar and Wind Energy by 2017

Grad Georgetown u Teksasu (54.000 stanovnika), jedan od ključnih gradova u kojima je počela američka “naftna revolucija” u drugoj polovici 19. stoljeća, postavio je cilj da u slijedeće dvije godine 100% električne energije dobiva iz obnovljivih.

Lokalna Elektra (u vlasništvu grada) kaže da su se okrenuli vjetru i suncu zato jer je to jeftinije i pouzdanije, te također zato jer se troši mnogo manje vode. Upravo su sklopili su ugovor s kompanijom SunEdison o isporuci elektrike iz solarnih elektrana, na 25 godina, uz nižu cijenu od one koju su dosad plaćali za elektriku iz klasičnih elektrana.

Kombinacija solarne i vjetrene energije omogućit će dobivanje električne energije u skladu s kretanjima potražnje. Sunce najviše daje rano popodne, kad je potrošnja najveća, a vjetar obično rano ujutro i navečer.

SunEdison se nada da će ovo biti primjer za brojne druge američke gradove (vidi go100percent.org).

SAD u 2015: pola novih elektrana bit će na vjetar

Nearly 13 GW of coal-fired capacity will be retired in the US in 2015

Uprava SAD za energetske informacije (US Energy Information Administration, EIA) objavila je da se u SAD do kraja godine očekuje izgradnja oko 20 GW novih elektrana (na nivou mreže). Od toga će polovicu činiti vjetrolektrane (9,8 GW, što je veliko povećanje u odnosu na 2014), slijede plinske TE 6,3 GW, solarne 2,2 GW i jedna nuklearna elektrana od 1,1 GW.

Istovremeno, bit će umirovljeno blizu 16 GW kapaciteta, od toga 12,9 GW termoelektrana na ugljen.

Ovih 2,2 GW solarnih uključuje samo veće mrežne elektrane (ne i krovne). Od toga 1,2 GW u Kaliforniji i 0,4 u Sjevernoj Karolini. Od vjetroelektrana, 85% kapaciteta odnosi se na “Plain states” (Sjeverna Dakota, Minesota, Teksas, Novi Meksiko).

SAD: Iz vjetra 10% struje 2020., 35% 2050. g.

What Would Happen If Wind Power Got The Same Tax Breaks As The Fossil Fuel Industry

Ministarstvo energetike SAD objavilo je u četvrtak izvještaj “Wind Vision : A New Era for Wind Power in the United States”, o stanju i perspektivama energije vjetra u SAD. Kompletan izvještaj dostupan je na mrežnom sjedištu energy.gov.

Energija vjetra danas pokriva 4,5% potrošnje električne energije u SAD. Izvještaj predviđa da se to može povećati na 10% do 2020. g, 20% 2030. i 35% 2050. godine. Instalirani kapaciteti porasli bi sa 61 GW 2013. g. na 404 GW 2050..

Porast troškova električne neregije bio bi 1% do 2030. godine, a nakon toga pad od 2% do 2050..

Dobit od izbjegnutih globalnih šteta zbog emisija stakleničkih plinova procjenjena je na 400 milijardi USD, kumulativno 2013.-2050., što prevazilazi ukupne potrebne troškove gradnje, razvoja mreže idr..

Tome treba dodati dobit od 108 milijardi USD od izbjegnutih ranijih smrti, bolesti i ekonomski šteta, zbog smanjenja emsija sumpornog dioksida, dušikovih oksica i čestica.

Kao dobit se također računa učinak smanjivanja tržišnih cijena prirodnoga plina izvan električnog sektora, kao odgovor na smanjenu potražnju; ta je dobit za potrošače procjenjena na 280 milijardi USD kumulativno do 2050..

Da bi se to postiglo, potrebne su rzane vladine mjere, kao što su porezne olakšice. Ne privilegije, kaže Tom Kiernan, generalni direktor Američkog udruženja za energiju vjetra (AWEA), nego ono, što elektrane na fsilna goriva imaju. Porezne olakšice, koje su u SAD 2013. dobile naftne i plinske kompanije, iznosile su 18,5 milijardi USD.

[Energetika, a osobito elektroenergetika, ne bi mogla živjeti bez raznih oblika državne potpore i poticaja, jer je rok povratka investicija vrlo dug i rizici značajni.]

Pučinske VE: 20 GW do 2020. – temelj za dalji razvoj

European offshore wind sector faces make-or-break 2020 -report

Dok vjetroelektrane na kopnu danas spadaju među najjeftinije izvore električne energije, razvoj pučinskih (off-shore) postrojenja kasni u odnosu na planove prije nekoliko godina. Postoje tehnički problemi, a cijena je visoka.

Novi izvještaj savjetničke tvrtke “Ernst & Young” procjenjuje da je 2020. g. prijelomna za industriju pučinskih elektrana. Trebalo bi biti instalirano 20 GW, uz pad cijena na 100 eura po megavatsatu (sada je 140). Ukoliko se to ne postigne, industrija neće napredovati u slijedećem desetljeću.

Vjetroagregati koji se grade na pučini većih su snaga (5 MW i više), te je očekivana proizvodnja tijekom godine, zbog snažnijih i stalnijih vjetrova, 39% tijekom godine (za kopnene 22%).

Osobito veliki potencijal postoji na Baltiku i sjeveroistočnom Atlantiku, gdje deset zemalja surađuje na projektu North Sea Offshore Grid.

Predstavnici velikih proizvođača (Dong, Siemens, Vestas) smatraju da je cilj dostižan.

Kina: više struje iz vjetra nego iz urana

Wind Power Beats Nuclear Again in China

Kina ima najviše nuklearnih reaktora u gradnji na svijetu. A također gradi najviše vjetroelektrana. Iz vjetra danas dobivaju više električne energije nego iz urana.

