Kompanije ugljena plaćaju poricatelje klimatskih promjena

Velike kompanije koje se bave rudarenjem i prodajom ugljena financirale su i financiraju znanstvenike, lobističke i javnozagovaračke grupe koje negiraju klimatske promjene i čovjekov utjecaj na njih. (Također i naftne kompanije, ali u manjem obimu; one se često postepeno preorijentiraju i prilagođavaju novom dobu, ulažući u obnovljive izvore.)

Peabody Energy u VajominguNije to “teorija zavjere”, jer je njihov interes očigledan; dapače, interes im je sebičan, ali legitiman, jer su im ugrožene buduće zarade. Osim toga, postoji mnogo poznatih podataka. Notorni su američki milijarderi braća Cox.

Tekst iz 2010. u The New Yorker

Tekst iz 2015. u The Guardian

Nove podatke o toj praksi otkrivaju dokumenti objavljeni u postupku bankrota najveće kompanije za rudarenje ugljenja u SAD, i najveće svjetske u privatnom vlasništvu, Peabody Energy. Biggest US coal company funded dozens of groups questioning climate change.

Zašto bankrotiraju kompanije ugljena u SAD

O bankrotu te kompanije vidi tekst u Wall Street Jorunal: Peabody Energy Files for Chapter 11 Bankruptcy Protection i na bloomberg.org.: Coal Slump Sends Mining Giant Peabody Energy Into Bankruptcy.

Glavni uzrok bankrota te i drugih kompanija koje se bavi ugljenom u SAD je obilna ponuda jeftinoga pirodnoga plina, dobivena hidrauličkim lomom iz šejla, te strože mjere zaštite okoliša. Manjim dijelom i zaustavljanje rasta potrošnje energije zbog mjera racionalne potrošnje, te gradnja solarnih i vjetroelektrana. Udio ugljena u proizvodnji električne energije u SAD pao je s oko 50% godine 2008. na 32% 2005., a cijena ugljena pala je za 60% od 2011..

Peabody je, u loše doba, uložio mnogo novca u Australiji, te imaju štete i od naglog pada kineskog uvoza ugljena, pa i ukupne potrošnje (članak iz svibnja 2015.: China’s coal production falls 6.1 pct). Indija također planira smanjiti pa i eliminirati uvoz ugljena, povećanjem vlastite potrošnje (članak iz lipnja 2015.: 60 new coal mines to open soon: Piyush Goyal). To drastično mijenja odnose na svjetskom tržištu, jer Kina i Indija su prvi i treći svjetski uvoznik ugljena.

Ugljični dioksid – eliksir života!?

Bankrot Peabodyja je kraj jednog doba. Kompanija je bila osnovana 1883. s kapitalom od 100 dolara, jednim kolima i dvije mazge.

Financirali su više od 25 poricateljskih grupa. Među njima je Centre for the Study of Carbon Dioxide and Global Change in the US, koji tvrdi da je ugljični dioksid, ni manje ni više, “eliksir života”. (Vidi članak o Centru na sajtu rationalwiki.org.)

Tu tvrdnju u Hrvatskoj promovira poznati poricatelj klimatskih promjena, akademir Vladimir Paar, koji je o tome u veljači o.g. održao predavanje u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti: Spašava li “plin života” čovječanstvo od kataklizme?

Tu postoji pomak u argumentaciji, nasuprot ranijem potpunom poricanju: priznaje se da CO2 izaziva globalno zatopljenje, ali se tvrdi da je to dobro, jer spriječava novo ledeno doba, do kojeg će doći zbog prirodnih varijacija zvanih milankovićevi ciklusi. Pritom promotori te tvrdnje zanemaruju (a Paar kao fizičar to dobro zna) da se tu radi o promjenama koje se događaju postepeno kroz tisuće i desetine tisuća godina.

Važno je spomenuti i to da Paar, kao što je redovno slučaj s takvim javnim poricateljima s akademskim titulama, nije klimatolog i nije objavio nijedan znanstveni rad iz tog područja. Ranije je u sukobu s hrvatskim klimatolozima tvrdio da temperatura uopće ne raste.

Iste dokumente prikazuje Bloomberg New Energy Finance: Coal Firm to Pay Obama Mentor $435,000 to Fight Climate Plan.

Laurence Tribe, profesor na Harvard Law School i bivši mentor sadašnjeg predsjednika SAD, dobivao je od Peabodyja 75.000 dolara mjesečno za borbu protiv Obaminog Clean Power Plan.

Objavljeno u Društvo, fosilni izvori, klimatske promjene | Ostavi komentar

Suradnja Njemačke i Kine: ekonomija ispred politike, između ekologije i monete

U nedjelju 12. lipnja je u Beijingu održana zajednička sjednica užih kabineta kineske i njemačke vlade. Mrežno sjedište globaltimes.cn objavljuje komentar iz pera Michaela Claussa, njemačkog veleposlanika u Bejđingu: Germany-China ties must prove their mettle

16-06-13- Kinesko-njemački susretNjemačka i Kina, dvije zemlje koje su među rijetkima sa stalnim suficitom u trgovini s ostatkom svijeta, imaju vrlo intenzivnu ekonomsku suradnju. Ovo je deveta posjeta kancelarke Angele Merkel Kini. U pratnji državne delegacije su i brojni poslovnjaci, uključujući generalne direktore kompanija Volkswagen, BMW, Siemens, Airbus, Daimler AG idr..

Uska suradnja dvaju komplementarnih gospodarstava

Veleposlanik hvali međusobno povjerenje, razboritost i zrelost odnosa, bez cik-caka između laskanja i sukoba [što je vjerojatno implicitna zamjerka politici SAD]. Njemačka ne koristi, kaže veleposlanik, neke razlike u gledištima, npr. prema sukobu u Južnokineskom moru i ljudskim pravima, da bi postizala bodove u igri nadmetanja. Njemačka je rano prepoznala važnost kineskoga rasta, a Kina je gledala u Njemačkoj posebnog partnera u svojem modernizacijskom pohodu.

