Energetski ciljevi Europske unije do 2030.

Odbor za industriju i energiju Europskoga parlamenta prihvatio je u utorak 28. studenoga stav da obavezujući cilj za smanjivanje potrošnje energije na razini Europske unije, do 2030. (odnosno, točnije, povećanje energetske učinkovitosti) treba biti 40%. To je ambicioznije od prijedloga Europske komisije da cilj bude 30%. (Cleaner energy: new binding targets for energy efficiency and use of renewables)

Svaka zemlja EU trebat će donijeti svoje nacionalne ciljeve energetske učinkovitosti u okviru općeg cilja.

Komitet je izglasao i cilj, da 2030. g. najmanje 35% potrošnje energije u EU treba biti pokriveno iz obnovljivih izvora.

ovi će se ciljevi, kad budu konačno doneseni u pregovorima Europskog parlamenta, Europske komisije i vlada zemalja članica, nadovezati na aktualne postojeće ciljeve za 2020. g..

Prva odluka izglasana je vrlo tijesno, s 33 glasova za i 30 protiv uz dva odsutna. Druga je izglasana velikom većinom, sa 43 glasa za i 14 protiv.

Odobren je i prijedlog odluke koja će osigurati da potrošači električne energije, koji je i sami proizvode, mogu tu energiju trošiti i instalirati sustave pohrane energije bez plaćanja bilo kakvih pristojbi ili poreza.

Parlamentarci, članovi Odbora, žele pomoći ljudima da osnivaju zadruge (kooperative) za obnovljivu energiju u svojim lokalnim zajednicmaa, gdje mogu zajednički instalirati solarne panele, vjetrene turbine ili male hidroelektrane. Pozivaju zemlje članice da osiguraju mogućnosti građanima da slobodno, bez nepravednih uvjetovanja ili procedura, pristuapju takvim energetskim zajednicama.

Obje zakonodavne rezolucije ići će na glasanje plenarne sjednice Europskog paqrlamenta u siječnju 2018.. Nakon toga, ako budu izglasane, predstavnici EP će započeti pregovore s vladama EU.

Cilj od 40% poboljšanja energetske učinkovitosti znači da bi ukupna potrošnja na nivou EU smjela biti maksimalno 1132 milijuna tona ekvivalentne nafte (Mtoe) primarnih oblika energije, i 849 Mtoe finalne potrošnje. To bi značilo smanjenje za 34% i 31% u odnosu na 2005. godinu. (Ostatak do 40% odnosi se na poboljšanje odnosa bruto društvenog proizvoda prema potrošnji energije – tj. s jedinicom potrošene energije dobiti više proizvoda.)

Udio obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji energije u Europskoj uniji godine 2015. bio je 16,7%, a obavezujući cilj za 2020. je 20%.

Raspon po zemljama ide od 5% u Malti i Luksemburgu do 53,9% u Švedskoj. Još viši udio imaju Island i Norveška, zemlje koje nisu članice EU ali su se dobrovoljno pridružile zajedničkim ciljevima i postavile nacionalne ciljeve za 2020.. Island ima, godine 2015, udio obnovljivih u finalnoj potrošnji energije od 70,2%, a Norveška 69,4%; u oba slučaja to je iznad postavljenog cilja za 2020.. Glavni udio u tako visokom postotku ima ogromna proizvodnja električne energiju u hidroelektranama, a uz nju geotermalne elektrane-toplane na Islandu te vjetroelektrane i biomasa u Norveškoj.

Nacionalne ciljeve za 2020. dobrovoljno su postavile i Albanija, Crna Gora i Makedonija.

Godine 2004. udio je, u 28 zemalja koje su danas članice EU, bio 8,5%. (Podatke vidi u publikaciji Eurostata).

Hrvatska je 2015. imala udio od 29%, što je znatno iznad obavezujućeg cilja od 20% za 2020.. Međutim, to većim dijelom nije posljedica stvarnog rasta udjela, nego drastične promjene u podacima o stvarnoj potrošnji ogrijevnog drveta, koja je znatno veća nego što se ranije računalo. Zato će i obavezujući cilj za 2020. svakako biti povećan. O tome dr.sc. Branko Vuk u intervjuu za časopis “HEP Vjesnik” br. 2/2017, str. 20-21, dostupan na netu kao pdf.

Oglasi
Objavljeno u energetika, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

‘Antibiotska apokalipsa’ je bliže, nego što je prije samo godinu dana izgledalo

Širenje bakterija otpornih na antibiotike uskoro bi moglo dostići ne samo krizne, nego i apokaliptičke razmjere, poništavajući velik dio dostignuća moderne medicine.

‘Antibiotic apocalypse’: doctors sound alarm over drug resistance

Deaths from…Tu tezu nisu iznijeli neki “zeleni histeričari”, nego eksperti, kao što je Sally Davies, glavni državni službenik za medicinu u Engleskoj: »svijet je suočen sa antibiotskom apokalipsom.«

Na tu temu je nedavno održana velika međunarodnu konferencija u Berlinu.

Antibiotici ubijaju ogroman broj bakterija. Ali one koje prežive, stiču otpornost te se brzo razmnožavaju.

Bakterija koja sadrži gen mcr-1, koji je čini otpornom na antibiotik colistin, u samo 18 mjeseci od prvog nalaska proširila se širom svijeta. Colistin se koristi kao krajnje sredstvo za uništavanje bakterija, kad ostali antibiotici zakažu.

Lake infekcije mogle bi ponovo postati opasne po život. Rutinske operacije također, čak i takve kao odstranjivanje slijepog crijeva, jer dok se izvode može doći do infekcije. Operacije presađivanja organa mogle bi postati praktički nemoguće.

Danas u svijetu godišnje umre oko 700.000 ljudi zbog infekcija otpornih na lijekove. Već do 2030., broj bi mogao dostići 10 milijuna.

Razlog je pretjerano korištenje antibiotika i drugih lijekova, korištenje antibiotika u uzgoju stoke (npr. colistina u uzgoju svinja u Aziji, što je sada zabranjeno, ali prekasno), neadekvatno odlaganje industrijskog otpada iz proizvodnje lijekova, propust farmaceutskih kompanija da istražuju i razvijaju nove izvore za opću medicinu budućnosti.

Ako bi svi ljudi shvatili problem i promijenili svoje ponašanje, problem bi bio relativno lako rješiv, rekao je Lord Jim O’Neill, autor izvještaja vladi UK o tom problemu, koji je bio objavljen prošle godine. Tada se još procjenjivalo da problem nije toliko hitan.

Članak iz 2015. s detaljnijim objašnjenjem: What is the ‘antibiotic apocalypse,’ and can it be avoided?. Otada je problem postao mnogo teži.

Edukativni video koji jednostavno objašnjava problem:

Objavljeno u priroda i okoliš | Ostavi komentar

Novi rekord niske cijene solarne elektrike: 14 lipa kWh!

Cijene električne energije iz solarnih fotonaponskih elektrana, koje se postižu na tenderima širom svijeta, nastavljaju padati ispod svakog očekivanja.

AtacamaRiječ je o cijenama koje se postižu na natječajima, gdje elektroprivredna poduzeća ili drugi traže ponude za isporuke određenih količina električne energije u duljem roku, obično 20 godina, a posao dobiju oni koji ponude najnižu cijenu po kilovatsatu električne energije koju predaju mreži.

Ne radi se dakle o cijeni koju država unaprijed nudi, kao što je to u feed-in tarifi (FiT). Model FiT posljednjih nekoliko godina se koristi uglavnom samo za krovne elektrane i druge mikroelektrane, snage do 100 kW ili eventualno 1 MW.

Solarna energija, na povoljnim lokacijama, sad ne samo da je najjeftiniji izvor električne energije, nego je daleko jeftiniji od drugih.

Na posljednjem tenderu u Čileu je tvrtka Elen Generacion Chile (EGC) (očito tvrtka-kćer talijanskog Enela), ponudila cijenu isporuke u mrežu od samo $21.48/MWh, što iznosi 14 lipa po kilovatsatu. (Chile: Lowest bid in electric auction reaches $21.48/MWh)

To je oko četiri puta manje od prosječne cijene proizvodnje električne energije u elektranama u Hrvatskoj. O tome nemamo najnovije podatke, jer nas HEP i HERA ne maze podacima, ali prije nekoliko godina spominjala se prosječna cijena od pedeset i nešto lipa po kilovatsatu.

Samo prije godinu dana, na jednakom tenderu, najniža postignuta cijena bila je $47.6/MWh

No, možda je pad cijena sad i prevelik. “Financial Times” je objavio članak o situaciji u Indiji, izražavajući zabrinutost da se radi o pretjeranom padu cijena i “mjehuru” tipičnom za kapitalističku privredu.

Reality dawns on India’s solar ambitions

Tržišna cijena električne energije iz fotonaponskih solarnih elektrana možda je postala premala, pa prijeti pojava “mjehura”, kakvi se stalno događaju u kapitalističkoj ekonomiji. O tome u “Financial Timesu piše dopisnik iz Južne Azije Kiran Stacey.

Na posljednjoj aukciji za gradnju 500-megavatnog solarnog parka Bhadla u indijskoj državi Radžastan postignuta je cijena od 2,44 rupije (četiri američka centa) po kilovatsatu isporučenom mreži.

Konkurencija na tim natječajima je velika i tvrtke nude niske cijene, zbog kojih bi mogli doći u gubitke i stečaj (pucanje balona).

U kalkulacijama troškova računaju s daljim padom cijena solarnih panela, ali očekivanja mogu biti preoptimistična. Dio razloga su međutim i zaštitne carine, koje su Indija i SAD uvele na uvoz solarnih panela iz Kine.

Naravno, ove cijene su u zemljama blizu ekvatora, s velikim brojem sunčanih dana i suncem koje se uzdiže visoko. Ali nema sumnje da bi i Hrvatska, u primorskom djelu, mogla postići vrlo niske cijene.

Cijena naravno uvelike ovisi i o financijskim angažmanima, pa je zato recimo danas cijena električne energije iz FN elektrana u Grčkoj viša nego u Njemačkoj (jer je skuplji kapital).

NO, Hrvatska naprosto nema energetsku strategiju vrijednu tog imene, i neće je uskoro ni imati, iako se navodno negdje nešto piskara.
¸

Objavljeno u ekonomija, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime

Sutra se u Montrealu sastaju ministri zaštite okoliša 30 najjačih svjetskih gospodarstava. Diskutirat će o daljim mjerama za ograničavanje globalnog zagrijavanja i suzbijanje klimatskih promjena. To je jedan od ključnih sastanaka, koji prethodi slijedećoj Konferencija UN o klimi (COP23) u Bonnu, u studenom i prosincu o.g..

Ovo je prvi sastanak nakon što je predsjednik SAD Donald Trump u lipnju objavio povlačenje iz Pariškog sporazuma, sklopljenog 2015..

17-09-13-Kanada-EU-KinaRanije ovog mjeseca u Montrealu je održana 46. sjednica Međunarodne porote za klimatske promjene (IPCC), stručnog tijela koje savjetuje državnike. Sastaje se dvaput godišnje, uz sudjelovanje predstavnika 195 zemalja. Oni pripremaju šesti izvještaj o procjeni (assessment report) o tome što će se događati s klimom. Taj izvještaj treba biti objavljen kroz dvije godine.

U svibnju je u Montrealu održana 19. međunarodna konferencija o znanostima o Zemlji (Earth Science) i klimatskim promjenama (ICESCC 2017)

Sazivači ovog ministarskog sastanka su, zajednički, Europska unija, Kanada i Kina, koje čine novu “pro-klimatsku” koaliciju. Dogovorili su zajednički nastup, iako među njima i dalje ima razlika.

Nasuprot šoku koji je izazvalo povlačenje SAD, ovo je veliki uspjeh, s obzirom na ranije razmirice između Kine i visokorazvijenih zemalja.

SAD su ostale usamljene u odbijanju upozorenja koje šalju znanstvenici. Odbijena je njihova želja da se pregovori počnu ispočetka (da bi ih ponovo minirali, kao u Kopenhagenu 2009.).

Sada šalju signale da bi možda ipak mogli razmisliti o tome da djelomice ostanu uključeni u neke aktivnosti koje ostatak svijeta vodi za zaštitu globalne klime.

Nažalost, vjerojatno je da samo nastoje bacati klipove.

Američki ministar zaštite okoliša Scott Pruitt ostaje vjeran svojem rigidnom odbacivanju realnosti klimatskih promjena. Kod njega je to i ideološki odabir, a ne samo obrana “interesa američke ekonomije”. Nedavno je rekao da orkani kao “Irma” ne trebaju utjecati na diskusiju, iako svi eksperti kažu da je porast učestalosti i snage orkana jedna od posljedica globalnog zagrijavanja.

Kina je pak zbog takvih događaja zabrinuta. Kao i Europska unija i skoro svi ostali na svijetu.

Objavljeno u klimatske promjene, međunarodna politika | Ostavi komentar

Nuklearna energija u Japanu 6½ godina nakon Fukušime

Prošlo je šest i pol godina od katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektani Fukušima Daići. Prije toga je Japan imao 55 operativnih reaktora. Četiri su uništena, a svi ostali nakon nesreće isključeni su zbog sigurnosnih provjera.

17-03-11- Molitva za stradaleKen Silverstein piše u “The Forbes” o aktualnoj situaciji. Neke brojke koje navodi nisu sasvim točne, pa sam korigirao prema WNA.

Svjetska nuklearna asocijacija (WNA) danas vodi 42 reaktora kao “operable” (sposobni za rad) tj. devet ih je trajno isključeno.

Međutim, danas ih je samo pet u pogonu. Razlog su rigidne procedure, protivljenje lokalnih vlasti i sudova koji moraju odobriti ponovno puštanje u pogon, te snažno protivljenje javnosti.

Od ova 42 reaktora, međutim, procedura za dobivanje dozvole za ponovo puštanje u rad pokrenuta je samo za 26 (prema WNA). Troškovi ponovnog puštanja u pogon su između 700 milijuna i milijardu USD.

Suočena s problemima i troškovima (manjak se pokriva uvozom skupog ukapljenog prirodnog plina, rastom učinkovite potrošnje i obnovljivima), aktualna vlada na čijem je čelu Shinzo Abe nastoji što veći broj reaktora ponovo pokrenuti. Bez toga, Japan neće moći ispuniti obaveze smanjivanja emisija stakleničkih plinova prema Pariškom ugovoru, iako je izvanredna situacija stimulirala uspješne mjere za smanjivanje potrošnje i rast obnovljivih.

Portal “Japan Forward” procjenjuje da će godine 2025. u pogonu biti samo 12 reaktora, a 2030. njih 18.

Niskougljični izvori (obnovljivi i uran) zajedno bi 2030. godine mogli davati 45% potrebne električne energije, reducirajući udio elektrana koje koriste fosilna goriva (ugljen, plin i nafta) sa sadašnji 85% na 55%.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila

Sjećate li se filma “Demolition Man” iz 1993.? Sylvester Stallone je u ulozi policajca koji je prebačen u 2032. godinu. Među inim, u tom vrlo zabavnom filmu, benzinski automobili postoje samo u muzejima – kao i oružje.

wesley-snipes-demolition-manPrvi dio bi se mogao ostvariti.

Promocija električnog automobila Tesla model 3 privukla je golemu pažnju svjetske javnosti. Na portalu reneweconomy.com. Giles Parkinson se pita: Koliko brzo Tesla može ubiti benzinski automobil?.

Naslov je očita aluzija na dokumentarac iz 2006. Who Killed the Electric Car?. Bio je snimljen i nastavak, “Revenge of Electric Car”.

Nije pitanje hoće li električni automobili posve zamijeniti benzinske, smatra Parkinson, nego kada. Svi veliki proizvođači automobila u svijetu najavljuju nove električne modele.

Vlade Norveške i Nizozemske su objavile da će prodaja benzinskih i dizelskih vozila biti zabranjena već 2025. godine. Indija je objavila isto za 2030.. Novi Francuski predsjednik najavio je početkom srpnja istu zabranu za 2040, a sada i UK.

Glavni razlog je poboljšanje kvalitete zraka u gradovima; ali ta odluka ne bi bila donesena da ne postoji alternativa.

Vlada UK je ujedno najavila ulaganje 246 milijuna funti u istraživanje i razvoj baterija, koje će biti potrebne kako za automobile, tako i za elektroenergetsku mrežu zasnovanu na obnovljivim izvorima energije.

Tony Seba komentira na twitteru: godine 2040, zabraniti prodaju benzinskih automobila će biti isto kao zabraniti prodaju konja za vuču; neće ostati ništa za zabranu.

Studija financijske kompanije “Morgan Stanley” predviđa, u osnovnom scenariju, da će godine 2040. od svih prodanih automobila u svijetu električni činiti 50%. U “bikovskom scenariju”, koji uzima u obzir gore navedene mjere nacionalnih politika, oni bi dosegli 90% prodaje do 2045. g.,

Nevezano s temom: jedan zgodan video Demolition Man (1993) Film Future Predictions Come True 20 Years Later (Stallone, Snipes)

Objavljeno u elektrika, Futurologija, promet | Ostavi komentar

Tzv. ‘interna devalvacija’, eksploatacija, kapitalizam, globalna transformacija i lokalna paraliza

Ako sam dobro shvatio, koliko se sjećam predavanja iz osnova marksizma, “interna devalvacija” = “povećanje stope eksploatacije radne snage”.

“Jedinični trošak rada” je u pet godina smanjen za 25%. Od ukupno ostvarenog viška vrijednosti, manje ide radu, a više kapitalu.

Dakle, kad je kriza, kapitalisti smanjuju nadnice, da bi se održali na tržištu. Manje je (barem u Hrvatskoj!) bitno pronalaženje novih poslovnih prilika, otvaranje novih tržišta isl.. (Trebalo bi vidjeti, koliko je od tog povećanja produktivnosti rada reultat ulaganja u nove tehnologije.)

OK, tako to ide. To je kapitalizam, tj. vladavina (ili barem premoć) kapitala. Zahtjevi kapitala za viškom vrijednosti imaju prioritet, i to osobito dolazi do izražaja kad je kriza.

Uspješnost Kine zasniva se na tome što je stopa eksploatacije radne snage mnogo viša nego u zemljama OECD-a. Naravno, tamo je glavni kapitalist država, koja pak, za razliku od propalih komunističkih režima u SSSR-u, Jugoslaviji i drugdje, upravlja uspješno. Ona ne održava samo mir i red i ne brine samo o održanju političke vlasti (stabilnost, konstantna vrijednost a ne proizvodnja viška), kako je to činila mandarinska Kina prije 200 godina (prije nego što su je uništili beskrupulozini europski trgovci drogom). Ona sada brine i o proizvodnji viška vrijednosti, i to čini uspješno: komunistička partija planski stvara kapitaliste milijardere, ali i standard radničke klase se poboljšava.

Ali, kad krene rast, pa kapitalisti povećaju prihode, radnici traže da im se nadnice ponovo povećaju.

A to, koliko sam shvatio guvernera HNB, nije baš poželjno. Ako tržišne sile (nedostatak radnika) prisile poslodavce na ustupke, onda ih se mora obeštetiti drugdje (manji troškovi države).

http://www.poslovni.hr/hrvatska/rast-izvoza-pogurali-eu-i-interna-devalvacija-330212

Davna analiza procesa globalizacije ukazuje, da je kapital zahvaljujući računalnim mrežama postao maksimalno mobilan (praktični trenutno se može prebaciti s jedne strane globusa na drugu). Radnici su neminovno mnogo manje mobilni, i zato, kad se generalno gleda, radna snaga zaostaju u odnosu na kapital, a osobito onaj najmobilniji, financijski kapital (što pokazuju podaci o globalnoj ekonomiji u posljednjih 30-ak godina).

Ali, ističu pobornici neoliberalne globalizacije, to je u korist velikih segmenata siromaha u siromašnim zemljama; Kinezi otimaju poslove Amerikancima isl.. OK. Treba to priznati. (Iako treba imati u vidu, da su najuspješnije zemlje koje su od “trećeg svijeta” postale “izranjajuće ekonomije” koristile mogućnosti otvorene međunarodne trgovine, ali nisu slijedile neoliberalne recepte u nacionalnoj ekonomskoj politici.)

Slobodna trgovina omogućila je stotinama milijuna ljudi u siromašnim zemljama da se uzdignu iz ekstremne bijede (o tome piše npr. Jeffrey Sachs u knjizi “Kraj siromaštva”: četiri stupnja od beznadežne bijede do visokog životnog standarda).

Ali to je plaćeno stagnacijom ili padom standarda radnika u visokorazvijenim zemljama, koji su prethodnih desetljeća uživali u dostignućima države blagostanja. Kapitalisti, kako u bogatim tako i siromašnim zemljama, znatno su povećali svoje bogatstvo. I sad čak i neki od njih priznaju, da bi na neki način trebali vratiti društvu tj. manje s(p)retnijima od njih dio svojih bogatstava (na što su u prethodnoj epohi, od velike krize 1929., pristajali).

E sad, problem kapitalistima u Hrvatskoj postaje povećana mobilnost hrvatskih radnika, jer oni lako odlaze u zemlje EU koje traže radnike – zemlje u kojima je kapitalizam uspješniji. S druge strane je problem i nedovoljne mobilnosti radnika s Filipina, koji bi, kažu neki, bili super radnici u hrvatskom turizmu.

http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/KONACNA-PRETVORBA-HRVATSKE-Stan-i-placa-su-ionako-komunisticka-pretjerivanja

Proglasite me neomarksistom ili staroanarhistom ili ljevičarskim bedakom opasnim za civilizaciju, ali kako ja to vidim, analiza odnosa rada i kapitala i dalje je važan alat za razumijevanje suvremenoga svijeta. Samo što naravno u konkretnoj analizi treba ići u složenije detalje raznih segmenata kapitala, radnika, država, društava.

Onda, naravno, nema ni jednostavnih odgovora. MOžete raditi takvu (neo)marksističku analizu (metodom kritike političke ekonomije), a da nije nužno da a priori uvijek budete na strani rada. (Ali bi i politički liberali, IMHO, trebali u načelu biti na strani slabijih i siromašnijih – to su “liberali” kako se taj termin koristi u SAD, koji slijede načelo pravičnosti, koje je zastupao John Rawls prije 40-ak godina, u polemici s Robertom Nozickom; Nozick je tada bio vjesni budućnosti).

Hrvatska ima problema kako zbog globalnog kapitalizma, tako i zbog lokalne KPKM (kronističko-patronatsko-klijentelističke mreže).

Kad sagledavamo cjelinu: uspjeh kapitalizma jest čudesno povećanje produktivnosti, perspektiva i blagostanja ljudi; to je neosporno – Marx je napisao stranice panegerika kapitalizmu. Ono pak, što je u Europi ostvareno kao “država blagostanja”, iz perspektive SAD zovu “socijalizmom” (jer i danas postoje opće zdravstveno osiguranje, besplatno školstvo, visoke naknade za nezaposlene isl.).

Međutim, ako dolazimo u situaciju da nam neoliberali objašnjavaju kako je održavanje globalnog kapitalizma, i to u njegovom sadašnjem obliku, toliko važno, da se prosti puk mora pomiriti s dugoročnim smanjivanjem blagostanja te osobito perspektive da će budućnost biti bolja (standard i sigurnost), jer mladež u 20-ima i 30-ima danas živi lošije nego njihovi roditelji prije 30 godina, usprkos velikom rastu proizvodnih snaga, onda je to upravo ona Marxova prognoza o strukturnoj krizi koja nastupa kad “društvena nadgradnja” dolazi u sukob s proizvodnim snagama.

Restrukturiranje koje je globalno neminovno vjerojatno neće dovesti do uništenja kapitalizma (danas nema ideološke alternative), nego do nove njegove transformacije, novog stadija. Kapitalizam je stalno to uspješno radio, odbacivši i imperijalizam koji je Lenjin smatrao posljednjim stadijem isl..

Da bi se shvatila ta prilagodljivost sustava vladavine kapitala, mislim da je nezaobilazan Schumpeterov pojam “kreativnog razaranja”, te je vrlo korisna koncepcija “kondratijevih ciklusa/valova” u globalnom kapitalizmu, koji traju 50-60 godina.

Nema garancija da će transformacija, koja je u tijeku, biti promjena na bolje. Ali valja se nadati, i valja činiti.

Pojednostavljeno, “kapitalizam” se svodi na “bespoštedna borba na tržištu”, a “socijalizam” na društveno planiranje i brigu za svakoga. Pokušati apsolutizirati drugi moment vodilo je u katastrofu. Anarhokapitalisti apsolutiziraju prvi moment, što bi vodilo u cyberpankovsku distopiju. Tako ostaje aktualno, kao i prije sto godina kad je Rosa Luxemburg izbacila tu parolu, da je naš izbor “socijalizam ili barbarstvo”. Ipak s modofikacijom, barem za srednji rok (slijedeća desetljeća): “socijalni ili barbarski kapitalizam” (a prevladavanje vladavine kapitala ostaje kao vizija za neku dalju budućnost, npr 24. stoljeće).

To globalno. Lokalno, u Hrvatskoj, ono što se ponajviše može savjetovati mlađim ljudima, jest pobjeći. Neposredna budućnost jest, kako sam nedavno napisao, da ćemo biti zemlja staraca, renti (zahvaljujući turizmu), smeća i monopola HDZ-a. Ipak, ništa nije zauvijek.

Objavljeno u Društvo, ekonomija | Ostavi komentar