Kako smo već pisali (Kineska energetika i ekonomija, 6. ožujka), Kina je prošle godine izgradila 23 GW vjetroelektrana, te je ukupni instalirani kapacitet dostigao 115 GW. Nije sve priključeno na mrežu, zbog ograničenja mreže, ali intenzivno rade i na gradnji novih dalekovoda. Plan za 2020. je 200 GW priključenih na mrežu. To možda bude realizirano i prije, jer sada ima 77 GW u gradnji.

S druge strane, u svijetu danas ima 68 nuklearnih reaktora u gradnji, od toga 25 u Kini. Tijekom 2013. i 2014. na mrežu je priključeno šest novih reaktora, te još jedan u siječnju 2015.. Sada imaju u radu 24 reaktora, ukupne snage 20 GW. Plan za 2020. je 58 GW.

S obzirom na očekivanu godišnju proizvodnju po jedinici instalirane snage, 58 GW NE bi proizvodilo otprilike jednako kao 200 GW VE. Ugrubo, oko 400 TWh/god. svaki, što je oko 8% današnje kineske potrošnje. Danas Kina dobiva više električne energije iz vjetra nego iz urana.

Dok je prema aktualnim kretanjima vrlo vjerojatno da će se plan gradnje novih vjetroelektrana realizirati, za nuklearne elektrane je to vrlo upitno, zbog zastoja do kojeg je došlo nakon Fukušime (vidi: China could miss its target to reach 58 GW of nuclear by 2020).

Njemačka: uspješno balansiranje u mreži

How is Germany integrating and balancing renewable energy today?

Kako Njemačka danas integrira i balansira obnovljive u električnoj mreži? Obnovljivu zadovoljavaju blizu 30% potreba za električnom energijom prosječno, a u nekim satima po 80%. Nestalni izvori, vjetar i sunce, imaju prioritet u pristupu mreži.

To naravno stvara problem balansiranja s drugim izvorima, da bi se zadovoljila potrošnja ili plasirali viškovi. Dosad je Njemačka uspjevala upravljatni sustava uz vrlo skromne promjene u elektroenergetskom sustavu. Veće promjene će biti nužne u budućnosti. Članak daje pregled sedam čimbenika, koji su omogućili uspješno upravljanje.

he two most important reasons are: (1) the existing strength of its power grids; and
(2) flexible operation of coal and nuclear plants (and to a lesser extent gas and pumped hydro). In addition, Germany has managed quite well because of:
(3) better design of the balancing (ancillary) power markets, to make them more effective, faster, and open;
(4) better system control software and day-ahead weather forecasting;
(5) modest technical improvements to local-level distribution systems;
(6) exports of power to neighboring countries; and
(7) solving the “50.2 hertz” inverter problem.

Umjereni rast u Francuskoj

France added 936 MW of wind power and 927 MW of solar PV in 2014

Francuska je prošle godine instalirala 936 MW vjetroelektrana i 927 MW solarnih fotonaponskih. Ukupno je sada instalirano 9.143 vjetrenih i 5.631 solarnih kapaciteta. Vjetar je dao 3,5% proizvodnje električne energije, a sunce 1,2%.

[To je još uvijek nisko u odnosu na susjedne Njemačku, Italiju i Španjolsku. Francuska je prošle godine ozakonila veliki zaokret u energetskog strategiji, s planom da do 2025.. smanji udio urana u proizvodnji električne energije sa 75% na 50% i poveća udio obnovljivih sa 15% na 40%. Vidi članak Francuska energetska tranzicija”.

Značajni planovi u Alžiru

Algeria Aims for 13.5 GW of Solar Power by 2030

Alžir, iako raspolaže velikim količinama nafte i prirodnoga plina, planira do 2030. g. instalirati 13,5 GW fotonaponskih elektrana, dva GW koncentracijskih solarnih (CSP) i pet GW vjetroelektrana.

Objavljeno u obnovljivi izvori | Komentiraj

Golfska struja se usporava, a u Floridi je zabranjeno spominjati klimatske promjene

Usporavanje Golfske struje može imati ozbiljne posljedice za klimu u zapadnoj, sjevernoj i srednjoj Europi. Globalno zatopljenje i dizanje morske razine može imati ozbiljne posljedice za Floridu. Ipak, postoje oni koji i dalje negiraju klimatske promjene, pa čak zabranjuju da se o njima govori.

Morsek struje- svjetski sustav

Gulf Stream system: Atlantic Ocean overturning, responsible for mild climate in northwestern Europe, is slowing

Sustav morskih struja u sjevernom Atlantiku (Atlantic Meridional Overturning Circulation; Golfska struja) je najvažniji sustav transporta toplote na Zemlji. Topla voda površinom ide prema sjeveroistoku, tu se hladi i spušta na dno, te kao hladna struja vraća prema ekvatoru. Zbog toga je klima u zapadnoj i sjevernoj Europi toplija nego u drugim dijelovima svijeta na tim zemljopisnim širinama. [Na širinama Velike Britanije s druge strane Atlantskog oceana je Labrador, koji je ledena pustinja.]

Članak Exceptional twentieth-century slowdown in Atlantic Ocean overturning circulation objavljen u časopisu “Nature Climate Change”, navodi da niz promatranja sugerira da je u posljednjem desetljeću sustav struja bio slabiji nego ikad ranije u posljednjem stoljeću ili ćak tisućljeću.

Najnovija studija suprutna je ranijoj studiji NASA-e, po kojoj nije zapaženo usporavanje (NASA Study Finds Atlantic ‘Conveyor Belt’ Not Slowing).