Politička suradnja zasniva se na ekonomskoj. Njemačka i Kina, kaže veleposlanik, djeluju kao čimbenici stabilnosti u svojim regijama, te zajedničkim djelovanjem donose nešto optimizma, npr. u Afganistanu. Obje zemlje dijele snažno uvjerenje da je razvoj glavni stabilizirajući ćimbenik, te veliko nepovjerenje u vojna “brza rješenja”.

Njemačka ekonomija je vrlo stabilna, a u Kini se vodi diskusija o brzini i fokusu budućih reformi. Obje ekonomije funkcioniraju odlično, ali imaju zajednički problem u tome, što ih ostatak svijeta u tome ne slijedi, nego, kaže veleposlanik, funkcioniraju slabije od mogućnosti.

Ekonomija će ostati glavna tema za obje vlade.
* Intenzivna konkretna suradnja na digitalnoj ekonomiji (“Industry 4.0”, četvrta industrijska revolucija). [Značajne analogije s njemačkim Industrie 4.0 i Energiewende postoje u kineskoj strategiji “Made In China 2025” ]
* Bolja zaštita intelektualnog vlasništva i drugog know-how.
* Koordinacija djalatnosti unutar grupe G20 za globalni rast, koji mora biti zasnovan na poštenom takmičenju i inovacijama a ne na politici poticaja potaknutih dugovima. [Ovo je implicitna kritika onih u EU, koji traže promjenu striktinih austerity politika. Složena tema presjeka tehnologija i financija.]

Njemačka ne gnjavi Kinu zbog ograničenja ljudskih prava

Njemačka i Kina pojednostavile su procedure dobivanja vize, potiču putovanja turista i poslovnjaka. Slijedeće teže pitanje su razmjene učenika, studenata i stažista. Njemačka želi uložiti više napora da bi se kineski studenti i drugi mladi iz Kine osjećali kao kod kuće, a Kina bi mogla pokazati da prihvaća strance kao pozitivan čimbenik u razvoju, uključujući studente, stažiste i djelatnike nevladinih udruga. [Potonje je i dalje problem u Kini, koja ima civilno društvo vrlo ograničene autonomije, te ne voli navike stranih udruga da djeluju i govore previše slobodno – o čemu su nedavno donijeli restriktivni zakon.]

U nedjelju je Merkel rekla novinarima da su se dvije zemlje složile uspostaviti “sistem ranog upozorenja” za izbjegavanje problema koje bi njemačke udruge mogle imati nakon što je Kina u travnju donijela zakon o nadzoru nad djelovanjem stranih udruga u Kini.

Članak iz prosinca 2014.: O suradnji Njemačke i Kine, u ozračju Ukrajinske krize

Potpora Kini, za priznanje statusa potpuno tržišnog gospodarstva

Vijesti od ponedjeljka, 13. lipnja: Beijing rejects EU trade war

Merkel je u ponedjeljak rekla da Njemačka podržava kineski zahtjev da unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO) dobije status zemlje potpune tržišne ekonomije (MES) – odluka koja se odgađa još od 2001.. O tome će Europska komisija razgovarati krajem lipnja ili početkom srpnja.

Globalni rivali, uključujući i neke europske zemlje, optužuju Kinesku vladu da dampingom osigurava jeftini izvoz čelika, nadoknađujući tako opadanje domaće potrošnje. Zato postoje pritisci da se odgodi dobivanje statusa MES, koje bi trebalo stupiti na snagu u prosincu o.g.. Europski parlament je u svibnju donio rezoluciju (koja nije obavezna za Komisiju) da Kina ne ispunjava pet kriterija EU koji definiraju tržišnu ekonomiju.

Integralna ekološka ekonomija: između materijalne i monetarne ekonomije

Ovi su aktualni sukobi i razvoji vrlo zanimljivi sa stajališta integralne ekološke ekonomije. U odnosu drugog i četvrtog svjetskog gospodarstva, dvije zemlje koje dugoročno i konkretno planiraju razvoj (nasuprot tlapnjama o “slobodnoj igri tržišnih sila”), u igri je složeni međuodnos materijalne ekonomije, koja je u procesu dramatičnih promjena (priznavanje ekoloških ograničenja, obnovljivi izvori energije, nove tehnologije, četvrta industrijska revolucija) i globalne ne-materijalne monetarne ekonomije. Odnos je obilježen prevlašću financijsko kapitala nad stvarnim kapitalom i nad radom. Njemačka je u špici promjena materijalne ekonomije i u vrhu financijske moći, a Kina u točki preokreta. Kineski materijalni rast se usporava pa i trendovi obrću, u potrošnji čelika, ugljena i drugih resursa, uz državnu strategiju koja prepoznaje nužnost i potiče prelaz od kvantitete na kvalitetu.

Da bi održala rast, Kina mora održavati pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu, ali istovremeno i povećavati unutrašnju potrošnju. To bi moglo dovesti do novih potresa i financijske nestabilnosti, s velikim utjecajem na svjetsko gospodarstvo.

Problem je financijske ekonomije i danas neriješeni odnos između pretjeranog odlaženja u ekstreme, između euforije i depresije. Centri financijske moći blokiraju promjene koje bi smanjile prevlast financijskog kapitala nad stvarnim, virtutalnog nad realnim (uvođenje globalnog poreza na financijske transakcije, onemogućavanje off-shore poreznih crnih rupa).

Drugi je problem taj, da uza sav razvoj, trgovinu koja može donijeti koristi svima, suma suficita i deficita u odnosima među nacionalnim gospodarstvima uvijek je nula. Problem je za one koji dulje vrijeme imaju suficit – što da rade s tim novcem? Može ga ulagati u druga nacionalna gospodarstva; ali, ako ovi ne ostvar suficit (a to je vrlo teško protiv onih koji su najbolji), kako da dugove vrate? Dužničke krize neminovno će se stalno ponovno javljati. Tekst iz veljače 2015.: Grčka i Njemačka – dve strane istog novčića?

