Snaga tržišta: solarne elektrane daju najjeftiniju električnu energiju

Ugovori o gradnji fotonaponskih elektrana (FNE) većih snaga danas se u svijetu uglavnom više ne sklapaju na osnovu metoda “feed-in tarife” (FiT, unaprijed najavljena fiksna cijena otkupa po kilovatsatu), nego na natječaju, gdje ugovor dobiva onaj, tko ponudi najnižu cijenu. Pritom se država odnosno operator prijenosnog sustava ili elektroprivredna kompanija obavezuje preuzimati svu proizvedenu energiju i plaćati po ugovorenoj cijeni tijekom nekog perioda, obično 15-20 godina. Pravila Europske unije predviđaju ukidanje FiT za FNE snage veće od 500 kW do kraja ove godine.[1]

Dubai- Cheapest solar (2016-06-27 Forbes)Uz tehnološki razvoj, konkurencija ruši cijene. Slobodno tržište radi u korist obnovljivih, a protiv fosilnih i nuklearnih goriva. Zato zastupnici potonjih, uz ideološku galamu protiv subvencija za obnovljive, traže i uživaju još obilnije subvencije za sebe.

Ujesen prošle godine, na tenderu u Francuskoj postignuta je cijena od 8,5 €c/kwh (eurocenta po kilovatsatu energije predane mreži). U Njemačkoj je svibnju ove godine postignuta cijena 7,41 €c/kWh za 128 MW vršne snage.[2]

Za usporedbu, prema neprovjerenim podacima koji su procurili u javnost (jer detalji ugovora su bili poslovna, a možda i državna tajna), predviđena cijena za TE Plomin C bila je 8,5 €c/kWh, uz uvjete koje Europska komisija smatra kršenjem načela slobodne trgovine.

Država Karnataka u Indiji objavila je u travnju da je na tenderu postignuta prosječna cijena od 6,5 €c/kWh. [3] U siječnju je u državi Radžastan bila postignuta cijena od 5,9 €c/kWh.[4]

Rekordno niska cijena, možda najniža cijena za električnu energiju u povijesti, postignuta je nedavno na tenderu u Dubaiu: 2,7 €c/kWh.[5]

Danska je je donedavno imala program potpore solarnoj energiji, donesen još 1999.. “Program 60/40” nudio je garantiranu otkupnu cijenu do 0,60 danskih kruna po kilovatsatu (8,1 €c/kWh) tijekom prvih deset godina, te 0,40 (5,4 €c/kWh) tijekom slijedećih deset godina. Nije bio određen prag snage, do koje će se primati prijave za taj program. Nije bilo potrebno, jer su sve do početka travnja o.g. aplikacije za taj program bile simbolične.

Danska danas ima 790 MW vršne snage FNE (oko 20 puta više od Hrvatske), izgrađenih uglavnom u okviru programa FiT. Predviđalo se da bi do 2040. moglo biti 7,5 GW, ponajviše gradnjom na stambenim zgradama.

A onda je tijekom travnja došlo do eksplozije ponuda: 9.000 aplikacija za ukupnu snagu od 4,5 GW. To je ponukalo vladu da hitno predloži promjenu zakona, koju je parlament prihvatio početkom svibnja, kojim se program stopira.[6]

Grčka je donijela novi zakon o obnovljivoj energiji, te najavila do kraja godine dvije probne aukcije za oko 50 MW FNE.[7][8]

U Zambiji je, u okviru programa Svjetske banke za pomoć elektroenergetici subsaharskih zemalja, organizirana prva aukcija za gradnju FNE. Ugovorena je gradnja dvije elektrane ukupne snage 73 MW.

Svjetska banka raznim uslugama smanjuje rizik i troškove za investitutore. U programu “Scaling Solar” sudjeluju također Senegal i Madagaskar, a očekuje se priključenje još četiri zemlje.

Na aukciji je bilo sedam ponuda. Najnižu cijene ponudili su, za FN elektranu vršne snage 45 MW, tvrtke First Solar (SAD) i Neoen (Francuska). Bti će sklopljen power purchase agreements (PPA) uz otkupnu cijenu 5,4 €c/kWH po kilovatsatu tijekom 25 godina.

Drugi ugovor, za elektranu snage 28 MW, dobila je Enel Green Power (Italija) uz cijenu 7,0 €c/kWh.[8a]

Francusko ministarstvo gospodarstva najavilo je tri tendera za gradnju fotonaponskih elektrana: 1.000 MW godišnje za elektane na tlu, 45 MW godišnje za elektrane na građevinama, te 50 MW za FN elektrane sa tehnologijama skladištenja energije.[9]

Krajem 2015, Francuska je imala instalirano 6,6 GW fotonaponskih elektana (oko 150 puta više od Hrvatske). Predstavnici francuske industrije prihvatili su više ciljeve, nego što je bila predložila sama vlada: 10,2 GW za 2018. i 20,2 GW za 2013..[10]

Hrvatska bi mogla raspisati jedan takav tender, za početak za neku manju snagu. S obzirom na prirodne uvjete u našem priobalju, za očekivati je da se postigne cijena viša nego u Dubaiju, ali niža nego u Njemačkoj; a također nižu nego što je danas za termoelektrane na ugljen ili prirodni plin.

Nažalost, za to postoje tri uvjeta:
A. Da Hrvatska ima vladu koja se bavim nečim drugim osim međusobnim svađama i borbom za kontrolu tajnih službi;
B. Da Hrvatska ima vladu koja nije samo servij lobija posebnih interesa nego sagledava opće i dugoročne interese u skladu sa svjetskim kretanjima, te
C. Da Hrvatska ima vladu.

Međunarodna agencija za obnovljivu energiju ovih je dana objavila dva izvještaja o aktualnim kretanjima i tendencijama cijene gradnje FNE i proizvodnje (LCOE: prosječni troškovi proizvodnje električne energije tijekom životnog vijeka). U tijeku je dramatični pad cijena, a to će se i nastaviti, prema njihovoj procjeni.

Cijena proizvedenog kilovatsata u FNE opala je 2010.-2016. za 58%, a procjenjuju da će do 2025. opasti za daljih 50. Svjetski prosjek cijene danas je 13 američkih centi (11,7 €c) po kilovatsatu, a opast će na svega 6 ¢/kWh.