Glavni uzrok moglo bi biti ubrzano topljenje grenlandskog ledenog pokrova, zbog čega velike količine slatke vode dospijevaju u more, na površinu. Slatka voda ima manju gustoću od slane, pa se usporava tonjenje ohlađene vode i time usporava cijeli sustav. Tako, uz globalno zagrijavanje, u Sjevernom Atlantiku dolazi do lokalnog zahlađivanja. Opaženi učinak je veći nego što predviđa većina računalnih simulacija.

Ako se dostigne točka preokreta (tipping point) u slabljenju struje, ona bi se mogla i potpuno zaustaviti. Posljednji izvještaj IPCC procjenjuje vjerojatnost da se to desi do kraja ovog stoljeća na 10%. Novi podaci indiciraju da bi rizik mogao biti veći.

Povećanje temperature na kraju posljednjega ledenoga doba, prije nekih 12.000 godina, dovelo je do toga da se Atlanska petlja zaustavi, te je trebalo nekih 1.500 godina da se obnovi. To je dovelo do toga da je ledeno doba u sjevernom dijelu Europe potrajalo dulje. Stalni ledeni pokrov pokrivao je tada cijelu Skandinaviju i Baltik. Danas se ne očekuju tako drastične promjene, ali mogle bi biti vrlo neugodne.

Istovremeno, kako klima na sjevernim obalama Sredozemlja postaje toplija, povećala bi se temperaturna razlika na relativno uskom području poluotoka kojeg nazivamo Europom, s daljim negativnim klimatskim posljedicama.

Mark Carney defends Bank of England over climate change study

Je li Bank of England nasjela zelenim paničarima? :-P

Klimatske promjene su jedan od najvećih rizika s kojim se susreću osiguravateljske kuće, rekao je guverner Bank of England, u govoru u Gornjem domu Parlamenta, nakon što je bivši konzervativni kancelar odbacio studiju kao “šuplje zelene fraze”.

Nedavno je Paul Fischer, jedan od najviših dužnosnika Banke, upozorio osiguravatelje da je rizično investirati u fosilna goriva, jer vrijednost može kolapsirati ako budu poduzete akcije za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, koje preporučaju znanstvenici.

Češće oluje, toplija ljeta i povećanje poplava dovele su do toga da osiguravateljske kuće godišnje gube 133 milijarde funti, što je četverostruko više nego prije 30 godina.

a href=”https://www.youtube.com/watch?v=5hMCevgPGjY” target=”_blank”>Evidence of Gov. Rick Scott’s ban on “climate change” (video)

Kako govoriti o klimatskim promjenama a da se ne spomene sintagma “klimatske promjene” :-P

Kako uvjeriti federalnu vladu da ti da pare, objašnjavajući da zadovoljavaš uvjet da imaš plan borbe protiv klimatskih promjena, iako ne želiš čak ni spomenuti riječi “klimatske promjene”. :-D

O čemu se naime radi?

It’s ‘Orwellian': Florida Scientists Respond To Report That State Agency Banned ‘Climate Change’

Ove nedjelje, floridski Centar za istraživačko novinarstvo (Florida Center for Investigative Reporting, FCIR) objavio je izvještaj da je Ministarstvo zaštite okoliša države Floride (Department of Environmental Protection, DEP) od godine 2011. zabranilo svojim zaposlenicima da u službenoj komunikaciji koriste riječi “klimatske promjene i “globalno zagrijavanje”.

Florida je među državama u SAD među najosjetljivijima na klimatske promjene.

U ovom se članku navode dodatne potkrijepe da ta orvelijanska zabrana stvarno (iako “neslužbeno”) postoji. DEP i ured guvernera to poriču.

O istoj temi piše i Reuters.

Objavljeno u klimatske promjene | Komentiraj

Klimatske promjene i ratovi za vodu: Sirija, Kalifornija, Darfur, Australija…

Globalno zagrijavanje, koje se događa pod utjecajem emisije stakleničkih plinova, ne bi bilo strašno kad bi se radilo samo o tome da se, uz inače nepromijenjene uvjete, prosječna temperatura tijekom godine poveća za pola, jedan ili dva stupnja. Da neko vrijeme u kolovozu bude +33ºC umjesto +31, a zima samo -15 umjesto -17, ne bi imalo bitan učinak.


Globalno zagrijavanje i klimatski ekstremi

Žrtve klimatskih estrema 1990-2010Stvari su međutim složenije i gore. Cijeli prostor Zemaljske ljuske, u kojem postoji život i koji doživljava promjene, nije statički i ne doživljava samo male promjene. To je sustav složenih veza, velikih oscilacija i dinamičke ravnoteže. Generalno gledano, veća temperatura znači više energije u sustavu, a to znači veće oscilacije.

Kad se gledaju manja područja, a ne globalni prosjek, oscijalacije mogu biti značajne. Svi ekstremni vremenski događaji zato postaju češći, a promjene mogu biti duboke i trajne – suše i poplave, valovi velikih vrućina ali možda i jačih hladnoća, uragani i promjene režima stalnih vjetrova kao što su monsuni. (O tome izvještaj Svjetske meteorološke organizacije: 2001-2010, A Decade of Climate Extremes.)

U globalu, više temperature znače više isparavanja, te globalno gledano više vlage u atmosferi. Međutim, ako su oblaci, koje vjetar nosi, puni vode, doći će ranije do padanja kiše. Ona će na jednom području pasti obilnije nego inače, a do daljeg područja kišonosni oblaci uopće neće dospjeti. Osim toga, i režim vjetrova može se promijeniti. Tako neka područja mogu patiti od trajnih suša.

U posljednjih nekoliko dana objavljene su studije, koje analiziraju pojave dugogodišnjih suša u Siriji i u Kaliforniji.