Globalni kapitalizam i dalje pokazuje sposobnost da potiče revolucionarne promjene, kojoj su se Merx i Engels divili prije 170 godina. Tehnološke revolucije danas su usmjerene ka ostvarivanju ekologističkih načela (naročito politikama suzbijanja klimatskih promjena), ali i bitno poticane nužnošću da se profiti ponovo investiraju – antiekologistički mehanizam da se mora trčati, da bi se ostalo na mjestu. A moćnici uvijek mogu, na brojne netržišne naćine, osiguravati svoje interese. Živimo permanentnu revoluciju, ali i permanentnu krizu.

Članak iz srpnja 2015.: Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti

Također o kineskoj prijelomnoj točki, kolovoz 2013.: Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji?

Prikaz članka koji je objavljen u njemačkom tjedniku Spiegel, prosinac 2013.: Klimatska zamka: nužna je alternativa kapitalizmu

Članak iz listopada 2013.: Kakav će biti svijet 2100.? Što očekivati – i što činiti?

Objavljeno u ekonomija, međunarodna politika, postkapitalizam | Ostavi komentar

Tajvan prestaje koristiti nuklearnu energiju do 2025.

Ministar ekonomije Tajlanda Lee Ših-guang, nekoliko dana nakon što je 20. svibnja preuzeo dužnost, najavio je da će Tajland prekinuti korištenje nuklearne energije 2025. g..

Tajvan je sedma zemlja na svijetu i prva van Europe koja je donijela odluku o istupanju iz nuklearne energije. Ranije su to učinile Austrija i Italija, a aktualno su odluke o prestanku korištenja nuklearne eneergije na snazi u Njemačkoj (do 2022.), Španjolskoj i Belgiji (do 2025.) te Švicarskoj (do 2034.).

Promjena vladajuće stranke nakon 70 godina

Tajvan (glavni grad, Taipei)Ovo je jedna od prvih potvrđenih velikih promjena, nakon revolucionarne promjene koju su donijeli predsjednički i parlamentarni izbori 16. siječnja o.g.. Nakon gotovo 70 godina, vlast na otoku, koji se službeno još uvijek naziva “Republika Kina”, izgubila je stranka Kuomintang (KMT).

Nova predsjednica postala je Tsai Ing-uen (pinjin: Tsai Ing-wen) iz Demokratske progresivne stranke (DPP). Pobjedila je vrlo uvjerljivo, s 56% glasova.

DPP je također pobijedila na parlamentarnim izborima s 44% glasova i osvojila 68 mandata od 113 u Zakonodavnoj skupštini. Povećali su broj mandata za 28, a KMT je pao sa 64 na 35 mandata.

Prvi slobodni izbori na Tajvanu bili su održani 1987.. Iako je kandidat DPP ranije, 2000. g, pobijedio na predsjedničkim izborima, Kuomintang je stalno imao parlamentarnu većinu, pa nije dolazilo do stvarne promjene u strukturi vlasti.

Nesigurni odnosi s kontinentalnom Kinom

Iako je KMT kineska stranka koja je 1949. godine poražena u građanskom ratu protiv komunista i održala se samo na otoku, u proteklih osam godina približavala se Narodnoj Republici Kini (koja otok smatra dijelom kineske teritorije). Početkom studenoga 2015. u Singapuru su se prvi put od raskola sastali šefovi država, predsjednik Republike Kine Ma Jing-đeou i Narodne Republike Kine Si Đinpeng. Pobjeda DPP uvelike je posljedica nepovjerenja javnosti prema toj strategiji.

Promjena vlasti bi moglo dovesti do novih napetosti. Narodna Republika Kina je u tijeku predizborne kampanje jasno izrazila averziju prema DPP. Zajednički gospodarski interesi mogli bi prevladati, tako da obje strane ublaže antagonizam i nastave ekonomsku suradnju.

Antinuklearni pokret, energetski zaokret i osam reaktora

Napuštanje nuklearne energije i tajvanska verzija Energetskog zaokreta (Energiewende) bili su među bitnim predizbornim obećanjima DPP. Tsai Ing-uen, nekada potpredsjednica vlade, koja je doktorirala ekonomiju na London School of Economics, u odgovoru na zahtjeve rastućeg antinuklearnog pokreta najavljivala je “nenuklearnu domovinu” do 2025..

Tajvan ima tri nuklearne centrale sa šest operativnih reaktora, priključenih na mrežu između 1978. i 1985. g. Sve imaju licencu za rad od 40 godina, a po ovoj odluci bit će odbačeni zahtjevi za produljenje radnog vijeka. Dakle, svi reaktori bi trebali biti isključeni između 2018. i 2025..

Gradnja ćetvrte NE, s dva reaktora po 1.300 MW, bila je započeta prije više od 20 godina. Bila je pred završetkom u ožujku 2011. kad se dogodila katastrofa u Fukušimi. Pod pritiskom prosvjeda javnosti, radovi su bili zaustavljeni.

Gusta naseljenost, minimum resursa, velika potrošnja energije

Tajvan je vrlo gusto napučen otok, površinom manji od Hrvatske (36.000 km²), s 23 milijuna stanovnika (649/km² – osam puta više od Hrvatske, triput više od Njemačke). Prošao je kroz razdoblje ubrzane industrijalizacije i modernizacije, što je uključivalo i brzi rast potrošnje električne energije. Ima vrlo malo domaćih izvora energije.

U razdoblju 1992.-2012. osmerostruko je porastao uvoz ukapljenog prirodnoga plina, koji se koristi ponajviše u termoelektranama. Proizvodnja električne energije u tom dvadesetgodištu rasla je 4,4% godišnje i dosegla je 2012. godine 10.424 kWh po stanovniku, što je više od Japana i velike većine industrijaliziranih zemalja.

Najviše se dobiva iz ugljena (38%), zatim iz plina (31%), nuklearke daju oko 19%, hidroelektrane samo 1,5% te sunce i vjetar 4,5%. Na Tajvanu se nalazi najveća svjetska termoelektrana na ugljen Taichung, snage 5.500 MW.