Opast će i cijene proizvodnje u koncentracijslim solarnim elektranama, kopnenim i pučinskim vjetroelektranama.

Dalje smanjenje cijena će manje nego dosad ovisiti o padu cijene osnovne opreme, a više o sistemskim troškovima (inverteri, troškovi gradnje, priključka, administracije), te troškovima održavanja idr..[11]

Drugi izvještaj iste agencije predviđa da će dramatični pad cijena dovesti i do velikog porasta investicija i instaliranih kapaciteta u svijetu. Potonji bi mogli porasti sa sadašnjih 227 GW (prije pet godina bilo je 40 GW) na između 1.760 GW i 2.500 GW godine 2030.. Fotonaponske elektrane mogle bi godine 2030. pokrivati 13% svjetske potrošnje električne energije (pri čemu se računa da će potrošnja porasti za 50% u odnosu na današnju).

Tijekom 2015., globalne investicije iznosile su 67 milijardi USD u krovne FN sustave, 92 milijarde USD u velike elektranane, te 267 milijuna USD za vanmrežne primjene.

Proizvodnja, instalacija i održavanje FN sustava zapošljavaju 2,8 milijuna ljudi.

FN sustavi smanjuju globalnu emisiju ugljičnoga dioksida za 300 milijuna tona godišnje. Do 2030, to se može udeseterostručiti.[12]

Takve vijesti su istinski zanimljive i uzbudljive, važne za neposrednu i nešto dulju povijest čovječanstva. Puno važnije od Brexita, a pogotovo od pada hrvatske vlade ili plasmana Portugala u četvrtfinale nogometnog prvesntva Europe.

Ako razmišljamo o vrlo kratkom razdoblju povijesti od stotinjak godina, tko bi se danas uopće sjećao političkih igara vladara i moćnika prije stotinu godina, da se nisu uvalili u razorni svjetski rat? Tada su svijetom vladala carstva i kolonijalne imperije, kojih odavno nema.

A što je ostalo kao važno danas, od onoga čime su se ljudi u ono doba bavili? Tehnološke i društvene inovacije, koje su tada bile avangarda, a danas su dio naših svakodnevnih života: električna energija, automobili, avioni, zahodi s ispiranjem, kupaonice, cijepljenje protiv zaraznih bolesti, besplatno školovanje, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, ravnopravnost žena, opće pravo glasa, prve ideje o “Ligi naroda”… (OK, također i dinamit, mitraljezi, tenkovi, bombarderi…).

Danas imamo, među inim, fotonaponske elektrane i ideje o bezuvjetnom temeljnom dohotku i globalnom porezu na spekulativne financijske transakcije.

____________

Bilješke

[1]Grčka je nedavno donijela zakon kojim ispunjava ove odredbe EU. vidi: “Greece to auction new PV power”, 30. svibnja 2016., http://www.pv-magazine.com/news/details/beitrag/greece-to-auction-new-pv-power_100024799/

[2]“German 4th Solar Tender : Brandenburg Again Most Successful State In Germany’s Latest Bidding For Ground-Mounted PV” , 10. svibnja 2016., http://taiyangnews.info/markets/german-4th-solar-tender/

[3] “Domestic bliss for Indian companies in latest 500 MW solar auction”, 13. travnja 2016, http://www.pv-magazine.com/news/details/beitrag/domestic-bliss-for-indian-companies-in-latest-500-mw-solar-auction_100024133/

[4]“India: $743 million funding for 5 GW of solar, 30,000 jobs; record low tariff in Rajasthan”, http://www.pv-magazine.com/news/details/beitrag/india–743-million-funding-for-5-gw-of-solar–30-000-jobs-record-low-tariff-in-rajasthan_100022865/

[5] “New Record Set for World’s Cheapest Solar, Now Undercutting Coal”, 3. svibnja 2016, http://www.bloomberg.com/news/articles/2016-05-03/solar-developers-undercut-coal-with-another-record-set-in-dubai. Vlada Dubaia također gradi najveću koncentracijsku solarnu elektranu (CSP) na svijetu. Iako je ta elektrika skuplja, omogućava pohranu energije u vrućem fluidu i tako sa FNE može stvoriti održivi sustav. Vidi: “Watch Out, Coal! Dubai Announces Plans For World’s Lowest Cost Solar Plant”, 29. lipnja 2016, http://www.forbes.com/sites/mclifford/2016/06/29/cheaper-than-coal-dubai-to-build-worlds-lowest-cost-solar-plant/

[6]“Government axes support scheme for solar panels”, 4. svibnja 2016, http://cphpost.dk/news/government-axes-support-scheme-for-solar-panels.html

[7]Vidi bilješku 1

[8]za još neke novije vijesti vidi pregled “Renevable Policy Updade”, Itnernational Energy Agency, 31. svibnja 2016., https://www.iea.org/media/pams/repolicyupdate/REDRenewablePolicyUpdateNo10_FINALWEBSITE_20160531.pdf

[8a] “Zambia to be home to Africa’s cheapest solar”, 15. lipnja 2016, http://reneweconomy.com.au/2016/zambia-home-africas-cheapest-solar

[9]“France launches PV tender programme of 7.5 GW over 6 years”, 1. srpnja 2016., http://www.enerdata.net/enerdatauk/press-and-publication/energy-news-001/france-launches-pv-tender-programme-75-gw-over-6-years_37549.html

[10]“French industry body backs ambitious renewable energy targets”, 15. travnja 2016, http://af.reuters.com/article/commoditiesNews/idAFL5N17I3ES

“, http://www.pv-magazine.com/news/details/beitrag/third-phase-of-dubais-dewa-solar-project-attracts-record-low-bid-of-us-299-cents-kwh_100024383/

[11]“Cost of Clean Energy Seen Nosediving Into the Next Decade”, 15. lipnja 2016, http://www.bloomberg.com/news/articles/2016-06-15/cost-of-clean-energy-to-keep-nosediving-into-next-decade. Izvještaj na mrežnom sjedištu IRENA: “The Power to Change: Solar and Wind Cost Reduction Potential to 2025”, http://www.irena.org/menu/index.aspx?mnu=Subcat&PriMenuID=36&CatID=141&SubcatID=2733.