Višegodišnje suše i građanski rat u Siriji

Scientists discuss the role of climate change in the Syrian civil war (objavljeno 4. ožujka)

Prema raznim analizama, građanski rat u Siriji uzrokovan je složenom smjesom socijalnih, političkih, ekonomskih i ekoloških čimbenika. Studija Climate change in the Fertile Crescent and implications of the recent Syrian drought, objavljena u američkom “Proceedings of the National Academy of Sciences”, zaključuje da su čovjekom uzrokovane klimatske promjene također utjecale. Višegodišnja suša koja je počela 2006. bila je katalizator sukoba. Vjerojatnost takvih dugotrajnih suša zbog klimatskih je promjena dva do tri puta veća.

Naravno da suša nije sama uzrok rata, niti se odgovornost za može otkloniti od političkih i diplomatskih promašaja. Ona je bila jedan od čimbenika, koji su zaoštravali konflikte, te pridonijeli da oni eskaliraju u građanski rat.

Veliki utjecaj imalo je i prekomjerno korištenje podzemne vode tijekom prethodnih nekolikodesetljeća, uz nedovoljno učinkovite metode natapanja.

Sirija se nalazi u pojasu relativno vlažne i plodne zemlje na Srednjem Istoku, poznatom kao “plodni polumjesec”. (Prostor gdje su nastale prve ljudske civilizacije.) Gotovo sva kiša u Siriji pada tijekom šest mjeseci između studenoga i travnja.

Od 2006. do 2010. trajale su najgore višegodišnje suše od 1940.. Uz povišene temperature, to je imalo dramatične posljedice za poljoprivredu. Zima 2007.-2008. bila je najsuša otkad postoje podaci. Urod ječma pao je za 67%, a pšenice za 47% u odnosu na prethodnu godinu.


Promašaji strategije i politike sirijske vlade

Žitarice su se morale uvoziti, a vlada je ukinula subvencije za hranu i gorivo, pa su cijene hrane više nego udvostručene. U pet godina, oko 1,5 milijuna seljaka napustilo je zemlju i otišlo u gradove.

Tome treba pridodati dolazak izbjeglica iz Iraka, kojih ima između 1,2 i 1,5 milijuna.

Prenapučenost i nezaposlenost u gradovima doveli su do rasta kriminala i nemira, ali vlada nije poduzela adekvatne mjere. Konačno su nemiri prerasli u pobunu i građanski rat.

Ovo nije, naravno, prva studija na temu povezanosti klimatskih uvjeta i društvenih konflikata. Slijedaća studij stavlja naglasak na prethodnih pedeset godina pogrešnih strategija i politika, što je gore također spomenuto.

Did five years of drought lead to two years of revolution in Syria? (veljača 2014.)

U časopisu “Middle Eastern Studies” objavljen je članak Francesce de Châtel sa Sveučilišta Radboud (Nizozemska), o utjecaju suše u razdoblju 2006.-2010. na izbijanje građanskoga rata u Siriji. Nije toliko važna sama suša, koliko promašaj vlade da odgovori na humanitarnu krizu, što je bio jedan od okidača pobune.

Po njenom sudu, sadašnja situacija je kulminacija 50 godina pogrešnog upravljanja vodom i zemljištem. Nepoputljivi pritisak da se poveća poljoprivredna proizvodnja i proširi navodnjavanje učinio je kreatore politika slijepim na granice resursa; pretjerana ispaša uzrokovala je širenje pustinja; ukidanje subvencija za dizel gorivo i mineralna gnojiva povećalo je siromaštvo na selu, te su mnoge porodice ostavile svoja imanja da bi potražile posao u gradu.


Kalifornija: suša kao posljedica topljenja leda na Arktiku

Iz Sirije, koja preživljava tragediju, prebacimo se u Kaliforniju, koja također preživljava dugogodišnju sušu.

Strong Link Between California Drought & Climate Change Revealed Today (Objavljeno 2. ožujka 2015.)

Nova studija analizira vezu između globalnog zatopljenja i višegodišnje suše u Kaliforniji. Prošli put su takve okolnosti zabilježene prije tisuću godina, kad su dovele do sloma poljodjelstva Pueblo indijanaca i napuštanja njihovog velikog trgovačkog centra u kanjonu Chaco.

Kalifornija godinama pati od velikih suša, te postoje proračuni da će zbog globalnog zatopljenja biti i gore.

Jedna od važnih tema za bogatu Kaliforniju je i povezanost poljoprivrede, vodoprivrede i energetike. Ljudski rad učinio je plodnim mnoga ranije pustinjska područja. To ovisi o korištenju podzemnih voda, za čije se crpljenje koristi 19% od ukupne potrošnje električne energije u Kaliforniji i 30% prirodnoga plina. (Pritom treba spomenuti, da Kalifornija, za razliku od ostatka SAD, nikad nije odustala od mjera poboljšanja učinkovitosti potrošnje energije, pa danas troši po stanovniku upola manje električne energije nego ostatak SAD. Također intenzivno potiču obnovljive izvore. (Vidi npr. California finds clean energy’s magic ingradient: ambition.)

Znanstvenici su predvidjeli nevolje, kojima je Kalifornija išla ususret zbog globalnog zagrijavanja.

Climatologist Who Predicted California Drought 10 Years Ago Says It May Soon Be ‘Even More Dire’ (objavljeno 7. ožujka 2014.)

Prije deset godina, znanstvenici su predvidjeli ne samo da smanjivanje ledenog pokrivača na Arktiku može izazvati velike suše u Kaliforniji, nego su i precizno predvidjeli promjene u visinskim zračnim strujama, koje su bez presedana i koje su prouzročile sušu koju Kalifornija trpi posljednjih godinu dana. Jedna od autorica studije, prof. Lisa Sloan, kaže da bi sitaucija slijedećih desetljeća mogla biti još gora nego što su predvidjeli.


Učiti od Izraela

Izraelska skrupuloznost u postupanju s vodom kao resursom izaziva divljenje u cijelom svijetu. U ožujku prošle godine, izraelski premijer bio je u posjeti Kaliforniji.