Solarna energija i prirodni plin

Tajvan 2Protivnici napuštanja nuklearne energije tvrde da će njihovo gašenje dovesti do povećanja cijene električne energije, usporenog ekonomskog rasta i povećane emisije ugljičnoga dioksida.

Ministar je najavio da će vlada ubrzati gradnju dodatnih skladišnih kapaciteta za prirodni plin, te graditi nove plinske termoelektrane. Gradit će se i elektrane na obnovljive izvore, koje bi do 2025. trebale osigurati 20% potrebne električne energije.

Ministar je rekao da tajlandska IT industrija ima dovoljno znanja potrebnih za gradnju solarnih elektrana. Ima i raspoloživog kapitala, te nedostaju jedino postrojenja za proizvodnju fotonaponskih modula. Tajvan je već glavni svjetski proizvođač solarnih ćelija, u čemu njegova industrija intenzivno surađuje s Narodnom republikom Kinom.

Tajvanske kompanije intenzivno surađuju s japanskim i indijskim u velikim ulaganjima u Indiji, koja planira gradnju 100 GW solarnih do 2022.. Kina i Japan također su velika tržišta.

Državno Vijeće za poljoprivredu (COA) posjeduje 10.000 hektara zemljišta koje može biti iskorišteno za solarne farme.

Krucijalni problem preokreta: postindustrijsko društvo, četvrta inustrijska revolucija

Spomenuli smo gore da Tajvan danas ima veću pogrošnju električne energije od gotovo svih visokoindustrijaliziranih zemalja. Na gusto napučenom otoku, uz minimum domaćih izvora, to neminovno izaziva dileme kad se razmišlja dugoročno. O tim krucijalnim problemima pisali smo prošle godine, uspoređujući Njemačku i Južnu Koreju.

Njemačka i Južna Koreja: nuklearna energija, postindustrijsko društvo, promjena paradigme (20. lipnja 2015.).

Ekologizam nas tjera na cjelovito razmatranje ne samo energetike, nego i tehnologije, ekonomije, društva. Hoće li Južna Koreja i Tajvan slijediti najrazvijenije (nekadašnja “Trilaterala”: SAD, Japan, EU15+EFTA) u transformaciju u post-industrijsko i post-moderno društvo (ali i društvo “četvrte industrijske revolucije”!), ili će ostati vezani uz istu, “modernu”, “industrijsku” paradigmu, u čemu su bili tako spektakularno uspješni?

Zaokret je započet i u komunističko Kini (vidi članke Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti iz srpnja 2015. i Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji? iz kolovoza 2013.)

Scenaraiji energetske budućnosti

Na Tajvanu, naravno, postoje ljudi koji se bave takvim razmatranjima. Razmatraju se scenariji energetskog razvoja do 2050., kao što rade i druge naprednije zemlje u svijetu (naravno, ne i Hrvatska).

Važna institucija je Industrial Tehcnology Research Institute (ITRI), koji od 1973. radi na »transformaciji Tajvanskog gospodarstva od radno-intenzivnih ka visokotehnološkim industrijama«. U suradnji s Ministarstvom enerije i klimatskih promjena Velike Britanije, razvili su Taiwan 2050 Calculator, alat za kvantifikaciju scenarija energetskog razvoja.

Rad Taiwan’s 2050 low carbon development roadmap: An evaluation with the MARKAL model, objavljen u časopisu Renewable and Sustainable Energy Reviews rujna 2015, razmatra razne scenarije i izazove za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, korištenjem tehnoloških i poreznih mjera. U raznim scenarijima (MARKAL model; naziv je kombinacija od “Market” i “Allocation”), emisije godine 2050. bile bi smanjene za 50% do 100% u odnosu na 2000., odnosno za 79% do 89% u odnosu na BAU scenario.

Ranija studija (objavljena 2011.) The long-term forecast of Taiwan’s energy supply and demand: LEAP model application koristi model LEAP (Long-range Energy Alternatives Planning System) za predviđanje i uspoređivanje mogućih razvoja potražnje i ponude energije, te emisija stakleničkih plinova.

Ovakvi modeli, koji objedinjuju brojne čimbenike te promatraju razvoj kroz više desetljeća, bitni su za razumijevanje osnovnog ekološko-ekonomskog postulata: iz kojih ćemo izvora dobivati energiju je vrlo važno pitanje, ali još je važnije koliko nam je energije potrebno, da bismo zadovoljili svoje potrebe. To vrijedi za svijet u cjelini, kao i za pojedine zemlje. Treba promatrati cjelovito i dugoročno.

Objavljeno u energetika, Futurologija, nuklearna energija | Označeno sa , , | Ostavi komentar

O mogućim alternativama neoliberalnom kapitalizmu

“Socijalizam za bogate, kapitalizam za siromašne” nije demagoška parola. Kad jednom uđete u kronistički vrh globalizirane ekonomije, među najviše direktore velikih kompanija, više ne možete izgubiti. Kako pak pokazuje citat na slici desno, to također nije bitno nova pojava. Ali je danas jača, nego prije 50 godina.

The Third Way: Share-The-Gains Capitalism

Martin L King - Socialism fo the richNedavno objelodanjeni primjer: Marissa Mayer je CEO kompanije Yahoo. Kompanija je tijekom 2015. izgubila trećinu vrijednosti na burzi. Godine 2014. ostvarila je dobit od 7,5 milijardi USD, a 2015. gubitak od 4,4 milijarde. Usprok tome, Mayer je za svoj rad i zasluge dobila 36 milijuna USD. Čak i ako dobije otkaz, bit će joj plaćena otpremnina od 54,9 milijuna USD.

Davno je J. K. Galbraith pisao o tome kako se propadanjem obiteljskih poduzeća i uzdizanjem poduzeća koja imaju velik broj dioničara osamostaljuje klasa najviših menadžera. Najveće udjele u Yahoo imaju veliki mirovinski i drugi fondovi, čiji menadžeri ne žele dizati prašinu jer i sami imaju slične ugovore. Milijuni malih ulagača nemaju efektivno pravo glasa.