[12]“Solar Energy Could Meet up to 13% of Global Power Needs by 2030”, http://www.irena.org/News/Description.aspx?NType=A&mnu=cat&PriMenuID=16&CatID=84&News_ID=1455

Objavljeno u ekonomija, Futurologija, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Kompanije ugljena plaćaju poricatelje klimatskih promjena

Velike kompanije koje se bave rudarenjem i prodajom ugljena financirale su i financiraju znanstvenike, lobističke i javnozagovaračke grupe koje negiraju klimatske promjene i čovjekov utjecaj na njih. (Također i naftne kompanije, ali u manjem obimu; one se često postepeno preorijentiraju i prilagođavaju novom dobu, ulažući u obnovljive izvore.)

Peabody Energy u VajominguNije to “teorija zavjere”, jer je njihov interes očigledan; dapače, interes im je sebičan, ali legitiman, jer su im ugrožene buduće zarade. Osim toga, postoji mnogo poznatih podataka. Notorni su američki milijarderi braća Cox.

Tekst iz 2010. u The New Yorker

Tekst iz 2015. u The Guardian

Nove podatke o toj praksi otkrivaju dokumenti objavljeni u postupku bankrota najveće kompanije za rudarenje ugljenja u SAD, i najveće svjetske u privatnom vlasništvu, Peabody Energy. Biggest US coal company funded dozens of groups questioning climate change.

Zašto bankrotiraju kompanije ugljena u SAD

O bankrotu te kompanije vidi tekst u Wall Street Jorunal: Peabody Energy Files for Chapter 11 Bankruptcy Protection i na bloomberg.org.: Coal Slump Sends Mining Giant Peabody Energy Into Bankruptcy.

Glavni uzrok bankrota te i drugih kompanija koje se bavi ugljenom u SAD je obilna ponuda jeftinoga pirodnoga plina, dobivena hidrauličkim lomom iz šejla, te strože mjere zaštite okoliša. Manjim dijelom i zaustavljanje rasta potrošnje energije zbog mjera racionalne potrošnje, te gradnja solarnih i vjetroelektrana. Udio ugljena u proizvodnji električne energije u SAD pao je s oko 50% godine 2008. na 32% 2005., a cijena ugljena pala je za 60% od 2011..

Peabody je, u loše doba, uložio mnogo novca u Australiji, te imaju štete i od naglog pada kineskog uvoza ugljena, pa i ukupne potrošnje (članak iz svibnja 2015.: China’s coal production falls 6.1 pct). Indija također planira smanjiti pa i eliminirati uvoz ugljena, povećanjem vlastite potrošnje (članak iz lipnja 2015.: 60 new coal mines to open soon: Piyush Goyal). To drastično mijenja odnose na svjetskom tržištu, jer Kina i Indija su prvi i treći svjetski uvoznik ugljena.

Ugljični dioksid – eliksir života!?

Bankrot Peabodyja je kraj jednog doba. Kompanija je bila osnovana 1883. s kapitalom od 100 dolara, jednim kolima i dvije mazge.

Financirali su više od 25 poricateljskih grupa. Među njima je Centre for the Study of Carbon Dioxide and Global Change in the US, koji tvrdi da je ugljični dioksid, ni manje ni više, “eliksir života”. (Vidi članak o Centru na sajtu rationalwiki.org.)

Tu tvrdnju u Hrvatskoj promovira poznati poricatelj klimatskih promjena, akademir Vladimir Paar, koji je o tome u veljači o.g. održao predavanje u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti: Spašava li “plin života” čovječanstvo od kataklizme?

Tu postoji pomak u argumentaciji, nasuprot ranijem potpunom poricanju: priznaje se da CO2 izaziva globalno zatopljenje, ali se tvrdi da je to dobro, jer spriječava novo ledeno doba, do kojeg će doći zbog prirodnih varijacija zvanih milankovićevi ciklusi. Pritom promotori te tvrdnje zanemaruju (a Paar kao fizičar to dobro zna) da se tu radi o promjenama koje se događaju postepeno kroz tisuće i desetine tisuća godina.

Važno je spomenuti i to da Paar, kao što je redovno slučaj s takvim javnim poricateljima s akademskim titulama, nije klimatolog i nije objavio nijedan znanstveni rad iz tog područja. Ranije je u sukobu s hrvatskim klimatolozima tvrdio da temperatura uopće ne raste.

Iste dokumente prikazuje Bloomberg New Energy Finance: Coal Firm to Pay Obama Mentor $435,000 to Fight Climate Plan.

Laurence Tribe, profesor na Harvard Law School i bivši mentor sadašnjeg predsjednika SAD, dobivao je od Peabodyja 75.000 dolara mjesečno za borbu protiv Obaminog Clean Power Plan.

Objavljeno u Društvo, fosilni izvori, klimatske promjene | Ostavi komentar

Suradnja Njemačke i Kine: ekonomija ispred politike, između ekologije i monete

U nedjelju 12. lipnja je u Beijingu održana zajednička sjednica užih kabineta kineske i njemačke vlade. Mrežno sjedište globaltimes.cn objavljuje komentar iz pera Michaela Claussa, njemačkog veleposlanika u Bejđingu: Germany-China ties must prove their mettle

16-06-13- Kinesko-njemački susretNjemačka i Kina, dvije zemlje koje su među rijetkima sa stalnim suficitom u trgovini s ostatkom svijeta, imaju vrlo intenzivnu ekonomsku suradnju. Ovo je deveta posjeta kancelarke Angele Merkel Kini. U pratnji državne delegacije su i brojni poslovnjaci, uključujući generalne direktore kompanija Volkswagen, BMW, Siemens, Airbus, Daimler AG idr..

Uska suradnja dvaju komplementarnih gospodarstava

Veleposlanik hvali međusobno povjerenje, razboritost i zrelost odnosa, bez cik-caka između laskanja i sukoba [što je vjerojatno implicitna zamjerka politici SAD]. Njemačka ne koristi, kaže veleposlanik, neke razlike u gledištima, npr. prema sukobu u Južnokineskom moru i ljudskim pravima, da bi postizala bodove u igri nadmetanja. Njemačka je rano prepoznala važnost kineskoga rasta, a Kina je gledala u Njemačkoj posebnog partnera u svojem modernizacijskom pohodu.