California governor seeks drought help from Israel’s Netanyahu

Guverner Kalifornije Jerry Brown rekao je gostujućem izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu u srijedu da se nada da izraelska tehnologija upravljanja vodom može pomoći njegovoj državi, koja je suočena s uništavajućom sušom.

Netenjahu, koji je u posjeti Silikonskoj dolini, i Brown, potpisali su memorandum o razumijevanju za suradnju na istraživanju i razvoju na području raznih tehnologija, uključujući očuvanje vode.

u subotu, Brown je potpisao zakon o paketu pomoći od 687 milijuna dolara za olakšanje posljedica suše, najteže u modernoj povijesti.

Usprko svemu, naftaški i ugljenarski lobi nastoji spriječiti ozakonjivanje daljih mjera borbe protiv klimatskih promjena: Leaked: The Oil Lobby’s Conspiracy to Kill Off California’s Climate Law (objavljeno 25. studenoga 2014.).

U Kaliforniji sigurno neće doći do građanskoga rata, niti do gladi. Ali problema i sukoba ima.

20,000 Gallons Of Water Stolen From Elementary School In Drought-Plagued California County (objavljeno 6. rujna 2013.)

Ukradeno je 20.000 galona (76.000 litara) vode iz škole u sjevernoj Kaliforniji, u kraju koji pati od dugotrajne suše, a inače je poznat po uzgoju krava i marihuane. Federalna vlada je u lipnju proglasila stanje elementarne nepogode i pruža pomoć pokrajini. Pomoć nije dovoljna, a uzgajivaći marihuane ne mogu dobiti federalnu potporu, pa dolazi do “ratova za vodu”. Šerifi su prošlog tjedna uhapsili uzgajivače marihuane jer su skrenuli potok na svoju zemlju. Upozoravaju da će se sukobi intenzivirati ako se suša nastavi.


Darfur: prvi klimatski rat?

Iz Kalifornije, gdje se na ovakve vijesti možemo nasmijati, okrenimo se opet jednom području koje je doživjelo tragediju: Darfur. Dogotrajne suše, koje su također vrlo vjerojatno povezane s globalnim zagrijavanjem, bile su jedan od bitnih okidača konflikta, uz druge učinke slične kao u Siriji. O tome govori i izvještaj Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP).

Drought May Further Threaten Darfur Peace

Tijekom 1980-ih, desertifikacija (gubitak plodnog tla) i loše upravljanje zemljištima bili su optuženi za pogoršanje situacije s izvorima vodom. Danas se prepoznaje da su i klimatske promjene doprinijele konfliktu.

U sjevernom Darfuru, 16 od 20 najsušnijih godina koje su zabilježene dogodile su se nakon 1972., prema izvještaju UNEP. Izostanak jakih kiša u cijelom Sudanu događa se kao dio prirodnih fluktuacija temperature, ali klimatski modeli su nedavno ukazali na korelaciju između zagrijavanja Indijskog oceana i sušenja Sub-Saharske Afrike.

»Uz razne društvene i političke uzroke, konflikt u Darfuru započeo je kao ekološka kriza, uzrokovana barem djelomično klimatskim promjenama«, pisao je glavni tajnik UN Ban Ki-moon 2007. godine, u članku objavljenom u “Washington Post”. Te je godine IPCC objavio procjenu da će neki dijelovi Sahela postati sušniji, a drugi mogu očekivati dodatne oborine.

Iste godine je UNEP objavio izvještaj fokusiran posebno na dijelove Sudana na rubu Sahare. Procjene učinka globalnoga zagrijavanj još su uvijek nesigurne, jer je prekratko vrijeme proteklo, a lakše je predvidjeti globalni prosjek nego događaje na uskom području, tako da traje znanstvena diskusija.

Međutim, ako je teško analizirati specifične posljedice, opći trend koji donosi globalno zatopljenje je jasan. Slično kao što se ne može dokazati u svakom pojedinom slučaju da je netko dobio rak zbog pušenja, ali je jasno da postoji snažna korelacija između pušenja i oboljenja od raka.


Promašaji sudanske vlade

Poljoprivredna politika, koju je vodila vlada u Karthumu, favorizirala je velike industrijske farme i navodnjavanje, nasuprot tradicionalnom poljodjelstvu malih poljodjelaca. 1970-ih je provedena nacionalizacija zemlje, te su doneseni zakoni koji su potiskivali običajno pravo. Poticana je akumulacije zemlje u rukama elite i marginalizacija malih farmera i pastira.

Primjer Darfura spominje Andrew T. Guzman u knjizi Overheated: The Human Cost of Climate Change (Oxford University Press, 2013.) Ponavlja gore spoenute odnose višestukosti uzroka i okidača. »Rat i drugi oblici nasilnih sukoba izbijaju ovisno kako o “pozadinskom” skupu uvjeta i događaja koji služi kao okidač (triggering event). U mnogim djelovima svijet u kojima postoje visoke napetosti, klimatske promjene mogu postati okidač.« (str. 133) Poglavlje o Darfuru naslovljeno je “The First Limate Change War?”.

To je ono, što se u nastavi povijesti podučava kao razlika između uzroka i povoda rata; spominje kao usporedbu Sarajevski atentat, koji je bio povod, ali ne i uzrok Prvog svjetskog rata. »U Darfuru, klimatske promjene možda su igrale ulogu Gavrila Principa.« (str. 136)

Rat je izbio između pretežno crnih ratara i pretežno arapskih stočara. Do izbijanja velike suše 1984., nomadsksi stočari su prelazili preko zemlje ratara i koristili njihove bunare za napajanje i poljodjelske otpatke za prehranu stoke. Bilo je napetosti, ali uglavnom je odnos bio miroljubiv. Suša je dovela do sukoba koji se rasplamasao u rat. Etničke tenzije pojačale su sukob, ali nisu bile uzrok.


