Tesla Motors: u deset godina, od 500 do 500.000 prodanih električnih automobila godišnje

Elon Musk, vlasnik kompanije Tesla Motors, objavio je jučer na twitteru da su dobili 276.000 narudžbi za električni automobil “Model 3”. Predstavljen je 31. ožujka navečer (po kalifornijskom vremenu), a isporuke će početi krajem iduće godine. Osnovna cijena je 35.000 USD (s dodacima, projektirano je da će prosječna cijena biti oko 42.000); naručitelji uplaćuju depozit od 1.000 USD.

Tesla Model 3 16-03-31Kupci električnih vozila iz SAD mogu računati na federalnu subvenciju od 7.500 USD. Ona međutim ističe kad proizvođač proizvede 200.000 vozila. Tesla Motors će tu granicu vjerojatno prijeći tijekom iduće godine prodajući Model S i Model X, još prije nego što započne proizvodnju modela 3.

Dionice Tesla Motorsa na burzama su u veljači bili na minimalnoj vrijednosti u 12 mjeseci, a otad su, u očekivanju i nakon predstavljanja novog modela, porasle za 60%.

Kompanija Tesla Motors krenula je godine 2008. s modelom “Tesla Roadster”, prvim posve električnim sportskim automobilom. Bio je prvi model s litij-ionskim baterijama. S jednim punjenjem može preći 393 km, a ubrzava od 0 do 90 km/h za 3,7 do 3,9 sekundi (po podacima U.S. EPA). Pojavili su se na tržištu nakon četiri godine priprema i jedva izbjegnutog bankrota. Prodavali su prvo nekoliko desetaka, zatim nekoliko stotina primjeraka godišnje, uz osnovnu cijenu od 109.000 USD. Do kraja 2012., prodano je 2.450 primjeraka u 31 zemlji.

Elon Musk, vizionar i strateg koji je došao na čelo Tesla Motors početkom 2004., koji je istovremeno karizmatičan, odličan kominikator i medijski manipulator (posljednja oznaka nije negativna!), postigao je da kupnja tog modela bude stvar prestiža za elitu koja je to mogla platiti, i kojoj je pristao prodati svoj model. Među kupcima su bili slavni glumci, poznati političari, bivši direktor CIA-e isl..

Istovremeno, njegovi nastupi potakli su stvaranje pravog društvenog pokreta odozdo: mnoštva oduševljenih sljedbenika koji prihvaćaju i promoviraju njegovu viziju i konkretne poteze.

Zaradom od tih ekskluzivnih prodaja, financiran je razvoj Modela S (Sedan). Od predstavljanja sredinom 2012. do kraja 2015. prodano je 100.000 primjeraka, te je 2013. g. kompanija prvi put zabilježila profit.

Od prodaje Modela S, financiran je razvoj Modela 3, kojim od tržišne niše zakoračuju ka masovnosti. Planiraju da će do 2020. postići godišnju prodaju od 500.000 primjeraka.

Tesla EVS- tri generacijeBrian Johnston, analitičar u Barclay’s Johnston, rekao je da bi ovaj događaj mogao značiti početak globalnog zaokreta od automobila s motorom unutarnjim sagorijevanjem ka električnim. “Tesla je ponovo promijenio pravila igre”, rekla je Andrea James, potpredsjednica Dougherty & Co. Počinje bitka za dominaciju na budućem globalnom tržištu “Auto 2.0.”.

Postoje i drugačije reakcije. “Australian Financial Review” je predstavljanje Modela 3 podrugljivo komentirala, da je ličila na okupljanje ekoloških zanesenjaka (“an environmental revival meeting”).

Giles Parkinson, komentator austalijskog sajta reneweconomy.com, kaže da je njima još uvijek teško prihvatiti da neki poslovni čovjek čak i spomene klimatske promjene i moralne obaveze (što Musk uvijek spominje, ne zaboravljajući ipak i zarađivanje novca).

Uz ostale čimbenike, značajnu ulogu u razvoju ka “Auto 2.0.” imaju napori kine da smanji zagađivanje zraka u gradovima. Kineska multinacionalna kompanija BYD (“Build Your Dreems”) prošle godine je prodala 150.000 električnih vozila, što je trostruko više nego 2014., a očekuju da će tijekom slijedeće tri godine svake godine udvostručiti prodaju.

Indijski ministar prometa rekao je prošlog tjedna da želi da svi automobili u Indiji budu električni do 2030. g.. Norveška planira to ostvariti do 2025, a Nizozemska je najavila da će od 2025. zabraniti prodaju automobila koji koriste naftne derivate.

Saudijska Arabija najavila je osnivanje fonda (sovereign wealth fund) od dva bilijuna (dvije tisuće milijardi) USD, pripremajući se za svijet nakon nafte.

Analitičari iz Morgan Stanley ukazuju da, prema Muskovom poslovnom “master planu” kojeg možemo isčitati iz njegovih objava, sam volumen prodaje nije od primarne važnosti. Njegova vizija uključuje cjelovitu mrežu električnog prevoza, u kojoj će se prihodi ostvarivati prvenstveno kroz prodaju pređenih kilometara, a ne vozila. Zato kompanija intenzivno ulaže u mrežu postaja za napajanje, veliku tvornicu baterija (Gigafactory) i servisne radionice. (Također, da bi povećala tržište za baterije, proizvodi sustav za kućanstvo “Power Wall”, koji se obično povezuje sa krovnim solarnim sustavom).

Postavljaju se pitanja hoće li Tesla biti u stanju ostvariti dovoljno veliku proizvodnju da zadovolji potražnju, te kako će to utjecati na proizvodnju i prodaju Modela S. Musk je najavio mogućnost gradnje nove tvornice u Europi.

Johnston smatra da je zaokret od motora s unutrašnjim sagorijevanjem ka električnom motoru svakako započeo i da ne ovisi više samo o Tesli; Internet nije umro iako su neke od pionirskih tvrtki tako spektakularno propale krajem 1990-ih. Musk je već postigao da električni automobili postanu privlačan proizvod za potrošače, kao što je Apple učinio s laptopom i iPhoneom. Kad je prije osam godina krenuo s Roadsterom, električni azutomobili su izgledali kao nešto korisno samo za golf igrališta i fanatike samogradnje (DIY community).

Model S je jučer, u trci na tri kilometra organiziranoj na jednom aerodromu u Melbourneu (Australija), pobijedio avion Quantas Boeing 737-800 (od početka rulanja do polijetanja). To naravno nije bila borba za prestiž, nego promotivna objava suradnje Tesle i australijske nacionalne aviokompanije.

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, elektrika, promet | Ostavi komentar

Globalne investicije u obnovljive izvore energije 2015.

Sažetak: U svijetu su prošle godine investicije u elektrane na obnovljive izvore, bez velikih HE, bile veće od investicija u sve ostale elektrane. Prvi put je u zemljama u razvoju bilo više investicija nego u razvijenim zemljama. Više od trećine otpada na Kinu. Investicije u Europi su opale.