Ostatak SAD, piše Robert Reich, živi u bezobzirnom (cuttthroat) hiper-kapitalizmu.

Ipak, i unutar današnjeg kapitalizma mogući su drugačiji modeli. Jedan primjer je Hamdi Ulukaya, rođen u Turskoj, koji je osnivač i CEO kompanije Chobani, koja proizvodi “grčki jogurt”. On je svim zaposlenicima dao udio u dobiti. Tvrtka je još uvijek njegovo osobno vlasništvo i nije na burzi, pa to može lako napraviti.

Reich kaže da to nije milosrđe, nego racionalna poslovna odluka. Istraživanja pokazuju da kompanije koje su barem dijelom, ili većinski, u vlasništvu radnika, posluju bolje od prosjeka.

Apple je prošlog listopada odlučio da će udio u dobiti dati ne samo direktorima i inženjerima, nego i radnicima koji rade na satnicu. Ponovo oživljuju “Employee stock ownership plans”. Reich smatra da tu postoji model koji naziva “share-the-gains capitalism for everyone”.

Velika većina američkih kompanija ipak i dalje slijedi hiper-kapitalistički model po kojem su radnici trošak, a ne partneri u uspjehu. velik dio razloga je u tome što Wall Street gleda s nepovjerenjem na takvu suradnju. Financijski kapitalisti ostaju opsjednuti kratkoročnom vrijednosti dionica.

Objavljeno u Društvo, ekonomija, postkapitalizam | Ostavi komentar

Cvjetni trg: podsjećanje na prvi otpor uništavanju, 1995. godine

Portal index.hr objavio je jučer članak Gdje je nestala čarolija? Stara fotografija cvjetnog trga postala hit na facebooku. Fotografija prikazuje Cvjetni trg u Zagrebu, sa stablima javora koja su posječena 1995. godine. Tim povodom, vrijedi se prisjetiti da je prije velike građanske akcije za obranu Cvjetnog trga i Varšavske ulice 2007.-2012. bio organiziran masovni građanski prosvjed, protiv tog prvog “modernističkog” preuređenja, koje je uvelike devastiralo nekadašnji osobiti štimung.

U nastavku prenosim moj prikaz toga zbivanja, u radu objavljenom 2014..

Cvjetni trg nekad

Najvažnija akcija, koje je Zelena akcija pokrenula potaknuta žalbama koje su dolazile na Zeleni telefon, kao i medijskim napisima, bila je usmjerena za zaštitu Trga Petra Preradovića (Cvjetni trg). U proljeće 1995. započelo je preuređenje trga, koje je uvelike narušilo njegovu osobitu ambijentalnu vrijednost. »Najveća katastrofa dogodila se na Cvjetnom trgu«, zapisao je urbanist Mladen Škreblin, opisujući promašaje “hrvatske državotvorne arhitekture”. Povod za prosvjed bila je namjera da se posjeku stabla javora, koja su se na trgu nalazila, jer su svojom bujnošću smetala “modernim” arhitektonskim zamislima. Više biologa i šumara potvrdilo je da je laž da su stabla bolesna. Akcija je bila organizirana skromno, kao i nekoliko prethodnih tih godina, koje su ostale na simboličkom nivou, ali je mobilizirala masovnu javnu podršku.

Aktivisti su 21. svibnja 1995. stabla omotali bijelim papirom i postavili štandove na kojima su dijelili letke i prikupljali potpise na peticiju protiv sječe. Reakcija građana bila je neočekivano snažna; čekali su u redovima da peticiju potpišu i ostavljali brojeve telefona za kontakt, spremni da i fizički brane omiljeni trg. Potpisivale su brojne poznate javne osobe, od znanstvenika do sudionica izbora za izbor Queen of Croatia. U jednom danu prikupljeno je 3.500 potpisa, a ukupno u tri dana 8.346. Već 23. svibnja komisija, koju su osnovali Gradsko poglavarstvo, Gradski zavod za zaštitu spomenika i poduzeće “Zrinjevac” donosi odluku da se projekt revidira projekt revidira i stabla sačuvaju, te da trebaju biti zaštićena za vrijeme radova.

Izgledalo je da je građanska inicijativa odnijela pobjedu. Iznenada dolazi do preokreta. Komisija je donijela odluku da su stabla javora ipak u lošem stanju i da ih treba srušiti, i rušenje je započelo doslovce tijekom noći, 20.-21. kolovoza 1995.. Sve je bilo gotovo prije nego što je itko mogao reagirati.

Postojao je socijalnopsihološki čimbenik, na koji su gradske vlasti s pravom računale: u atmosferi općenacionalnog oduševljenja nakon oslobodilačke operacije “Oluja”, bilo je nemoguće organizirati prosvjed. Prekršeno obećanje prošlo je bez posljedica, ali je vjerovatno utjecalo na to da HDZ izgubi izbore za gradsku skupštinu 29. listopada 1995..[1]

Nažalost, čak i prosvjedi koji su započeli 2007. protiv plana definitivnog devastiranja trga, iako su trajali pet godina, ostali su tek “ad-hoc” događaj, koji nije rezultirao u trajnom jačanju ukorijenjenosti ekoloških i urbanokulturnih aktivističkih grupa u narodu i jačanjem građanske samosvijesti. Bilo je važno dok je trajalo, a onda je isčezlo bez traga. Kad su u svibnju 2013. održani lokalni izbori, to uopće nije bila tema koja se spominjala. Zašto je to tako, ne ulazim ovdje, iako ima i o tome u citiranom radu.

Pobjedila je logika kapitala, kojoj je novinar Jozo Renić u tjedniku Zagreb.hr, koji se dijelio besplatno i slavio delanje tadašnjeg i sadašnjeg gradonačelnika Zagreba, oduševljeno popratio riječima da je dobro da privatnici imaju i svoju vojsku. To sam bio prenio 3. studenoga 2010., a original više nije dostupan na Svemrežju.