Pomoć od strane UN i lokalna samopomoć

Jedan nedavni izvještaj UNEP-a (pdf) upozorava da UN često provodi post-konfliktne operacije »uz malo ili posve bez prethodnoga znanja o tome koji prirodni resursi postoje u pogođenoj zemlji i koju su ulogu mogli imati u poticaju konflikta.«

U prethodnih 60 godina, bilo je dvaput vjerojatnije da će pokušaji rješavanja konflikata koji se događaju unutar jedne države biti neuspješni, ako je borba povezana sa sukobima oko prirodnih resursa, kaže se u izvještaju.

Odgovarajući na upozorenje UNEP-a, misija UN-a za očuvanje mira u Sudanu investirala je pet milijuna USD da bi za 30% smanjila potrošnju vode, te primijenila druga poboljšanja u odnosu prema okolišu, u svojih 25 baza.

Siromašne lokalne zajednice u Africi ne ovise, međutim, samo o vanjskoj pomoći.

Burkina Faso’s poorest farmers outsmart climate change – report (objavljeno u listopadu 2014.)

Tijekom posljednja tri desetljeća, najsiromašniji seljaci u Burkini Faso priveli su proizvodnji 300.000 hektara degradiranog zemljišta, na kojima proizvode hranu za pola milijuna ljudi. Prema izvještaju, koji je objavio britanski Overseas Development Institute (ODI), njihov uspjeh zasniva se na inovativnim metodama, koje su sami razvili.

Burkina Faso suočena je s klimatskim promjenama, koje su dovele do teških suša i nestabilnih kiša. Usprkos siromaštvu i pothranjenosti, oni uspjevaju uzgajati hranu tijekom ekstremnih suša i izbjeći umiranje od gladi.

Njihov uspjeh može biti dobar prijer za učenje, jer u slijedećim desetljećima trećina obradive zemlje u svijetu bit će podložna degradaciji. Ti uspjesi rezultat su zajedničkih napora lokalnih zajednica, a ne pojedinaca niti državnih mjera.

O takvim primjerima iz Darfura i drugih dijelova Sudana piše u izvještaju Worldwatch Institute “State of the World” za 2009. godinu (naslov poglavlja: “Building Resistance to Drought and Climate Change in Sudan”).


Opasnosti za Australiju

Jedna od nedavnih analiza bavi se Australijom.

Australia drying caused by greenhouse gases, study shows (objavljeno u srpnju 2014.)

Grupa istraživača iz Princetona (SAD) razvila je složeni klimatski model, koji je primjenjen na analizu kretanja vremenskih prilika u raznim regijama. Najzanimljiviji rezultat jest zaključak, da je dugotrajni pad padalina u jugozapadnoj Australiji uzrokovan rastom globalnim zagrijavanjem i stanjivanjem ozonskoga sloja, koje uzrukuje čovjek.

Provjereni su razni prirodni uzroci, kao vulkani, erupcije i promjene u zračenju Sunca. Oni ne mogu objasniti trend pada u posljednja četiri desetljeća. Opadanje padalina nastavit će se tijekom ovog stoljeća.

Model će dalje biti upotrebljen na analizu trenda učestalih suša u Sjevernoj Americi.

(Aktualna australijska vlada desnoga centra dobila je izbore u rujnu 2013. na strategiji, koju otada i provodi iako ne bez otpora, da Australija kao veliki proizvođač i izvoznik ugljena ne smije podržavati mjere za smanjivanje emisija stakleničkih plinova i za razvoj obnovljivih izvora energije.)

Članak Reutersa Climate change signals the end of Australian shiraz as we know it posvećen je ugroženosti uzgoja vinove loze u Australiji, na koju su već upozorile i druge analize. Proveden je i eksperiment o tome kako bi uzgoj mogao izgledati za 30-50 godina.


Neke globalne analize

O općim analizama: povodom suša u Kaliforniji, britanski The Guardian objavio je prikaz jednog alarmantnog izvještaja, kojeg možete pročitati na hrvatskom na portalu h-alter: Od nestašice vode do terora i rata.

Jedan opći pregled dostupan je na Svemrežju na sajtu climate-exchange. org: Analysing the climate change – conflict relation.

Znanstvenici, koji su se bavili pitanjima sigurnosti, počeli su obraćati pažnju na ekološke utjecaje tijekom 1980-ih. Među brojnim analizama od početka stoljeća, Ministarstvo obrane SAD objavilo je 2003. izvještaj u kojem se klimatske promjene navoede kao potencijalni uzrok ratova i društvenih raskola. Slično je bilo u drugim vodećim zemljama.

U članku se kritizira pristup “ekološkog determinizma”, koji inzistira na uskoj povezanosti rasta populacije, ograničenih resursa i izbijanja sukoba, zanemarujući ostale utjecaje. Često je to usmjereno na olakšanje savjesti razvijenih zemalja zbog njihovog utjecaja.

S druge strane, poricatelji klimatskih promjena koriste takva pojednostavljivala da bi odrekli svaku potrebu za zabrinutošću i za kolektivnom akcijom.

U članku se detaljnije analizira slučaj Darfura, o čemu smo pisali gore.


Za dalje čitanje – raniji članci na ovom blogu

O aktualnoj situaciji na međunarodno planu u borbi protiv klimatskih promjena, vidi članke na ovom blogu: Klimatske promjene: koliko će koštati, što činimo, što bismo trebali (15. siječnja 2015.) i Papa, princ Charles, IEA i energetske zadruge protiv klimatskih promjena (29. svibnja 2014.).

U članku Klimatska zamka: nužna je alternativa kapitalizmu (8. prosinca 2013.) prikazujemo tekst objavljen u njemačkom “Spiegelu” (inače odanom kapitalizmu).

