Vrhovni sud SAD blokirao mjere za spriječavanje klimatskih promjena

Veliki uspjeh za klimatske poricatelje i protivnike akcija protiv globalnoga zatopljenja u SAD.

Vrhovni sud jučer je blokirao ključni dio ambicioznih planova predsjednika Obame da se ograniče ugljične emisije i smanji globalno zatopljenje (Clean Power Plan) (članak u The Washington Post: Supreme Court freezes Obama plan to limit carbon emissions).

Sud je odlučio da imaju osnova žalbe 27 država, predvođenih Zapadnom Virdžinijom čija ekonomija jako zavisi od ugljena, te elektroprivrednih poduzeća i ugljenih kompanija. One tvrde da je federalna Agencija za zaštitu okoliša (EPA) prekoračila svoja ovlaštenja u odnosu na države i privatne vlasnike.

Snažan otpor izazvala je inicijativa za obavezu, nametnutu iz federacije, da se emisije ugljičnoga dioksida iz postojećih elektrana na fosilna goriva smanje za 32% do 2030. g. u odnosu na 2005..

Stupanje mjera na snagu blokirano je do kraja sudskog procesa, koji će trajati najmanje godinu dana.

Članovi Vrhovnoga suda, koji se ubrajaju u liberale, bili su protiv ove odluke. Većina je bila minimalna (5-4).

Ken Silverstein, komentator ‘Forbesa’, smatra vjerojatnim da će nadležni vašingtonski Apelacijski sud odobriti mjere koje je predložila EPA, ali da nije sigurno što će Vrhovni sud učiniti nakon toga Coal States Score On…). Mike Duncan, izvršni direktor ‘American Coalition for Clean Coal Electricity’ izrazio je optimizam da će plan konačno biti odbijen.

Međutim, navodi Silverstein, mnoge elektroprivredne kompanije već su počele zatvarati stare ugljene termoelektrane. Proizvodnja u TE na prirodni plin je jeftinija, a stare TE na ugljen također imaju problema s dozvoljenim razinama emisija žive, sumpornog dioksida i dušičnih oksida. Termoelektrane na ugljen u SAD stare su u prosjeku 42 godine.

Dodatna opaska: HINA, prenoseći vijest, pogrešno novodi da je »Vrhovni sud Sjedinjenih Država odbio (…) nadobudan program predsjednika Baracka Obame«. Ne radi se o “odbijanju” nego o privremenoj obuastavi primjene (zamrzavanju) dok nadležni sud ne donese konačnu odluku. Osim toga, zvuči neozbiljno nešto što planira predsjednik SAD nazvati “nadobudnim”.

Objavljeno u fosilni izvori, klimatske promjene | Označeno sa | Ostavi komentar

Rusija, Srednja Azija i SAD prema 100% električne iz obnovljivih: značaj supermreže

Rusija je danas najveća među zemljama koje forsiraju konzervativnu energetsku strategiju, oslonjenu na velike zalihe fosilnih goriva i najuspješniju svjetsku nuklearnu industriju. Nove obnovljive izvore razvijaju minimalno. To vrijedi i za većinu zemalja koje su nekada bile dio SSSR-a ili Istočnoga bloka. (vidi npr.: Nuklearna energija u Europi 2015.-2025.: komunistička prošlost → nuklarna budućnost?, 9. lipnja 2015.)

Rusija i devet susjednih država: 100% obnovljiva elektrika do 2030.!

Solarna elektrana Koš-Agaški u RusijiMogućnosti za suprotan pristup postoje, pokazuje upravo objavljena studija, načinjena na Tehnološkom Sveučilištu Lappeenranta u Finskoj. Analiza je obuhvatila Rusiju, pet srednjoazijskih država, tri kavkatske i Belarus.

Već do 2030. g, ta bi regija mogla 100% potreba za električnom energijom zadovoljavati iz obnovljivih izvora. Dapače, cijene bi pritom pale na polovicu u odnosu na proizvodnju iz novih nuklearnih elektrana te elektrana na ugljen i prirodni plin uz hvatanje i skladištenje ugljika.

Važan čimbenik bila bi uspostava elektroenergetske “supermreže”, koja bi povezala elektrane iz raznih područja i omogućila znatno lakše upravljanje isprekidanim izvorima (vjetar i sunce) te optimizaciju korištenja svih elektrana. Sama integracija sustava bi smanjila cijene električne energije za 20%.

Na ovom golemom području s uglavnom niskom gustoćom naseljenosti, vjetar bi mogao zadovoljiti 60% potreba, a ostalo sunce, biomasa, hidro i malo geotermalne energije.

Sustav bi uključivao oko 550 GW instalirane snage elektrana. Nešto više od pola bile bi vjetroelektrane, jedna petina solarne, te ostalo hidroelektrane i termoelektrane na biomasu. Uključivao bi proizvodnju plina pomoću električne energije (power-to-gas, proizvodnja vodika i metana), reverzibilne elektrane i baterije.

Sad je izgrađeno 388 GW, od čega su sunce i vjetar samo 1,5 GW.

Učinci globalnoga zatopljenja već su vidljivi u regiji i mogu biti vrlo neugodni. Smanjivanje površne ledenjaka za polovicu znatno bi smanjilo protoke rijeka. To bi dovelo, među ostalim posljedicama, do znatnog smanjenja proizvodnje hidroelektrana, o kojima naročito zavise Tadžikisatan i Kirgistan.

Mnoge zemlje te regije imaju autoriratne vlade, procedure su netransparentne a ekološki pokret, kao i civilno društvo općenito, slab. Iako su formalno usvojile politike poticaja obnovljivih, njihovo širenje blokiraju visoke subvencije za fosilna goriva, niske cijene elektrike i komparativno visoki troškovi tehnologija.

Kazahastan, bogat naftom, plinom i uranom, napravio je prve korake za koritšenje velikih vjetrenih potencijala; očekuje se da će postati najvažniji akter u razvoju obnovljivih u regiji. Uzbekistan gradi prvu veliku fotonaposnu elektranu u Srednjoj Aziji, uz potporu Azijske razvojne banke.

Sjedinjene Američke Države: nije 100%, ali u tom smjeru

Sunce i vjetar u SADU istom smjeru pokazuje slijedeća analiza stanja i mogućnosti u SAD, objavljena također ovih dana. Potencijali obnovljivih izvora i aktualnih tehnologija nisu više nova vijest; treba obratiti pažnju na zajednički čimbenik zvan “supermreža”.

SAD mogu smanjiti emisije stakleničkih plinova iz elektrana 2030. g. za čak 78% ispod nivoa iz 1990., zadovoljavajući rastuću potražnju za električnom energijom i uz niske troškove. To je nalaz studije Future cost-competitive electricity systems and their impact on US CO2 emissions, koju je grupa istraživača objavila je u časopisu Nature Climate Change. Studija koristi sofisticirani matematički model za vrednovanje scenarija budućih troškova, potražnje, proizvodnje i prijenosa.