Htjelo se promijeniti zagrebačku vizuru dobivanjem novog vrijednog prostora, širokog 24 i visokog 16 metara. Iznad svega toga, doduše, bit će spavaonice bogataša, 45 apartmana, Zagrebački kristali, a dolje pod zemljom njihove garaže i parkirna mjesta. Ta kombinacija privatnog i javnog prostora u današnje je vrijeme neminovna (…) Horvatinčićeva privatna vojska, njegovi zaštitari koji su ga čuvali na vrućem tlu Cvjetnog trga, pomalo simboliziraju neko novo vrijeme, neki novi poduzetnički otpor, kakav se nije mogao voditi šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća

Isti duh, da demokracija znači slijediti Zlatno pravilo: “Tko ima zlato, određuje pravila!” (a tko ima novaca da plati, može imati i privatnu vojsku) i dalje neometano buja, pobjeđuje i vlada Hrvatskom. U ožujku 2014, kad je sve bilo gotovo, Denis Kuljiš je bijesno zapisao da su protiv demokracije “feudalci i revolucionari”, što je oduševljeno prenio moj tadašnji fb prijatelj (kasnije me je otkantao) Davor Huić, slobodnotržišni fundamentalist, koji se danas fino uhljebio kao savjetnik aktualnog predsjednika hrvatske vlade. O tome sam pisao 26. ožujka 2014. u članku “Sloboda za ljude ili sloboda za novac?.

Ono što su Bandić i Horvatinčić učinili,KJTV je ruglo i negacija LIBERALNE pozicije – ako bi ona ipak trebala uključiti nešto više osim “sva prava svakom pojedincu koji može platit!”. (…)

Samo nekoliko mjeseci nakon toga, dolazi jedan razvojnik (developer) i kaže gradonačelniku »Čuj kume, imam ti ja super ideju za to što Zagrebu treba: još jedan trgovački centar! Samo za to treba razoriti strukturu jednog bloka. Daj sredi da tvoji u Gradskoj skupštini to izglasaju.« I to je bilo provedeno, iako ne bez otpora. (…)

Smatrati da je takva vrsta i način utjecaja iz “građanskog društva” na javnu vlast (interes privatnika da zaradi lovu + crony veze) u redu, da je to “liberalno” i “demokratski”, a ono što smo mi kao društveni pokret činili (interes desetina tisuća, koji su se na ovaj ili onaj način aktivirali + javno djelovanje) da je loše, vrsta je “liberalne pozicije” (“slobodarstva”) koju ne mogu ni malo poštovati.

No eto, na kraju, narod to podržava i to želi. Građanski prosvjedi beznadežni su, kao što su u feudalizmu bili oni seljački. Privatne vojske pobjeđuju, a narod to prihvaća.

_______________________

1. Zoran Oštrić: “Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.)”, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=199463

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, politika, urbanizam | Označeno sa | Ostavi komentar

Tesla Motors: u deset godina, od 500 do 500.000 prodanih električnih automobila godišnje

Elon Musk, vlasnik kompanije Tesla Motors, objavio je jučer na twitteru da su dobili 276.000 narudžbi za električni automobil “Model 3”. Predstavljen je 31. ožujka navečer (po kalifornijskom vremenu), a isporuke će početi krajem iduće godine. Osnovna cijena je 35.000 USD (s dodacima, projektirano je da će prosječna cijena biti oko 42.000); naručitelji uplaćuju depozit od 1.000 USD.

Tesla Model 3 16-03-31Kupci električnih vozila iz SAD mogu računati na federalnu subvenciju od 7.500 USD. Ona međutim ističe kad proizvođač proizvede 200.000 vozila. Tesla Motors će tu granicu vjerojatno prijeći tijekom iduće godine prodajući Model S i Model X, još prije nego što započne proizvodnju modela 3.

Dionice Tesla Motorsa na burzama su u veljači bili na minimalnoj vrijednosti u 12 mjeseci, a otad su, u očekivanju i nakon predstavljanja novog modela, porasle za 60%.

Kompanija Tesla Motors krenula je godine 2008. s modelom “Tesla Roadster”, prvim posve električnim sportskim automobilom. Bio je prvi model s litij-ionskim baterijama. S jednim punjenjem može preći 393 km, a ubrzava od 0 do 90 km/h za 3,7 do 3,9 sekundi (po podacima U.S. EPA). Pojavili su se na tržištu nakon četiri godine priprema i jedva izbjegnutog bankrota. Prodavali su prvo nekoliko desetaka, zatim nekoliko stotina primjeraka godišnje, uz osnovnu cijenu od 109.000 USD. Do kraja 2012., prodano je 2.450 primjeraka u 31 zemlji.

Elon Musk, vizionar i strateg koji je došao na čelo Tesla Motors početkom 2004., koji je istovremeno karizmatičan, odličan kominikator i medijski manipulator (posljednja oznaka nije negativna!), postigao je da kupnja tog modela bude stvar prestiža za elitu koja je to mogla platiti, i kojoj je pristao prodati svoj model. Među kupcima su bili slavni glumci, poznati političari, bivši direktor CIA-e isl..

Istovremeno, njegovi nastupi potakli su stvaranje pravog društvenog pokreta odozdo: mnoštva oduševljenih sljedbenika koji prihvaćaju i promoviraju njegovu viziju i konkretne poteze.

Zaradom od tih ekskluzivnih prodaja, financiran je razvoj Modela S (Sedan). Od predstavljanja sredinom 2012. do kraja 2015. prodano je 100.000 primjeraka, te je 2013. g. kompanija prvi put zabilježila profit.

Od prodaje Modela S, financiran je razvoj Modela 3, kojim od tržišne niše zakoračuju ka masovnosti. Planiraju da će do 2020. postići godišnju prodaju od 500.000 primjeraka.