O vodi kao nezamjenljivom resursu: Plavo zlato: vodu se ne može zamijeniti ničim umjetnim… (rujan 2013.).

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, klimatske promjene, međunarodna politika | Komentiraj

Kineska ekologija, energetika i ekonomija – novosti

Nekoliko novih vijesti o energetici, ekologiji i ekonomiji u Kini. Ovdje smo prikupili kratke članke, objavljene tijekom protekla dva mjeseca na fb stranici “Ekološka ekonomija”, uz manje promjene.

China’s Surprising Reaction To An Online Video Exposing The Country’s Extreme Pollution Problem (objavljeno 2. ožujka 2015.)

Under the Dome (Čai Đng, Kina)Više od 175 milijuna Kineza pogledalo je nedavno objavljeni dugometražni dokumentarac, čiji je redatelj novinarka Čai Đing,koja s puno podataka i dubinski prikazuje problem smoga u Kini. Engleski naslov filma je “Under the Dome” (“Pod kupolom”), a snimanje je koštalo 160.000 USD.

Iako je film kritičan prema vlastima, koje često ne provode prihvaćene zakone i standarde, prikazivanje nije onemogućeno. Dapače, novi kineski ministar okoliša Čen Đining ove ga je nedjelje pohvalio i usporedio s revolucionarnom knjigom Rachel Carson “Silent Spring”, objavljenom 1962., koja je potakla stvaranje ekološkog pokreta u SAD.

Snažnom emotivnom utisku filma pridonosi osobna drama redateljice. Do 2013. nije obraćala mnogo pažnje na problem smoga u Pekingu. Tada je ostala u drugom stanju, a ultrazvuk je pokazao da beba pati od zloćudnog tumora. Kćerka je rođena u SAD (Čai i njen suprug su imućni) i nakon operacije preživjela.

Kina ima 1,35 milijardi stanovnika, od kojih 600 milijna podnosi zagađeni zrak. Nedavna analiza procjenjuje da je smog, naročito mikročestice PM 2,5 (promjera manjeg od 2,5 mikrometara), odgovoran za oko 1,2 milijuna preuranjenih smrti godišnje. U gradu Harbinu, koncentracija PM 2,5 u zraku je više od triput veća od onoga što dozvoljavA kineski zakon, a 50 puta veća od preporuke Svjetske zdravstvene organizacije.

Film, s engleskim titlovima, možete pogledati na YouTube

China wants Zhejiang, Jiangsu and Guangdong to cut coal consumption (objavljeno 13. siječnja 2015.)

Kineska Nacionalna komisija za razvoj i reforme dala je rok do lipnja 2015. gradu Šangaju i trima provincijama za dovršetak planova za smanjivanje potrošnje ugljena i poboljšanje kvalitete zraka.

Neki drugi gradovi i pokrajine već su ranije donijeli planove za razdoblje 2013.-2017.. Peking će smanjiti godišnju potrošnju ugljena za 12 milijuna tona, Tianjin za 20 i Hebei za 40 milijuna tona.

In China, a fight to save a forest tests toughened environment law (objavljeno 11. veljače 2015.)

Tužba protiv četvorice kineskih direktora rudarskih kompanija, optuženih za uništavanje šuma, bit će test kineskih pooštrenih zakona o zaštiti okoliša, kao i sposobnosti zelenih grupa da prisile kompanije na veću odgovornost.

Ekološki aktivisti se nadaju da će ovaj slučaj potaknuti val pravnih akcija širom kine, u kojoj raste neslaganje s ekonomskim modelom rasta po svaku cijenu, koji je ozbiljno onečistio vode, zrak i tlo.

Kineska vlast započela je zaokret prema znatno većoj pažnji prema okolišu s 11. petogodišnjim planom, od sredine 2000-ih; vidi članak Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji?.

China’s coal use fell 2.9% in 2014 (objavljeno 2. ožujka 2015.)

Kineski Nacionalni statistički ured objavio je preliminarne podatke o potrošnji energije za 2014..

Ukupna potrošnja primarne energije porasla je za 2,2%, dosegavši ukupno 4,26 Gtce (milijardi tona ekvivalnetnog ugljena). [To je po stanovniku nešto više od Hrvatske – za koju ćemo podatke za 2014. saznati, možda, krajem 2016..]

Najvažnija je novost međutim da je prvi put, nakon 15 godina vrlo brzog rasta, opala potrošnja ugljena, za 2,9% u odnosu na 2013.. Ugljen sad pokriva 66% primarne potrošnje energije (na Kinu otpada oko pola ukupne proizvodnje i ukupne potrošnje kamenog ugljena u svijetu).

Potrošnja sirove nafte porasla je za 5,9%, prirodnoga plina za 8,6%, a električne energije za 3,8%.

Znatno je opala energetska intenzivnost (potrošnja energije po jedinici BDP), za 4,8%. BDP je porastao za 7,4%, a industrijska proizvodnja za 7%.

Po prvoj procjeni, emisija ugljičnog dioksida opala je za 0,7%.

Instalirani kapaciteti u termoelektranama na ugljen porasli su za 5,9%, vjetroelekrana za 25,6% i solarnih za 67%.

Razlozi za smanjivanje korištenja ugljena su povećana učinkovitost i manja potražnja za proizvodnjom željeza, čelika i cementa.

Promet bilježi brzi rast. Broj motornih vozila porastao je za 12,4% i dosegao 154 milijuna.

Smog u gradovima i dalje je veliki problem. Od 161 promatranog grada, samo 16 zadovoljava standarde kvalitete zraka.

Kina također provodi velike projekte reforestracije. Šumske povrošne porasle su za 6,03 milijuna hektara [nešto više od površine Hrvatske], od čega je 4,27 planski uzgojeno.

