Kompanije DuPont i Chemours plaćaju 671 milijuna dolara odštete zbog zagađivanja rijeke Ohio

U izvansudskoj nagodbi, kompanije DuPont i Chemours pristale su platite 671 milijuna odštete zbog dugogodišnjeg zagađivanja pitke vode rijeke Ohio, što je uzrokovalo zdravstvene probleme ljudima u okolici. (Ken Silverstein: What Impact Will The DuPont Settlement Have On Corporate Behavior And Economic Progress?, The Forbes, 15. veljače)

ohio-rijeka-pticaKen Silverstein zanimljivo komentira razlike u pristupu prirodoznanstvenika i pravnika. Iznosi načelnu postavku, da napredak tehnologije ipak, raznim putevima i s puno problema, dovodi do smanjivanje utjecaja na okoliš i zdravlje.

Ovo je u SAD. Postoje odvjetnici, generalno svima mrski, koji ipak mogu natjerati kompanije da plate visoke odštete. Mogli su davno uložiti u tehnološko rješenje postupanja s otpadom, umjesto da ga jednostavno bacaju u rijeku. Ipak, poduzeli su mjete proteklih godina. Otpadne vode industrije izazvale su rast toksičnih algi na tisuću kilometara dugom toku rijeke, stvarajući probleme vodoopskrbnim poduzećima.

U nekim drugim državama, pogotovo u Latinskoj Americi, ekološki i domorodački aktivisti bivaju bacani u zatvor, prebijani pa i ubijani.

DuPont and Chemours Co. are agreeing to pay $671 million in a case involving drinking water contamination that allegedly led to certain cancers. (…)

the industrial revolution brought with it wealth and progress, albeit at a cost to the environment. But as countries and economies grow stronger, they build up their resources to develop newer and more advanced technologies to not just expand further but to also remedy the damages that they have created.

The DuPont case typifies that dynamic (…) it developed a chemical known as C-8 that goes into such products as Teflon and carpet fibers. But it also unloaded the compound into the Ohio River where it borders Ohio and West Virginia, which got into the local drinking water supplies. Citizens there subsequently started to complain of sickness.(…)

Beginning in 2011 and throughout 2012, those independent experts found that C-8 was “more likely than not” to cause such conditions as ulcerative colitis, kidney cancer, thyroid disease and testicular cancer. (…)

What in the heck was DuPont doing dumping a chemical into the Ohio River — for years — without having an alternative mechanism of disposal? It could have incinerated the chemical for a lot less money than what it has settled for, albeit at a greater cost than just emptying the chemical into the river. (…)

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Indijska vlada najavljuje da bi se do 2024. mogla potpuno okrenuti obnovljivima

Od početka ove godine, radim na knjizi naslovljenoj “Ekologist”, koja treba pokriti ćiro spektar tema. Zato manje objavljujem na blogovima. Ovo je najfriškija vijest i bitna za sadržaj onog djela knjige o energetici. Indija je jedna od ključnih država, sad kad je novi predsjednik SAD najavio radikalni zaokret u energetskoj politici, natrag ka ugljenu, protiv obnovljivih i protiv svake brige o klimatskim promjenama. Ona sad daje do znanja da se, kao i Kina, neće dati smesti s izabranog puta; dapače.

piyush-goyalPrema izvještaju, kojeg je pripremio indijski Institut za energiju i resurse (TERI, http://www.teriin.org), a jučer ga predstavio indijski ministar za energetiku i rudarstvo Piyush Goyal, na konferenciji kojoj je prisustvao velik broj drugih indijskih dužnosnika, Indija je u odnosu prema električnoj energiji došla do važne prijelomne točke.

India has a 10-year window in which no new investments likely in coal, gas or nuclear capacities: TERI

Kapaciteti elektrana, koje su izgrađene ili su u gradnji, dovoljni su da zadovolje rastuću potrađnju otprilike do 2026.. Nisu potrebne nove investicije u TE na ugljen ili nulearne.

Ukoliko se poduzmu određene policy mjere, te ostvare očekivanja pada cijena obnovljivih, Iza 2023.-24, sve nove elektrane mogu biti na obnovljive izvore energije.