Tesla EVS- tri generacijeBrian Johnston, analitičar u Barclay’s Johnston, rekao je da bi ovaj događaj mogao značiti početak globalnog zaokreta od automobila s motorom unutarnjim sagorijevanjem ka električnim. “Tesla je ponovo promijenio pravila igre”, rekla je Andrea James, potpredsjednica Dougherty & Co. Počinje bitka za dominaciju na budućem globalnom tržištu “Auto 2.0.”.

Postoje i drugačije reakcije. “Australian Financial Review” je predstavljanje Modela 3 podrugljivo komentirala, da je ličila na okupljanje ekoloških zanesenjaka (“an environmental revival meeting”).

Giles Parkinson, komentator austalijskog sajta reneweconomy.com, kaže da je njima još uvijek teško prihvatiti da neki poslovni čovjek čak i spomene klimatske promjene i moralne obaveze (što Musk uvijek spominje, ne zaboravljajući ipak i zarađivanje novca).

Uz ostale čimbenike, značajnu ulogu u razvoju ka “Auto 2.0.” imaju napori kine da smanji zagađivanje zraka u gradovima. Kineska multinacionalna kompanija BYD (“Build Your Dreems”) prošle godine je prodala 150.000 električnih vozila, što je trostruko više nego 2014., a očekuju da će tijekom slijedeće tri godine svake godine udvostručiti prodaju.

Indijski ministar prometa rekao je prošlog tjedna da želi da svi automobili u Indiji budu električni do 2030. g.. Norveška planira to ostvariti do 2025, a Nizozemska je najavila da će od 2025. zabraniti prodaju automobila koji koriste naftne derivate.

Saudijska Arabija najavila je osnivanje fonda (sovereign wealth fund) od dva bilijuna (dvije tisuće milijardi) USD, pripremajući se za svijet nakon nafte.

Analitičari iz Morgan Stanley ukazuju da, prema Muskovom poslovnom “master planu” kojeg možemo isčitati iz njegovih objava, sam volumen prodaje nije od primarne važnosti. Njegova vizija uključuje cjelovitu mrežu električnog prevoza, u kojoj će se prihodi ostvarivati prvenstveno kroz prodaju pređenih kilometara, a ne vozila. Zato kompanija intenzivno ulaže u mrežu postaja za napajanje, veliku tvornicu baterija (Gigafactory) i servisne radionice. (Također, da bi povećala tržište za baterije, proizvodi sustav za kućanstvo “Power Wall”, koji se obično povezuje sa krovnim solarnim sustavom).

Postavljaju se pitanja hoće li Tesla biti u stanju ostvariti dovoljno veliku proizvodnju da zadovolji potražnju, te kako će to utjecati na proizvodnju i prodaju Modela S. Musk je najavio mogućnost gradnje nove tvornice u Europi.

Johnston smatra da je zaokret od motora s unutrašnjim sagorijevanjem ka električnom motoru svakako započeo i da ne ovisi više samo o Tesli; Internet nije umro iako su neke od pionirskih tvrtki tako spektakularno propale krajem 1990-ih. Musk je već postigao da električni automobili postanu privlačan proizvod za potrošače, kao što je Apple učinio s laptopom i iPhoneom. Kad je prije osam godina krenuo s Roadsterom, električni azutomobili su izgledali kao nešto korisno samo za golf igrališta i fanatike samogradnje (DIY community).

Model S je jučer, u trci na tri kilometra organiziranoj na jednom aerodromu u Melbourneu (Australija), pobijedio avion Quantas Boeing 737-800 (od početka rulanja do polijetanja). To naravno nije bila borba za prestiž, nego promotivna objava suradnje Tesle i australijske nacionalne aviokompanije.

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, elektrika, promet | Ostavi komentar

Globalne investicije u obnovljive izvore energije 2015.

Sažetak: U svijetu su prošle godine investicije u elektrane na obnovljive izvore, bez velikih HE, bile veće od investicija u sve ostale elektrane. Prvi put je u zemljama u razvoju bilo više investicija nego u razvijenim zemljama. Više od trećine otpada na Kinu. Investicije u Europi su opale.

Obnovljivi investicije 2004-2015Prema upravo objavljenom godišnjem izvještaju “Global Trends in Renewable Energy Investment 2016”, koji od 2007. priprema Program Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), globalne investicije u obnovljive izvore električne energije prošle godine iznosile su rekordnih 286 milijardi USD. U ovu sumu uključena je gradnja novih elektrana, ulaganja u istraživanje i razvoj i drugo.

Izgrađeno 134.000 MW elektrana na obnovljive

Investicije u termoelektrane na fosilna goriva bile su manje od polovice te sume: 130 milijardi USD.

Prvi put su zemlje u razvoju investirale u obnovljive više nego razvijene zemlje – 156 prema 130 milijardi USD.

Prvi put, također, ukupna snaga novih elektrana na obnovljive izvore, isključujući velike hidroelektrane, veća je od snage svih ostalih novih elektrana: ukupno 54% dodatnih kapaciteta.

Ukupno je u svijetu tijekom 2015. izgrađeno 134 gigavata (GW) novih elektrana na obnovljive izvore. Godine 2014. to je iznosilo 106 GW, a 2013. 87 GW.

»Usvajajući ciljeve održivog razvoja prošle godine [na Generalnoj skupštinu UN], svijet je obećao suzbiti siromaštvo, promovirati održivi razvoj i osigurati zdraviji život i pristup raspoloživoj, održivoj, čistoj energiji za sve. Stalne i rastuće investicije uobnovljive bit će važan dio ostvarivanja tog obećanja«, rekao je izvršni direktor UNEP-a Achim Steiner.

Ukupno je u svijetu tijekom 2015. instalirano 62 GW vjetroelektrana i 56 GW fotonaponskih elektrana. (U Hrvatskoj nije puštena u trajni rad nijedna VE, ali su dvije u probnom pogonu. Glede fotonaponskih sustava, na Hrvatsku otpada 0,017%.) Preostalih 16 GW odnosi se na termoelektrane koje koriste biomasu i otpad, geotermalne, solarne termalne i male hidroelektrane.