China cuts energy intensity by 4.8 pct in 2014 (objavljeno 20. siječnja 2015.)

Obratite pažnju na ovaj primjer, kako se može vrlo različito procjenjivati i prikazivati ekonomski značaj podataka o kretanjima u energetici.

Jučer smo objavili podatke o kretanju potrošnje električne energije u Kini u 2014. godini (vidi dolje). Spomenuli smo da mnogi komentatori prenose konvencionalnu mudrost, kako je rast potrošnje električne energije “key indicator” ukupne ekonomske aktivnosti.

Na ovoj poveznici je Reutersov izvještaj o novim podacima koje je jučer (utorak) objavio kineski Državni savjet. Prošle godine, energetska intenzivnost (tj. potrošnja energije po jedinici društvenoga proizvoda) smanjena je za 4,8%, što je znatno bolje od planiranih 3,9%; godine 2013. smanjenje je bilo 3,7%. Aktualni petogodišnji plan predviđa smanjivanje energetske aktivnosti godine 2015. za 16% u odnosu na 2010..

Kina provodi mjere poboljšanja učinkovitosti da bi smanjila ovisnost od energetski intenzivne industrije, koja naročito troši ugljen, što izaziva velike zdravstvene probleme.

Nacionalna energetska agencija objavila je prije nekoliko dana da su tijekom prošle godine opale investicije u klasične elektrane: za 21,3% u hidro, za 6,3% u termo i za 13,8% u nuklearne elektrane.

Nacionalni odbor za razvoj i reforme je prošlog mjeseca objavio da je Kina tijekom prošle četiri godina zatvorila stare proizvodne kapacitete koji su proizvodili ukupno 570 milijuna tona cementa i 75 milijuna čelika godišnje, u kampanji da se zatvaraju najprljaviji pogoni.

TABLE-China power consumption rises 3.8 pct in 2014 (Objavljeno 16. siječnja.)

Potrošnja električne energije u Kini 2014. godine porasla samo 3,8% u odnosu na prethodnu godinu. To je znatno manji rast od uobičajenog (godine 2013. bio je 7,5%). Ukupna potrošnja iznosila je 5.523 TWh (milijardni kWh). Potrošnja po stanovniku od oko 3.500 kWh godišnje je nešto manja nego u Hrvatskoj. Potrošnja u domaćinstvima je vrlo mala, svega 693 TWh (po stanovniku oko trećine hrvatske potrošnje), dok na industriju otpada čak 74% potrošnje.

Znatno je porastao instalirani kapacitet javnih elektrana, za 8,7%. Od novosagrađenih 103,5 GW, 47 GW su termoelektrane, 22 GW hidroelektrane, 18 GW vjetrene, 11 GW solarne te 5 GW nuklearne. [Podaci su malo nejasni, nešto je Reuters izračunavao iz službene objave, pa ove brojke nisu sasvim sigurne; vidi dolje kasnije objavljene podatke za VE i SE. Podaci se odnose samo na elektrane spojene na mrežu.]

Udio termoelektrana (velikom većinom na kameni ugljen) u instaliranom kapacitetu opao je sa 69,1% krajem 2013. na 67,3% krajem 2014.. Plan gradnje hidroelektrana za petogodište 2011.-2015. ispunjen je do kraja 2014..

Prenoseći ove podatke, mnogi komentatori (npr. u Wall Streat Journal) ponavljaju kao neupitnu činjenicu da je potrošnja električne energije “ključni indikator ekonomskih aktivnosti”, pa onda, zabrinuto ili zlobno, zaključuju kako se kineski rast usporava. Po toj logici, međutim, Njemačka doživljava duboku recesiju (vidi članak Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.).

Jučer je objavljeno da je rast kineskog BDP-a 2014. bio 7,4%, što je najmanji postotak u posljednje 24 godine, te prvi put od 1999. da nije postignut godišnji plan, koji je bio 7,5%. U članku na gornjoj poveznici spominje se da su reforme tržišta i skromne stimulacije malo učinile da se preokrene usporavanje na tržištu nekretnina, te da višak industrijskih kapaciteta, usporavanje investicija i fluktuacije izvoza ostaju izazovi za oblikovatelje politika. »Međutim, ako je cilj Pekinga bio dozvoliti skromno usporvanje da bi se progurale bolne reforme bez srljanja u kolaps, tada 2014. može biti višena kao dobar uspjeh; objavljene stope nezaposlenosti ostale su male a socijalni nemiri su zasad suzbijeni.«

China’s coal imports fell by 11% in 2014, first drop in a decade

Kinesko ministarstvo trgovine objavilo je podatak da je uvoz ugljena u 2014. godini smanjen za čak 11% u odnosu na 2013. (291 prema 327 milijuna tona). To je prvi put u posljednjih deset godina (a vjerojatno i dulje) da je došlo do smanjenja.

China installed 23.3GW new wind in 2014, nearly double 2013 total

Tijekom 2014. Kina je instalirana 23,3 GW novih vjetroelektrana. [Pet puta više od SAD ili Njemačke.] Ukupni instaliranih kapacitet vjetroelektrana krajem 2014. dosegao je 114,76 GW. To je šesta godina zaredom, da je Kina najveće svjetsko tržište za energiju vjetra.

China targets 15 GW of new solar capacity in 2015

Tijekom prošle godine, Kina je instalirala nešto više od 10 GW novih solarnih elektrana, što je manje od planiranih 14 GW. Ukupno je sada instalirano 26 GW. Za ovu godinu planirano je 15 GW, od toga 8 GW u većim elektranama i 7 GW u malim (distribuiranim), od čega najmanje 3,15 GW krovnih. Plan je podjeljen po provincijama. Najveći potencijal ima Tibet.

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, ekologija, ekonomija, energetika | Označeno sa | Komentiraj