Procjena je zasnovana na analizi troškova i sposobnosti mreže da prihvati njihovu proizvodnju, uz gradnju baterija za uravnoteženje proizvodnje i potrošnje, troškovi obnovljive energije i njenog skladištenja su u padu i mogli bi se stabilizirati na oko pet rupija (7,5 američki centi, 50 lipa) po kilovatsatu.

Piyush Goyal je rekao da s ovim inicijativama Indija »postaje energetski prvak [energy capital] svijeta«.

Obaveze Pariškog ugovora, rekao je direktor TERI Ajay Mathur, su prilika za Indiju na prvoj liniji ekonomske tranzicije prema niskougljičnom rastu.

Kompletni izvještaj nije još objavljen na sajtu TERI.

Na istoj konferenciji jučer predstavljen je i izvještaj Komisije za energetsku tranziciju (ETC). Lord Turner, predsjednik komisije, rekao je: »Ako ljudi u izranjajućim gospodarstvima, kao što je Indija, trebaju psotići životni standard u kojem uživa današnji razvijeni svijet, u mnogim će zemljama biti potrebno znatno povećanje potrošnje energije. Ali taj rast se ne može ostvariti u nepromijenjenom energetskom sustavu. Moramo prijeći u globalni energetski sustav koji može osigurati svakome pristup do dovoljno pristupačne moderne i energije da se podrži dobar životni standard i srežu emisije ugljika.«

Ovo je vrlo velik korak naprijed u razvoju dugoročne vizije, kao nastavak dosad postiluranog i postignutog u posljednje tri godine, otkad je Narendra modi postao predsjednik savezne vlade. (Vidi članak od 30. svibnja 2014.: “Indija: nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2014/05/31/indija-nova-vlada-stavlja-solarnu-u-srediste-energetske-politike/ )

Dodatak: Kompletan izvještaj sad je dostupan na sajtu TERI: Transitions in the Indian Energy Sector – Macro Level Analysis of Demand and Supply Side Options

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Očekujte neočekivano: Pad potražnje za fosilnim gorivima već u 2020-ima?

Opadajući troškovi električnih vozila (EVs) i solarnih tehnologija prepolovit će globalni rast potražnje za naftom i ugljenom, prema istraživanju objavljenom 2. veljače, koje su proveli institut Grantham s londonskog Imperial College i nezavisni think tank Carbon Tracker Initiative. (Cheaper renewables to halt coal and oil demand growth from 2020)

U slijedećih deset godina, fosilna goriva bi mogla izgubiti 10% svojeg tržišnog udjela u korist fotonaponskih elektana i električnih vozila. Nakon toga, ukupna potražnja bi mogla početi opadati.

Pad potražnje od 10% izazvao je kolaps rudnika ugljena u SAD. U Europi, pet najvećih elektroprivrednih poduzeća je u razdoblju 2008.-2013. izgubilo na vrijednosti više do sto milijardi eura jer nisu bile pripremljene za rast obnovljivih.

Studija procjenjuje da bi solarne fotonaponske elektrane mogle davati 23% globalne proizvodnje električne energije do 2040..

Električna bi vozila do 2035. mogla činiti trećinu globalnog cestovnog prometa. Već do 2025. rast broja električnih vozila može smanjiti potražnju za sirovom naftom za dva milijuna barela dnevno (bpd). Do 2040. bi to iznosilo 16 milijuna, a do 2050. 25 milijuna bpd.

Uvijek konzervativnija u procjenama, International Energy Agency (IEA) procjenjuje da to smanjenje može iznositi 2 milijuna bpd do 2040.. Bloomberg New Energy Finance predviđa da se to može dogoditi 2028..

Po ovoj studiji, globalna potražnja za ugljenom mogla bi doseći vršak (peak) već 2020., te do 2050. pasti na polovicu potražnje iz 2012.. Također bi i potražnja za naftom mogla doseći vršak 2020. te bi ostala jednaka do 2030., nakon čega bi padala.

IEA je u izvještaju objavljenog ovoga tjedna procijenila da se vršak potražnje za naftom neće dogoditi u doglednoj budućnosti. BP je, u izvještaju objavljenom prošloga tjedna, procijenio da će potražnja za naftom nastaviti rasti do 2040-ih, u čemu će važnu ulogu imati i potrošnja u industriji plastike.