Ukupno gledano elektrane na obnovljive, bez velikih hidroelektrana, činile su krajem 2015. 16,2% ukupno instaliranih elektroenergetskih kapaciteta u svijetu (godine 2014. – 15,2%) i dale su 10,3% proizvedene električne energije tijekom 2015. (2014. – 9,1%).

Također su tijekom 2015. rasle investicije u pohranu energije u baterijama, kao dodatak projektima solarnih i vjetroelektrana, osobito malim fotonaponskim sustavima. U svijetu je tijekom 2015. instalirano 250 MW sustava pohrane energije vezanih uz električnu mrežu na razini elektrodistribucije (isključujući kućne sustave), ne računajući reverzibilne hidroelektrane i olovne baterije; godinu dana ranije to je bilo 160 MW

Koristi za zemlje u razvoju

Širenje obnovljivih elektrana u zemljama u razvoju potaknuto je ne samo znatnim padom cijena, nego i koristima koje donosi lokalna proizvodnja elektrike u odnosu na zavisnost od uvoznih sirovina, istakao je Michael Liebreich, predsjedatelj Savjeta Bloomberg New Energy Finace (BNEF), jednog od ko-autora izvještaja.

Osobito solarne fotonaponske elektrane, čija je cijena jako pala zahvaljujući ulaganjima razvijenih zemalja koje su u umjerenom pojasu (Njemačka, SAD, Kina idr.), sad zbog pada cijena postaj uatraktivne za zemlje bliže ekvatoru, gdje se po instaliranoj jedinici vršne snage tijekom godine može dobiti dvaput više električne energije (Indija, Južna Afrika, Peru, Kenija…).

Daleko ispred svih po investicijama bila je Kina: 102,9 milijardi USD, što je 36% globalnih investicija i rast od 17% u odnosu na 2014.).

Među zemljama u razvoju, po ukupnim investicijama slijede Indija (10,2 milijardi USD), Južna Afrika (4,5 milijardi USD, što je porast za čak 329% u odnosu na 2014.), Meksiko i Čile. više od milijardu dolara investicija u obnovljive imali su prošle godine također Maroko, Turska i Urugvaj.

U SAD su investicije bile 44,1 milijardi USD (+19%), a u Japanu 32,2 milijardi USD (isto kao i 2014.),

Usprkos ambicioznim zaključcima Konferencije UN o klimi (COP-21) u Parizu i rastu obnovljivih, još je dug put pred čovječanstvom ako se žele postići zacrtani ciljevi ograničavanja globalnoga zatopljenja, rekao je prof. dr. Udo Steffens, predsjednik Frankfurtske škole za financije i menedžment.

Termoelektrane na fosilna goriva imaju dug životni ciklus, a veliki padovi cijena nafte, plina i ugljena čine ih privlačniji. Obaveze, koje su sve nacije preuzele u Parizu, čine nužnim dalje mjere javnih politika da se zaustavi rast emisija stakleničkih plinova i ostvari električni sustav s malo ili nimalo emisija ugljika.

Pad investicija u Europi

Investicije su znatno opale u Europi. Godine 2015. iznosile su 62 milijarde USD, a godinu dana ranije 48,8 milijardi USD. Ovo je najniži iznos od 2006., usprkoj znatnom rastu ivnesticija u pučinske vjetroelektrane.

Pad je je djelomično uvjetovan općom niskom stopom rasta gospodarstva i financijskim problemima, koji smanjuju sve investicije, te ukidanjem ili smanjivanjem nekih državnih programa subvencija i drugih poticaja. Njemačka, koja ćini velik dio svih investicija, nekoliko godina je imala veću gradnju nego što je planirala, pa je sad stopa znatno smanjena (osim za pučinske vjetroelektrane, gdje je znatno porasla). Također su problem niske cijene električne energije na europskim tržištima, te ukupni višak instaliranih kapaciteta koji postoji u skoro svim zemljama, a uvjetovan je ponajviše time, što su još od 1980-ih stope rasta potrošnje električne energije bile niže od projektiranih kad su se pripremale investicije.

O tome je prije mjesec dana govorio Jean-Bernard Lévy, predsjednik uprave Francuske elektroprivrede (EdF): EDF calls for urgent EU electricity market reform.

Lévy je pozvao na “brze i radikalne reforme” strukture europskog tržišta elektrikom, da bi se stimulirale investicije i tranzicija ka niskougljičnom svijetu.

Potrebno je odrediti značajnu minimalnu cijenu za emisije ugljičnoga dioksida (barem 30 eura po toni), te uvesti učinkovite mehanizme poticanja ulaganja u gradnju novih elektrana.

Iako su elektroprivrede danas suočene sa prekapacitiranošću zbog toga što je rast potrošnje električne energije bio sporiji od očekivanog (pa se posljednjih godina i posve zaoustavlja), u budućnosti bi se mogao javiti manjak, jer su cijene električne energije na tržištima EU opale za 30% u posljednjih nekoliko godina.

Operatori jedva pokrivaju varijabilne troškove i nisu sposobni investirati u nove elektrane bez javnih subvencija. (Stvar je u tome, da su cijene na tržištima, koje se kreću između 30 i 40 eura za megavatsat, određene u bitnom marginalnim, a ne prosječnim troškovima proizvodnje. Često se u javnosti u usporedbama fatalno griješi zanemarujući tu razliku.)

Poveznice:

Na mrežnom sjedištu UNEP-a možete pregledati itzvještaj ili ga skinuti kao pdf, te također pogledati kratak video s govorom izvršnog direktora UNEP-a: Renewable Energy Investments: Major Milestones Reached, New World Record Set.

Kraći prikaz na portalu sciencedaily.com.

Ovaj izvještaj je “sestrinska publikacija” s godišnjim Renewables Global Status Report, kojeg priprema Renewable Energy Policy Network for the 21st Century (REN21). Potonji izvještaj daje detaljniji prikaz stanja tržišta, industrije investicija i politika. Na mrežnom sjedištu ren21.net dostupan je izvještaj za 2015. g., a novi izvještaj izlazi u lipnju.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar