Klimatske promjene: šest mjeseci do skupa UN u Parizu

Svakodnevno ima novosti o pripremama za Skup UN o klimatskim promjenama (UNFCCC COP21) U Parizu. 30. studenoga do 11. prosinca o.g..

Očekivanja su velika, jer najvažnje zemlje danas se zalažu za snažan sporazum. Veliko je razočarenje bilo u Kopenhagenu 2009, kad je sporazum o post-Kyoto periodu (nakon 2012.) onemogućen zbog protivljenja SAD i Kine. Sad je situacija bitno drugačija jer su Kina i SAD postigle važan sporazum i izašle sa zajedničkim priopćenjem u studenome 2014..

Road to COP21 (Paris 2015)Nijedna iole značajnija zemlja danas ne negira potrebu za mjerama protiv globalnoga zatopljenja i za saniranje njegovih posljedica. Da taj sporazum bude što manje obavezujuć i sa skromnijim ciljevima zalaže nekoliko značajnih država (Rusija, Australija, Kanada), neke srednje značajne (npr. Poljska) i neke beznačajne (kao Hrvatska, čija se vlada i oporba ponašaju kao da živimo na drugom planetu).

Ove godine je također važno zasjednanje Opće skupštine Un u rujnu, na kojem se trebaju prihvatiti novi ciljevi suzbijanja siromaštva i povećanja blagostanja, koji će naslijediti “Milenijske ciljeve UN” prihvaćene 2000. g..

U ovih 15 godina postignut je napredak u rješavanju sukoba između ciljeva ekonomskog rasta, napretka siromašnih i ekološke održivosti. Ekologija i ekonomija nisu više suprotnost, kad se na ekologiji može dobro zaraditi.

A također, ipak, i u suzbijanju neoliberalne dogme da je “slobodno tržište” uvijek bolje od državne ili nad-državne regulacije (čak i Svjetska banka i Međunarodni monetarnih fond počeli su priznavati promašaj neoliberalnog “Vašingtonskog konsenzusa”). Ono što fukcionira, u 100% slučajeva, je umješna kombinacija ekologije, sociologije i ekonomije.

Jedan od velikih aktualnih problema, međutim, jest i dalje nejasna sudbina obećanja najbogatijih zemalja da će pomoći zemljama u razvoju sumom od 100 milijardi USD do 2020..

Japan Signature Activates World’s Green Climate Fund (25. svibnja 2015.)

“Zeleni klimatski fond” (GFC) osnovan je 2009. na skupu u Kopenhagenu, kao sredstvo pomoći zemljama u razvoju da smanjuju emisije i prilagođavaju se promjenama klime (polovica sredstava predviđena je za prvu, a polovica za drugu svrhu).

Do danas međutim nije počeo djelovati. Prikupljanje inicijalnih sredstava ide sporo. Dosad su 33 vlade obećale priložiti ukupno 10,1 milijardi USD. Obavezujuće ugovore za cijelu ili dio obećane svote potpisala je 21 država.

Prošloga petka, vlada Japana potpisala je ugovor za dosad najveći pojedinačni prilog od 1,5 milijardi USD. Time je prikupljeno ukupno 5,47 milijardi USD.

Prošlog prosinca, Japan je najavio da će financirati tri termoelektrane na ugljen u Indoneziji “pod zastavom” GFC. Objašnjavali su da će nove TE biti najviše tehnologije pa će se emisije smanjiti u odnosu na gradnju “prljavijih” tradicionalnih postrojenja. Ta logika nikoga nije impresionirala.

Nakon ove japanske uplate, prikupljena inicijalna sredstva dovoljna su da Fond do kraja godine počne dodjeljivati sredstva najugroženijim i najslabije razvijenim zemljama. Očekuje se da će dio kapitala u fond doći iz privatnoga sektora, jer će mjere koje poduzima smanjiti rizike za investitore.

G7 energy ministers upbeat on Paris climate deal (13. svibnja 2015.)

Ministri energetike grupe G-7 (Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, SAD, UK) objavili su jučer da postoji čvrsti konsenzus među njima o hitnosti ograničavanja klimatskih promjena.

Ministar energetike SAD Ernest Moniz rekao je da su izgledi za uspješan dogovor u Parizu sada znatno bolji nego prije 6-7 mjeseci.

Europska unija je u ožujku objavila cilj da se emisije stakleničkih plinova do 2030. godine smanje za barem 40% u odnosu na 1990. (iako unutar EU postoji opozicija konzervatvnijih članica s istoka).

Važni predmet dogovora bili su i poboljšanje sigurnosti dobave energije i raznih dobavnih pravaca. Tu su najvažnije današnje brige EU zbog sukoba s Rusijom [koja je bila uključena u ovaj ekskluzivni klub, koji je time postao G-8, pa opet isključena]. Posebno su pozvali na pomoć Ukrajini koja je blokirana sukobom oko cijena s Rusijom.

Post-2015: Leading by example and supporting the process (24. svibnja 2015.)

Kao predsjedavajuća skupine najmoćnijih zemalja svijeta G-7, u godini kad se Ujedinjeni narodi pripremaju za prihvaćanje “post-milenijskih” ciljeva razvoja na općoj skupštini UN u rujnu o.g., Njemačka stavlja naglasak na “resursnu učinkovitost”: napor da se iz prirodnih resursa dobije maksimum, minimalizira materijalni otpad i koriste obnovljivi izvori energije.

U načelima Europske unije to se naziva “cirkularna ekonomija”, a taj je pristup među prvima Njemačka unijela u svoje zakonodavstvo 1990-ih, u doba kad je sadašnja kancelarka bila ministrica okoliša. “Kreislaufwirtschaftsgesetz” = Zakon o ekonomiji kružnog toka, prihvaćen 1994, http://de.wikipedia.org/wiki/Kreislaufwirtschaftsgesetz

»Tijekom 2015, godine u kojoj Njemačka predsjedava grupi G7, trebaju biti formulirani novi, univerznalno primjenljivi ciljevi održivog razvoja. Milenijski razvojni ciljevi (MDG), dogovoreni 2000., uskoro ističu. Nova agenda razvoja nakon 2015. – novi “vozni red” za održivi razvoj – treba postići balans između ekonomskog progresa, društvene jednakosti i ekološke razumnosti.«

Njemačka također posvećuje značajnu pažnju participativnoj demokraciji (vidi o tome u članku “Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/01/19/njemacki-energetski-zaokret-2000-2014-2050/ ), u čemu se konzervativna njemačka vlada slaže s brojnim ljevičarski aktivistima u zemljama Trećeg svijeta.

»Njemačka vlada posvećuje veliku pažnju participativnim forumima koji su osnovani, kao što je Dialogue Forum on the Post-2015 Agenda. Savezno ministarstvo za ekonomsku suradnju i razvoj (Das Bundesministerium für wirtschaftliche Zusammenarbeit und Entwicklung) djeluje na Povelji za budućnost, u okviru koje vodi dijalog sa svim društvenim akterima. Ciljevki koji trebaju biti postavljeni mogu biti ostvareni jedino u okviru novog globalnog partnerstva, u duhu međusobnog uvažavanja, na osnovi zajedničkih vrijednosti i ako svi relevantni akteri rade zajedno.«

Political will for climate action is greater than ever (24. svibnja 2015.)

“Petersberg Climate Dialogue” je ime za seriju godišnjih sastanaka ministara okoliša, koji se održavaju u proljeće, između dva redovna godišnja sastanka UN-a o klimatskim promjenama (Konferencija stranaka Okvirne konvencije UN o klimatskim promjenama, UNFCCC COP), koji se održavaju u prosincu. Prvi sastanak bio je održan u svibnju 2010. na inicijativu nejmačke kancelarke Angele Merkel, nakon razočaravajućeg ishoda COP15 u Copenhagenu prethodne godine.

Ovogodišnji, šesti “Petersberg Climate Dialogue” održan je u Berlinu 17.-19. svibnja, u njemačko-francuskoj organizaciji. Gore je kratak izvještaj na mrežnom sjedištu njemačkog Saveznog ministarstva okoliša.

Političkom značaju skupa znatno pridonosi zajednička izjava, koju su po završetku skupa potpisali predsjednica njemačke vlade Angela Merkel i francuski predsjednik François Hollande. Francuska je predsjedavajuća COP21, a Njemačka aktualna predsjedavajuća skupine G7.