Najkonzervativniji je u procjenama ExxonMobil, koji procjenjuje da će i 2040. fosilna goriva zadovoljavati 80% globalnih potreba za energijom.

Dodatni, nešto širi prikaz studije, s dva jednostavna dijagrama: Two charts show how fossil fuels coudl peak 2020.

Originalni izvještaj: Expect the unexpected

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Jeremy Corbin objavio da podržava gradnju nuklearne elektrane Moorside

Predsjednik Radničke stranke UK Jeremy Corbyn je 1. veljače 2017. izjavio da podržava gradnju nuklearne elektrane Moorside.

To je bitno pitanje zbog prijevremenih izbora u izbornoj jedinici Copeland 23. veljače, u kojoj mnogi radnici rade u industrijama povezanim s nuklearnom energijom.

Izvanredni izbori su raspisani nakon što je aktualni zastupnik Jamie Reed 21. prosinca objavio ostavku. On će se zaposliti kao šef odjela za razvoj i odnose s lokalnom zajednicom (Development & Community Relations) u kompaniji Sellafield Ltd, koja radi na vrlo složenom i skupom poslu dekomisije nuklearnih pogona u Sellafieldu. Tu je zaposleno tisuće radnika, koji žive u Copelandu. Na tom području je i jedna tvornica koja sudjeluje u gradnji nuklearnih podmornica.

Copeland je od 1935. uvijek birao laburističke kandidate. Reed je istaknuti kritičar današnjeg predsjednika Radničke stranke, odan prethodnoj umjerenoj strategiji “Trećeg puta”. Reed je podržavao ostanak u EU, ali je njegova izborna jedinica postotkom od oko 60% glasala za izlazak.

Konzervativci se nadaju da bi mogli dobiti šansu preoteti Copeland, računajući i na to što je Corbyn dugogodišnji protivnik nuklearne energije i nuklearnog oružja. Navode njegovu rečenicu iz 2011: »Da su Rimljani imali nuklearnu energiju, danas bi bila postavljena bodljikava žica oko svakog rimskog ostatka, jer bi još postojala opasnost od nuklearnog otpada.«

Gradnja elektrane s tri reaktora snage po 1000 MW trebala bi započeti 2019. i završiti do 2027.. Trebala osigurati 20.000 radnih mjesta, važnih za populaciju koja glasa za laburiste.

Corbin se tjednima odbijao izjasniti. Sada je ipak izjavio da je elektrana poželjna ne samo zbog radnih mjesta, nego i za sigurnost opskbe i suzbijanje klimatskih promjena. To je također stav aktualne konzervativne vlade Terese May.

Planovi za gradnju su međutima danas još vrlo nesigurni. Corbinova izjava uslijedila je nekoliko dana nakon potresa kojeg je izazvala japanska kompanija Toshiba, koja je vlasnica američkog graditelja nuklearnih elektrana Westinghouse Electric, izjavom
da razmišlja o ukidanju svih svojih nuklearnih operacija izvan Japana. Toshiba ima 60% udjela u konzorciju NUGeon, koji priprema gradnju NE Moorside.

Izjava je uslijedila nakon što je u javnost izbio golemi korupcijski skandal, težak navodno nekoliko milijardi dolara. Objava detalja najavljena je za 14. veljače. Britanska vlada je navodno već započela razgovore s jednom južnokojskom tvrtkom da zamjeni Toshibu u projektu.

Laburisti loše stoje u anketama javnoga mnijenja na nacionalnom nivou. U devet anketa u siječnju dobili su između 24 i 31%, a konzervativci između 38 i 43% glasova.

Ujedinjeno Kraljevstvo i Finska su jedine dvije “stare” članice Europske unije (15 članica iz 1995.) koje ozbiljno računaju na nuklearnu energiju. Sve ostale planiraju ili potpuni prekid korištenja nuklearne energije ili znatno smanjivanje udjela. Situacija je drugačija među novim članicma (zemlje koje su nekad bile pod komunističkim režimima). (Vidi članak od 9. lipnja 2015.: Nuklearna energija u Europi 2015.-2025.: komunistička prošlost › nuklearna budućnost?

Objavljeno 9. Lipanj 2015.