Politička suradnja zasniva se na ekonomskoj. Njemačka i Kina, kaže veleposlanik, djeluju kao čimbenici stabilnosti u svojim regijama, te zajedničkim djelovanjem donose nešto optimizma, npr. u Afganistanu. Obje zemlje dijele snažno uvjerenje da je razvoj glavni stabilizirajući ćimbenik, te veliko nepovjerenje u vojna “brza rješenja”.

Njemačka ekonomija je vrlo stabilna, a u Kini se vodi diskusija o brzini i fokusu budućih reformi. Obje ekonomije funkcioniraju odlično, ali imaju zajednički problem u tome, što ih ostatak svijeta u tome ne slijedi, nego, kaže veleposlanik, funkcioniraju slabije od mogućnosti.

Ekonomija će ostati glavna tema za obje vlade.
* Intenzivna konkretna suradnja na digitalnoj ekonomiji (“Industry 4.0”, četvrta industrijska revolucija). [Značajne analogije s njemačkim Industrie 4.0 i Energiewende postoje u kineskoj strategiji “Made In China 2025” ]
* Bolja zaštita intelektualnog vlasništva i drugog know-how.
* Koordinacija djalatnosti unutar grupe G20 za globalni rast, koji mora biti zasnovan na poštenom takmičenju i inovacijama a ne na politici poticaja potaknutih dugovima. [Ovo je implicitna kritika onih u EU, koji traže promjenu striktinih austerity politika. Složena tema presjeka tehnologija i financija.]

Njemačka ne gnjavi Kinu zbog ograničenja ljudskih prava

Njemačka i Kina pojednostavile su procedure dobivanja vize, potiču putovanja turista i poslovnjaka. Slijedeće teže pitanje su razmjene učenika, studenata i stažista. Njemačka želi uložiti više napora da bi se kineski studenti i drugi mladi iz Kine osjećali kao kod kuće, a Kina bi mogla pokazati da prihvaća strance kao pozitivan čimbenik u razvoju, uključujući studente, stažiste i djelatnike nevladinih udruga. [Potonje je i dalje problem u Kini, koja ima civilno društvo vrlo ograničene autonomije, te ne voli navike stranih udruga da djeluju i govore previše slobodno – o čemu su nedavno donijeli restriktivni zakon.]

U nedjelju je Merkel rekla novinarima da su se dvije zemlje složile uspostaviti “sistem ranog upozorenja” za izbjegavanje problema koje bi njemačke udruge mogle imati nakon što je Kina u travnju donijela zakon o nadzoru nad djelovanjem stranih udruga u Kini.

Članak iz prosinca 2014.: O suradnji Njemačke i Kine, u ozračju Ukrajinske krize

Potpora Kini, za priznanje statusa potpuno tržišnog gospodarstva

Vijesti od ponedjeljka, 13. lipnja: Beijing rejects EU trade war

Merkel je u ponedjeljak rekla da Njemačka podržava kineski zahtjev da unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO) dobije status zemlje potpune tržišne ekonomije (MES) – odluka koja se odgađa još od 2001.. O tome će Europska komisija razgovarati krajem lipnja ili početkom srpnja.

Globalni rivali, uključujući i neke europske zemlje, optužuju Kinesku vladu da dampingom osigurava jeftini izvoz čelika, nadoknađujući tako opadanje domaće potrošnje. Zato postoje pritisci da se odgodi dobivanje statusa MES, koje bi trebalo stupiti na snagu u prosincu o.g.. Europski parlament je u svibnju donio rezoluciju (koja nije obavezna za Komisiju) da Kina ne ispunjava pet kriterija EU koji definiraju tržišnu ekonomiju.

Integralna ekološka ekonomija: između materijalne i monetarne ekonomije

Ovi su aktualni sukobi i razvoji vrlo zanimljivi sa stajališta integralne ekološke ekonomije. U odnosu drugog i četvrtog svjetskog gospodarstva, dvije zemlje koje dugoročno i konkretno planiraju razvoj (nasuprot tlapnjama o “slobodnoj igri tržišnih sila”), u igri je složeni međuodnos materijalne ekonomije, koja je u procesu dramatičnih promjena (priznavanje ekoloških ograničenja, obnovljivi izvori energije, nove tehnologije, četvrta industrijska revolucija) i globalne ne-materijalne monetarne ekonomije. Odnos je obilježen prevlašću financijsko kapitala nad stvarnim kapitalom i nad radom. Njemačka je u špici promjena materijalne ekonomije i u vrhu financijske moći, a Kina u točki preokreta. Kineski materijalni rast se usporava pa i trendovi obrću, u potrošnji čelika, ugljena i drugih resursa, uz državnu strategiju koja prepoznaje nužnost i potiče prelaz od kvantitete na kvalitetu.

Da bi održala rast, Kina mora održavati pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu, ali istovremeno i povećavati unutrašnju potrošnju. To bi moglo dovesti do novih potresa i financijske nestabilnosti, s velikim utjecajem na svjetsko gospodarstvo.

Problem je financijske ekonomije i danas neriješeni odnos između pretjeranog odlaženja u ekstreme, između euforije i depresije. Centri financijske moći blokiraju promjene koje bi smanjile prevlast financijskog kapitala nad stvarnim, virtutalnog nad realnim (uvođenje globalnog poreza na financijske transakcije, onemogućavanje off-shore poreznih crnih rupa).

Drugi je problem taj, da uza sav razvoj, trgovinu koja može donijeti koristi svima, suma suficita i deficita u odnosima među nacionalnim gospodarstvima uvijek je nula. Problem je za one koji dulje vrijeme imaju suficit – što da rade s tim novcem? Može ga ulagati u druga nacionalna gospodarstva; ali, ako ovi ne ostvar suficit (a to je vrlo teško protiv onih koji su najbolji), kako da dugove vrate? Dužničke krize neminovno će se stalno ponovno javljati. Tekst iz veljače 2015.: Grčka i Njemačka – dve strane istog novčića?