Obnovljivi investicije 2004-2015Prema upravo objavljenom godišnjem izvještaju “Global Trends in Renewable Energy Investment 2016”, koji od 2007. priprema Program Ujedinjenih nacija za okoliš (UNEP), globalne investicije u obnovljive izvore električne energije prošle godine iznosile su rekordnih 286 milijardi USD. U ovu sumu uključena je gradnja novih elektrana, ulaganja u istraživanje i razvoj i drugo.

Izgrađeno 134.000 MW elektrana na obnovljive

Investicije u termoelektrane na fosilna goriva bile su manje od polovice te sume: 130 milijardi USD.

Prvi put su zemlje u razvoju investirale u obnovljive više nego razvijene zemlje – 156 prema 130 milijardi USD.

Prvi put, također, ukupna snaga novih elektrana na obnovljive izvore, isključujući velike hidroelektrane, veća je od snage svih ostalih novih elektrana: ukupno 54% dodatnih kapaciteta.

Ukupno je u svijetu tijekom 2015. izgrađeno 134 gigavata (GW) novih elektrana na obnovljive izvore. Godine 2014. to je iznosilo 106 GW, a 2013. 87 GW.

»Usvajajući ciljeve održivog razvoja prošle godine [na Generalnoj skupštinu UN], svijet je obećao suzbiti siromaštvo, promovirati održivi razvoj i osigurati zdraviji život i pristup raspoloživoj, održivoj, čistoj energiji za sve. Stalne i rastuće investicije uobnovljive bit će važan dio ostvarivanja tog obećanja«, rekao je izvršni direktor UNEP-a Achim Steiner.

Ukupno je u svijetu tijekom 2015. instalirano 62 GW vjetroelektrana i 56 GW fotonaponskih elektrana. (U Hrvatskoj nije puštena u trajni rad nijedna VE, ali su dvije u probnom pogonu. Glede fotonaponskih sustava, na Hrvatsku otpada 0,017%.) Preostalih 16 GW odnosi se na termoelektrane koje koriste biomasu i otpad, geotermalne, solarne termalne i male hidroelektrane.

Ukupno gledano elektrane na obnovljive, bez velikih hidroelektrana, činile su krajem 2015. 16,2% ukupno instaliranih elektroenergetskih kapaciteta u svijetu (godine 2014. – 15,2%) i dale su 10,3% proizvedene električne energije tijekom 2015. (2014. – 9,1%).

Također su tijekom 2015. rasle investicije u pohranu energije u baterijama, kao dodatak projektima solarnih i vjetroelektrana, osobito malim fotonaponskim sustavima. U svijetu je tijekom 2015. instalirano 250 MW sustava pohrane energije vezanih uz električnu mrežu na razini elektrodistribucije (isključujući kućne sustave), ne računajući reverzibilne hidroelektrane i olovne baterije; godinu dana ranije to je bilo 160 MW

Koristi za zemlje u razvoju

Širenje obnovljivih elektrana u zemljama u razvoju potaknuto je ne samo znatnim padom cijena, nego i koristima koje donosi lokalna proizvodnja elektrike u odnosu na zavisnost od uvoznih sirovina, istakao je Michael Liebreich, predsjedatelj Savjeta Bloomberg New Energy Finace (BNEF), jednog od ko-autora izvještaja.

Osobito solarne fotonaponske elektrane, čija je cijena jako pala zahvaljujući ulaganjima razvijenih zemalja koje su u umjerenom pojasu (Njemačka, SAD, Kina idr.), sad zbog pada cijena postaj uatraktivne za zemlje bliže ekvatoru, gdje se po instaliranoj jedinici vršne snage tijekom godine može dobiti dvaput više električne energije (Indija, Južna Afrika, Peru, Kenija…).

Daleko ispred svih po investicijama bila je Kina: 102,9 milijardi USD, što je 36% globalnih investicija i rast od 17% u odnosu na 2014.).

Među zemljama u razvoju, po ukupnim investicijama slijede Indija (10,2 milijardi USD), Južna Afrika (4,5 milijardi USD, što je porast za čak 329% u odnosu na 2014.), Meksiko i Čile. više od milijardu dolara investicija u obnovljive imali su prošle godine također Maroko, Turska i Urugvaj.

U SAD su investicije bile 44,1 milijardi USD (+19%), a u Japanu 32,2 milijardi USD (isto kao i 2014.),

Usprkos ambicioznim zaključcima Konferencije UN o klimi (COP-21) u Parizu i rastu obnovljivih, još je dug put pred čovječanstvom ako se žele postići zacrtani ciljevi ograničavanja globalnoga zatopljenja, rekao je prof. dr. Udo Steffens, predsjednik Frankfurtske škole za financije i menedžment.

Termoelektrane na fosilna goriva imaju dug životni ciklus, a veliki padovi cijena nafte, plina i ugljena čine ih privlačniji. Obaveze, koje su sve nacije preuzele u Parizu, čine nužnim dalje mjere javnih politika da se zaustavi rast emisija stakleničkih plinova i ostvari električni sustav s malo ili nimalo emisija ugljika.

Pad investicija u Europi

Investicije su znatno opale u Europi. Godine 2015. iznosile su 62 milijarde USD, a godinu dana ranije 48,8 milijardi USD. Ovo je najniži iznos od 2006., usprkoj znatnom rastu ivnesticija u pučinske vjetroelektrane.

Pad je je djelomično uvjetovan općom niskom stopom rasta gospodarstva i financijskim problemima, koji smanjuju sve investicije, te ukidanjem ili smanjivanjem nekih državnih programa subvencija i drugih poticaja. Njemačka, koja ćini velik dio svih investicija, nekoliko godina je imala veću gradnju nego što je planirala, pa je sad stopa znatno smanjena (osim za pučinske vjetroelektrane, gdje je znatno porasla). Također su problem niske cijene električne energije na europskim tržištima, te ukupni višak instaliranih kapaciteta koji postoji u skoro svim zemljama, a uvjetovan je ponajviše time, što su još od 1980-ih stope rasta potrošnje električne energije bile niže od projektiranih kad su se pripremale investicije.

O tome je prije mjesec dana govorio Jean-Bernard Lévy, predsjednik uprave Francuske elektroprivrede (EdF): EDF calls for urgent EU electricity market reform.

Lévy je pozvao na “brze i radikalne reforme” strukture europskog tržišta elektrikom, da bi se stimulirale investicije i tranzicija ka niskougljičnom svijetu.

Potrebno je odrediti značajnu minimalnu cijenu za emisije ugljičnoga dioksida (barem 30 eura po toni), te uvesti učinkovite mehanizme poticanja ulaganja u gradnju novih elektrana.

Iako su elektroprivrede danas suočene sa prekapacitiranošću zbog toga što je rast potrošnje električne energije bio sporiji od očekivanog (pa se posljednjih godina i posve zaoustavlja), u budućnosti bi se mogao javiti manjak, jer su cijene električne energije na tržištima EU opale za 30% u posljednjih nekoliko godina.

Operatori jedva pokrivaju varijabilne troškove i nisu sposobni investirati u nove elektrane bez javnih subvencija. (Stvar je u tome, da su cijene na tržištima, koje se kreću između 30 i 40 eura za megavatsat, određene u bitnom marginalnim, a ne prosječnim troškovima proizvodnje. Često se u javnosti u usporedbama fatalno griješi zanemarujući tu razliku.)

Poveznice:

Na mrežnom sjedištu UNEP-a možete pregledati itzvještaj ili ga skinuti kao pdf, te također pogledati kratak video s govorom izvršnog direktora UNEP-a: Renewable Energy Investments: Major Milestones Reached, New World Record Set.

Kraći prikaz na portalu sciencedaily.com.

Ovaj izvještaj je “sestrinska publikacija” s godišnjim Renewables Global Status Report, kojeg priprema Renewable Energy Policy Network for the 21st Century (REN21). Potonji izvještaj daje detaljniji prikaz stanja tržišta, industrije investicija i politika. Na mrežnom sjedištu ren21.net dostupan je izvještaj za 2015. g., a novi izvještaj izlazi u lipnju.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Poljske energetske dileme: ugljen, uran, obnovljivi…

Sažetak:Nova poljska vlada najavljuje da neće biti bitnih promjena u odnosu prema rudnicima ugljena i termoelektranama. Odnos prema nuklearnoj energiji je nejasan, a prema obnovljivima vrlo nepovjerljiv. Klimatske promjene nisu politička tema.

Poljska, s velikim zalihama ugljena i averzijom prema obnovljivima, i dalje je predvodnica energetskih konzervativaca na istoku Europske unije. [1]

Beata Szidlo i Erna SolbergNova predsjednica vlade Beata Šidlo (Szydło) u govoru rudarima rekla je da ugljen ostaje osnova poljske energetike te da će biti provođene samo “racionalne” promjene. To znači da će nova vlada održavati “status quo”, kao i prethodne.

Mihal Olševski (Michal Olszewski) u članku In Poland: A new government, same thorny old question na portalu energytransition.de/ piše da je će to osigurati socijalni mir s rudarima, ali s vremenom produbiti probleme za elektroenergetiku i zemlju u cjelini.

Sudbina rudnika ugljena u posljednjih 25 godina vrlo je slična mnogim slučajevima, koje u Hrvatskoj poznamo u industriji. Broj zaposlenih u rudarstvu godine 1990. bio je 400.000, a danas je pao na 90.000. Proizvodnja ugljena se prepolovina, što znači da je efikasnost rada porasla.

Usprkost tome, djelatnost je u velikim gubicima: godine 2015. oko dvije milijarde zlota (oko 500 milijuna eura). Eksploatacija je skuplja nego u Južnoj Africi, Australiji i Sibiru. Da bi se održala proizvddnja i primirili radnici, ugljen se koristi u domaćim termoelektranama. [2]

Rudnici pak svake godine prodaju oko 800.000 tona ugljenog otpada, koji bi trebao biti spaljen u posebnim spalionicama bez štete za okoliš. Međutim, zbog niske cijene, taj optad završava u kućanstvima, što dovodi do oblaka otrovnog dima nad poljskim selima i gradovima.

S druge strane, poljski se političari svih boja odnose prema obnovljivim izvorima energije kao prema neželjenom djetetu. Prevladava tvrdokorno uvjerenje da je to štetna njemačka ideja. Nova vlada je za pola godine odgodila uvođenje feed-in tarife za male proizvođač. Grupa zastupnika u Sejmu, iz vladajuće stranke “Zakon i pravda”, predložila je znatno pooštrenje propisa o minimalnoj udaljenosti vjetroagregata od zgrada i zaštićenih područja prirode. Industrija vjetra upozorava da bi to praltički zaustavilo razvoj. [3]

Nova vlada spremna je poduprijeti jedino korištenje geotermalne energije. To je ustupak vladajuće stranke jednom od najvećih poljskih bogataša Tadeušu Riđiku (Tadeusz Rydzyk), vlasniku poslovnog carstva koje uključuje katoličku radio postaju, televizijski kanal i sveučilište.

Olševski smatra ovu situaciju nepovoljnom za razvoj. Daje povijesnu usporedbu sa 16. stoljećem: Poljska je tada bila veliki izvoznik žita, koje se preko luke Gdansk izvozila u Nizozemsku i druge zapadnoeuropske zemlje. To je donosilo lijep prihod i Poljska je postala velika sila. Ali je potražnja za žitaricama opala i zatim gotovo posve nestala, a Poljska se za to nije pripremila i tako je prespavala svoju šansu za napredak. Slično se događa s ugljenom.

Prethodna vlada je od 2009. inzistirala na programu nuklearne energetike, više za pokrivanje predviđenog rasta potrošnje električne energije nego za supstituciju ugljena. Planovi su više puta odgađani zbog sumnji u sigurnost (nakon Fukušime), problema uvođenja cijelogkupnog sustava nadzora u zemlji koja još nema nuklearne raaktore, te financijskih problema. U članku od 20. siječnja o.g. Poland may further delay its first nuclear project Reuters procjenjuje da bi promjena vlade mogla dovesti do nove odgode, iako nova vlada izražava načelnu privrženost programu.

već u rujnu, Kompanija PGE EJ1 (Polska Grupa Energetyczna), poljska državna kompanija odgovorna za gradnju predviđenog lanca nuklearnih elektrana, objavila je da će lokacija prve elektrane biti odabrana tek 2019. g.. U srpnju 2015. su najavili da će elektrana biti operativna najranije 2029., četiri godine kasnije od procjene tadašnje vlade. Žalili su su se da na manjak političke volje i financiranja. [4]

Ugljen je danas vrlo nepopularan u cijelome svijetu, pa čak i Kina, daleko najveći proizvođač i potrošač, smanjuje njegovo korištenje. Razlog je naravno potreba da se smanje emisije ugljičnoga dioksida i ublaži globalno zatopljenje. Aktualni papa je podršku toj borbi izrazi prošle godine u enciklici “Laudato si”, te u brojnim javnim nastupima, uključujući turneju po SAD i govor u Glavnoj skupštini uN.

U katoličkoj Poljskoj, ta poruka nije dospjela do mnogih dijelova društva, pisao je energytransition.de u prosincu 2015. ( In Poland, is the devil green?) Poljska katolička crkva ne uzima udio u toj diskusiji i ostaje uglavnom šutljiva o toj temi. Većina u Crkvi, za razliku od npr. RKC u Njemačkoj, i dalje sumnjičavo promatra sve aktivnosti za zaštitu okoliša. Smatraju da je to ljevičarska djelatnost, iza koje stoje “eko-teroristi”.

Nasuprot tome, u listopadu prošle godine je Međunarodna agencija za obnovljive izvore energije (IRENA), u suradnji s poljskim Ministarstvom gospodarstva, objavila studija o mogućnostima razvoja obnovljivih u Poljskoj do 2030. g.. [5]

Po njihovoj projekciji, obnovljivi bi do 2030. g. mogli pokriti 25% ukupne potrošnje energije i 38% električne energije (g. 2014. potonji postotak je 12%). Sadašnja državna energetska politika predviđa rast do samo 15,5% ukupne.

Danas od obnovljivih 90% otpada na korištenje biomase za daljisko grijanje i pripremu tople vode.

Kapaciteti vjetroelektrana mogli bi porasti na 16,4 GW, fotonaponskih 5 GW i termoelektrana na biomasu 5,2 GW. Znatan dio potencijala otpada na pučinske vjetroelektrane.

Potrebne investicije u elektrane i mrežu su 4,5 milijardi uSD godišnje, nasuprot 2 milijarde u referncijalnom scenariju. Uštede u smanjenju utjecaja na okoliš i zdravlje bile bi oko dvije milijarde USD/g..

_________

Bilješke

[1]
Vidi tekstove Poljska i Mađarska – europski energetski konzervativci, 11. veljače 2014., i Nuklearna energija u Europi 2015.-2025., 9. lipnja 2015..

[2] Prema brošuri IEA 2015. Key Energy Statistics, Poljska je deveti proizvođač ugljena na svijetu sa 137 milijuna tona 2014. g, ali nije među značajnim izvoznicima.

[3] Poljska je prošle godine sagradila 1.266 MW vjetroelektrana. po čemu je bila druga u Europi (iza Njemačke). Vidi: Record Chinese installations drive global market past 63 GW.

[4] Pregled o nuklearnoj energiji u Poljskoj, koji se stalno ažurira, vidi na mrežnom sjedištu World Nuclear Association: Nuclear Power in Poland

[5] vidi na sajtu irena.org prikaz i poveznicu na studiju kao pdf: REmap 2030: Renewable Energy Prospects for Poland

Objavljeno u energetika, fosilni izvori, nuklearna energija, obnovljivi izvori, politika | Ostavi komentar

Nizozemska zatvara sve TE na ugljen do 2030. g..

Ovo je dodatak uz jučer objavljeni članak Rekonstrukcija TE Sisak C (…), u kojem pišemo i o TE Eemshaven u Nizozemskoj. Lobisti za gradnju TE Plomin C naveli su je kao primjer, da Nizozemska gradi nove TE na ugljen, pa je normalno da to planira i Hrvatska.

Vattenfall slika sa sajtaU članku smo ukazali na tri bitne razlike između dva projekta. Nismo spomenuli još jednu bitnu razliku: termoelektrana se gradi kao zamjenska, jer Nizozemska će, u skladu sa postroženim pravilima EU, isključiti oko 8.200 MW termoelektrana na ugljen, od toga 3.500 MW do sredine iduće godine.

Iz ugljena je u Nizozemskoj 2014. godine proizvedeno 40% električne energije. Udio je rastao od kraja 2000-ih, zbog povoljnije cijene ugljena na svjetskom tržištu u odnosu na prirodni plin.

Sad će to biti bitno smanjeno, zbog brige za okoliš ali i dugoročnih ekonomskih računica, u korist obnovljivih i prirodnoga plina.

U postojećim termoelektranama se kao gorivo, pomiješano s ugljenom, koristi i biomasa, te će se njen udio povećavati.

Ali to još nije sve! Nizozemski parlament je 26. studenoga prošle godine glasao za zatvaranje svih TE na ugljen. Vlada sad radi na razradi konkretnih planova u suradnji s industrijalcima.

Vlada UK je, kako smo pisali, donijela odluku o zatvaranju svih TE na ugljen do 2025.. Sve su one stare, dok Nizozemska ima tri nove TE na ugljen. Usprkos tome, vjerojatno nema budućnosti za ugljen u Nizozemskoj iza 2030. g, kaže Stijn van den Heuvel iz elektroprivredne kompanije Nuon.

Pozivanje ugljenih lobista u Hrvatskoj na nizozemski primjer ruganje je zdravoj pameti.

Izvor: COAL TO BE PHASED OUT IN THE NETHERLANDS (članak objavljen 10. prosinca 2015. na mrežnom sjedištu švedskog energetskog diva Vattenfall, koji je većinski vlasnik Nuona).

Objavljeno u elektrika, fosilni izvori, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Rekonstrukcija TE Sisak C – početak zaokreta u HEP-u? Još da političari shvate…

Blok C u Termoelektrani Sisak još nije dovršen, a već se razmatra zanimljiva i važna preinaka projektiranog režima rada.

Značajna investicija ili bacanje novca? Ovisi o tome, navijate li za pratizane ili za ustaše

15-11-04- Otvaranje TE Sisak CRiječ je o značajnom kombi-kogeneracijskom postrojenju s 230 MW električne i 50 MW toplinske snage. Danas u TE Sisak postoje dva bloka snage po 210 MWe. Novi blok je plinski, dok su stariji blokovi uz prirodnih plin kao gorivo koristili i lož ulje. Oba starija bloka još od 2008. gotovo uopće nisu u pogonu, jer je struju jeftinije uvoziti. [1] Zbog novih, strožih propisa EU o zaštiti zraka, oba stara bloka bit će isključena 2018. godine.

Novi blok gradili su Rusi, djelomično kao otplatu starog klirinškog duga SSSR-a. Završetak roka gradnje bio je prekoračen za pune tri godine, bez ikakvog interesa ne samo hrvatske javnosti, nego i vlade. [2] Planiranoj gradnji TE Plomin C posvećeno je otprilike tisuću puta više pažnje.

Blok je pušten u probni rad početkom studenoga 2015., nekoliko dana pred izbore za Sabor. Komentari u medijima bili su, u skladu s interesima tadašnje vlasti ili opozicije, pozitivni [3] ili negativni [4], a nakon toga su zamrli. Koga briga, kad se tako puno zanimljivijih i važnijih stvari događa s i oko nove vlade!

Bazni ili ciklički rad? Ovisi o tome u kojem ste lobiju

U upravo izašlom broju časopisa “Vjesnik HEP-a” čitamo o posjeti HEP-ovog tima Moskvi, 6.-10. prosinca 2015, radi završnih pregovora s ruskim partnerom TECHNOPROMEXPORT. [5]

U tekstu privlači pažnju slijedeća informacija, koja se tiče osnova politike u elektroenergetici, iako političari o tome pojma nemaju: »Predstavnici HEP-a zatražili su od izvođača da s proizvođačima opreme preispita mogućnost cikličkog rada novog kombi-kogeneracijskog postrojenja, u pogledu održavanja i pouzdanosti takvog rada, u svjetlu najnovijih potreba na energetskom tržištu električne i toplinske energije. Ovo je bilo nužno, jer je prvotno bilo planirano da postrojenje radi u baznom režimu, s maksimalnim brojem od 50 startova godišnje.«

To je tema o kojoj smo puno puta pisali na blogu i na facebook stranici “Ekološka ekonomija”. [6]

Elektroenergetski sustav se mijenja. Više neće vrijediti logika da moramo imati “elektrane koje rade u baznom režimu”, koje rade stalno i pokrivaju potrošnju kad je ona minimalna (u Hrvatskoj, minimalna angažirana snaga oko 1.100 MW), te sekundarne, vršne i interventne koje pokrivaju varijacije između minimuma i maksimuma opterećenja (u Hrvatskoj oko 3.100 MW), ili uskaču u izvanrednim situacijama.

Mudrost stara sto godina, sad više ne vrijedi

Osnova sad postaje: proizvesti iz elektrana na obnovljive izvore (uključivo velike hidroelektrane, termoelektrane na biomasu i geotermalne, koje rade kao klasične termoelektrane, te isprekidane izvore – sunce i vjetar) onoliko koliko je maksimalno moguće u svakom trenutku (što može biti i više od trenutne potražnje, pa se višak izvozi ili pohranjuje), a sve druge elektrane u sustavu moraju raditi fleksibilno, nadopunjujući onoliko koliko je potrebno. Tako se elektrane na plin i ugljen prilagođavaju za manji broj sati rada godišnje i mnogo češće mijenjanje aktualne snage.

Zadovoljstvo je vidjeti, da su ispod radara “visoke” politike i u Hrvatskoj elektroprivredi toga svjesni; bar neki.

To je također sistematski razlog protiv gradnje TE Plomin C na zamišljeni način, kao baznog postrojenja. Uz postojeće TE Plomin 2 i NE Krško, time bi se blokirao dalji razvoj vjetro i solarnih elektrana, jer bi sustav postao nefleksibilan.

Doduše, možda se radi o dvoličnoj igri: pokušati organizirati fleksibilnost (cikličnost) rada TE Sisak C, da bi se otvorila mogućnosti za maksimalan rad (više od 7.000 sati godišnje) planirane TE Plomin C.

Velika Britanija: drastičan pad potrošnje ugljena

Za ilustraciju da se upravo bitno mijenjaju uvjeti, u članku o elektroenergetskoj strategiji Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, objavljenom prije desetak dana [7], navodi se da je potrošnja ugljena u UK znatno opala u posljednje dvije godine, što je neviđeno od početka industrijske revolucije. Ekonomičnost ugljena za proizvodnju električne energije znatno je opala. Uobičajeno se, navodi se u članku, TE na ugljen i dalje podrazumijevaju kao elektrane koje daju bazičnu proizvodnu (baseload generation), radeći 24 sata dnevno i maksimalni mogući broj dana tijekom godine. Međutim, posljednjih mjeseci TE na ugljen u UK rade manje od pola vremena. [8]

Lobi za gradnju termoelektrane na uvozni ugljen i dalje je jak, te preko medija plasira u javnost krive podatke. Tako je u Večernjem listu 30. prosinca bio objavljen članak naslovljen Nizozemci grade elekrane na ugljen, a mi se svađamo oko Plomina C. [9]

U članku se navodi da projekt TE Plomin C pripada u “najbolje raspoložive tehnike”, naime »izgaranje ugljene prašine uz superkritične parametre tlaka i pare«.

Termoelektrana Eemshaven u Nizozemskoj: bitno drugačija od Plomin C

Kao usporedba i primjer za ugled spominje se nedavno izgrađena termoelektrana na uvozni ugljen Eemshaven na sjeveru Nizozemske.

Međutim, pretragom Svemrežja lako se ustanovi da postoje bitne razlike između ova dva projekta. Termoelektrana Eemshaven, iako je već sagrađena, bitno je suvremenija od TE Plomin C čija je gradnja još upitna. [10]

1. TE Eemshaven nema superkritične, nego ultra-superkritične bojlere. To znači viši tlak, višu temperaturu i viši stupanj iskoristivosti. To je danas najmodernija tehnologija, dok je “superkritična” stara pola stoljeća. [11]

2. Da bi se smanjila emisija stakleničkih plinova, predviđeno je da se kao gorivo, pomiješano s ugljenom, koristi i biomasa.

3. Dizajn elektrane je usmjeren na usklađivanje s radom vjetroelektrana, a ne na “osiguravanje bazične snage”. Kompanija RWE ističe da je elektrana sagrađena tako, da može brzo mijenjati angažiranu snagu (“ciklični rad”).

RWE je gradila TE Plomin B; danas više takve elektrane ne gradi, pa nisu dali ponudu za gradnju TE Plomin C. Usporedba projekta TE Plomin C s TE Eemshaven dokazuje točno suprotno od onoga što lobisti žele.

Vjetroelektrane postaju okosnica elektro-sustava Nizozemske

RWE upravlja jednom velikom vjetroelektranom u blizini. U suradnji s drugim zemljama oko Sjevernoga mora i Baltika, Nizozemska slijedećih godina planira gradnju tisuća agregata u pučinskim vjetroelektranama u Sjevernom moru. Eemshaven je jedna od čvornih lokacija, na kojima će one biti kablovima povezane s kopnom.

Nizozemska je krajem 2014. imala instaliranih 2.805 MW vjetroelektrana, što je osam puta više od Hrvatske – na znatno manjoj površini, uz pet puta veću gustoću naseljenosti. Njezin je cilj i zadatak, prema planovima EU, do 2020. iz elektrana na obnovljive pokrivati 14% potrošnje električne energije (treba imati na umu da uopće nemaju hidroelektrana).

To je ono što se danas događa u najnaprednijim zemljama (uključujući i Kinu, pa čak i Indiju). To su primjeri, koje vrijedi slijediti. To je energetski zaokret (Energiewende) i promjena paradigme u dizajnu elektroenergetskog sustava. [12]

Bilješke

[1] Vidi stranicu TE-TO Sisak na mrežnom sjedištu HEP-a. Proizvodnja električne energije 2014. g. bila je nula; proizvodila se samo tehnološka para.

[2] Vidi članak Jeste li ikad čuli za TE Sisak C? A trebali bi…, 8. srpnja 2014..

[3] Npr. Večernji list: Novi Blok C osigurat će 10% snage elektroenergetskog sustava (…)

[4] Npr. Jutarnji list: Koštala čak 240 milijuna eura, a proizvodit će samo gubitke)

[5] Članak “Projekt Bloka C u Termoelektrani-toplani Sisak: Održani završni pregovori s ruskim partnerom”, str. 3. Cijeli broj kao pdf dostupan ne na Svemrežju: Vjesnik HEP-a, br. 286.

[6] Vidi članke Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici i Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže.

[7] Countdown to 2025: Tracking the UK coal phase out, 12. veljače 2016..

[8] O energetskoj strategiji UK vidi: Velika Britanija ukida TE na ugljen, ali energetska politika ostaje kontroverzna, 2. prosinca 2015..

[9] HEP povremeno plasira u medije takve tekstove, koji formalno nisu reklama, ali prenose ono što tvrtka želi. Jedan raniji primjer vidi u članku Hrvatska elektroenergetika: i dalje presing HEP-a i građevinskog lobija (24. svibnja 2015.)

[10] Osnovne informacije o TE Eemshaven mogu se naći na mrežnom sjedištu RWE i na portalu power-technology.com

[11] Vidi: Coal power technologies

[12] U britanskom The Telegraph objavljen je 20 veljače članak Power of technology will transform the way that we deliver and use energy . Autor je Steve Holliday, koji je deset godina bio na čelu britanskog “National Grid” (operator prijenosnog sustava). »We are in the midst of nothing less than a revolution in the provision of our energy. (…) Ultimately the future energy system will be much more flexible than today’s.«

Objavljeno u elektrika, fosilni izvori, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Mađarska se uključila u trku za poslove s Iranom: nuklearna energija

Zamjenik predsjednika mađarske vlade Zsolt Semjer sastao se u četvrtak 18. veljače u Budimpešti s direktorom Iranske organizacije za atomsku energiju (AEOI) Alijem Akbarom Salehijem, te zatražio od Teherana pomoć u razvoju nuklearne tehnologije. [1]

Ali Akbar Salehi, šef AEOI (Iran)Ali Akbar Salehi, direktor Iranske organizacije za atomsku energiju (AEOI)

Mađarska nuklearna energetika između Rusije i EU

Mađarska ima nuklearnu elektranu Paks, s četiri reaktora sovjetske proizvodnje. Planira gradnju još dva reaktora. O tome je u siječnju 2014. bio potpisan ugovor s ruskim Rosatomom, a mjesec dana kasnije financijski ugovor s Rusijom. [2]

Ruske državne banke ponudile su povoljne uvjete za financiranje 80% predviđene cijene gradnje: kredit od 10 milijardi eura na 21 godinu, s kamatnom stopom između 4% i 4,95%. Takva potpora državnih banaka velika je prednost nuklearnih kompanija iz Rusije, Kine i Južne Koreje, kojima francuska Areva i američki Westinghouse ne mogu parirati.

Prema projekciji, prosječna cijena proizvodnje tijekom radnog vijeka elektrane (LCOE) bila bi skromnih €55/MWh, što je više nego dvostruko manje od garantirane otkupne cijene za NE Hinkley Point C (£92/MWh), koju se planira graditi u UK. [3]

Europska komisija je međutim u studenome 2015. pokrenula pravnu akciju protiv Mađarske zbog tog ugovora, izražavajući sumnju da je protivan pravilima EU o javnoj nabavi. Otvorena je istraga o državnim subvencijama u financiranju projekta.

Mađarska je takođeru 2013. potpisala ugovor o nuklearnoj suradnji s Južnom Korejom.

Niz sporazuma o suradnji Mađarske i Irana

Ovaj susret samo je dio brojnih susreta i dogovora o suradnji između Mađarske i Irana. U prosincu 2015., iranski i mađarski dužnosnici su dogovorili osnivanje međuvladine komisije za jačanje ekonomskskih i trgovinskoih odnosa. Potpisano je osam sporazuma o suradnji u raznim područjima (ekonomija, poljoprivreda, kultura, znanost, komunikacije…).

Iran iskazuje kritike prema Mađarskoj zbog postupaka prema izbjeglicama/migrantima, ali to očito ne smeta poslovima.

Novi mađarski veleposlanik u Teheranu Janos Kuac pohvalio je Iran kao »središte stabilnosti i sigurnosti u regiji«. Ustvrdio je da je »iranski nuklearni dogovor sa Zapadom prikladan model, za sve vlade svijeta, kako rješavati međunarodne sporazume na miroljubiv način«.

Na tiskovnoj konferenciji dan nakon sastanka, Salehi je najavio da će Iran, odnosno AEOI, projektirati i sagraditi istraživački nuklearni reaktor od 25 MW u Mađarskoj.
[4]

Razvoj nuklearnih reaktora četvrte generacije

To je dio današnjih napora u svijetu, da se razviju sigurniji i jeftiniji nuklearni reaktori “četvrte generacije”. Oni bi mogli biti građeni modularno, u jedinicama manje snage. Na tome rade i SAD, Velika Britanija, Kina i drugi.[5]

Dan prije putovanja u Mađarsku, direktor AEOI Ali Akbar Salehi sastao se u Teheranu sa specijalnim savjetnikom predsjednika japanske vlade Katsujukijem Kavaiem. Razgovarali su o suradnji na gradnji malih nuklearnih elektrana. U studenome 2015. Salehi je bio posjetio Tokio.

To je jedan od sastanaka, koji se održavaju nakon što su se u listopadu u Teheranu sastali ministri vanjskih poslova Irana i Japana, Javad Zarif i Fumio Kišida. Razgovarali su o jačanju suradnje na raznim područjima, a uzajedničkom priopćenju su osobito istakli nuklearnu tehnologiju.

Globalna trka za poslove s Iranom – Hrvatska?

Svi ovi razgovori i dogovori dio su vrlo intenzivnih kontakata, koje Iran razvija nakon što je u srpnju prošle godine postignut sporazum o nuklearnom programu sa SAD i najavljeno ukidanje sankcija. Iran je golemo tržište, veliki prozvođač nafte i plina te ekonomski i društveno srednje razvijena zemlja. Svi su pohitali s njima praviti poslove.

Početkom listopada prošle godine, predsjednik Hrvatskoga Sabora Josip Leko posjetio je Teheran i razgovarao s predsjednikom iranskoga parlamenta Alijem Ardeshirom Larijanijem. Potonji je nakon razgovora rekao: »U današnjem razgovoru razmotrili smo sektore u kojima možemo imati bolju suradnju, posebno na području zajedničkih investicija, gdje se hrvatski gospodarstvenici mogu angažirati u Iranu. Razmotrili smo sve prijedloge, a oni će zatim nastaviti razgovore u gospodarskoj komori u Iranu.« [6]

Hoće li biti nešto od toga, vidjet ćemo. Na mrežnom sjedištu Iranskog kulturnog centra pri Veleposlansvu IR Iran u Zagrebu o odnosima s Hrvatskom piše da u svijetu postoji više od 200 znanstenih radova koji dokazuju iransko porijeklo Hrvata, te da su Habsburška monarhija i safavidski Iran u 15. stoljeću sklopili vojno-politički pakt.[7]
________

BILJEŠKE

[1] Članak na iranskom mrežnom sjedištu na engleskom: Hungary Calls for Iran’s Help in Nuclear Technology (19. veljače 2016.)

[2] Vidi pregled o Mađarskoj na mrežnom sjedištu World Nuclear Association .

[3] EDF ima problema u osiguravanju financijskih sredstava za taj projekt. Vidi članak na ovom blogu Francuska elektroprivreda u velikim problemima (17. veljače 2016.

[4] AEOI Chief: Iran to Build 25 MW Nuclear Reactor for Hungary (19. veljače 2016.)

[5] Vidi članak na ovom blogu Postoji li sigurniji način proizvodnje nuklearne energije? (15. srpnja 2015.)

[6] Hrvatska i Iran zainteresirani za bolju suradnju, HRT, 3. listopada 2015.

[7] Iran i Hrvatska, na http://www.iran.hr, pristupljeno 20. veljače 2016.

Objavljeno u ekonomija, međunarodna politika, nuklearna energija | Ostavi komentar

Baterije: njemačka start-up kompanija pretekla Teslu

više puta smo na blogu i na facebook stranici pisali da je industrija baterija, kako za električne automobile tako i za kućanstva, poduzeća, mikromreže i distributivne mreže, u posljednje dvije godine na početku brzog industrijskog širenja (prelaz iz “development”, razvoja tehnologije, u “deployment”, razvoj industrije). Tehnologija litij-ionskih baterija je zrela, druge su još u stadiju razvoja i demonstracijskih postrojenja (a također i druge metode pohrane energije – komprimirani zrak, vodik i dr.).

Ekspanzija na tržištu (zapravo, stvaranje novog tržišta) donosi, kao što se u povijesti puno puta događalo, pad cijena zbog tehnoloških poboljšanja, koja se kroz iskustvo razviju, i ekonomije obima.

Industrija baterija i baterijskih sustava, koji imaju kapacitet pohrane nekoliko kilovatsati do nekoliko megavatsati, danas je otprilike na onom stadiju, na kojem je industrija solarnih panela bila prije desetak godina.

Ekspanzija njemačke startup kompanije

SonnenbatteriePortal greentechmedia.com donosi opsežan članak Sonnen Ships Its 10,000th Battery, Putting Pressure on Tesla and Utilities.

Njemačka startup kompanija Sonnen objavila je prodaju svojeg desetisućitog baterijskog sustava; tvrde da su zauzeli vodeću poziciju na globalnom tržištu “pametne energetske pohrane” za domaćinstva i mala poduzeća.

Prošlog mjeseca započeli su širenje u SAD. Otvorili su ured u Los Angelesu i sklopili partnerstvo s 30 lokalnih instalatera solarnih uređaja u Kaliforniji. Najavili su ulazak na tržište Havaja, gdje je cijena električne energije vrlo visoka (otoci s minimalnim lokalnim resursima, tradicionalno koriste termoeelektrane na naftu).

Kažu da se njihova SonnenBaterie za domaćinstva, kapaciteta pohrane četiri kilovatsata, koja košta oko 10.000 USD, danas na Havajima isplati u 6,5 godina.

Kompanija također djeluje u sedam europskih zemalja, Australiji i Filipinima.

Sonnen je navodno s prvog mjesta u segmentu baterijskih sustava za kućanstva istisnula Teslu s njihovim sustavom Powerwall. Tesla je u posljednjem tromjesječju 2015. potrošila 500 milijuna USD na razvoj baterijskog biznisa, primarno na gradnju “Gigafactory” u Nevadi. Tesla ide i na sve druge primjene, dok se Sonnen koncentrirao na uže tržišno područje.

Brojne druge kompanije, od velikih multinacionalki do lokalnih startupova, ulaze u taj biznis. Elon Musk, vlasnik Tesle, karizmatična je osoba i majstor odnosa s javnosti. On je postigao da baterijski sustavi izgledaju “fun and sexy” – a to pomaže i njihovim suparnicima, kaže Greg Smith iz Sonnena. Naši su sustavi, kaže, sigurniji, trajniji i jeftiniji od Powerwalla.

Nove tehnologije i novi poslovni modeli

Širenje baterijskih sustava ugrožava poslovni model elektroprivrednih kompanija, koje su stotinu godina proizvodile električnu energiju u malom broju elektrana i prodavale velikom broju kupaca.

Sunnen je u studenome u Njemačkoj osnovao SonnenCommunity, mrežu proizvođača, potrošaća i operatora pohrane (storage operators) koji međusobno trguju elektrikom kroz virtualnu mrežu, potpuno zaobilazeći poduzeća kao što je HEP.

Cijena unutar mreže je 20% niža od one koje potrošači plaćaju klasičnim elektrodistributivnim poduzećima. Sonnen je razvio software, koji omogućava upravljanje razmjenom energije u realnom vremenu. Sada ima nekoliko stotina klijenata, a očekuju da će broj porasti na 10.000 do kraja godine.

Kombinacija malih lokalnih sustava proizvodnje i pohrane može drastično smanjiti količinu elektrike koju klijenti kupuju iz mreže. (To smo na ovom blogu opisali u veljači 2015., u članku Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže.) Umreženi distribuirani energetski resursi mogu posve eliminirati tradicionalne dobavljače električne energije za domaćinstva i mala poduzeća, pogoršavajući prijetnju “spirale smrti” za elektroprivredne kompanije.

U Njemačkoj je tržište slobodnije nego u SAD

To međutim ne mora biti stvarna smrt, ako shvate da se moraju prilagoditi. Elektroprivrede u njemačkoj shvaćaju da se tržište transformira, kaže generalni direktor Sonnena Christoph Ostermann, te su zainteresirani za suradnju.

To je puno lakše napraviti u Njemačkoj nego u SAD, zato jer su cijene električne energije više (što su uvijek i bile, jer SAD ima jeftinije izvore), udio obnovljivih već znatno veći, te – suprutno očekivanome (imajući na umu razliku anglosaksonskog i “Rajnskog”, slobodnotržišnog i socijalnotržišnog gospodarskog modela) – zato, jer je tržište električne energije u većoj mjeri deregulirano.

U SAD su uvjeti drugačiji, ali kompanija razgovara s nekoliko elektroprivrednih poduzeća o mogućoj suradnji. Oni se mogu više usmjeriti na upravljanje mrežom na nivou distribucije pa i prijenosa, gdje sustavi pohrane donose razne prednosti.

Odnos kompanija koje se bave “pametnom energijom” i klasičnih elektroprivreda kreće se između sukoba i suradnje.

Izvještaji o kretanjima na globalnom tržištu

Prije nekoliko dana, analitičar globalnog tržišta “Navigant Research” objavio je izvještaj Energy Storage Tracker 1Q16 o razvoju industrije pohrane energije u svijetu 2015. g.. Ubrzani rast donosi izazove integracije u postojeće električne mreže. Litij-ionske baterije ostaju daleko najčešće primjenjivana tehnologija.

Rastu instalirani kapaciteti vezani uz elektrodistributivne mreže i “behind-the-meter” (u kućanstvima i kod drugih malih potrošača, autonomni sustavi iza brojila na priključku na mrežu).

U svijetu je prošle godine instalirano, prema procjeni, 1.653 MW sustava skladištenja energije, od toga trećina u Sjevernoj Americi.

U prosincu je savjetnička tvrtka Frost & Sullivan objavila izvještaj Asia: Energy storage, renewable energy set to soar in 2016.

Predviđaju da će Azija i Pacifik (Japan, Kina, Indija, Južna Koreja) postati vodeća regija za tržište energetskog skladištenja na nivou lokalnih zajednica i električne mreže, zbog rastućih potreba za integracijom obnovljivih u električnu mrežu. Na nivou domaćinstava, znatan rast korištenja baterija bit će u Japanu i Australiji.

Ugljen će ostati osnovni izvor električne energije, ali očekuje se da će solarna najbrže rasti. Tijekom 2015. u regiji je instalirano 25,6 GW solarnih elektrana, a procjenjuju da će ove godine biti instalirano 33 GW.

Investicije u električne mreže, uključujući pametne mreže, porast će na oko 126 milijadi USD u ovoj regiji. Više od pola, 78,3 milijarde, odnosi se na Kinu, slijede Indija s 15,4 i Japan s 12,6 milijardi.

Od megainvesticija do malog biznisa u Indiji

Spomenuli smo da brojne velike multinacionalne kompanije ulaze u ovaj biznih. Početkom siječnja bilo je objavljeno da Panasonic ulaže 1,6 milijardu USD u gradnju velike tvornice baterija (“Gigafactory”) koju je pokrenuo njihov partner, kompanija Tesla Motors. Ukupna cijena izgradnje tvornice bit će 4 do 5 milijardi dolara.

Predsjednik kompanije Kazuhiro Tsuga kaže: »Ako Tesla uspije i električna vozila postanu obična stvar, svijet će se promijeniti i imat ćemo mnogo prilika za rast.«

Tesla planira od 2020. godine prodavati 500.000 električnih vozila godišnje. Očekivano smanjenje cijena baterija, koje treba donijeti Gigafactory, ima u tome ključnu ulogu. Prošle godine prodali su nešto više od 50.000 modela S (a ukupna prodaja dosad je oko 107.000).

Tesla je u svibnju prošle godine potpisao ugovor s talijanskom kompanijom ENEL Green Power (EGP) o testiranju Teslinih stacionarnh sustava pohrane energije e Enelovim solarnim i vjetroelektranama. Cilj je dogovora povećati raspoloživost elektrana i poboljšati njihovu integraciju u mrežu. U pilot-projektima, na nekoliko mjesta bit će instalirani Teslini baterijski sustavi snage 1,5 MW i kapaciteta 3 MWh.

EGP na pilot-projektima surađuje i s drugim glavnim igračima u sektoru spremnika energije, kao što su Flamm, GE, Samsung SDI i Toshiba. Upravlja s oko 740 elektrana, na četiri kontinenta, koje koriste vjetar, sunce, vodu, toplotu Zemlje i biomasu, ukupne snage 9.600 MW i godišnje proizvodnje oko 32 milijarde kilovatsati.

Na drugom kraju skale poslovanja: na novu godinu je “Forbes” objavio reportažu o indijskoj poduzetnici, koja proizvodi jeftina, niskotehnološka električna vozila (mopede, motorkotače, trotočkaše za prijenos terete i posebna vozila za invalide) za male farmere, trgovce i druge korisnike u ruralnoj Indiji. Performanse su skromne, ali dovoljne za njihove klijente: maksimalna brzina 25 km/h, treba osam sati da se napuni baterija a može preći 40 km s jednim punjenjem. Cijena za skuter je 380 USD, a za trotočkaš 2.270 dolara.

Ima još sličnih kompanija u Indiji, koje počinju privlačiti investitore. Uzor je Kina, u kojoj je prošle godine prodano 32 milijuna električnih vozila.

Moguća tehnološka poboljšanja i druge tehnologije pohrane

Dodajmo, za uvid u širu sliku o tehnologijama pohrane energije, jednu početkom godine objavljenu studiju: UAE desert sand can store solar energy up to 1000 C.

Koncentracijske solarne elektrane (CSP), za razliku od fotonaponskih, rade slično klasičnim termoelektranama, jer se energija solarnog zračenja prikuplja i pohraniti u nekom fluidu. Istraživači sa Instituta za znanosti tehnologiju Masdar demonstrirali su da se pustinjski pjesak iz Ujedinjenih Arapskih Emirata može koristiti materijal za apsorpciju i pohranu toplinske energije (Thermal energy storage, TES) na temperaturi od 1000°C.

Danas se u električnim vozilima i za stacionarne baterije vezane uz električnu mrežu koriste gotovo isključivo litij-ionske baterije. One su relativno nov izum, prije svega 25 godina. Brojni istraživači u svijetu rade na mogućnostima njihovog poboljšanja. U studenome 2015. objavljen je izvještaj Perpetual youth for batteries?: Neutrons explain aging process in lithium ion batteries. Istraživali su problem starenja, tj. padanja kapaciteta baterije s vremenom. Zašto se to događa, nije još dovoljno istraženo. Istraživači se nadaju da bi učinak mogli smanjiti u budućim dizajnima.

Jedan od problema da kojih može dovesti aktualna tehnologija je moguća nestašica litija, ako se počnu masovno koristiti. Jedna od mogućih alternativa je baterija sastavljena od željeza, sumpora, natrija i magnezija, elemenata kojih ima obilno.

Dodatak: dvije današnje vijesti

U području koje se burno razvija svakodnevno ima novosti.

Navigant Research je objavio novi izvještaj Utility Energy Storage Strategies. Napredne, troškovno učinkovite tehnologije pohrane energije daju operatorima električnih mreža novi alat za unapređenje pouzdanosti sustava i sniženje cijena. Predstavljaju međutim i rizik jer se relativno nove tehnologije integriraju u postojeće mreže.

Tijekom 2014. i 2015., elektroprivredna poduzeća u svijetu su instalirane oko 124,3 MW kapaciteta skladištenja. Očekuje se da će do 2020. g. brojka porasti na 9.000 MW.

Nekoliko saveza udruga i zadruga iz SAD objavili su studiju The Hidden Battery : Opportunities in Electric Water Heating. Razmatraju mogućnost, da se 50 milijuna kućnih bojlera u SAD upotrijebi kao skladište energije, u vrijeme kad je struja jeftina zbog manje ukupne potrošnje ili je osobito velika potrošnja iz isprekidanih izvora (vjetar i sunce).

Nova tehnološka rješenja omogućavaju da grijači vode budu interaktivni s mrežom. Mogu se kontrolirati s daljine i brzo odgovaraju, olakšavajući operatorima mreže reguliranje frekfencije i napona.

Raniji tekstovi na blogu

Pametna električna mreža u domaćinstvu uz integraciju električnih vozila (8. studenog 2015.)

Baterije za vozila, kuću i električnu mrežu: brzi razvoj, bitka za pozicije na tržištu (17. listopada 2015.)

Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže (10. veljače 2015.)

Studija: pohrana (električne) energije – industrija u eksplozivnom rastu (23. lipnja 2013.)

Još o sustavima pohrane (električne) energije (16. svibnja 2013.)

Sustavi pohrane električne energije – bitni dio buduće mreže zasnovane na obnovljivima (20. travnja 2013.)

Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici (8. svibnja 2013.)

Uklapanje nestalnih izvora u električnu mrežu: reverzibilne hidroelektrane (3. kolovoza 2012.).

Objavljeno u elektrika, obnovljivi izvori | Ostavi komentar