Objavljeno u nuklearna energija, politika | Ostavi komentar

Globalno zatopljenje moglo bi zaustaviti Golfsku struju, čime bi znatno zahladilo u sjevernoj i zapadnoj Europi

Danas u 13 sati u Zagrebu je temperatura zraka -3°C, dok je u Dublinu, koji je znatno sjevernije, čak +11. Čak i u Reykjaviku, glavnom gradu dalekog Islanda (“Ledeni otok”) je temperatura +1°C.

17-01-06-zaustavljanje-golfske-strujeTo je rezultat tople Golfske struje. Ona je dio “North Atlantic Drift”, tople struje koja ide površinom oceana. Na sjevernim širinama, voda se hladi, te spušta prema dnu, gdje hladna struja teče prema jugu.

Koliki je značaj te tople struje, pokazuje pogled na zemljopisnu kartu Atlantika: na širinama Velike Britanije s druge strane oceana nalazi se Labrador, koji je ledena pustinja.

Cijela Europa toplija je, nego područja na istim zemljopisnim širinama u drugim dijelovima svijeta (npr. Vladivostok je južnije od Zagreba). To zahvaljuje Golfskoj struji na zapadu i toplom unutarnjem moru na jugu.

Neka mjerenja pokazuju da se struja usporava, iako rezultati nisu jednoznačni. Ali već prije 30-ak godina ukazano je na mogućnost da znatno povišenje temperature u sjevernom Atlantiku uspori, pa čak i zaustavi taj mehanizam. Naime, tope se ogromne količine leda i tako smanjuje slanost površinskih voda i time i gustoča, pa voda sporije tone.

Tako bi se mogle zaustaviti ogromne količine toplote, koje te vodene mase donose. Rezultat globalnog zagrijavanja moglo bi biti biti znatno zahlađivanje na području sjeverne i zapadne Europe!

Na kraju posljednjega ledenoga doba, zaista je došlo do tog mehanizma, da je Golfska struja zaustavljena zbog topljenja leda. Zbog toga je ledeno doba u tom području trajalo oko 1.500 godina dulje. U to vrijeme, cijela Skandinavija i veći dio Velike Britanije bili su pod trajnim ledom.

O toj mogućnosti govori i nova studija, objavljena ovih dana. The underestimated danger of a breakdown of the Gulf Stream System Prema starijem modelu, kad bi se koncentracija ugljičnoga dioksida u atmosferi udvostručila, Atlantska oceanska cirkulacija (Atlantic Meridional Overturning Circulation, AMOC) bi se usporila za oko 20%; po drugim modelima, do 50%. Međutim, prema novom proračunu, postepeno bi se, tijekom oko 300 godina, potpuno zaustavila.

Ovom studijom sigurno još nije rečena posljednja riječ. Stvarna situacija bi mogla biti i lošija, jer u ovom modelu nije uračunat Grenland.

Objavljeno u Futurologija, klimatske promjene | Ostavi komentar

Primjedbe o hrvatskoj opsjednutosti neposrednim i negativnim, vs. globalne ekološke brige i razvoj energetike

Komentiram povodom fb-ovog podsjećanja na komentar koji sam objavio prije tri godine. Tada mi je povod bio tekst objavljen u jednom masovnom mediju, naslovljen Zbog novog zakona nestalo 200 000 oglasa za stanove (2. siječnja 2014.).

naucite-dijete-da-se-zauzme-za-sebe-2806-469x313-20140423120850I danas karakteristično za način, kako se u Hrvatskoj diskutira o bilo kojoj temi državnih politika (u pluralu, dakle mislim na “policy“, a ne “politics“; to je dragocjena razlika u engleskom, koje koliko sam vidio nema u drugim jezicima, osim što se u hrvatskom, kad termin “politika” rabimo u smislu “policy”, može biti u pluralu).

U tome sudjeluju masovni mediji, naročito komercijalni zbog privlačenja publike senzacionalizmom, ali i javni; a podjednako i interaktivni mediji (komentari na blogovima, društvenim mrežama, forumima).

Gotovo uvijek se gleda negativno, reagira na prvu loptu, preuveličava, apsolutizira jednu jedinu perspektivu, procjenjuje isključivo u odnosu na trenutnu situaciju i neposredni učinak, apriori ultimativno zaključuje da ama baš ništa što država/političari/birokrati/”oni gore” rade ni na koji način ne može biti dobro.