India, China commit to work together on climate change (18. svibnja 2015.)

Kina i Indija, prvi i treći svjetski emiter stakleničkih plinova, objavile su u petak zajedničko propćenje o stavu pred sastanak UN o klimatskim promjenama u Parizu, krajem ove godine.

Pozivaju najbogatije zemlje da pruže financijsku, tehnološku i drugu nužnu potporu “izranjajućim zemljama” da smanje svoje emisije.

Ovo je priopćenje po važnosti blisko onom kinesko-američkom prije pola godine. Nastavak je intenzivnih međunarodnih kontakata koje u posljednjih godinu dana provodi predsjednik indijske vlade N. Modi.

Kina se u emisijama po stanovniku približila visokorazvijenim zemljama i počela poduzimati značajne mjere (potrošnja ugljena pada od početka 2014.).

Indija je međutim u emisijama po stanovniku još daleko iza i ne može se obavezati na smanjivanje, ali snažno podupire razvoj obnovljivih izvora.

Russia’s New Climate Plan May Actually Increase Emissions (6. travnja 2015.)

Rusija je poslala Ujedinjenim narodima svoj klimatski plan za razdoblje nakon 2020. g. (“intended nationally determine contribution”INDC). Tvrdi se, da Rusija namjerava smanjiti emisije u svim sektorima za 25 do 30% u odnosu na 1990..

Međutim, faktički to znači da Rusija planira znatno povećati emisije iznad današnjeg nivoa. Ruske emisije su znatno opale nakon raspada SSSR-a, zbog ekonomske katastrofe 1990-ih. Tada su bile vrlo visoke, a 2012. su još uvijek za čak 50% manje nego 1990. (Službeni podaci UNFCCC 1990.-2012.)

To znači da, prema objavljenim INDC, Rusija može povećati emisije za čak 40-50% 2030. u odnosu na 2012..

Usprkos tome, ruske emisije stakleničkih plinova, gledano po stanovniku, su danas znatno veće od onih u Europskoj uniji, koja u razdoblju 2020.-2010. planira znatno smanjenje. Od većih zemalja, jedino Kanada i SAD imaju veće emisije po stanovniku. (Pogledajte: 6 Graphs Explain the World’s Top 10 Emitters.

Veliku ulogu u tome, naravno, ima proizvodnja nafte, plina i ugljena, koje Rusija izvozi. Međutim, veliku ulogu također ima opća loša učinkovitost u potrošnji energije i u industriji. Gledajući odnos emisija i bruto društvenog proizvoda, Rusija je među većim zemljama prva (tj. najlošija) u svijetu.

Coal companies told to get used to wind and solar (25. svibnja 2015.)

U okviru intenzivnih priprema za klimatski samit UN u Parizu u prosincu o.g., održan je “Pariški poslovni samit o klimatskim promjenama”.

Tony Hayward, predsjednik rudarske kompanije Glencore, rekao je da »sunčeva energija nije odgovor na širokoj industrijskoj skali«.

Izvršni direktor kompanije SkyPower Kerry Adler odgovorio je: »Solarna je novi svijet; trebate se navići na to.«

Hayward je rekao da je jednostavno nemoguće ukloniti ugljen iz energetskog miksa, naročito u zemljama u rastu kao Indija, koje će trebati stabilni, pouzdani izvor struje da bi ostvarili potencijale svoje ekonomije.

Adler je ukazao na padajuće troškove spremnika energije, dokazujući da sunce i vjetar mogu »lako osigurati« veliku količinu jeftine i pouzdane električne energije i za zemlje kao Indija.

Rachel Kyte, klimatski savjetnik Svjetske banke, objavila je da se Kina nada uvesti nacionalni sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova slijedeće godine. To bi moglo potaknuti mnoge druge zemlje da učine isto.

Prema izvještaju Međunarodne asocijacije za obnovljivu energiju (IRENA), industrija obnovljivih danas zapošljava 7,7 milijuna ljudi u svijetu, a od toga fotonaponski sustavi 2,5 milijuna.

American energy use up slightly, carbon emissions almost unchanged (21. svibnja 2015.)

Ukupna primarna potrošnja energije u SAD prošle je godine porasla za 1% u odnosu na 2013., objavio je Lawrence Livermore National Laboratory (znanstvena institucija unutar Ministarstva energetike). Od toga je 38% upotrebljeno za proizvodnju električne energije(dijagram energetskog toka).

Emisije ugljičnog dioksida porasle su za 0,4%.

Opalo je korištenje ugljena i naftnih derivata u industriji, a poraslo prirodnoga plina.

Industrija ima povjerenja da će cijene prirodnoga plinaostati dugoročno niske, pa insvestira prelazak s nafte na prirodni plin.

Korištenje solarne energije poraslo je za 33% u odnosu na 2013. i iznosi 0,4% ukupne energetske potrošnje (ne samo električne). Uvođenje posebnih carina za solarne panele iz Kine nije usporilo rast. Znatan utjecaj ima ponuda inovativnih modela financiranja za domaćinstva i poduzeća.

Energija iz vjetra porasla je za 8% i sad čini 1,7% ukupne potrošnje. Rast je usporen nakon 2012..

Jedan nedavno objavljeni rad o utjecaju klimatskih promjena na nazadovanje civilizacija u prošlosti:

Kako klimatske promjene mogu utjecati na ljudsku civilizaciju?

Klimatske promjene bi mogle biti odgovorne za nagli kolaps civilizacije na rubu tibetanske visoravni oko 2000 godina prije nove ere.

Arheologinja Jade D’Alpoim Guedes sa Sveučilišta Washington i međunarodni tim istraživača otkrili su pojavu globalnog zahlađenja pri kraju holocena (razdoblje od 4000 godina u kojem je vladala topla klima). (izvorni rad) Zahlađenje je utjecalo na ljude s tibetanske visoravni jer je u takvim uvjetima bilo nemoguće uzgajati proso, njihov primarni izvor hrane. (…)

Također, rezultati pomažu objasniti uspjeh poljoprivrednika koji su uzgajali pšenicu i ječam u toj regiji, 300 godina nakon kolapsa civilizacije.

Za razliku od prosa, pšenica i ječam imaju toleranciju na niske temperature, što ih čini pogodnima za uzgoj u području istočnog Tibeta gdje prevladava hladna klima. (…)

Ironično, danas je ovo područje jedno od onih koje doživljavaju najbrže zatopljenje na planetu. Postoje neka područja u jugoistočnom dijelu visoravni gdje su temperature 6 °C više nego što su bile prije 200 godina.

Nagli porast temperature ugrožava uzgoj jakova i sorti biljaka kojima pogoduje hladnije vrijeme (…)

Glavni poslovni savjetnik australskog premijera Tonyja Abbota nedavno je izjevio: klimatske promjene su prijevara iza koje stoje Ujedinjeni narodi s ciljem da dokinu demokraciju i uspostave autoritarnu vlast. Ministar okoliša ogradio se od ove izjave. Aktualna australijska vlada bezrezervno podupire interese industrije ugljena.

Nasuprot tome, javio se bivši australijski predsjednik vlade Kevin Rudd jučer u NY Timesu: Paris Can’t Be Another Copenhagen. On ističe, kao i mi gore, da su 2009. godine zajedničke akcije SAD i Kine te Indije i Kine bile neizvedive; smatra da su danas, zbog učvršćenih znanstvenih spoznaja, postale neizbježne. Te tri zemlje i EU odredit će budućnost planeta.

Na kraju – kako u svemu tome stoji Hrvatska? Nikako. Nema nikakvih indicija da se hrvatska vlada, predsjednik vlade, glavna oporbena stranka ili bilo koja druga stranka osim ORaH-a na bilo koji način ovom temom bavi. Kao što smo gore napisali, svi se ponašaju, doslovce, kao da živimo na drugom planetu i sve ovo nas se uopće ne tiče. Klimatskim promjenama bavi se jedan nevažni odsjek jednog nevažnog odjela jednog ministarstva – daleko od onoga što hrvatski političari smatraju “ozbiljnom politikom”.

Hrvatska je ispunila svoje potpisane obaveze prema Kyoto protokolu (2008.-2012. g.) zahvaljujući padu ekonomskih aktivnosti od 2007.. Moguće je da će obaveze, koje je preuzela kao članica Europske unije, do 2020. g. također ispuniti, zbog izostanka ekonomskoga rasta, uvoza električne energije ali i nekih mjera koje ipak jesu postignute (vjetar i sunce su 2014. g. proizveli 913 milijuna kilovatsati električne energije i pokrili 5% potrošnje); uvjet za to jest, da planirane nove velike termoelektrane na ugljen (Plomin C) i plin (Osijek) ne budu dovršene 2020. godine.

Međutim, nakon toga tek slijede uistinu ozbiljni ciljevi, koje će EU sigurno zadati kao obavezne, do 2030. g.. U tom razdoblju najrazvijenije zemlje se obavezuju već na vrlo značajna smanjenja emisija i Hrvatska se više ne može vaditi na to da su naše emisije po stanovniku male. Mi, zaista, nismo baš važni svijetu, za razliku od Rusije ili Australije, pa i Poljske. ali trebali bismo biti važni sebi.

Kao što smo gore spomenuli, sad se radi i o ekonomiji. Mjere koje poduzimaju UN i najmoćnije zemlje svijeta bitno utječu na tokove kapitala. Za prljavce će biti sve teže i teže zarađivati.

Objavljeno u klimatske promjene, politika | Komentiraj

Hrvatska elektroenergetika: i dalje presing HEP-a i građevinskog lobija

Jutarnji list danas objavljuje članak BUDUĆNOST ENERGIJE Hrvatska 2030. godine: Kako do struje iz sigurnih i čistih izvora.

Na kraju stoji ograda: Ovaj članak napravljen je u produkciji Native Ad Studija EPH u suradnji s HEP-om, a redakcija Jutarnjeg lista nije bila uključena. “Native Aa” je kratica za “Native advertising”, oblik online oglašavanja u kojem oglašivač piše tekst tako, da se koristi formu članaka koju bi koristila redakcija portala.

Prvi dio članka nažalost pokazuje površnost i jednostranost, uobičajenu u pisanju o energetici u Hrvatskoj. Isto kao prije 30 godina, kad su počele ozbiljnije diskusije o energetskim strategijama. Navodimo neke problematične tvrdnje.

»Od 1989. do danas, dakle u više od tri desetljeća«

Hm? Koliko godina ima u jednom desetljeću? :-(

»u hrvatski elektroenergetski sustav priključeno je samo pet novih proizvodnih jedinica«

Podatak je dobiven iz “Hrvatske elektroprivrede” i prenesen kao da je HEP = Hrvatska. Međutim, izgrađeno je također 1.159 postrojenja na obnovljive izvore i kogeneracija, instalirane snage 417 MW. [1]

»A udjel svih ostalih obnovljivih izvora – malih hidroelektrana, vjetroelektrana, solarnih elektrana, bioplinskih elektrana i elektrana na biomasu – sve je to vrijeme bio vrlo nizak, manji od 3,5 posto.«

Nije “sve to vrijeme”, jer, naravno, raste svake godine; prije deset godina udio je bio nula posto. Autori, koji pišu u suradnji s HEP-om, navode postotak za 2013., a nisu se potrudili priviriti na mrežno sjedište HEP-a. Izgrađene vjetroelektrane i solarne elektrane godine 2014. predale su u mrežu 913 milijuna kilovatsati (5% ukupno raspoložive električne energije HEP-grupe). [2]

»U ovom trenutku dovršava se u Hrvatskoj samo jedna termoelektrana, u Sisku, snage 230 MW«

I opet – što nije HEP, kao da ne postoji; tržište energije (za to smo se borili…) kao da ne postoji.

Hrvatski operater tržišta energije sklopio je ugovore za 197 postrojenja, koja još nisu priključena na mrežu, snage 500 MW. [3]

»a oko 1500 megavata stabilnih izvora za proizvodnju struje – nedostaje.«

Da toliko nedostaje, mantra je koja se ponavlja već desetak godina (a uz varijacije i dulje – od 1980-ih). Ali to naprosto nije točno. Hrvatska u ovom trenutku ima više nego dovoljno elektrana za pokriće aktualne potrošnje.

Ukupna proizvodnja termoelektrana u Hrvatskoj tijekom 2014. bila je smiješnom mala: 2,9 milijardi kilovasati. [2] Toliko bi, ako bi bilo potrebno, mmogla proizvesti samo sadašnja termoelektrana Sisak (420 MW). A ona, kao i TE Rijeka, uopće nije ni radila! [4]

Hrvatska je 2014. uvezla 1,8 milijardi kilovatsati. [2] Proizvodnja hidroelektrana bila je blizu rekordne, ali čak i uz prosječnu njihovu proizvodnju, potreba za uvozom mogla bi se posve eliminirati, pa bismo imali i višak, normalnom proizvodnjom postojećih termoelektrana.

Uvozi se zato, jer je situacija na europskom tržištu električne energije takva da je to jeftinije.

Istina, blokovi TE Sisak 1 i 2 i TE Rijeka, kao i neki manji, moraju se isključiti 2018., jer ne zadovoljavaju sadašnje propise EU (a ulaganja u revitalizaciju se, kažu, ne isplate). Međutim, uz dovršenje bloka TE Sisak C, revitalizaciju hidroelektana koja je u tijeku i poneko manje postrojenje, današnja potrošnja električne enrgije, ili malo povećana, može se pokriti.

(Inače, dovršetak gradnje TE Sisak C kasni već dvije i pol godine. Na mrežnom sjedištu HEP-a i danas piše »Očekivano puštanje u pogon novog postrojenja je početkom 2013. godine.« [5]. Vlada se time uopće ne bavi, a ulaže tisuću puta veću energiju u tek planiranu gradnju TE Plomin C.

Nove elektrane snage 1.500 MW, to bi značilo proizvodnju oko 10 milijardi kilovatsati godišnje. A Hrvatska sad troši oko 18 milijardi, manje nego 2008.. Teško je zamisliti da ćemo iznenada uletjeti u strelovit razvoj tempom Kine, pa da se potrošnja poveća za više od 50%.

“Strategija energetskog razvoja Hrvatske” iz 2009. predviđala je takav rast, da bismo 2020. postigli potrošnju 28 milijardi kilovatsati. Time bismo, u potrošnji po stanovniku (pretpostavivši da ne gradimo za izvoz – s obzirom na gore spomenuto o cijenama, to se nikako ne isplati), pretekli Njemačku i većinu europskih zemalja (a one sustavno rade na tome da smanje potrošnju, mjerama racionalizacije). [6]

Potrošnja bi mogla porasti, ali sigurno neće toliko. Megalomanske projekcije “Strategije…” bespredmetne su. Termoelektrana Plomin C, snage 500 MW i godišnje proizvodnje 3,5 milijardi kilovatsati, nije nam potrebna. Gore navedenih 500 MW novih elektrana na obnovljive davalo bi godišnje oko 1,5 milijardi kilovatsati, a moguće je (i postavljena kao prioritet ove vlade) i znatna dodatna gradnja kogeneracija na biomasu i bioplin, koje su stabilni izvor energije kao i termoelektrane na fosilna goriva.

A time bismo još uvijek po udjelu novih obnovljivih izvora (osim velikih HE) bili ispod iole naprednijih europskih zemalja. Također, po udjelu nestalnih izvora (vjetar i sunce) daleko od granice kad su potrebne znatnije investicije u mrežu i sustave skladištenja.

Uz spomenutu revitalizaciju hidroelektrana i poneku novu (Senj 2 i Kosinj?), te vjetroelektrane, solarne i termoelektrane na biomasu i bioplin, suvislo je razmatrati još poneku manji kogeneraciju na plin: zamjensku od oko 100 MW u Osijeku (jer današnji blokovi prestat će radom), te još jednu sličnu u EL-TO Zagreb (za što postoji projekt).

U posebnom okviru u članku u “Jutarnjem” je također obavezna hvala kako Hrvatska iz obnovljivih troši više od prosjeka Europe. To je irelevantno, jer u ciljevima i programima Europske unije velike hidroelektrane se ne uračunavaju. Npr. Švedska, Švicarska i Austrija, koje imaju vrlo veliku proizvodnju iz hidroelektrana, također intenzivno ulažu u nove obnovljive izvore.

U drugom dijelu teksta tek se ukazuje na neke realitete (i otvara mogućnosti za diskusiju). Koji su naravno svjetlosnim godinama daleko od svega, o čemu razmišljaju naši političari (kao i većina stručnjaka, menadžera i poduzetnika).

_____________________________

NAPOMENE


1. Stanje 22. svibnja 2015., prema posljednjem izvještaju HROTE, http://www.hrote.hr/default.aspx?id=82

2. “Struktura izvora električne energije u 2014. godini”, http://www.hep.hr/opskrba/ienergije.aspx

3. “Nositelji projekata s kojima je HROTE sklopio ugovor o otkupu električne energije, a čija postrojenja još nisu puštena u pogon”, http://files.hrote.hr/files/PDF/Sklopljeni%20ugovori/Nositelji_projekta_HR_22_5_2015.pdf

4. Podaci o proizvodnji termoelektrana dostupni su na stranicama HEP-Proizvodnje, http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/termoelektrane/default.aspx . Posljednji navedeni podaci su za 2013., ali 2014. se očito ništa bitno nije promijenilo.

5. http://www.hep.hr/proizvodnja/osnovni/termoelektrane/sisak.aspx

6. Potrošnja električne energije u Njemačkoj posljednjih godina pada. Plan je smanjiti potrošnji u odnosu na 2008. g. za 10% do 2020., a za 25% do 2050. g.. Vidi članak “Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.”, https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2015/01/19/njemacki-energetski-zaokret-2000-2014-2050/ i dijagram: https://ekoloskaekonomija.files.wordpress.com/2015/01/energiwende-ciljevi-2050.jpg

Objavljeno u elektrika, obnovljivi izvori | Komentiraj

Narendra Modi u Šangaju: 2.000 godina povijesti, 22 milijardi dolara poslova (plus nešto o tome, što znači biti državnik)

Predsjednik vlade Indije Naredra Modi, u nizu svojih intenzivnih kontakata sa svjetskim liderima (lista putovanja), prošlog je tjedna posjetio Kinu. Tom prilikom organiziran je Indijsko-kineski poslovni forum u Šangaju.

Modi (India) i Hi Đinping (Kina)Sklopljeni su ugovori i memorandumi o razumijevanju vrijedni 22 milijarde USD. Kineske kompanije su zainteresirane za investicije u Indiju i doprinos inicijativi “Make in India”.

Jedna od ključnih stavki su obnovljivi izvori energije, a važan je i razvoj elektroenergetske infrastrukture. Također klasične elektrane, proizvodnja čelika, razvoj malog i srednjeg poduzetništva; kao i film i zabava, u kojima je Indija jača. (Popis sklopljenih poslova)

Govoreći sudionicima skupa u subotu 16. svibnja, nakon zatvorenog sastanka s predstavnicima 22 velike kineske tvrtke, Modi je poručio neka iskoriste “vjetrove promjene” u Indiji, s mnogo transparentnijim, pristupačnijim i stabilnijim regulatornim režimom za poslovanje. (Take advantage of winds of change: PM to Chinese investors)

Modi je rekao da je “harmonično partnerstvo” dvije najveće ekonomije Azije ključno za ekonomski razvoj i “političku stabilnost” kontinenta. »Vi ste “tvornica svijeta”, dok smo mi “potporni ured” [back office] svijeta. Vi ste se usmjerili na proizvodnju stvari, dok se Indija fokusirala na software i usluge.«

Cjeloviti tekst govora: Text of the Keynote Address by PM at India-China Business Forum. Vrijedi ga pročitati – kratak je (oko pola sata) i vrlo sadržajan. Prenosimo glavne naglaske.

Obratite pažnju kako počinje sa dvije tisuća godina starom povijesti, govori o velikim religijskim i intelektualnim tradicijama, pa to povezuje sa suvremenim odnosima i pozivom na konkretnu poslovnu suradnju.

»Kina i Indija su dvije velike i stare svjetske civilizacije. One su dale mnogo svjetlosti znanja cjelokupnom ljudskom društvu. (…)

Prije dvije tisuće godina, na poziv kineskog cara Minga, dva indijska redovnika došla su u Kinu. Oni su donijeli mnogo sanskrtskih rukopisa na dva bijela konja. Preveli su mnoge budističke klasike i rukopie na kineski. (…)

Vedrina [serenity] budizma u azijskim zemljama je sjeme njihovog uspjeha. Čvrsto vjerujem da ovo stoljeće pripada Aziji. A budizam će biti buduća pujedinjujuća i katalitička snaga među azijskim zemljama. (…)

Vaši izvrsni učenjaci kao Fa Hien i Hiuen Tsang podučavali su Indijce mnogim tajnama kineske mudrosti. (..) I u novija vremena ta struja znanja teče preko naših granica. (…)

Prijatelji! Indija je uvijek bila društvo znanja. A vi ste bili inovativno društvo. (…) Naše ideje su imale ulogu u vašim inovacijama. Dakle, imamo mnogo zajedničkog i možemo činiti mnogo zajedno. (…) Kao što smo pomogli jedni drugima rasti duhovno, trebamo si pomagati rasti ekonomski. (…)

Mi smo vrlo odlučni razvijati sektore u kojima je Kina jaka. Trebamo vaše sudjelovanje. (…) Mnoge kineske kompanije imaju mogućnosti investiranja u Indiji da bi iskoristili prednosti indijskih potencijala. (…)

Ja sam ovdje da vas uvjerim kako se indijsko ekonomsko okružje promijenilo. Naš regulativni režim je mnogo transparentniji, pristupačniji i stabilniji. Mi gledamo na stvari dalekosežno i futuristički. (…) Racionalizirali smo mnoge stvari koje su zabrinjavale investitore (…) Prijatelji! Radimo zajedno u zajedničkom interesu i za progres i prosperitet naših velikih zemalja.«

U jednom govoru prije četiri godine, kad je bio predsjednik vlade indijske države Gudžarat, rekao je da su Indija i Kina dvije »mlade azijske nacije«, ali »vrlo stare civilizacije«. Odao je priznanje Kini: »Narodna Republika Kina je pokazala svijetu kako brz može biti proces izgradnje zemlje. Na isti način, danas, Indija je na putu bržeg rasta uz uključivanje svih stanovnika i prema modelu održivog razvoja.«

Promotrite kako vješto povezuje velike teme povijesti i duhovnosti s pragmatičnim svakodnevljem. U jednom svom govoru, o velikanima indijske povijesti, rekao je: »Zemlja koja zaboravlja povijest nikad ne može stvarati povijest i ići naprijed (…) Država ne smije dijeliti povijest i nasljeđe prema ideologijama.«

U povijesti nalazi uzore za suradnju a ne svađu, u tradiciji uzore za inovaciju a ne blokadu. Različite civilizacije postoje, ali ne moraju ratovati – mogu razgovarati i surađivati.

To jest ono, što dobar lider nacije treba činiti. Ne govori naravno baš isto čelnicima Rusije, Francuske, Njemačke ili SAD. Svuda traži točke dodira, teži suradnji i promovira interes Indije. U posjetu Francuskoj prije mjesec i pol npr. nije pričao o budizmu, ali jeste o dva prioriteta: investicijama i tehnologiji. Promovirao je program “Made in India” i privolio francusku vladu da ga podrži.

Intenzivne međunarodne odnose i magnetsku snagu za poslovanjake širom svijeta razvijao je kao prvi ministar države Gudžarat 2001.-2014.. Jedan komentator iz SAD pisao je nakon njegove pobjede na saveznim izborima: »Modi je upravljao snažnim ekonomskim rastom u Gudžaratu, iako njegova država ne prolati tako dobro po raznim indikatorima socijalnog razvoja. Ipak, kombinacija korupcije i neučinkovitosti nacionalne vlade i unutar Kongresne stranke navela je mnoge indijske glasače da prigrle tzv. “Gudžaratski model”.«

To naravno ne znači da je sve što kaže “sveto pismo”, a pogotovo da je sve što je radio u životu (primjerice, u vrijeme pokolja muslimana u Gudžaratu 2002.) bilo primjer za ugled. (Pogledajte detaljan, kritičan prikaz njegovog političkog djelovanja u nezavisnom indijskom časopisu “Caravan” iz ožujka 2012..)

Ne može se ni automatski preslikavati indijske kategorije na zapadne ili naše na njihove. Njegova stranka, Bharatiya Janata, svrstava se na desnicu, kao konzervativna, nasuprot socijalno-liberalnom “Indijskom nacionalnom kongresu”. Ali Modi, često nazivan “kontroverznim”, nastupa kao kreativni političar i državnik, koji poštuje ideje vodilje, ali ne dozvoljava da mu budu kavez.

Podsjeća na Konrada Adenaura, konzervativca koji se u svojim 70-im i 80-im godinama pokazao dovoljno fleksibilnim da 14 gdoina vodi gradnju nove Njemačke. (Neki politički protivnici optužuju ga za simpatije prema nacizmu, ali nema indicija za to u ovih godinu dana otkad vodi Indiju.)

Aktualna ekološko-ekonomska tehnološka preobrazba zasnovana na elektronici, obnovljivim izvorima energije, optimalnom upravljanju i ekološkoj održivosti, nudi put za prevladavanje raskola između Nehrua i Gandhija u odnosu prema industrijalizaciji (nešto o tom sukobu u članku Integral humanism na wikipediji, o službenoj doktrini Modijeve stranke). Modijeva vlada intenzivno zagovara obnovljive izvore, koji omogućavaju i demokratizaciju energetike i razvoj lokalnih zajednica, kako u Indiji, tako i u najrazvijenijim zemljama.

Predstavljajući program razvoja sela “SAGY”, rekao je: »Oduvijek me nadahnjivala ideologija Mahatme Gandhija. On je gledao dovoljno daleko da shvati kako ne trebate samo električne žice da donesu svjetlost u sela, nego će istinsko prosvjetljeno doći oblikovanjem vrednota, duha zajednice i promoviranja dobrog obrazovanja«.

A mi se za***vamo oko Mimohoda, Titove Biste, Bleiburga, čija mama ku**a, tko ima većeg… kad nema kruha, ima barem igara.

Imali smo u bliskoj prošlosti jednog lidera, koji je u svoje doba bio na tom nivou (da, Tito), i to nam je i poslove u svijetu donosilo. A danas smo paralizirani između sadašnjeg i budućeg predsjednika vlade – narcisoidnog idiota i mutavog špije.

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, ekonomija, međunarodna politika | Komentiraj

Transformacija elektroenergetike: što misle šefovi elektroprivreda iz 50 zemalja

Savjetnička tvrtka za globalna tržišta PWC objavila je damas izvještaj Global Power & Utilities Survey 2015. : A different energy future Where energy transformation is leading us. (Na poveznici možete vidjeti pregled i skinuti izvještaj kao pdf. Priopćenje za medije: Energy trilemma emphasis shift towards sustainability by 2020)

PWC izvještajIzvještaj se bavi sadašnjim stanjem elektroprivrede, te predviđanjima za 2020. i za 2030. godinu. Ne predviđanjima koje daju ekologistički zanesenjaci, zeleni aktivisti ili populistički političari. Svake godine provode anketu (ovo je četrnaesta), među direktorima elektroenergetskih kompanija u svijetu, o njihovim procjenama i očekivanjima. Razgovarali su sa 73 najviša menadžera iz 70 kompanija iz 52 zemlje (uključena je i Hrvatska).

Ispitanici očekuju da će na konferenciji UN u Parizu u prosincu o.g. biti postignut čvrst dogovor o globalnoj klimatskoj politici.

16% ispitanika kaže da se na njihovom nacionalnom ili regionalnom tržištu danas događaju velike promjene (disruption), a 55% srednje.

47% očekuje velike ili vrlo velike promjene već do 2020., a 70% do 2030.. Potonji postotak iznosi 91% u Europi i 86% u Sjevernoj Americi.

Na pitanje koje će tehnologije imati velik ili vrlo velik utjecaj na njihovom domaćem tržištu 2030. g., postoci su slijedeći (tablica 33 na str. 25 izvještaja):

  • Tehnologije energetske učinkovitosti: 71%
  • Solarne elektrane: 60%
  • Kopnene vjetroelektrane: 52%
  • Tehnologije skladištenja energije velikog kapaciteta: 47%
  • Tehnologije skladištenja manjeg kapaciteta: 44%
  • Napredni elektronski sustavi kontrole: 32%
  • Nuklearna energija: 26%
  • Proizvodnja plina iz šejla: 19%
  • Pučinske vjetroelektrane: 18%

»Nedavna analiza Deutsche Bank navodi da troškovi krovnih energetskih sustava bez subvencija danas iznose između 13 i 23 američkih centi po kilovatsatu, znatno ispod cijene koju potrošači plaćaju za struju iz mreže na mnogim tržištima. A predviđeni dalji pad troškova rezultirat će da postignu mrežni paritet (grid parity) u oko pola nacionalnih tržišta, te potencijalno daljih 30% unutar slijedećih oko pet godina. Ekonomija solarne je sada usporediva s onom kopnenih vjetroelektrana. Mrežni paritet je sada rastuće dobro utemeljen za oba obnovljiva izvora i dolazimo do točke gdje je njihov rast postaje pokretan tržištem a ne subvencijama (marketdriven rather than subsidy-driven).« (str. 16 izvještaja)

Distribuirana proizvodnja korisnika za vlastite potrebe danas je važna u njihovom biznisu za 8%, a 48% očekuju da će biti važna 2030.. Lokalni elektroenergetski sustavi i instrastruktura: 11% vs 55%.

»Globally, survey respondents anticipate distributed generation will take a 10–20% share of total generation by 2020, rising to a 20–30% share by 2030. But a significant minority think the distributed generation share could be higher.«

Električna vozila i transport: danas je važna za 11%, 2030. – 51%.

Proizvodnja električne energije van mreže: danas 3%, 2030. – 37%.

»Smart grids, micro-grids, local generation and local storage all create opportunities to engage customers in new ways. (…) The number saying involvement in smart city, smart home and smart community infrastructure will be of major importance rises from 14 per cent now to 62 per cent in 2030.«

Slobodno tržište dobro je za razvoj obnovljivih, ekološku održivost, interese potrošača i transformaciju elektroenergetskog sektora.

»In North America, only seven per cent of survey participants feel that current business models will ‘serve us well into the future’ but nearly half (47%) of those in the Asia Pacific region think that current business models will remain durable. (…) In part, these different regional outlooks reflect the different patterns of state ownership and market opening of the sector acrossthe world.«

Ključno za kompanije, da bi izbjegle “spiralu smrti” gubeći prihode u korist novih igrača, jest tranzicija k novim poslovnim modelima koje uvjetovane energetskom transformacijom.

Tony Earley, predsjednik Pacific Gas and Electric Company (PG&E), jedne od najvećih kompanija u SAD koja opslužuje 16 miljuna ljudi u sjevernoj i srednjoj Kaliforniji, kaže da sada više od 165.000 njihovih korsnika ima krovne solarne sustave. Broj električnih vozila se udvostručio u dvije godine. Druge tehnologije na raspolaganju potrošačima pojavljuju se svakodnevno, od pametnijih trošila i termostata do novih mogućnosti skladištenja energije.

Elektroenergetske kompanije moraju se pripremati danas za budućnost u kojoj će još puno više korisnika imati pristup tim tehnologijama, kaže Earley. PG&E se fokusira na investicije u infrastrukturu, da bi sustav koji nude korisnicima bio pametniji, fleksibilniji i dinamično inkorporirao slojeve informacijskih tehologija i sposobnosti analize podataka. »U PG&E, predočujemo budućnost u kojo će mreža koju posjedujemo i kojom upravljamo funkcionirati kao Mreža Stvari (Grid of Things™), kao internet stvari, u kojoj su sve energetske tehnologije koje naši klijenti žele koristiti povezane u integriranu mrežu. Kroz “Mrežu Stvari” možemo prilagoditi rastuću količinu ovih tehnoogija, dodajući znatnu vrijednost za naše klijente i za samu mrežu. (…) Naša nacija je na rubu nevjerojatno svjetle energetske budućnosti. Uz stalno investiranje, pravilne politike i otvorenost novim partnerstvima, put k toj budućnosti vodi kroz elektroprivredne kompanije za 21 stoljeće.« (str. 15 izvještaja)

O toj revolucionarnoj transformaciji elektroenergetskih sustava, koja se upravo zbiva, mnogo smo puta pisali ovdje na blogu i na fb stranici “Ekološka ekonomija”.

Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže

Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici

Preobrazba elektroenergetike: kako miševi mogu ubiti slona

Kako promjena elektroenergetskog sustava mijenja ekonomske računice

Kako su europske elektroprivredne kompanije izgubile 500 milijardi eura

Transformacija elektroenergetskih sustava moguća uz male troškove, kaže IEA

Objavljeno u elektrika | Komentiraj

Četiri novosti iz energetike: Finska (nuklearna), Jordan (solarna), Italija (baterije), Kina (ugljen)

  • Finska TVO odustaje od gradnje reaktora Olkiluoto 4
  • Solarna elektrika u Jordanu od 6,1 US centi/kWh
  • Integracija solarnih i vjetra sa spremnicima energije u Italiji
  • Kina znatno smanjila potrošnju ugljena

Finnish TVO scraps nuke reactor plans over EPR delays

Finska elektroprivredna kompanija TVO objavila je prošle srijede da odustaje od plana gradnje novog nuklearnog reaktora Olkiluoto 4.

Razlog su velika kašnjenja i prekoračenja troškova u gradnji reaktora Olkiluoto 3, tipa EPR, kojeg grade Areva i Siemens. Taj reaktor počeo se graditi 2005, predviđeno puštanje u pogon bilo je 2009., a sad se planira 2018., uz više nego dvostruko povećanje troškova i sudski spor između TVA, Areve i Siemensa o podmirenju tri milijarde eura prekoračenja.

Uz četiri reaktora u radu i spomenuti u gradnji, finski parlament je u prosincu 2014. odobrio gradnju reaktora Pyhajoi u zapadnoj Finskoj. Predviđa se početak rada 2024..

U zemljama EU15, tj. članicama Europske unije iz 1995, u gradnji su samo dva reaktora (u Finskoj i Francduskoj), a u planu, uz puštanje u pogon do 2025, samo tri – jedan u Finskoj i dva u UK. U pogonu je 110 reaktora, od čega je do 2025. predviđeno isključenje 59.

Jordan’s second PV tender leads to recordlow tariffs

Jordansko Ministarstvo energetike i mineralnih resursa izabralo je pobjednike drugog “solarnog tendera” za gradnju četiri fotonaponske elektrane snage po 50 MW.

Ukupno su podnesene 33 ponude. Četiri najniže cijene su između 6,1 i 8,7 američkih centi po kilovatsatu. Riječ je o garantiranoj cijeni koja će se isplaćivati tijekom 20 godina.

Prije dvije godine, na prvom tenderu, cijene za 12 projekata bile su između 14,8 i 16,9 USD centi po kilovatsatu.

Garantirana otkupna cijena za novu nuklearnu elektranu Hinkley Point C (UK) je £92.50/MWh = 14,5 US centi/kWh.

ENEL GREEN POWER AND TESLA JOIN FORCES ON THE DEVELOPMENT OF BATTERIES IN SOLAR AND WIND PLANT

Talijanska kompanija ENEL Green Power (EGP) i američka Tesla objavile su prošlog tjedna u Rimu potpis ugovora o testiranju integracije Teslinih stacionarnih sustava skladištenja energije (stationary energy storage systems) s Enelovim solarnim i vjetrenim elektranama. Cilj je dogovora povećati raspoloživost elektrana i poboljšati njihovu integraciju u mrežu.

U pilot-projektima, na nekoliko mjesta bit će instalirani Teslini baterijski sustavi snage 1,5 MW i kapaciteta 3 MWh.

Ugovor je dio šireg Memoranduma o razumijevanju o daljoj suradnji.

EGP na pilot-projektima surađuje i s drugim glavnim igračima u sektoru spremnika energije, kao što su Flamm, GE, Samsung SDI i Toshiba.

EGP osim u Italiji djeluje u drugim zemljama Europe, u obje Amerike i Africi. Upravlja s oko 740 elektrana koje korste vjetar, sunce, vodu, toplotu Zemlje i biomasu, ukupne snage 9.600 MW i godišnje proizvodnje oko 32 milijarde kilovatsati.

China Coal Use Continues To Fall “Precipitously”

Prošle godine je potrošnja ugljena u Kini pala za 2,9%. Prema procjeni Greenpeace Energydesk, pad se nastavio i ubrzao u prva četiri mjeseca 2015..

Navode da je potrošnja ugljena manja za skoro 8%, a emisija ugljičnoga dioksida za oko 5% u odnosu na isto razdoblje 2014..

Porasla je proizvodnja električne energije iz ostalih izvora. Od rasta u odnosu na prva četiri mjeseca 2014., oko 2/3 odnosi se na hidroelektrane. Vjetar, sunce i uran ukupno du dali oko 20% od toga rasta, međusobno približno jednako.

Objavljeno u energetika, fosilni izvori, nuklearna energija, obnovljivi izvori | Komentiraj

Ministrica energetike UK najavljuje solarnu revoluciju

Propast liberalnih demokrata na parlamentarnim izborima u UK 7. svibnja izazvala je zabrinutost među britanskim ekologistima i okolišarima (vidi npr.: Tory victory a huge blow to UK green energy industry, campaigners warn). Kao mlađi partner u koalicijskoj vladi, liberalni demokrati su držali sektor energetike i podupirali zelene ciljeve. Među konzervativcima, koji sami sastavljaju novu vladu, jake su anti-ekologističke struje.

Greens welcome Amber Rudd as new Energy Secretary

Solar revolution in UKU utorak, 12. svibnja, ekologisti su odahnuli, jer je za ministricu energetike i klimatskih promjena imenovana Amber Rudd, za koju se očeuje da će slijediti istu pro-obnovljivu agendu kao njen prethodnik Ed Davey. Ona je dosad bila pomoćnica ministra.

Najvažnija odluka koju će morati donijeti nova vlada, o kojoj se u predizbornoj kampanji malo raspravljalo, jest da li nastaviti s gradnjom nuklearne elektrane Hinkley Point C, u koju bi trebalo uložiti 24,5 milijardi funti, uz vladine garancije za kredite i garantiranu visoku cijenu otkupa tijekom 35 godina.

Nijedan nuklearni reaktor nije sagrađen u posljednjih 20 godina, a zbog isteka roka rada do 2025. trebalo bi biti zatvoreno 13 od postojećih 16 reaktora.

(Još jedan detaljni prikaz situacije nakon njenog imenovanja: UK Government Names Clean Energy Cabinet Members.)

Još milijuni krovnih FN elektrana

U intervjuu danom dva dana nakon imenovanja, nova ministrica je najavila da će poticati dalju “solarnu revoluciju”.

Energy secretary Amber Rudd plans to ‘unleash solar revolution’

Donedavna koalicijska vlada uvela je velikodušne mjere subvencija za ohrabrivanje kućanstava da instaliraju solarne panele. Rezultati su bili iznad očekivanja (prošle godine instalirano je 2.300 MW fotonaponskih sustava). Došlo je do pravosudne bitke zbog pokušaja da se smanje isplate.

(Tako je bilo i drugim zemljama koje su uvele mjere bez definiranja gornje godišnje granice, zbog toga što je pad cijena panela bio brži nego što se predviđalo, kad su određene garantirane otkupne cijene. Italija i Španjolska zapale su zbog toga u ozbiljne probleme, pa donosile pravno upitne zakone s retroaktivnim djelovanjem, dok je Njemačka vlada reagirala na vrijeme. ali oni koji su investirali u solarne ipak imaju znatno višu profitnu stopu od ulagača u vjetroelektrane.)

Paneli su instalirani na krovovima oko 640.000 kućanstava. Godišnje isplate su oko 800 milijuna funti, dvostruko više nego što je vlada planirala.

Kritičari kažu da poticaji pomažu bogatijim porodicama, dok svi plaćaju doprinos u računima za struju.

Nova ministrica kaže da bi još milijuni domova trebali imati solarne panele na krovovima, te da će nova vlada nastaviti s poticajima. Iako su smanjeni, kućanstvo može pristojno zaraditi, uz rok otplate investicije za 7-8 godina. (Pritom je garantirana otkupna cijena za krovne fotonaponske sustave samo oko 20% veća od garantirane otkupne cijene za NE Hinkley Point C, a za veće FN elektrane cijena je niža nego za nuklearku.)

UK Renewable Energy Investment And Generation Surges In 2014

Prema studiji, koju su upravo objavili PricewaterhouseCoopers (PwC) i Innovas, tijekom 2014., ulaganja u obnovljive izvore energije u UK iznosila su rekordnih 10,7 milijardi funti; od toga 4,5 milijardi u solarne elektrane. Broj radnih mjesta u toj branši porastao je za 9%.

Proizvodnja elektrike iz obnovljivih porasla je za 20%, sa 53,7 TWh 2013. na 64,4 TWh 2014..

Nova vlada morat će odlučiti o produljenju ili modifikaciji Feed-in tarife (FiT) za obnovljive elektrane i Inicijative za obnovljive u toplinarstvu (RHI), za koje su trenutno osigurani fondovi do travnja 2016.. Također, nova vlada morat će odlučiti o prijedlogu obaveze korištenja obnovljivih u transportu (Renewable Transport Fuel Obligation).

Vjetroelektrane i fracking

Rudd je muđutim također najavila provođenje mjera za zaustavljanje širenja kopnenih vjetroelektrana, zaustavljanjem subvencija za nove projekte. U Ujedinjenom kraljevstvu bilo je mnogo otpora lokalnih zajednica gradnji vjetroelektrana. (Nije spomenula pučinske vjetroelektrane, kojih UK ima sagrađenih najviše u svijetu i postoje ambiciozni planovi gradnje u Sjevernom moru; vidi o tome u članku o Škotskoj. U njih će se vjerojatno nastaviti ulagati.)

Također će davati energetskim kompanijama nova prava eksploatacije prirodnoga plina iz šejla frackingom. Time se bavila i kao pomoćnica ministra, zastupajući da se dozvole mogu davati ćak i u zaštićenim područjima prirode. U siječnju je parlament UK odbio 30-mjesečni moratorij na korištenje frackinga, što su međutim izglasali regionalni parlamenti Škotske i Velsa. Škotlanđani su nepovjerljivi prema frackingu, a osobito oni koji glasaju za SNP.

Boris Johnson, gradonačelnik Londona (jedan od najvažnijih lidera konzervativaca i mogući budući predsjednik stranke), rekao je da će nova vlada sigurno biti “najzelenija dosad” (što je David Cameron prije pet godina bio najavio za koalicijsku vladu). Nastavit će snažne mjere za smanjivanje emisija stakleničkih plinova. Ali istovremeno kaže da bi bilo “ludo” odustati do frackinga.

Ovi izbori za Parlament UK donijeli su spektakularni preokret u Škotskoj: Škotska nacionalna stranka osvojila je gotovo sve mandate. U odnosu prema energetici većih promjena vjerojatno neće biti, o čemu smo pisali prije nekoliko dana (Obnovljivi u Škotskoj: prvo 100%, a onda dalji razvoj).

Što su obećavali laburisti

Prenosimo i članak koji smo 20. travnja objavili na fb stranici “Ekološka ekonomija”, o planovima koje su bili objavili laburisti. Možda su s time izašli prekasno da bi polučili neki učinak. (Usput, Zelena stranka je obranila svoje jednom mjesto u parlamentu, iz jedne izborne jedinice u Brightonu.)

Labour launches green manifesto nine years after Cameron hugged husky

Laburisti su objavili Zeleni manifest. Obećavaju da će provesti energetsku obnovu pet milijuna domova u slijedećih deset godina, učiniti energetsku učikovitost “nacionalnim infrastrukturnim prioritetom” te stvoriti milijun novih “zelenih poslova”,

[DISKLAJMER: Hrvatski čitatelji moraju imati u vidu da su ovo vijesti s jedne druge planete, zvane Zemlja. Kod nas se, naravno, ulaganje u energetsku obnovu zgrada ne isplati. Mi na sreću znamo da je to samo izmišljotina birokratskih parazita iz Brisla. Takve stvari samo bi štetile našoj građevinskoj industriji, a što je loše za građevinske tvrtke, loše je za Hrvatsku! >:( ]

Caroline Flint, ministrica u sjeni za energetiku i klimatske promjene, obnovila je obećanje stranke da će snabdjevanje električnom energijom u UK gotovo potpuno oslobiti emisija ugljika do 2030. g..

Podizat će povjerenje investitora u obnovljive, regulirati frackihg i postaviti hvatanje i skladištenje ugljika za proritet.

Planiraju uvest novi “nacionalni program prilagodbe” za zaštitu domova i poslovanja od ekstremnih vremenskih nepogoda.

Najavljuju da će Zelenoj investicijkoj banci, koju je vladajuća koalicija osnovala 2012., dati ovlaštenje da uzima zajmove.

Razviti će 25-godišnji plan za obnovu prirode s preciznim mjerilima progresa svakih pet godina.

Sadit će nove šume i drveće bliže mjestima gdje ljudi žive. Onemogućit će privatizaciju suma, o čemu koalicija razmišlja.

Strah je bio neopravdan?

Kako vidimo, nisu se ostvarili strahovanja analitičara pred izbore: Expert views: What the general election means for UK climate and energy policy

U ovom članku analiziraju se moguće posljedice izbora na energetsku i klimatsku politiku. Ako konzervativci ostanu na vlasti, nervoza zbog mogućeg izlaska UK iz EU smanjit će fokus EU na klimatske pregovore UN u Parizu u prosincu ove godine.

Konzervativci načelno podržavaju cilj smanjivanja emisija ugljičnog dioksida, ali nisu skloni ulaganjima u obnovljive i u energetsku učinkovitost (za razliku od sadašnjih koalicijskih partnera liberalnih demokrata). Ta bi ulaganja laburisti sigurno povećali.

Dakako, tek ćemo vidjeti, što će se dalje u praksi događati. Kako smo spomenuli, unutar Konzervativne struje, kao i javnoga mnjenja, ima raznih struja i lobija.

Da se odmaknemo od same politike ka dugoročnim strateškim opredjeljenjima i prognozama. u slijedećem članku povezuju se distribuirana energetika i distribuirana politička moć.

Energeska demokracija

No more big power plants? Civic energy could provide half our electricity by 2050

Revolutio wil be solarizedNa sajtu o njemačkom Energiewende (na engleskom), prenose prikaz istraživanja o razvoju distribuirane, komunalne elektroenergetike u UK do 2050. godine.

»U Njemačkoj, energetska demokracija je središnji potporanj Energiewende. Sada je tim britanskih istraživača dokazao da bi u 2050. polovica električne energije u UK mogla biti iz malih građanskih (civic) projekata ako se energetski sektor na pogodan način reorganizira.«

Naslov izvještaja je “Distributing Power : A transition to a civic energy future«. Može se skinuti ovdje kao pdf.

»Svi smo navikli na debatu o odnosima država i tržišta, privatnih i javnih doprinosa u ocrtavanju smjera energetskog sektora; ali zajednice, građani i lokalne vlasti zajedno mogu oblikovati “građanski” energetski sektor koji može revolucionalizirati način na koji proizvodimo i koristimo energiju.«

Današnje energetsko tržište u UK, kojim dominira šest velikih kompanija, ne služi dobro građanima. Većina dobiti odlazi međunarodnim kompanijama, a vrlo malo ekonomskih koristi ostaje na lokalnom nivou.

To se može promijeniti kroz komunalne energetske projekte, u kojima lokalne vlasti imaju novu ulogu kao energetske servisne kompanije.

Građaski energetski sektor traba inicijalnu potporu, ali uskoro može postati prirodni izbor nasuprot tradicionalnim “elektrama” koje će se morati prilagođavati.

Ključne promjene ka novom tipu sustava počet će se događati iza 2020. godine. Distribuirana energetika zahtijeva kako tehnološke tako i institucionalne promjene. Mnogo više malih i srednjih elektrana na vjetar, sunce, valove, bioplin (za toplotu i elektriku). One će morati biti uključene u mnogo pametnihe distribucijske mreže, kojima će struka teći u oba smijera.

»Međutim naš rad pokazuje da lokalna energetika ne znači energetsku nezavisnost; zapravo u građanskoj energetskoj budućnosti će interkonekcije između regija, unutar UK i međunarodno, biti od bitnog značaja za balansiranje sustava. To neće značiti kraj za velike elektrane, samo puno manje njih.«

(O toj bitnoj transformaciji, gdje je “libertarijanska utopija” o potpunoj samozadovoljnosti kućanstva ili lokalne zajednice zgodna mogućnost ali ne optimalna opcija, pisali smo u člancima Od nanomreže do supermreže i Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici.

U distribuiranoj mreži, potrošači će dobivati račune od lokalne energetske kompanije za usluge kao što su “topli dom”, “topla voda” ili osvjetljenje, a ne kao danas naprosto za isporučenu energiju – sistem u kojem velike kompanije naravno nemaju interes da trošite manje.

[DISKLAJMER: Ove vijesti iz zaostalih zemalja kao što su Njemačka i Velika Britanija nemaju veze s nama u Hrvatskoj. samo loši domoljubi mogu dovoditi u pitanje izvrsno poslovanje naše nacionalne elektroenergetske kompanije.]

Energija plime i oseke

Članak iz ožujka o korištenju energije plime i oseke.

Cardiff tidal energy lagoon ‘could power every home in Wales’

Kompanija “Tidal Lagoon Power” (TLP) u ponedjeljak je započela proces dobivanja dozvole za gradnju valobrana duljine 14 milja, između Cardiffa i Newporta u Wallesu.

Time bi se stvorila laguna, koja bi bila dio elektrane koja koristi energiju plime i oseke. Gradnja bi trajala 2018.-2022.. (vidi također članak u “The Guardian”: http://www.theguardian.com/environment/2015/mar/02/should-the-uk-be-subsidising-the-worlds-first-tidal-lagoons ).

Ta bi laguna bila sedam puta veća od lagune Swansea, koju već grade, a proizvodnja električne energije oko deset putaveća. Instalirana snaga bila bi između 1.800 i 2.800 MW.

Troškovi su procjenjeni na više od šest milijardi funti. Elektrana bi proizvodila 14 sati dnevno i mogla snabdjevati električnom energijom sva kućanstva u Wallesu. Serija od šest takvih laguna na području Wallesa mogla bi zadovoljavavati osam posto ukupne potrošnje električne energije u UK.

Udruga za zaštitu potrošača “Citizens Advice” smatra da je projekt preskup. Prosječni trošak proizvodnje elektrane Swansea (LCOE) procjenjen je na 168 funti/MWh.

TLP kaže da se ovdje radi o demonstracijskom projektu, te da će se za novu elektranu smanjiniti na 90-95 L/MWh, što je jeftinije od pučinskih vjetroelektana i jednako kao kod predložene nuklearne elektrane Hinkley Point C, koja zahtijeva subvencije tijekom 35 godina rada.

Udruga Citizens Advice Bureau (CAB) kritizira dosadašnje direktne pregovore vlade UK i TLP-a kao netransparentne i surputne načelima tržišnog takmičenja.

Aktualna kretanja u elektroenergetici

O kretanjima u proizvodnji i potrošnji električne energije u 2014.:

Coal returns as most-used fuel for electricity generation, new government statistics show

U listopadu i prosincu 2014., ugljen je ponovo bio glavno gorivo za proizvodnju električne energije u Ujedinjenom Kraljevstvu, nakon što ga je tijekom ljeta s prvog mjesta bio potisnuo prirodni plin. Razlog su tome brzi odgovori proizvođača na kretanje cijena: cijene plina od rujna su naglo porasle. [Postoji višak instaliranih kapaciteta u elektranama, pa proizvođači relativno brzo isključuju jednu i uključuju drugu.]

Proizvodnja iz niskougljičnih izvora je malo opala zbog neočekivanog isključena dva nuklearna reaktora (vidi članak ovdje od 3. rujna 2014.: Sabotaša u belgijskog nuklearnoj elektrani) i slabije snage vjetra u studenome.

Ukupna potrošnja električne energije u studenome je bila 6% manja nego u studenome 2013., a 0,5% manja kad se odbije učinak viših temperatura (pa ostaje samo učinak povećane učinkovitosti u potrošnji).

[Hrvatski čitatelji trebaju imati na umu da UK spada u onu šačicu nazadnih zemalja koje smatraju da je dobro postići isti učinak uz manje potrošnje energije. Naša dobra vlada na sreću zna da su to gluposti, pa uspješno sabotira vlastite projekte štednje energije. Osim, naravno, ako neki važan kum od toga ima koristi.]

Objavljeno u obnovljivi izvori | Označeno sa , , | Komentiraj

Obnovljivi u Škotskoj: prvo 100%, a onda dalji razvoj

Škotska je zemlja slična Hrvatskoj po mnogim paramentrima: nešto je veća (20-30%) po površini, broju stanovnika i potrošnji električne energije. Ima velike rezerve fosilnih goriva, kao i velike potencijale u obnovljivim izvorima energije, ali to sigurno nije bitan razlog, što ima mnogo veći BDP. Puno više i ozbiljnije, također, shvaća zaštitu okoliša i klimatske promjene.

The Exciting Changes Taking Place in Scotland’s Energy System

Škotska- obnovljivi rujan 2014

Na poveznici je članak jednog amerikanca, umirovljenika koji je ranije bio voditelj U.S. Department of Energy’s renewable energy electricity programs. Govori o aktualnostima iz škotske energetike.

U rujnu 2014., Škotska je uz 1.516 MW hidroelektrana (nešto manje od Hrvatske) imala instaliranih 4.921 MW kopnenih vjetroelektrana (14 puta više od Hrvatske), te druge obnovljive elektrane.

To je samo dio potencijala. Računa se da je ukupni potencijal vjetroelektrana (kopnenih i pučinskih) 36,5 GW, elektrana na plimu i oseku 7,5 GW i elektrana na morske valove 14 GW.

Prije dvije i pol godine pisali smo o namjeri škotske vlade da već 2020. godine proizvodi iz obnovljivih izvora isto onoliko električne energije, koliko troši. (Vidi: “Energetske strategije Australije i Škotske”, 22. studenoga 2012., https://ekoloskaekonomija.wordpress.com/2012/11/22/energetske-strategije-australije-i-skotske/ . Australija je nažalost posve promijenila smjer energetske strategije nakon izbora 2013., ali Škotska nastavlja istim smjerom.) Planiraju posve eliminirati fosilna goriva iz elektroenergetike do 2030., te također zatvoriti nuklearne elektrane.

To neće biti kraj. Škotska ima ulogu u zajedničkom planiranju obnovljive energetske budućnosti deset zemalja zapadne i sjeverne Europe (“North Sea Grid”). U osovini budućeg sustava bilo bi 150 GW pučinskih vjetroelektrana na Sjevernom moru, koje bi godišnje proizvodile otprilike dovoljno za zadovoljavanje svih potreba Njemačke.

Škotska se po toj orijentaciji, a to vrijedi i za Škotsku nacinalnu stranku koja je trijumfirala na izborima za parlament UK prošlog, četvrtka, bitno razlikuje od u UK vladajuće Konzervativne stranke. Eliminacija Liberalnih demokrata iz vlade mogla bi donijeti okretanje politike posve konzervativne vlade prema manjoj potpori “čistoj energetici” (vidi komentar na sajtu Financial Times: Beyond the election — the energy agenda for the new government).

Dodatak (srijeda, 13. svibnja 2015.):

Nastavak članka istoga autora na njegovom blogu: Financing the Growth of Renewable Energy in Scotland.

Izvori i načini financiranja jedno su od ključnih pitanja i moguća velika barijera za izranjajuće (emerging) tehnološke opcije. Financijska pitanja su od 1996. glavni fokus godišnjih sastanaka “Scottish Renewables”, reprezentativnog tijela škotske industrije obnovljih, koje okuplja više od 300 članica.

Škotski parlament je donio dva važna cilja: da 100% pokrije potrošnju električne energije proizvodnjom iz obnovljivih do 2020., te da postigne nultu emisiju ugljika iz svih elektrana do 2030..

Vlada je ponudila nekoliko financijskih programa potpore. U članku se detaljnije opisuje kako djeluju Scottish Government Community and Renewable Energy Scheme (CARES), Renewable Energy Investment Fund (REIF) i Home Energy Scotland.

[DISKLAJMER: Hrvatski čitatelji moraju imati na umu da se ovo nas ne tiče. Naša vlada na sreću ne baca novac na gluposti. Ona zna, da je puno pametnije plaćati strancima da izgrade elektranu, pa onda uvoziti ugljen iz Australije, nego se gnjaviti s našim domaćim vjetrom i suncem.]

Objavljeno u obnovljivi izvori | Označeno sa , , | Komentiraj