Unapređenjima infrastrukture prijenosa, obnovljivi resursi koji ovise o vremenu (sunce i vjetar) mogu osigurati većinu nacionalnih potreba za elektrikom, uz troškove slične sadašnjima. Ulaganje u mrežu prijenosa bitno smanjuje potrebu za snagom elektrana podrške, koje proizvode onda kad VE i SE proizvode manje od potreba. Uvijek negdje sja sunce ili puše vjetar.

Primjer za matematičko modeliranje fizičkog povezivanja solarnih i vjetrenih elektrana je sustav meteoroloških uređaja.

Čak i u scenariju gdje se očekuje da će troškovi obnovljive energije rasti više nego što stručnjaci predviđaju, model dovodi do sustava koji 2030. g. smanjuje emisije ugljičnoga dioksida za 33% ispod razine iz 1990. i osigurava elektriku po cijeni od oko 8,6 centi po kilovatsatu. Za usporedbu, prosječna proizvodna cijena kilovatsata bila je 2012. g. 9,4 centa.

U modelu kojem cijena obnovljive energije opada a cijena prirodnoga plina raste, što se očekuje kao najvjerovatnija budućnost, modelirani sustav smanjuje emisije ugljičnoga dioksida za 78% i osigurava elektriku po cijeni od 10 USc/kWh. Scenario koji uključuje ugljen donosi niže troškove (8,5 USc/kWh), ali više emisije.

Na klimatskom samitu u Parizu prije mjesec i pol, SAD su se obavezale smanjiti emisije stakleničkih plinova iz svih sektora do 2025. za 28% ispod razine iz 2005.. Prema studiji, SAD mogu do 2030. smanjiti emisije ugljičnoga dioksida za 31% ispod razine iz 2005., provodeći promjene samo unutar elektroenergetike, iako ona daje samo 38% nacionalnih emisija CO2.

Za povezivanje mreže na cijelom području SAD ključna je gradnja novih visokonaponskih dalekovoda istosmjerne struje (HVDC), kao dodatak postojećoj električnoj mreži. Prema riječima glavnog autora studije Alexandera MacDonalda, mreža HVDC je analogna mreži međudržavnih autocesta koja je transformirala američko gospodarstvo 1950-ih.

Ovakve analize i vizije “supermreže” postoje i za Europu kao cjelinu, pa i šire, uz uključivanje Sjeverne Afrike i Srednjeg Istoka u “supermrežu” (EUMENA Supergrid). O tome vidi članak Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže, 10. veljače 2015.. Paneli na vašem krovu, mala bioplinska elektrana na obližnjoj farmi, divovske pučinske vjetroelektrane u Sjevernom Moru i solarne u Sahari mogu biti dio istoga sustava.]

Objavljeno u elektrika, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Obnovljivi izvori u Hrvatskoj stanje: 31. prosinca 2015. i perspektiva za 2018.

Sažetak:U Hrvatskoj je tijekom 2015. na mrežu priključeno 217 novih elektrana na obnovljive izvore, ukupne snage 38 MW. Ukupno 31. prosinca 2015. ima operativnih 1271 elektrana snage 449,5 MW. Za još 545 MW sklopljeni su ugovori, a još nisu priključene na mrežu, između ostalog zbog svjesne opstrukcije od strane Vlade, u službi tradicionalnih lobija. Ukupno one mogu pokriti 16% današnje potrošnje električne energije, čime bismo bili u prosjeku Europske unije.

Solarna vis - Lokacija zahvataNa mrežnom sjedištu Hrvatskog operatora tržišta energije (HROTE) objavljeni su ažurirani podaci o sklopljenim ugovorima s proizvođačima električne energije koji su u sustavu poticaja (elektrane na obnovljive izvore i male kogeneracije koje koriste prirodni plin) na dan 31. prosinca 2015..[1]
Zanimljivo je usporediti aktualnu situaciju s onom prije godinu dana.

Sadašnja situacija i kretanja tijekom 2015.

U donjoj tablici uneseni su:

  • aktualni podaci po grupama elektrana (broj elektrana i instalirana snaga) operativnima na dan 31. prosinca 2015. i na dan 31. prosinca 2014., te razlika (priključenona mrežum 2015.);
  • podaci po grupama elektrana za postrojenja za koja je sklopljen ugovor o otkupu, a još nisu puštena u pogon, te ukupno stanje po sklopljenim ugovorima 31. prosinca 2015..

Tijekom proteklih 12 mjeseci, na mrežu je priključeno 217 novih elektrana, ukupne snage snage 38 MW. Od toga su 203 solarne, ukupne snage 9,8 MW. NIje priključena nijedna nova vjetroelektrana (zbog odluke vlade iz listopada 2013., vidi dolje).

Veliki rast zabilježen je kod postrojenja na biomasu i bioplin. Prije godinu dana bilo je četiri elektrana na krutu biomasu a sad ih ima deset, instalirane snage 24,6 MW što je rast za 220% u godinu dana. Postrojenja na biopln bilo je 12, izgrađeno je šest novih, a instalirana snaga sada iznosi 20,9 MW, što čini rast za 73%.

Ukupno je sada operativna 1271 elektrana snage 449,5 MW. Po broju pretežu solarne (1212), a po snazi vjetroelektrane (339,2 MW).

Godišnja proizvodnja

Prema podatku na mrežnim stranicama HEP-Opskrbe, godine 2014. su vjetroelektrane i solarne proizvele 913 GWh električne energije. Brojka se vjerojatno ipak odnosi na ukupnu proizvodnju svih proizvođača u sustavu poticane proizvodnje.[2]

Godine 2015. ta je brojka sigurno veća, ne samo zbog novih izgrađenih elektrana, nego i zato jer su neke elektrane, koje su bile u pogonu 31. prosinca 2014., bile priključene na mrežu tijekom te godine, pa nisu proizvele koliko su mogle. Proizvodnja bi ove godine mogla biti oko 1.100 GWh. (U naprednijim zemljama, aktualni podaci o proizvodnji i potrošnji mogu se na netu pratiti dnevno.)

NAP[3] navodi (str. 104-105) očekivani prosječni broj radnih sati godišnje: VE 2200, SE 1150, mHE 3200, elektrane na bioplin 6500 (pa smo isti broj uračunali i za TE na biomasu i deponijski plin) te geotermalne 7.200.

Prema tome je očekivana godišnja proizvodnja, u prosječnoj godini (uz varijacije zbog prirodnih uvjeta vjetra i vode), sada instaliranih elektrana na obnovljive (bez velikih hidroelektrana) 1.137 GWh, a ukupno za elektrane u sustavu poticaja (uračunavši kogeneracije na prirodnih plin, kojih je izgrađeno 13,3 MW) 1223 GWh. Očekujemo da će biti nešto manja zbog postrojenja koja nisu radila cijelu godinu.

Kliknite na tablicu za veći prikaz.
Povlasteni proizv el en 2015-12-31 MANJE

Protuudarac tradicionalnih energetskih lobija

Neočekivano dobar napredak obnovljvih, a s druge strane očekivano neostvarivanje projektiranog brzog rasta potražnje za električnom energijom u Hrvatskoj (umjesto rasta od 3,5% godišnje, planiranog u Strategiji energetskog razvoja RH za razdoblje 2008.-2020., događa se pad), zabrinula je tradicionalne lobije u Hrvatskoj, koji imaju presudan utjecan na političare. Tako je vlada u listopadu 2013. donijela “Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije do 2020.” (NAP) imao za glavni cilj ograničavanje njihovog rasta.[4]

Tim dokumentom (koji je donijela Vlada) bili su praktične poništeni planirani ciljevi i mjere iz Strategije energetskog razvoja (koju je donio Sabor, pa bi trebala biti nadređena). Dijelom je to opravdano, zbog navedenog izostajanja očekivanog rasta potražnje, ali se sav “bijes” sručio na obnovljive, osobito na vjetroelektrane i solarne.

NAP je zacrtao za 2020. g. instaliranih 100 MW u malim hidroelektranama, 400 MW u vjetroelektranama (nasuprot 1.200 koliko je predvidjela Strategija), 125 MW u termoelektranama na biomasu i bioplin, te 52 MW u sunčanim elektranama.

Aktualno sklopljeni ugovori iznad projekcije za 2020.

Nedavno je vlada ipak priznala, da ne može ostati pri tome da zezne investitore, koji su uložili znatna sredstva u razvoj vjetroelektrana, pa dapače dobili i dozvole i sklopili ugovore, u skladu s ranijih odlukama državnih tijela. Tako je ipak prihvaćeno, da se dozvoli realiziranje 744 MW vjetroelektrana, za koje su već sklopljeni ugovori.

Ali također i kod biomase i bioplina, sad su već sklopljeni ugovori za gradnju 164 MW, više od 125 koliko je projecirano za 2020. g.. I kod sunčanih (fotonaponskih) sklopljeni su ugovori za 55 MW, nasuprot 52 predviđenih za 2020.. Jedino kod malih hidroelektrana je trenutna brojka daleko manja od predviđene za 2020. (7,9 MW prema 100 MW).

Neka od postrojenja za koje su sklopljeni ugovori sada su u gradnji ili već u pokusnom radu, druga su u visokom stupnju pripreme. Možemo očekivati da će sve, ili barem velika većina, biti sagrađeni za godinu-dvije, ako nova vlada ne donese neke nove neočekivane restrikcije. Neki investitori možda odustanu, ali sigurno će se pojavljivati i novi sa svojim projektima.

Da ponovimo: Strategija, još uvijek formalno važeći dokument, predviđa 1.200 MW vjetroelektrana do 2020., a s ovim smo tek na 743.. A pad cijena opreme i gradnje solarnih elektrana u svijetu je toliko brz, da je ovih 52 MW apsurdno malo u odnosu na već ostvareno i planirano u drugim zemljama Europske unije (a Hrvatska ima bolje prirodne uvjete od prosjeka EU).[5]

Moguća proizvodnja oko 2018. g.

Tako bi godine 2018. (koja je važna, jer će biti isključeno nekoliko velikih blokova termoelektrana, koji su stari i ne zadovoljavaju aktualne propise Europske unije) u Hrvatskoj moglo biti u pogonu 981 MW elektrana na nove obnovljive izvore (bez velikih hidroelektrana, snage iznad 10 MW), a ukupno 994 MW elektrana u sustavu poticaja.

Očekivana prosječna godišnja proizvodnja je 2.861 GWh u elektranama na obnovljive, a ukupno 2.947 GWh u elektranama u sustavu poticaja.

Za usporedbu, to je više od prosječne godišnje proizvodnje hrvatske polovice Nuklearne elektrane Krško, te jednako ukupnoj proizvodnjih svih termoelektrana u Hrvatskoj 2014. godine.

Pritom bi udio novih obnovljivih izvora u ukupnoj potrošni električne energije, ako pretpostavimo da ona neće rasti, bio oko 16%, što je nešto iznad postotka za cijelu Europsku uniju 2014. [6], a sigurno ispod postotka EU 2020. g..

To vrijedi i za udio isprekidanih izvora (vjetar i sunce) koji se često navode kao izvor zabrinutosti, jer, navodno, izazivaju nestabilnost u mreži. Europska iskustva pokazuju da se to može riješiti bez velikih troškova.[7]

Političari, ali i eksperti, u zakašenjenju oko 20 godina

Hrvatski političari nažalost listom su autistični prema aktualnim problemima i procesima čovječanstva. Oni nisu kadri percipirati, a kamoli shvatiti, revoluciju koja se upravo događa u europskoj i svjetskoj energetici, i šire (“četvrta tehnološka revolucija”). Naprosto ne primjećuju da su to teme o kojima redovno razgovaraju lideri najmoćnijih zemalja na svojim sastancima. Klimatke promjene uopće ne doživljavaju kao političku temu.

Drugi problem su naravno domaći lobiji koji se ne žele gnjaviti s onim što ne razumiju i gdje nisu kadri zaraditi.

Treći problem je nažalost prevladavajući duboki konzervativizam hrvatskih energetskih eksperata, koji se u svojim zrelim godinama drže kao svetog pisma onoga, što su naučili na fakultetu prije 20 ili 30 godina. Tako se mjere poticaja energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora provode uglavnom zato, jer oko toga gnjave “birokrati” iz Brisela, ai i zato jer oni daju neke novce koji se mogu pokupiti.

Iz obnovljivih 50%, a onda počinje ozbiljan posao

Ako dodamo velike hidroelektrane, važno je spomenuti da je u tijeku veliki projekt revitalizacije u hidroelektranama HEP-a, kojim će se povećati instalirana snaga i očekivana prosječna godišnja proizvodnja. Ona danas, prema proračunima iznosi u hidrološki prosječnoj godini 6.100 GWh, a s revitalizacijom bi iznosila 6.400 GWh godišnje. Tako bi godišnji oko 2018. godine mogli davati ukupno oko 9.300 GWh u prosječnoj godini. Tako bi ukupni obnovljivi pokrivali, i bez gradnje novih većih hidroelektrana, oko 50% potreba za električnom energijom, ako one ostanu na današnjoj razini.

A kako pokriti ostatak? Treba li Hrvatska hitati s gradnjom novih velikih termoelektana na uvozni ugljen i uvozni plin, da bi pokrila svoje potrebe? Ne; to je čisto bacanje novca. O tome u nekom slijedećem napisu.

Sto posto električne energije iz obnovljivih je razuman cilj[8], za Hrvatsku lakše dostižan nego npr. za Dansku, koja to planira za 2035. a uopće nema hidroelektrana. Slijedeći je cilj iz obnovljivih zadovoljiti i sve potrebe za toplinskom energijom i drugom energijom u industriji i prometu, što Danska planira za 2050.[9].

Bilješke

1. Aktualni podaci i arhiva dostupni su na stranici SKLOPLJENI UGOVORI. Objavljena su dva izvještaja.
Povlašteni proizvođači s kojima je HROTE sklopio ugovor o otkupu električne energije, a čija su postrojenja u sustavu poticanja (stanje na dan 31.12.2015.) (Operativne elektrane, tj. priključene na mrežu)
Nositelji projekata s kojima je HROTE sklopio ugovor o otkupu električne energije, a čija postrojenja još nisu puštena u pogon (Elektrane u gradnji, u pokusnom radu, u pripremi ili u planu)

2. Na stranici Struktura izvora električne energije u 2014. godini (pristupljeno 6. siječnja 2016.) HEP-Opskrba navodi da su “vjetroelektrane i sunčane elektrane” proizvele 913 GWh. Međutim, HEP – Godišnje izvješće 2014, str. 219 (Izvještaj HEP Trgovina d.o.o.) navodi istu brojku za ukupnu kategoriju “povlašteni proizvođači”. Brojka je znatno niža od planirane (1.116 GWh), vjerojatno zato jer zbog odluke vlade iz listopada 2013. nisu priključene na mrežu neke predviđene vjetroelektrane. Prema prethodnim izvješćima, povlašteni proizvođaći proizveli su:
2008. = 38 GWh
2009. = 50
2010. = 155
2011. = 234
2012. = 414
2013. = 649

3. Nacionalni akcioni plan za obnovljive izvore energije do 2020. (NAP)

4. Za NAP vidi bilješku 3. Neke kritičke reakcije: članak Ede Jerkića na portalu obnovljivi.com 17. listopada 2013. i Priopćenje Zajednice obnovljivih izvora energije Hrvatske gospodarske komore, 23. listopada 2013.. Za odgovor predstavnice državne izvršne vlasti vidi Barbara Dorić: Nacionalnim akcijskim planom za OIE Hrvatska će ispuniti obveze prema EU, 7. studenoga 2013..

5. Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, poslovično po kiši i magli, imalo je krajem studenoga 2015. priključenih na mrežu 815.505 solarnih elektrana ukupne snage 8.436 MW. Tijekom prošle godine instalirano je 10 MW dnevno, računajući i vikende (izvor: PV-Magazine, UK hits 8.4 GW of solar capacity). Pritom garantirane otkupne cijene (feed-in tarifa) za samostojeće solarne elektrane sada iznose samo jednu trećinu garantirane otkupne cijene predviđene za Nuklearnu elektranu Hinkley Point C (3,08 p/kWh vs. 9,25 p/kWh).

6. vidi članak Elektrika iz obnovljivih (osim HE) u Europi 2010.-2014. : Hrvatska na trećini prosjeka, 9. prosinca 2015..

7. U Njemačkoj i Kaliforniji s rastom proizvodnje iz vjetra i sunca sigurnost opskrbe je poboljšana. Vidi članak Sunce i vjetar u tri velike države, 3. siječnja 2016.. Jedan nedavni izvještaj za UK procjenjuje da bi dodatni troškovi prilagođavanja mreže, ako bi sunce i vjetar do 2030. godine pokrivali 35-40% potrošnje, iznosili oko jedan peni (deset lipa) po kilovatsatu. (CCC: UK wind and solar will be cheaper than gas by 2020, listopad 2015..

8. Vidi studiju Prelazak Hrvatske na
100% obnovljivih izvora energije
, zelena energetska zadruga, studeni 2015.

9. Danska energetika: revolucija na pola puta (1980.-2050.), 2. listopada 2012.

Objavljeno u elektrika, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Rekordne poplave u UK u prosincu direktna posljedica globalnog zagrijavanja, kažu znanstvenici

Vremenske prilike su tradicinalna neiscrpna tema razgovora u Velikoj Britaniji – s dobrim razlogom. Prosinac je bio rekordno topao, kišan i olujan. Prosječna temperatura u UK bila je 8°C, a prethodni rekord bio je 6,9°C. Oluja Frank u Škotskoj i na sjeveru Engleske donijela je u 24 sata oborina, koliko inače padne u mjesec dana.

15-12-31- Poplave u UKDr.sc. Piers Forster sa Sveučilišta Leeds kaže da su temperature bile 5°C iznad normale, a rizik ekstremnih kiša povećava se za 7% za svaki stupanj. To je jednostavna fizika, ističe dr.sc. Paul williams s Odjela za meteorologiju Sveučilišta u Readingu: topliji zrak može sadržavati više vodene pare, i zato raste količina oborina.[1]

Izuzetne prilike su i drugdje. Na Srednjem Zapadu u SAD su rekordne poplave[2], a temperatura na Sjevernom polu je rekordno visoka.[3]

Znanstvenici najavljuju da je to uvod u ovu godinu, koja će biti izrazito topla, slično 1998., zbog efekta “El Nina” koji se udružuje s globalnim zatopljenjem.[4]

Grupa britanskih znanstvenika upozorava da su kiše i poplave direktno vezane s globalnim promjenama klime, te da nas u još ozbiljniji problemi očekuju u budućnosti.[5] Profesor Myles Allan, klimatski fizičar sa Sveučilišta Oxford, kaže da se klima mijenja tako brzo da je ideja “normalnog” vremena, koje se u bitnom ne mijenja kroz desetljeća usprkos slučajnim varijacijama, stvar prošlosti. Do 2040, pojam “normalnog vrmeena” će se opet promijeniti jednako kao od 1970-ih do danas.

Znanstvenici ističu, da su političari bili upozoreni: izvještaji sačinjeni 2004. i 2007. predvidjeli su rastuću opasnost od poplava u UK.

Simon Wren-Lewis, profesor ekonomske politike s Oxforda, kaže da su politike, koje od 2010. provodi konzervativna vlada, znatno povećale štete i ljudske patnje koje su poplave uzrokovale. Za to su zaslužni klimatski osporavatelji, koji imaju znatan utjecaj u stranci. Usprkos navedenim opomenama, od 2011. su znatno smanjena sredstva za zaštitu od poplava.

Ministarstvo financija to opovrgava i tvrdi da su sredstva bila veća nego u razdoblju 2005.-2010..

Bilješke

1. Record-Breaking Rainfall And UK Floods Are A Result Of Climate Change, Say Scientists (BuzzFeed, 31. prosinca 2015.)

2. Record Flooding Hits U.S. Midwest, Threatens South (Scientific American, 31. prosinca 2015.)

3. North Pole temperatures spike ‘above freezing’ as Storm Frank sends warm air north (The Telegraph, 30. prosinca 2015.)

4. El Nino weather ‘could be as bad as 1998’, says Nasa (BBC News, 30. prosinca 2015.)

5. Vidi bilješku 1

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Sunce i vjetar u tri velike države: Njemačka, Kalifornija, Teksas

Sažetak:Komparativna analiza korištenja energije vjetra i sunca u Njemačkoj, Kaliforniji i Teksasu pokazuje zanimljivie sličnosti i znatne razlike. Autori studije ukazuju koliko je pogrešno isticati visoku cijenu struje za domaćinstva u Njemačkoj kao dokaz da njihova politika poticaja ne valja. Njemačka je obilnim poticajima, osobito za solarne elektrane, donijela korist cijelom svijetu. Odnosi u cijeni solarne elektrike pokazuju pak, da nema samo Hrvatska probleme s birokracijom. Teksas je osobito ambiciozno razvio vjetroelektrane, a Kalifornija sveoubhvatne i ambiciozne klimatske i energetske politike.

Zanimljivu studiju trojice autora objavio je 17. studenoga Steyer-Taylor Center for Energy Policy and Finance, s američkog Sveučilišta Stanford. Naslov studije je “Priča o tri tržišta: Usporedba iskustava u razvoju energije vjetra i sunca u Kaliforniji, Teksasu i Njemačkoj”.[1]

Tri bogate države: sličnosti i razlike

Solar resource USA-GermanyNjemačka je svjetski lider u razvoju novih obnovljivih izvora energije, a Kalifornija i Teksas su lideri među državama SAD. Njemačka je po BDP-u četvrto svjetsko gospodarstvo, a Kalifornija i Teksas, ako se računaju samostalno, osmo i dvanaesto.

Postoje sličnosti u kretanju ka uspostavi tržišnih odnosa u elektroenergetici. Uz to, sve tri države uvele su značajne poticaje za obnovljive izvore energije, ali različitim policy mjerama. Bitne razlike postoje i u političkom sustavu, kao i u prirodnim uvjetima.

Postoje i razlike između Kalifornije i Teksasa. Teksas se fokusirao prvenstveno na energiju vjetra. Izgrađene su tisuće kilometara dalekovoda za prijenos od vjetroelektrana u ruralnim područjima do gradova. Kalifornija je razvila niz povezanih politika za poticaje svih oblika obnovljivih (a također i učinkovitog korištenja energije).[2]

Cijene u pravoj perspektivi

Izvještaj pokazuje da kretanje ka visokom udjelu vjetra i sunca u pokrivanju potreba za električnom energijom ne mora biti veliki teret za porezne obveznike.[3] U Njemačkoj je cijena električne energije za kućanstva, po kilovatsatu, trostruko veća nego u Kaliforniji i Teksasu. Međutim, samo 21% odnosi se na doprinos iz kojeg se pokriva garantirana cijena otkupa iz elektrana na obnovljive.

(Električna energija oduvijek je bitno jeftinija u SAD nego u Europi, jer SAD imaju obilje jeftinih izvora primarne energije, od drva do urana; a to vrijedi i za solarni i vjetreni potencijal. Sada je osobito velika razlika u cijeni prirodnoga plina.)

Jedan od autora studije ističe kako je njihov rad pomogao da se cijene stave u pravu perspektivu.[4] Glasila kao New York Times, Wall Street Journal i dr. često ističu visoke cijene elektrike kao dokaz da njemačka politika poticanja obnovljivih ne valja. Međutim, iako domaćinstva plaćaju znatno više, industrija zapravo plaća niže cijene po kilovatsatu nego u Kaliforniji i Teksasu.

Potrošnja električne energije u domaćinstvima u Njemačkoj je znatno niža, uvelike zahvaljujući svjesnim mjerama racionalne potrošnje.

Prosječno domaćinstvo u Teksasu plaća za elektriku oko 130 USD mjesečno, a u Njemačkoj oko 100 USD. Razlika je naravno u potrošnji, koja je u Teksasu čak četiri puta veća.[5] Visoka cijena u Njemačkoj djelomično je rezultat svjesne odluke zakonodavca, da se potakne energetska učinkovitost, koja se potiče i brojnim drugim mjerama.

Relativni pad potrošnje započeo je i u Teksasu: rast potrošnje je posljednjih godina znatno niži nego što su elektroprivredna poduzeća projektirala, te je stopa rasta znatno niža od stope rasta BDP-a.[6]

Njemačka je subvencionirala cijeli svijet

Njemačka je rano krenula u agresinvi program poticaja solarne energije. Garantirana otkupna cijena prije 15 godina bila je oko 50 ct/kWh. Danas je za krovne sustave četvrtina te cijene a za velike elektrane manje od petine, ali država još otplaćuje garantiranu cijenu za ranije sagrađene elektrane (rok je 20 godina, nakon čega će se cijene isporuka određivati tržišno).

Ovi obilnim poticajima, implicira se u studiji, Njemačka je indirektno subvencionirala globalni rast. Kina je razvila svoju industriju solarnih panela uvelike za izvoz u Njemačku (a pritom su uvezli njemačku tehnologiju, staklo idr.). Njemački poticaji potakli su brzi tehnološki razvoj i ekonomiju obima, koja je dovela do velikog pada cijena.

Velika razlika u “mekim” troškovima solarne elektrike

Njemačka je za korištenje solarne energije izrazito nepovoljna. Po količini energije sunčevog zračenja koje godišnje padne na kvadratni metar na površini zemlje, u rangu je s Aljaskom. U Teksasu i Kaliforniji ta je raspoloživa energija gotovo dvaput veća.

Usprkos tome, prosječna cijena proizvodnje po proizvedenom kilovatsatu električne energije tijekom životnoga vijeka elektrane (LCOE) za solarne elektrane je u Njemačkoj otprilike ista kao u Kaliforniji i Teksasu. U Njemačkoj je LCOE 2013. g. bio između 10,4 i 18,9 $c/kWh, u Teksasu 10,4 do 19,5 a u Kaliforniji 9,1 do 17,8.[7][8]

Razlog njemačkom uspjehu su bitno manji “meki troškovi” (svi troškovi osim kupovine opreme). Za to su zaslužni visoka produktivnost, odlična organizacija i usklađene mjere i postupci države, lokalnih vlasti, financijskih institucija idr.. To je omogućilo smanjivanje svih drugih troškova: uvjeti pod kojim se osigurava financiranje (zajmovi s niskim kamatama), administrativna procedura za dobivanje dozvola, troškovi instalacije te priključak na mrežu.

Za vjetar (kopnene vjetroelektrane), LCOE je veći u Njemačkoj: između 5,9 i 14,2 $c/kWh. U Teksasu je između 5,1 i 7,4 a u Kaliforniji između 6,4 i 9,5..

Analiza je također pokazala da brzi rast udjela solarnih i vjetroelektrana nije doveo do povećane nastabilnosti u mreži, što se smatralo velikom opasnošću zbog njihovog isprekidanog rada. Upravo suprotno: u Njemačkoj i Kaliforniji je ispadanje pojedinih potrošača iz mreže znatno smanjeno. Jedino u Teksasu došlo je do blagog porasta.

Bilješke

1. “A Tale of Three Markets : Comparing the Solar and Wind Deployment Experiences of California, Texas, and Germany”. Sažetak studije i kompletni tekst kao pdf dostupni su na mrežnom sjedištu stanford.edu.

2. Kalifornija je postavila ambiciozne ciljeve da iz obnovljivih izvora osigurava 33% električne energije do 2020., a 50% do 2030. Vidi: California Legislature Passes Bill Setting Target of 50 Percent Renewables by 2030, rujan 2015.. Zbog mjera racionalne potrošnje, koje se provode od početka 1980-ih, ukupna potrošnja električne energije je oko 7.000 kWh/stan./god., što je jednako kao u Njemačoj a upola manje nego u ostatku SAD. U mjerama povećanja obnovljivih i smanjivanja emisija stakleničkih plinova Kalifornija surađuje s njemačkom pokrajinom Baden-Wuerttemberg, vidi: Renewables 100 Policy Institute Celebrates Signing of Subnational “Under 2” Climate Agreement, lipanj 2015..

3. Vidi prikaz: Study Looks at Renewable Energy in Germany and Texas, na mrežnom sjedištu renewableenergyworld.com.

4. Vidi intervju s dvojicom od trojice autora studije: A Q&A with Dan Reicher and Felix Mormann

5. Usporedi podatke o potrošnji električne energije po elektrificiranom kućanstvu za 2000.-2014., koje daje World Energy Council: “Average electricity consumption per electrified household. Godine 2014. u SAD je prosječno kućanstvo potrošilo oko 12.300 kWh, a u Njemačkoj oko 3.100 (u Hrvatskoj 3.500). Njemačka ima značajan pad zadnjih desetak godina.

6. Vidi: Potrošnja energije u svijetu 2015.: u tijeku je globalni strateški zaokret, na ovom blogu, 29. prosinca 2015..

7. U studiji su korišteni podaci o proračunatom LCOE za 2013., jer za Njemačku nisu bili raspoloživi podaci za 2014.. Nakon toga LCOE za solarne je u SAD znatno pao. Posljednji proračun, objavljen nedavno: Levelized Cost of Energy Analysis 9.0.

8. Njemačka sada sustav feed-in tarife postepeno zamjenjuje aukcijama. U kolovozu je postignuta cijena od 9,17 ct/kWh (članak na ovom blogu, 11. kolovoza 2015.). U Francuskoj je postignuta cijena od 8,2 ct/kWh, vidi: France awards 800 MW of solar contracts in tender, prosinac 2015..

Objavljeno u obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Potrošnja energije u svijetu 2015.: u tijeku je globalni strateški zaokret

Prenosimo nekoliko najnovijih statističkih podataka o kretanju potrošnje energije u raznim zemljama i regijama svijeta.

Energetski zaokret i četvrta industrijska revolucija

Energiewende ciljevi 2050U zemljama koje su prošle i u bitnom završile prvu i drugu industrijsku revoluciju (parni stroj i električna energija) definitivno je i potpuno raskinuta pozitivna korelacija između rasta BDP-a i rasta potrošnje energije (pa i električne energije). Ta se veza raskidala postepeno još od 1980-ih (početkom treće industrijske revolucije), a proces je završen 2000-ih. Ranije je važilo kao dogma da je nemoguće povećati BDP, a da se ne poveća potrošnja energije (iako za manji postotak).

Pad potrošnje u nekim godinama djelomice je uzrokovan padom ukupnih ekonomskih aktivnosti, ali to nije glavni razlog. U tijeku je, u najnaprednijim zemljama, dugoročni strateški zaokret, Energiewende, pogonjen državnim politikama, tehnološkom revolucijom[1] ali i tržišnim silama.

Najnaprednije zemlje (G7, EU15+EFTA, OECD) imaju sasvim blagi rast, stagnaciju ili pad, a njihovi dogoročni planovi uključuju znatno smanjenje potrošnje primarnih oblika energije[2], te u nekim slučajevima i smanjenje potrošnje električne energije[3] (čak i uz projektirani masovni prelaz na električna cestovna vozila u slijedećim desetljećima). Taj je raskid s koncepcijom nužnosti stalnoga rasta potrošnje energije i materijala prvo i najvažnije svojstvo energetskog (i ekološkog) zaokreta.

Ali tu je odmah, u najnaprednijim zemljama, drugo svojstvo: promjena strukture potrošnje primarnih izvora energije, te u elektroenergetici strukture goriva u elektranama. Svuda je prva karakteristika rast obnovljivih, koji će se neminovno i nastaviti slijedećih godina i desetljeća.[4] Ta promjena u kvaliteti, ne samo kvaniteti, sad zahvaća i zemlje koje su u razdoblju industrijske revolucije (pri kraju kao Kina[5] ili još u početnim fazama kao Indija[6]), ili čak jedva da ju započinju, a nove tehnologije im daju nove prilike za “prečice”, da ne moraju ponavljati stadije kroz koje su prošle najnaprednije zemlje.[7]

Neke brojke globalno i za ključne zemlje

Prvo neki podaci iz upravo objavljenog Enerdata Global Energy Statistical Yearbook 2015. – Electricity domestic consumption. To je statistički godišnjak, koji priprema globalna savjetnička tvrtka Enerdata; cjeloviti izvještaj može pročitati samo uz plaćanje.

Potrošnja električne energije u svijetu 2014. godine povećala se u odnosu na 2013. za samo 1,2%. Usporen je rast u Kini (+3,8%), a najrazvijenije zemlje svijeta bilježe pad: Europska unija -3,0%, G7 -1,4%, OECD -1,2%.

Zanimljivo je pogledati dugoročnije trendove, izbjegavajući utjecaj varijacija zbog trendova ekonomske aktivnosti, vremenskih prilika idr..

Podaci potvrđuju stagnaciju ili vrlo spori rast u najrazvijenijim zemljama. One su došle do određenog plafona potrošnje, te su okrenule svoju pažnju prema mjerama učinkovite potrošnje i promjeni strukture izvora. Sve te zemlje imaju znatne viškove instaliranih kapaciteta, jer su trendovi rasta potrošnje još od 1980-ih bili sporiji nego što se očekivalo.

Godine 2000.-2014., prosječni godišnji rast potrošnje električne energije u Europskoj uniji (gledajući, naravno, sadašnjih 28 članica) bio je samo +0,4%. U Europi kao cjelini +0,6%, u zemljama G7 (Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, SAD, UK) samo +0,2% te u zemljama OECD +0,7%.

SAD u tom razdoblju bilježe prosječni godišnji rast +0,5%. Japan, UK i Švedska imaju u razdoblju 2000.-2014. pad potrošnje.

Također se može primijetiti da u mnogim europskim zemljama potrošnja opada posljednjih 5-6 godina.

  • Njemačka je vršak potrošnje od 547 TWh imala 2010. g., a prošle godine 516 TWh.
  • Francuska također vrh 2010. sa 472 Twh, a prošle godine 430 TWh.
  • UK je imala vrhunac još 2005. s 357 TWh, a prošle godine 310 TWh.
  • Italija je na vrhuncu potrošnje bila 2007. i 2008. g. s 319 TWh, a prošle godine 288 TWh, itd..

Europska unija je imala vrhunac potrošnje oo 2.978 TWh 2008. godine, a 2014. godine 2.866 TWh.

U Rusiji je prosječni godišnji rast 2000.-2014. g. bio +1,7%; ali zbog golemog pada 1990-ih, i danas je ispod potrošnje, koju je imala u doba SSSR (godine 2014. bilježi -4,8% u odnosu na 1990.).

Na suprotnoj strani, u tih 14 godina prosječni rast potrošnje u Kini bio je 10,9% godišnje. Godine 2014., potrošnja električne energije bila je devet puta veća nego 1990.. Po stanovniku, danas je otprilike jednaka kao u Hrvatskoj.[8]

U Indiji je rast bio 7,2% godišnje, a u odnosu na 1990. potrošnja je porasla 4,6%. Ali po stanovniku, to je danas manje od jedne četvrtine potrošnje u Kini. Indonezija bilježi 6,7% godišnje, Malezija 5,8%, Južna Koreja 4,7%.[9]

Francuska: veliki značaj grijanja na električnu energiju

Electricity demant in West Eu 2014-2015U dodatku na prethodno, korisno je pogledati Assessment of Electricity Consumption in Western Europe for the First Half of 2015. Informacija o potrošnji električne energije u četiri velike zapadnoeuropske zemlje u prvoj polovici 2015..

Iz dijagrama potrošnje po mjesecima vidi se kako je ona u Francuskoj znatno veća zimi, zbog grijanja prostora električnom energijom koje je u Francuskoj znatni češće. (To je bilo stimulirano da bi se trošila proizvodnja nuklearnih elektrana.) Ta je varijacija znatno manja u UK i Španjoslkoj a praktički ne postoji u Italiji (koja za grijanje ponajviše koristi prirodni plin). Potrošnja je bila veća u odnosu na prvu polovicu 2014. zbog hladnije zime i ekonomskog rasta.

Španjolska: sunce i vjetar 23%

Prema procjeni za cijelu 2015., potrošnja električne energije u Španjolskoj bit će za 1,9% veća nego 2015. (izvor: Enerdata.net). Proizvodnja je porasla za samo 0,4%. Godina je bila hidrološki vrlo nepovoljna, pa je smanjena potrošnja hidroelektarna za više od 28%, a porasla proizvodnja u TE na ugljen i prirodni plin.

Opala je proizvodnja vjetroelektrana, koje su pokrile 18% potrošnje. Solarne fotonaponske pokrile su 3%, a solarne koncentracijske (CSP) 2%.

Španjolska je ostala neto izvoznik, iako je neto izvoz opao: godine 2013. iznosio je 6,7 TWh, 2014. 3,4 TWh a ove godine samo 0,47 TWh. Neto je uvoznik iz Francuske (7 TWh), a izvoznik u Portugal (2,3 TWh), Andoru (0,268) i Maroko (4,9 TWh).

Njemačka: rast potrošnje vjetroelektrana za 50% u godinu dana

Još jedan podatak o ovogodišnjoj potrošnji: Prema preliminarnim statističkim podacima koje je objavila AB Energiebilanzen (Energieverbrauch in Deutschland – Daten für das 1.- 4. Quartal 2015, potrošnja energije u Njemačkoj ove godine porasla je za 1,3% u odnosu na 2014.. Ukupna potrošnja primarnih oblika energije (ne samo električne!) iznosila je 13.335 PJ (petadžula), odnosno 455 milijuna tona ekvivalentnog ugljena.

Uzroci rasta su hladnija zima, rast stanovništva i ekonomski rast (BDP +1,8%). Međutim, rast potrošnje je manji nego što bi bio bez napretka u učikovitosti korištenja energije.

Ukupna potrošnja naftnih derivata je praktični ista; porasla je potrošnja dizela, a smanjena benzina.

Porasla je potrošnja prirodnoga plina za 5%; taj se rast dogodio u prvoj polovici godine zbog hladnije zime. Proizvodnja električne energije u plinskim TE je međutim smanjena za 7%.

Potrošnja kamenog ugljena pala je za 0,7% (TE na ugljen -0,8% uz stabilnu potrošnju u proizvodnji željeza i čelika), usprkos niskim tržišnim cijenama ugljena. Malo je porasla potrošnja lignita (+0,9%).

Zbog zatvaranja NE Grafenrheinfeld, proizvodnja nuklearnih elektrana smanjena je za 5,8%.

Proizvodnja električne energije iz obnovljivih porasla je za 10,5%: iz biomase +2%, sunca +7% te vjetra čak +50%. Vjetroelektrane su 2014. proizvele 57,4 TWh, a 2015. 86,0 TWh. Solarne elektrane su 2014. proizvele 36,1% a 2015. 38,5%. Rast vjetra je ponajviše rezultat vrlo velikog rasta instalirane snage pučinskih VE.[10]

U ukupnoj bilanci potrošnje primarnih oblika energije, nafta je i dalje na prvom mjestu s 34%. Ugljen i lignit čine 25%, prirodni plin 20% a obnovljivi 13%.

Bilješke

1. Taj se proces posljednjih godina počinje nazivati “četvrta industrijska revolucija”, u Njemačkoj “Industrie 4.0”. O vezi s energetskim zaokretom vidi npr. Industrie 4.0 – Die große Chance für die Energiewende (tekst postavljen 15. rujna 2015, pristupljeno 29. prosinca 2015.)

2. Svjetski lider je Njemačka; vidi članak od 19. siječnja o.g. Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.. Za Fancusku, članak od 30. lipnja 2014.: Francuska energetska tranzicija: nuklearke OUT, obnovljivi IN. Obje planiraju do 2050. smanjiti potrošnju primarne energije za 50%..

3. Njemačka npr. planira smanjenje potrošnje električne energije 2050. za 25% u odnosu na 2008.; vidi tekst u bilješci 1.

4. Vidi npr. članak od 9. prosinca: Elektrika iz obnovljivih (osim HE) u Europi 2010.-2014. : Hrvatska na trećini prosjeka.

5. Za Kinu vidi članak na ovom blogu: Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti, 30. srpnja 2015.. Također, najnovije na tu temu Energy consumption may decouple from GDP growth (“Global Times”, kineski sajt na engleskom, 27. prosinca).

6. Za Indiju, tekst na ovom blogu Indija: nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike, 31. svibnja 2014..

7. vidi npr. članak Etiopija i Kenija na početku spektakularnog elektroenergetskog razvoja, 16. listopada 2015..

8. Zato je Kina danas na prijelomnoj točki, ili točki infleksije; vidi članak naveden u bilješci 5. Potrošnja po stanovniku u industriji veća je nego u Hrvatskoj, a u domaćšinstvima znatno manja.

9. Za razliku od Indije, Indonezije i Malezije, Južna Koreja već je prošla kroz industrijsku revoluciju. Potrošnja električne energije po stanovniku danas je veća nego u Japanu i u gotovo svim europskim zemljama, ali izgleda da njihovi planeri i dalje slijede logiku nužnosti rasta potrošnje. Vidi o tome članak na ovom blogu Njemačka i Južna Koreja: nuklearna energija, postindustrijsko društvo, promjena paradigme, 20. lipnja 2015..

10. Vidi članak na blogu: Vjetroelektrane u Europskoj uniji 2015.-2030., 26. listopada 2015..

Objavljeno u elektrika, energetika, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Drveni peleti: visokovrijedna biomasa za najrazvijenije

Drveni peleti dobivaju se od drvnog ostatka, koji se melje u sječku a zatim u piljevinu, ispreša, dobro osuši i oblikuje u jednolika cilindrična zrna promjera 4-10 milimetara i duljine 3-50 mm. (Vidi hrvatska mrežna sjedišta drvnipelet.hr i drvniklaster.hr.) Koriste se u kotlovinicama i u kogeneracijskim postrojenjima za dobivanje toplote i električne energije.

Energetska vrijednost je znatno viša nego sirovog drvata: oko 18 MJ (5 kWh) po kilogramu (sirovo drvo oko 10-11 MJ, kameni ugljen oko 25 Mj/kg, lož-ulje 36 MJ/kg). Jednostavan za korištenje, ali naravno za mljevene i sušenje se troši energija.

Brz rast potrošnje u najrazvijenijim europskim zemljama

Biomass for energyPrema Svjetskoj organizaciji za poljoprivredu (FAO), globalna proizvodnja peleta bila je 2014. g. rekordnih 26 milijuna tona, što je rast za čak 16% u odnosu na 2013.. Od toga 90% u Europi i Sjevernoj Americi. (Vidi članak UK now burning 33% of world’s wood pellet imports.)

Međunarodna trgovina je 14 milijuna tona, a od toga je trećina uvezena u UK. (Po podacima Eurostata, koje navodimo dolje, dolje čak i više.) Najveći udio u tome ima velika TE Drax koja je znatnim dijelom s ugljena prešla na korištenje biomase (vidi o tome u članku Energetska strategija Irske, 19. prosinca). Velik dio uvozi se iz SAD i Kanade. Na članice EU otpada 78% globalne potrošnje.

Postoji skepticizam kod nekih znanstvenika koji se bave klimom o korisnosti rastućeg spaljivanja biomase za proizvodnju električne energije, kao i zabrinutost zbog povećane sječe šuma (npr. u južnim dijelovima SAD). Međutim, proizvodnja peleta iznosi manje od jedan posto svjetske proizvodnje trupaca, a oko 1,5% proizvodnje drva za loženje.

Prema podacima Eurostata (tablica 5 na stranici Forestry Statistics), proizvodnja drvenih peleta u Europi godine 2010. iznosila je 7,9 milijuna tona, a 2014. 13,1 milijuna tona. Uvoz (iz zemalja izvan EU) je 2010. bio 2,1 milijuna, a 2014. gotovo četverostruk, 8,1 milijuna tona. UK ima proizvodnju svega 335.000, a uvoz 7,2 milijuna tona (u što je uračunat i uvoz iz drugih zemalja EU).

Danska – lider u korištenju biomase

Danska ima malenu proizvodnju (razumljivo, jer baš i nema šuma) od 92.000 tona 2014. godine, a uvoz 2,1 milijuna tona. Treća po uvozu je Italija s 1,9 milijuna tona.

Danska također koristi velike količine otpadne biomase i bioplina iz svoje vrhunske poljoprivrede. 63% danskih kućanstava priključeno je na daljinsko grijanje stanova, a 52% toplote dolazi od biomase. Ona se proizvodi u kombi postrojenjima, u kojima se također proizvodi i električna energija. Cilj za 2035. je 100% biomase u sustavima daljinskog grijanja.

Danska također ima dugoročni program povećavanja pošumljenih područja. Drvna masa u danskim šumama porasla je 1990.-2010. za 76%. Porasla je i drugdje u najrazvijenijim zemljama: u Europi bez Rusije +28%, a u Sjevernoj Americi 11%.

Znatno pada potrošnja drva za proizvodnju papira, pa se to drvo sad može preusmjeriti za energetsku upotrebu.

Prema danskoj brošuri Biomass For Energy”, za 2020. se u Europi predviđa potrošnja drvenih peleta od 35 milijuna tona, od čega bi 20 milijuna bila domaća proizvodnja, a 15 milijuna uvoz iz Sjeverne Amerike. Peleti će biti najveći dio biomase korištene u većim kombi-elektranama; drvna sječka koristit će se u malim i srednjim kombi elektranama.

Po proizvodnji, na prvom mjestu u Europi 2014. g. je Njemačka s 2,9 milijuna tona. Slijedi Švedska s 1,6, te Latvija s 1,3 i Francuska s 1,2. Njemačka je neto izvoznik, Švedska uvoznik, Latvija izvozi skoro cijelokupnu proizvodnju a Francuska je na nuli.

Hrvatska: početak razvoja

U Hrvatskoj nije zabilježena proizvodnja 2010. g., a 2014. je iznosila 124.000 tona. Uz uvoz od 4.000 tona, Eurostat bilježi izvoz od 161.000 tona, što izaziva određenu zbunjenost. Neregistrirani uvoz iz BiH? Jednaka stastistička anomalija kod Bugarske.

Drveni peleti su dobar posao i neki hrvatski poduzetnici su se uključili. Količine su očito još male u odnosu na naše mogućnosti. Izvoz peleta po svoj prilici je bolji za hrvatsko gospodarstvo, nego izvoz neprerađenog drva.

Državna tijela bi pak trebala razmotriti je li isplativije izvoziti pelete, ili ih koristiti u domaćim termoelektranama-toplanama.

One su se kod nas ipak počele graditi i na dan 10 prosinca je priključeno na električnu mrežu devet malih BTE-TO ukupne snage 15,9 MW, a sklopljeni su ugovori za još 42 postrojenja snage 71,4 MW.

Korištenje biomase bit će vitalno važan dio budućeg energetskog sustava, baziranog 60%, 80% ili 100% na obnovljivim izvorima energije.

Objavljeno u obnovljivi izvori | Ostavi komentar