Gotovo uvijek je prisutno u prvim reakcijama na bilo što: PROKLETABANDABIROKRATSKASAMOIZMIŠLJAJUGLUPOSTIIKRADUNAŠNOVAC. (Osim, naravno, kad netko očekuje da će imati neposrednu osobnu korist.)

To je veliki problem mentaliteta. Meni se čini, još veći od stvarnih mana naših političara i naše birokracije. Problem mentaliteta, koji ima duboke korijene u prevladavajućim društvenim odnosima i nije se bitno promijenio promjenom političkog režima i državnog okvira prije 25 godina. U kronističko-patronsko-klijentelističkoj mreži i mentalitetu “amoralnog familizma” (uz što se sjajno uklapa familistički moralizam) nema bitnih promjena u odnosu na sustav koji je uspostavljen pod vladavinom komunističke partije od 1950-ih.

Nekoliko sam puta primijetio: u prvih sto sekundi nakon što se neka novost objavi na TV, kreću na Svemrežju prve reakcije, koje se mogu svesti na dva oblika: “kreteni!” ili “lopovi!”.

Jest, kod nas se ama baš oko svega naprave afere, dolazi do korupcije i nepotizma, pa se od dobre zamisli napravi šteta, kao s razdjelnicima toplote npr.. E sad, lako je reć da su za to krivi Oni, a nikad Mi. Ali ipak, ne bi čovjek vjerovao, provedu se i neke dobre stvari.

Proteklih dana je bilo aktualno povećanje troškova za poticaje za obnovljive izvore (i visokoučinkovite kogeneracije – drugi dio se rijetko spominje, al bitan je, jer i HEP tu ostvaruje znatan prihod jer je jedan veliki blok u TE-TO Zagreb ušao u sustav poticaja, pa znatno pridonose povećanju troška!). Napisi i komentari u pravilu se svode na: “struja poskupljuje! Užaaaaassss!”. Političari su sve svoje snage usmjerili na to da narod uvjere kako će naći načina da se njihovi računi za struju ipak ne povećaju.

Od desetina primjera, jedan tipičan članak koji donosi more netočnosti: i irelevantnosti: Političkim makinacijama oko cijene struje zamagljuje se tko na kraju sve plaća (27. rujna 2016.).

Čemu sve to – uglavnom se ili eksplicitno kaže, ili podrazumijeva, u govorima političara i medija, da je to birokratska glupost koju su nam nametnuli brukeleski birokrati (a u medijima se obično dodaju i naši političari). Da su klimatske promjene jedna od tri najveće teme svjetske politike, da o tome redovno govore predsjednici vlada – moglo bi se događati i u nekoj dalekoj galaksiji.

Sprječavanje klimatskih promjena, eliminiranje potrebe za uvozom fosilnih goriva, tehnološki napredak, otvaranje novih radnih mjesta (ne za “uhljebe”, nego za radnike i inženjere!) – jedva da itko spomene. Ne znam, je li ikada neki ministar hrvatske vlade izgovorio riječi “klimatske promjene”. To se smatra gnjavažom, kao i “strategiju niskougljičnog razvoja”, kojom se ima baviti jedan odsjek jednog odjela jednog malovažnog ministarstva.

Dapače, nitko ne spominje ni bitan podatak, da su otkupne cijene, koje se danas plaćaju za električnu energiju iz novijih elektrana na vjetar, sunce i biomasu, zapravo otprilike jednake ili niže nego iz postojećih TE na fosilna goriva u Hrvatskoj. Niti ono što sam gore spomenuo, da i HEP dobiva pare iz istog tog fonda.

Transparentnost sustava feed-in tarife u javnoj percepciji postaje mana, jer je cijena precizno poznata, dok su cijene proizvodnje u HEP-ovim elektranama u načelu poslovna tajna i o njoj se, ako uporno kopate, može naći tek neke fragmentarne podatke. Ne znamo npr. koliku cijenu HEP zapravo plaća za prirodni plin, koliko je to u komparaciji s drugim državama i bi li se cijena nekim pametnim dugoročnim angažmanom mogla smanjiti.

Otkupna cijena za “elektrane u sustavu poticaja” se isplaćuje iz posebnog fonda, a to omogućava (uz uvoz – ne uvozimo struju zato jer nemamo dovoljno svojih elektrana, nego zato jer je tako jeftinije!) da termoelektrane HEP-a, prvenstveno Rijeka i Sisak, rade minimalno ili uopće ne rade. Time HEP znatno štedi zbog visokih cijena goriva (plin i mazut) i drugih troškova proizvodnje, što omogućava i nižu cijenu te struje.

O takvim se međuodnosima u javnosti ne govori; prekomplicirano je jelte, ćemu narod mučit time da se neka javna politika Hrvatske, Europske unije i Ujedinjenih naroda objasni: lakše je presipat iz šupljeg u prazno.

Također, cijena proizvodnje u elektranama na obnovljive izvore se uspoređuje s cijenom električne energije na burzama u Europi, po kojem se kupuje i prodaje među državama, a zanemaruje se da je ta cijena bitno niža od proizvodne cijene u bilo kojoj elektrani (to je laiku teško pojmiti, ali ugrubo, među državama se trguje viškovima, pri čemu kupoprodajna cijena ovisi o marginalnim a ne prosječnim troškovima – dapače, postoje razdoblja “negativne cijene”).

Kao što se ne spominje i globalni pad cijena električne energije proizvedene u elektranama na obnovljive izvore, koji je potaknut državnim poticajima (znatno ubrzani razvoj doveo je do tehnoloških unapređenja i ekonomije obima brže, nego što bi se to dogodilo prisilama slobodnoga tržišta).

Spomene se kako, eto, mi tu industriju nemamo (iako zapravo postoji jedna tvornica solarnih panela, a svojedobno su bile tri, jedna je počela s radnom još u doba socijalizma; ali su dvije propale a da nitko nije ni trepnuo do sfera Visoke Politike to ne dopire). To što ne sudjelujemo u industriji koja u svijetu brzo raste, jest jelte posljedica lošeg položaja zvijezda na nebu i groznog nasljeđa komunizma, sačuvajboginjo da bi moglo imati neke veze s nekakvim drugim politikama koje je država posljednjih 25 godina vodila, odnosno nije vodila.

Činjenica da Norveška prodaje solarne panele u Africi je jelte posljedica toga, da njima u Skandinaviji pečeni piceki sami ulijeću u usta.

Zbog pada cijena, danas bismo trebali pripremati prelaz na sustav tendera za elektrane na vjetar i sunce većih snaga (ne one krovne, tu i dalje ide sustav feed in tarifa), što rade deseci drugih država u svijetu (uh, pardon, sve je to daleko od nas, na planeti zvanoj Zemlja). Španjolska će npr. u prvoj polovici ove godine imati tender za nove elektrane na obnovljive snage 3.000 megavata.

Dogovorene otkupne cijene na takvim natječajima su znatno niže nego što je bila predviđena za TE Plomin C. Čak i nedavno u Grčkoj, gdje su skuplje nego u Njemačkoj zbog lošijih uvjeta financiranja, ali mi smo tu na sreću ipak bolji od Grčke (a u obalnom djelu imamo jednako dobre uvjete za solarne elektrane). Mogli bismo za početak pripremiti tender, ono, bar za 30 MW solarnih u priobalju i na otocima, pa onda vidjet dalje.

Ajd da dodam i nešto donekle pozitivno: imamo ministra, koji je u neočekivanoj rošadi organizacije ministarstava sada osim okoliša nadležan i za energitiku, a koji je svojim dosadašnjim radom kao stručnjak i dapače i socijalni akitvist pokazao, da neke stvari razumije.

Postoji malecka šansa, da se nešto u politikama poboljša, iako bih, da se kladim, prije stavio novac na to da će prevladati interesi moćnih lobija, inercija birokracije i beznačajna natezanja oko kupovine i prodaje dijela vlasništva države u Ini i Hepu.

Komentar od 3. siječnja 2014. (uz manje ispravke i poneki dodatak)

S početkom Nove godine pojavili su se panični napisi u komercijalnim medijima da je iz oglasnika povučeno oko 200 000 oglasa za prodaju stana, jer se prodavatelji boje kazne za neposjedovanje energetskog certifikata. Krivica se naravno svaljuje isključivo na državu, koja samo razmišlja o novim porezima i rastu činovničkog aparata.

Nažalost, to je uobičajeni sindrom u Hrvatskoj, zaronjenoj u “amoralni familizam” toliko, da su Sicilija i Kalabrija za nas male bebe. Imamo točno ono, na što smo navikli i što očekujemo. Tako je lakše nego pokušati mijenjati mentalitet.

Energetski certifikati nisu nikakav “novi porez”. Nemaju nikakve veze sa zapošljavanjem novih činovnika. Radna mjesta se otvaraju direktno, za stručnake koje obavljaju certifikaciju, i indirektno, potičući ulaganja u energetsku obnovu zgrada, da bi se dobio viši razred i time viša cijena na tržištu.

Znalo se da će biti uvedeni godinama ranije, jer su uvedeni svuda u Europskoj uniji. Ova mjera je zapravo isprva trebala stupiti na snagu 1. srpnja 2013., pa je produljeno za šest mjeseci, za lakšu prilagodbu. Nitko se nije prilagodio, ali kriva je eto samo Država. Nikad nije kriv Narod. Nikad nije kriv Privatni Sektor. Nikad nismo krivi MI. Krivi su ONI (oni “gore” ili oni “vani” – hrvatski tajkuni, briselski birokrati ili volstritski ljudi-gušteri).

Vrlo su važna mjera za ekologiju, jer se smanjuje opća potrošnja energije i time crpljenje resursa i zagađivanje, i za nacionalnu ekonomiju, jer se smanjuje uvoz energije. Potencijal je ogroman i to je jedan od ključnih segmenata energetske tranzicije, koju Nijemci zovu Energiewende.

Njemačka planira od 2050. smanjiti potrošnju energije za grijanje zgrada za 80%, što je potvrđeno u nedavnom koalicijskom ugovoru o novoj vladi. Francuska planira energetski obnoviti 500.000 zgrada svake godine do 2050.. (vidi članak Energetsko certificiranje zgrada – dobro za sve, 28. kolovoza 2013.).

Država loše radi u Hrvatskoj, to je generalno točno. Ali ne smije se naprosto “pustiti mozak na pašu”, pa zaključivati »Kako Država generalno ne valja, ništa što Država čini ne valja«, pa da onda ne treba razmišljati o javnim politikama, ciljevima, uvjetima uspješnosti idr..

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, elektrika, graditeljstvo i stanovanje, klimatske promjene, obnovljivi izvori, politika | Ostavi komentar

Hrvatska poljoprivreda iz raznih perspektiva

Na ovom blogu i na istoimenoj facebook stranici pišemo o poljoprivredi rjeđe nego što tema zaslužuje. Da bismo to donekle ispravili, iako na “jeftin” način, prenosimo bitne dijelove iz intervjua, objavljenog 18. prosinca u Večernjem listu. Autorov pristup je ekologistički, te ujedno multiperspektivan (termin koji ima šire značenje nego “multidisciplinarnost”). To nastojimo postići i promovirati i ovdje, ponajviše govoreći o energetici.

Stručnjak otkriva zašto je u Hrvatskoj uvozna hrana jeftinija od domaće i tko je najveći kočničar hrvatske poljoprivrede

znaor-darkoIntervju s Darkom Znaorom, hrvatskim agronomom koji se specijalizirao za ekološku poljoprivrednu proizvodnju i generalno ekološki održivu poljoprivredu, te postigao svjetsku afirmaciju. Precizno i jednostavno iznosi mnoge činjenice o stanju i trendovima u poljoprivredi u Hrvatskoj i šire.

Jedan od vrlo zanimljivih plodova Znaorovog rada je suautorstvo studije “Seeds of Change : sustainable Agriculture as a Path to Prosperity for the Western Balkans”, Zagreb: Heinrich Böll Stiftung, 2014., dostupna kao pdf na mrežnom sjedištu unlocking-the-future.com.

»Svi resursi, sva dosadašnja politika uvijek je bila usmjerena da daje vjetar u leđa velikima«

»Pesticidima se previše vjeruje i nikad se ne razmišlja unaprijed o nekim preventivnim mjerama koje bi smanjile njihovu uporabu.«

»Osobno držim da konačno imamo ministra koji ima petlju. Pozdravljam Tolušićev dinamičniji pristup, no prekratko je vrijeme da bismo ocijenili je li to samo neki politički marketing ili iza toga stvarno postoji neka politička volja.«

»Na taj 1% najvećih otpada čak trećina potpora«

»I naša najplodnija tla u istočnoj, zapravo čitavoj Slavoniji kisela su, žedna i jalova! Prekomjernim korištenjem mineralnih gnojiva (među najvećim smo potrošačima u EU po ha) i nerazumnom poljoprivredom mi smo sagorjeli svoje nacionalno blago – humus. U nekim tlima sada imamo tri puta manje humusa nego prije 100 godina. (…) ako ovako nastavimo, po mojoj procjeni, ostalo nam je kapaciteta za svega 60 do 100 žetvi. Nakon toga naša tla će bit posve jalova i neće nas moći prehraniti.«

»To su sve stvari o kojima bi trebao promišljati dobar ministar ili premijer, što će biti s nama i našom djecom za 30, 50 ili 100 godina, a ne o tome hoće li dobiti izbore za dvije, tri ili četiri godine. To sigurno nije nacionalni interes.«

»Mit je kako drugi imaju veće potpore. Hrvatska po hektaru ima veće potpore od prosjeka EU. K tome, malo ljudi zna da i drugi europski poljoprivrednici posluju s gubitkom.«

»Bruxelles određuje okvir, ali svaka država članica unutar njega može novac usmjeriti gdje joj najviše odgovara. No kod nas administracija često ide linijom manjeg otpora i nameće nepotrebna ograničenja pravdajući se kako to Bruxelles traži. A to u mnogim slučajevima uopće nije tako.«

»Više od 97 posto resursa, a tu govorimo o zemljišnom i stočnom fondu, u rukama je naših državljana. I to većinom tvrtki ili OPG-a. To znači da možemo biti ponosni što, za razliku od bankarskog ili drugih sektora, barem tu imamo dobar temelj za suverenost. No žalosno je, a ni tu nas Bruxelles nije usosio, već godinu dana nismo u stanju isplatiti ni milijune kuna koje su naši poljoprivrednici dobili na natječaju za mjeru 4 Programa ruralnog razvoja niti se zna što će biti s tim novcem, a trebali smo već imati i “ohoho” natječaja. Stalo se zbog desetak tvrtki koje su trebale dobiti više od 300 milijuna kuna (…) mali OPG-i, koji čuvaju i ruralni prostor, ispali su iz igre.«

»danas u poljoprivrednom sektoru imamo gotovo polufeudalni sustav. Oko 100 tisuća proizvođača – ugovorno, tržišno ili u smislu skladištenja, nabave repromaterijala i prodaje svoje robe – posve je vezano na velike sustave, od kojih su mnogi pod sumnjivim okolnostima došli do velikih resursa«

»činjenica je da u nas većina ljudi u ekološku poljoprivredu ulazi samo radi većih potpora i siguran sam da dio njih uopće ne proizvodi na ekološki način, pogotovo ne oni koji su u paralelnoj proizvodnji«

»Monsanto je sad njemačka, a ne američka tvrtka i interes njemačke ekonomije u njoj jako je velik. No prerano je govoriti je li u pitanju nekakav manevar koji će GMO-u šire otvoriti vrata, mislim samo da je GMO ogromna opasnost i nešto što Hrvatskoj ne treba.«

»Ne dogodi li se najcrnji scenarij u kojemu idemo prema još svega 60 žetvi i još većem uvozu hrane, pokrenemo li se sada, uz velike ćemo napore povećati proizvodnju za 20-ak posto i smanjiti uvoz za oko 30% hrane, što su dugoročni procesi. Tada ćemo već naveliko koristiti i dronove u poljoprivredi, robote… Dio poljoprivrednika subvencionirat će se samo kako bi u tlu pohranjivali ugljik iz atmosfere i tako umanjivali učinak klimatskih promjena, a dio će njih održavati bioraznolikost, čuvati ptice, pčele, leptire… S više humusa u tlu, cvjetnim trakama i „hotelima“ za korisne kukce, živicama i slično, dokazano je kako se postiže i 15% veći prinos.«

Objavljeno u poljoprivreda, priroda i okoliš | Ostavi komentar