Globalni kapitalizam i dalje pokazuje sposobnost da potiče revolucionarne promjene, kojoj su se Merx i Engels divili prije 170 godina. Tehnološke revolucije danas su usmjerene ka ostvarivanju ekologističkih načela (naročito politikama suzbijanja klimatskih promjena), ali i bitno poticane nužnošću da se profiti ponovo investiraju – antiekologistički mehanizam da se mora trčati, da bi se ostalo na mjestu. A moćnici uvijek mogu, na brojne netržišne naćine, osiguravati svoje interese. Živimo permanentnu revoluciju, ali i permanentnu krizu.

Članak iz srpnja 2015.: Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti

Također o kineskoj prijelomnoj točki, kolovoz 2013.: Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji?

Prikaz članka koji je objavljen u njemačkom tjedniku Spiegel, prosinac 2013.: Klimatska zamka: nužna je alternativa kapitalizmu

Članak iz listopada 2013.: Kakav će biti svijet 2100.? Što očekivati – i što činiti?

Objavljeno u ekonomija, međunarodna politika, postkapitalizam | Ostavi komentar

Tajvan prestaje koristiti nuklearnu energiju do 2025.

Ministar ekonomije Tajlanda Lee Ših-guang, nekoliko dana nakon što je 20. svibnja preuzeo dužnost, najavio je da će Tajland prekinuti korištenje nuklearne energije 2025. g..

Tajvan je sedma zemlja na svijetu i prva van Europe koja je donijela odluku o istupanju iz nuklearne energije. Ranije su to učinile Austrija i Italija, a aktualno su odluke o prestanku korištenja nuklearne eneergije na snazi u Njemačkoj (do 2022.), Španjolskoj i Belgiji (do 2025.) te Švicarskoj (do 2034.).

Promjena vladajuće stranke nakon 70 godina

Tajvan (glavni grad, Taipei)Ovo je jedna od prvih potvrđenih velikih promjena, nakon revolucionarne promjene koju su donijeli predsjednički i parlamentarni izbori 16. siječnja o.g.. Nakon gotovo 70 godina, vlast na otoku, koji se službeno još uvijek naziva “Republika Kina”, izgubila je stranka Kuomintang (KMT).

Nova predsjednica postala je Tsai Ing-uen (pinjin: Tsai Ing-wen) iz Demokratske progresivne stranke (DPP). Pobjedila je vrlo uvjerljivo, s 56% glasova.

DPP je također pobijedila na parlamentarnim izborima s 44% glasova i osvojila 68 mandata od 113 u Zakonodavnoj skupštini. Povećali su broj mandata za 28, a KMT je pao sa 64 na 35 mandata.

Prvi slobodni izbori na Tajvanu bili su održani 1987.. Iako je kandidat DPP ranije, 2000. g, pobijedio na predsjedničkim izborima, Kuomintang je stalno imao parlamentarnu većinu, pa nije dolazilo do stvarne promjene u strukturi vlasti.

Nesigurni odnosi s kontinentalnom Kinom

Iako je KMT kineska stranka koja je 1949. godine poražena u građanskom ratu protiv komunista i održala se samo na otoku, u proteklih osam godina približavala se Narodnoj Republici Kini (koja otok smatra dijelom kineske teritorije). Početkom studenoga 2015. u Singapuru su se prvi put od raskola sastali šefovi država, predsjednik Republike Kine Ma Jing-đeou i Narodne Republike Kine Si Đinpeng. Pobjeda DPP uvelike je posljedica nepovjerenja javnosti prema toj strategiji.

Promjena vlasti bi moglo dovesti do novih napetosti. Narodna Republika Kina je u tijeku predizborne kampanje jasno izrazila averziju prema DPP. Zajednički gospodarski interesi mogli bi prevladati, tako da obje strane ublaže antagonizam i nastave ekonomsku suradnju.

Antinuklearni pokret, energetski zaokret i osam reaktora

Napuštanje nuklearne energije i tajvanska verzija Energetskog zaokreta (Energiewende) bili su među bitnim predizbornim obećanjima DPP. Tsai Ing-uen, nekada potpredsjednica vlade, koja je doktorirala ekonomiju na London School of Economics, u odgovoru na zahtjeve rastućeg antinuklearnog pokreta najavljivala je “nenuklearnu domovinu” do 2025..

Tajvan ima tri nuklearne centrale sa šest operativnih reaktora, priključenih na mrežu između 1978. i 1985. g. Sve imaju licencu za rad od 40 godina, a po ovoj odluci bit će odbačeni zahtjevi za produljenje radnog vijeka. Dakle, svi reaktori bi trebali biti isključeni između 2018. i 2025..

Gradnja ćetvrte NE, s dva reaktora po 1.300 MW, bila je započeta prije više od 20 godina. Bila je pred završetkom u ožujku 2011. kad se dogodila katastrofa u Fukušimi. Pod pritiskom prosvjeda javnosti, radovi su bili zaustavljeni.

Gusta naseljenost, minimum resursa, velika potrošnja energije

Tajvan je vrlo gusto napučen otok, površinom manji od Hrvatske (36.000 km²), s 23 milijuna stanovnika (649/km² – osam puta više od Hrvatske, triput više od Njemačke). Prošao je kroz razdoblje ubrzane industrijalizacije i modernizacije, što je uključivalo i brzi rast potrošnje električne energije. Ima vrlo malo domaćih izvora energije.

U razdoblju 1992.-2012. osmerostruko je porastao uvoz ukapljenog prirodnoga plina, koji se koristi ponajviše u termoelektranama. Proizvodnja električne energije u tom dvadesetgodištu rasla je 4,4% godišnje i dosegla je 2012. godine 10.424 kWh po stanovniku, što je više od Japana i velike većine industrijaliziranih zemalja.

Najviše se dobiva iz ugljena (38%), zatim iz plina (31%), nuklearke daju oko 19%, hidroelektrane samo 1,5% te sunce i vjetar 4,5%. Na Tajvanu se nalazi najveća svjetska termoelektrana na ugljen Taichung, snage 5.500 MW.

Solarna energija i prirodni plin

Tajvan 2Protivnici napuštanja nuklearne energije tvrde da će njihovo gašenje dovesti do povećanja cijene električne energije, usporenog ekonomskog rasta i povećane emisije ugljičnoga dioksida.

Ministar je najavio da će vlada ubrzati gradnju dodatnih skladišnih kapaciteta za prirodni plin, te graditi nove plinske termoelektrane. Gradit će se i elektrane na obnovljive izvore, koje bi do 2025. trebale osigurati 20% potrebne električne energije.

Ministar je rekao da tajlandska IT industrija ima dovoljno znanja potrebnih za gradnju solarnih elektrana. Ima i raspoloživog kapitala, te nedostaju jedino postrojenja za proizvodnju fotonaponskih modula. Tajvan je već glavni svjetski proizvođač solarnih ćelija, u čemu njegova industrija intenzivno surađuje s Narodnom republikom Kinom.

Tajvanske kompanije intenzivno surađuju s japanskim i indijskim u velikim ulaganjima u Indiji, koja planira gradnju 100 GW solarnih do 2022.. Kina i Japan također su velika tržišta.

Državno Vijeće za poljoprivredu (COA) posjeduje 10.000 hektara zemljišta koje može biti iskorišteno za solarne farme.

Krucijalni problem preokreta: postindustrijsko društvo, četvrta inustrijska revolucija

Spomenuli smo gore da Tajvan danas ima veću pogrošnju električne energije od gotovo svih visokoindustrijaliziranih zemalja. Na gusto napučenom otoku, uz minimum domaćih izvora, to neminovno izaziva dileme kad se razmišlja dugoročno. O tim krucijalnim problemima pisali smo prošle godine, uspoređujući Njemačku i Južnu Koreju.

Njemačka i Južna Koreja: nuklearna energija, postindustrijsko društvo, promjena paradigme (20. lipnja 2015.).

Ekologizam nas tjera na cjelovito razmatranje ne samo energetike, nego i tehnologije, ekonomije, društva. Hoće li Južna Koreja i Tajvan slijediti najrazvijenije (nekadašnja “Trilaterala”: SAD, Japan, EU15+EFTA) u transformaciju u post-industrijsko i post-moderno društvo (ali i društvo “četvrte industrijske revolucije”!), ili će ostati vezani uz istu, “modernu”, “industrijsku” paradigmu, u čemu su bili tako spektakularno uspješni?

Zaokret je započet i u komunističko Kini (vidi članke Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti iz srpnja 2015. i Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji? iz kolovoza 2013.)

Scenaraiji energetske budućnosti

Na Tajvanu, naravno, postoje ljudi koji se bave takvim razmatranjima. Razmatraju se scenariji energetskog razvoja do 2050., kao što rade i druge naprednije zemlje u svijetu (naravno, ne i Hrvatska).

Važna institucija je Industrial Tehcnology Research Institute (ITRI), koji od 1973. radi na »transformaciji Tajvanskog gospodarstva od radno-intenzivnih ka visokotehnološkim industrijama«. U suradnji s Ministarstvom enerije i klimatskih promjena Velike Britanije, razvili su Taiwan 2050 Calculator, alat za kvantifikaciju scenarija energetskog razvoja.

Rad Taiwan’s 2050 low carbon development roadmap: An evaluation with the MARKAL model, objavljen u časopisu Renewable and Sustainable Energy Reviews rujna 2015, razmatra razne scenarije i izazove za smanjivanje emisija stakleničkih plinova, korištenjem tehnoloških i poreznih mjera. U raznim scenarijima (MARKAL model; naziv je kombinacija od “Market” i “Allocation”), emisije godine 2050. bile bi smanjene za 50% do 100% u odnosu na 2000., odnosno za 79% do 89% u odnosu na BAU scenario.

Ranija studija (objavljena 2011.) The long-term forecast of Taiwan’s energy supply and demand: LEAP model application koristi model LEAP (Long-range Energy Alternatives Planning System) za predviđanje i uspoređivanje mogućih razvoja potražnje i ponude energije, te emisija stakleničkih plinova.

Ovakvi modeli, koji objedinjuju brojne čimbenike te promatraju razvoj kroz više desetljeća, bitni su za razumijevanje osnovnog ekološko-ekonomskog postulata: iz kojih ćemo izvora dobivati energiju je vrlo važno pitanje, ali još je važnije koliko nam je energije potrebno, da bismo zadovoljili svoje potrebe. To vrijedi za svijet u cjelini, kao i za pojedine zemlje. Treba promatrati cjelovito i dugoročno.

Objavljeno u energetika, Futurologija, nuklearna energija | Označeno sa , , | Ostavi komentar

O mogućim alternativama neoliberalnom kapitalizmu

“Socijalizam za bogate, kapitalizam za siromašne” nije demagoška parola. Kad jednom uđete u kronistički vrh globalizirane ekonomije, među najviše direktore velikih kompanija, više ne možete izgubiti. Kako pak pokazuje citat na slici desno, to također nije bitno nova pojava. Ali je danas jača, nego prije 50 godina.

The Third Way: Share-The-Gains Capitalism

Martin L King - Socialism fo the richNedavno objelodanjeni primjer: Marissa Mayer je CEO kompanije Yahoo. Kompanija je tijekom 2015. izgubila trećinu vrijednosti na burzi. Godine 2014. ostvarila je dobit od 7,5 milijardi USD, a 2015. gubitak od 4,4 milijarde. Usprok tome, Mayer je za svoj rad i zasluge dobila 36 milijuna USD. Čak i ako dobije otkaz, bit će joj plaćena otpremnina od 54,9 milijuna USD.

Davno je J. K. Galbraith pisao o tome kako se propadanjem obiteljskih poduzeća i uzdizanjem poduzeća koja imaju velik broj dioničara osamostaljuje klasa najviših menadžera. Najveće udjele u Yahoo imaju veliki mirovinski i drugi fondovi, čiji menadžeri ne žele dizati prašinu jer i sami imaju slične ugovore. Milijuni malih ulagača nemaju efektivno pravo glasa.

Ostatak SAD, piše Robert Reich, živi u bezobzirnom (cuttthroat) hiper-kapitalizmu.

Ipak, i unutar današnjeg kapitalizma mogući su drugačiji modeli. Jedan primjer je Hamdi Ulukaya, rođen u Turskoj, koji je osnivač i CEO kompanije Chobani, koja proizvodi “grčki jogurt”. On je svim zaposlenicima dao udio u dobiti. Tvrtka je još uvijek njegovo osobno vlasništvo i nije na burzi, pa to može lako napraviti.

Reich kaže da to nije milosrđe, nego racionalna poslovna odluka. Istraživanja pokazuju da kompanije koje su barem dijelom, ili većinski, u vlasništvu radnika, posluju bolje od prosjeka.

Apple je prošlog listopada odlučio da će udio u dobiti dati ne samo direktorima i inženjerima, nego i radnicima koji rade na satnicu. Ponovo oživljuju “Employee stock ownership plans”. Reich smatra da tu postoji model koji naziva “share-the-gains capitalism for everyone”.

Velika većina američkih kompanija ipak i dalje slijedi hiper-kapitalistički model po kojem su radnici trošak, a ne partneri u uspjehu. velik dio razloga je u tome što Wall Street gleda s nepovjerenjem na takvu suradnju. Financijski kapitalisti ostaju opsjednuti kratkoročnom vrijednosti dionica.

Objavljeno u Društvo, ekonomija, postkapitalizam | Ostavi komentar

Cvjetni trg: podsjećanje na prvi otpor uništavanju, 1995. godine

Portal index.hr objavio je jučer članak Gdje je nestala čarolija? Stara fotografija cvjetnog trga postala hit na facebooku. Fotografija prikazuje Cvjetni trg u Zagrebu, sa stablima javora koja su posječena 1995. godine. Tim povodom, vrijedi se prisjetiti da je prije velike građanske akcije za obranu Cvjetnog trga i Varšavske ulice 2007.-2012. bio organiziran masovni građanski prosvjed, protiv tog prvog “modernističkog” preuređenja, koje je uvelike devastiralo nekadašnji osobiti štimung.

U nastavku prenosim moj prikaz toga zbivanja, u radu objavljenom 2014..

Cvjetni trg nekad

Najvažnija akcija, koje je Zelena akcija pokrenula potaknuta žalbama koje su dolazile na Zeleni telefon, kao i medijskim napisima, bila je usmjerena za zaštitu Trga Petra Preradovića (Cvjetni trg). U proljeće 1995. započelo je preuređenje trga, koje je uvelike narušilo njegovu osobitu ambijentalnu vrijednost. »Najveća katastrofa dogodila se na Cvjetnom trgu«, zapisao je urbanist Mladen Škreblin, opisujući promašaje “hrvatske državotvorne arhitekture”. Povod za prosvjed bila je namjera da se posjeku stabla javora, koja su se na trgu nalazila, jer su svojom bujnošću smetala “modernim” arhitektonskim zamislima. Više biologa i šumara potvrdilo je da je laž da su stabla bolesna. Akcija je bila organizirana skromno, kao i nekoliko prethodnih tih godina, koje su ostale na simboličkom nivou, ali je mobilizirala masovnu javnu podršku.

Aktivisti su 21. svibnja 1995. stabla omotali bijelim papirom i postavili štandove na kojima su dijelili letke i prikupljali potpise na peticiju protiv sječe. Reakcija građana bila je neočekivano snažna; čekali su u redovima da peticiju potpišu i ostavljali brojeve telefona za kontakt, spremni da i fizički brane omiljeni trg. Potpisivale su brojne poznate javne osobe, od znanstvenika do sudionica izbora za izbor Queen of Croatia. U jednom danu prikupljeno je 3.500 potpisa, a ukupno u tri dana 8.346. Već 23. svibnja komisija, koju su osnovali Gradsko poglavarstvo, Gradski zavod za zaštitu spomenika i poduzeće “Zrinjevac” donosi odluku da se projekt revidira projekt revidira i stabla sačuvaju, te da trebaju biti zaštićena za vrijeme radova.

Izgledalo je da je građanska inicijativa odnijela pobjedu. Iznenada dolazi do preokreta. Komisija je donijela odluku da su stabla javora ipak u lošem stanju i da ih treba srušiti, i rušenje je započelo doslovce tijekom noći, 20.-21. kolovoza 1995.. Sve je bilo gotovo prije nego što je itko mogao reagirati.

Postojao je socijalnopsihološki čimbenik, na koji su gradske vlasti s pravom računale: u atmosferi općenacionalnog oduševljenja nakon oslobodilačke operacije “Oluja”, bilo je nemoguće organizirati prosvjed. Prekršeno obećanje prošlo je bez posljedica, ali je vjerovatno utjecalo na to da HDZ izgubi izbore za gradsku skupštinu 29. listopada 1995..[1]

Nažalost, čak i prosvjedi koji su započeli 2007. protiv plana definitivnog devastiranja trga, iako su trajali pet godina, ostali su tek “ad-hoc” događaj, koji nije rezultirao u trajnom jačanju ukorijenjenosti ekoloških i urbanokulturnih aktivističkih grupa u narodu i jačanjem građanske samosvijesti. Bilo je važno dok je trajalo, a onda je isčezlo bez traga. Kad su u svibnju 2013. održani lokalni izbori, to uopće nije bila tema koja se spominjala. Zašto je to tako, ne ulazim ovdje, iako ima i o tome u citiranom radu.

Pobjedila je logika kapitala, kojoj je novinar Jozo Renić u tjedniku Zagreb.hr, koji se dijelio besplatno i slavio delanje tadašnjeg i sadašnjeg gradonačelnika Zagreba, oduševljeno popratio riječima da je dobro da privatnici imaju i svoju vojsku. To sam bio prenio 3. studenoga 2010., a original više nije dostupan na Svemrežju.

Htjelo se promijeniti zagrebačku vizuru dobivanjem novog vrijednog prostora, širokog 24 i visokog 16 metara. Iznad svega toga, doduše, bit će spavaonice bogataša, 45 apartmana, Zagrebački kristali, a dolje pod zemljom njihove garaže i parkirna mjesta. Ta kombinacija privatnog i javnog prostora u današnje je vrijeme neminovna (…) Horvatinčićeva privatna vojska, njegovi zaštitari koji su ga čuvali na vrućem tlu Cvjetnog trga, pomalo simboliziraju neko novo vrijeme, neki novi poduzetnički otpor, kakav se nije mogao voditi šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća

Isti duh, da demokracija znači slijediti Zlatno pravilo: “Tko ima zlato, određuje pravila!” (a tko ima novaca da plati, može imati i privatnu vojsku) i dalje neometano buja, pobjeđuje i vlada Hrvatskom. U ožujku 2014, kad je sve bilo gotovo, Denis Kuljiš je bijesno zapisao da su protiv demokracije “feudalci i revolucionari”, što je oduševljeno prenio moj tadašnji fb prijatelj (kasnije me je otkantao) Davor Huić, slobodnotržišni fundamentalist, koji se danas fino uhljebio kao savjetnik aktualnog predsjednika hrvatske vlade. O tome sam pisao 26. ožujka 2014. u članku “Sloboda za ljude ili sloboda za novac?.

Ono što su Bandić i Horvatinčić učinili,KJTV je ruglo i negacija LIBERALNE pozicije – ako bi ona ipak trebala uključiti nešto više osim “sva prava svakom pojedincu koji može platit!”. (…)

Samo nekoliko mjeseci nakon toga, dolazi jedan razvojnik (developer) i kaže gradonačelniku »Čuj kume, imam ti ja super ideju za to što Zagrebu treba: još jedan trgovački centar! Samo za to treba razoriti strukturu jednog bloka. Daj sredi da tvoji u Gradskoj skupštini to izglasaju.« I to je bilo provedeno, iako ne bez otpora. (…)

Smatrati da je takva vrsta i način utjecaja iz “građanskog društva” na javnu vlast (interes privatnika da zaradi lovu + crony veze) u redu, da je to “liberalno” i “demokratski”, a ono što smo mi kao društveni pokret činili (interes desetina tisuća, koji su se na ovaj ili onaj način aktivirali + javno djelovanje) da je loše, vrsta je “liberalne pozicije” (“slobodarstva”) koju ne mogu ni malo poštovati.

No eto, na kraju, narod to podržava i to želi. Građanski prosvjedi beznadežni su, kao što su u feudalizmu bili oni seljački. Privatne vojske pobjeđuju, a narod to prihvaća.

_______________________

1. Zoran Oštrić: “Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.)”, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=199463

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, politika, urbanizam | Označeno sa | Ostavi komentar

Tesla Motors: u deset godina, od 500 do 500.000 prodanih električnih automobila godišnje

Elon Musk, vlasnik kompanije Tesla Motors, objavio je jučer na twitteru da su dobili 276.000 narudžbi za električni automobil “Model 3”. Predstavljen je 31. ožujka navečer (po kalifornijskom vremenu), a isporuke će početi krajem iduće godine. Osnovna cijena je 35.000 USD (s dodacima, projektirano je da će prosječna cijena biti oko 42.000); naručitelji uplaćuju depozit od 1.000 USD.

Tesla Model 3 16-03-31Kupci električnih vozila iz SAD mogu računati na federalnu subvenciju od 7.500 USD. Ona međutim ističe kad proizvođač proizvede 200.000 vozila. Tesla Motors će tu granicu vjerojatno prijeći tijekom iduće godine prodajući Model S i Model X, još prije nego što započne proizvodnju modela 3.

Dionice Tesla Motorsa na burzama su u veljači bili na minimalnoj vrijednosti u 12 mjeseci, a otad su, u očekivanju i nakon predstavljanja novog modela, porasle za 60%.

Kompanija Tesla Motors krenula je godine 2008. s modelom “Tesla Roadster”, prvim posve električnim sportskim automobilom. Bio je prvi model s litij-ionskim baterijama. S jednim punjenjem može preći 393 km, a ubrzava od 0 do 90 km/h za 3,7 do 3,9 sekundi (po podacima U.S. EPA). Pojavili su se na tržištu nakon četiri godine priprema i jedva izbjegnutog bankrota. Prodavali su prvo nekoliko desetaka, zatim nekoliko stotina primjeraka godišnje, uz osnovnu cijenu od 109.000 USD. Do kraja 2012., prodano je 2.450 primjeraka u 31 zemlji.

Elon Musk, vizionar i strateg koji je došao na čelo Tesla Motors početkom 2004., koji je istovremeno karizmatičan, odličan kominikator i medijski manipulator (posljednja oznaka nije negativna!), postigao je da kupnja tog modela bude stvar prestiža za elitu koja je to mogla platiti, i kojoj je pristao prodati svoj model. Među kupcima su bili slavni glumci, poznati političari, bivši direktor CIA-e isl..

Istovremeno, njegovi nastupi potakli su stvaranje pravog društvenog pokreta odozdo: mnoštva oduševljenih sljedbenika koji prihvaćaju i promoviraju njegovu viziju i konkretne poteze.

Zaradom od tih ekskluzivnih prodaja, financiran je razvoj Modela S (Sedan). Od predstavljanja sredinom 2012. do kraja 2015. prodano je 100.000 primjeraka, te je 2013. g. kompanija prvi put zabilježila profit.

Od prodaje Modela S, financiran je razvoj Modela 3, kojim od tržišne niše zakoračuju ka masovnosti. Planiraju da će do 2020. postići godišnju prodaju od 500.000 primjeraka.

Tesla EVS- tri generacijeBrian Johnston, analitičar u Barclay’s Johnston, rekao je da bi ovaj događaj mogao značiti početak globalnog zaokreta od automobila s motorom unutarnjim sagorijevanjem ka električnim. “Tesla je ponovo promijenio pravila igre”, rekla je Andrea James, potpredsjednica Dougherty & Co. Počinje bitka za dominaciju na budućem globalnom tržištu “Auto 2.0.”.

Postoje i drugačije reakcije. “Australian Financial Review” je predstavljanje Modela 3 podrugljivo komentirala, da je ličila na okupljanje ekoloških zanesenjaka (“an environmental revival meeting”).

Giles Parkinson, komentator austalijskog sajta reneweconomy.com, kaže da je njima još uvijek teško prihvatiti da neki poslovni čovjek čak i spomene klimatske promjene i moralne obaveze (što Musk uvijek spominje, ne zaboravljajući ipak i zarađivanje novca).

Uz ostale čimbenike, značajnu ulogu u razvoju ka “Auto 2.0.” imaju napori kine da smanji zagađivanje zraka u gradovima. Kineska multinacionalna kompanija BYD (“Build Your Dreems”) prošle godine je prodala 150.000 električnih vozila, što je trostruko više nego 2014., a očekuju da će tijekom slijedeće tri godine svake godine udvostručiti prodaju.

Indijski ministar prometa rekao je prošlog tjedna da želi da svi automobili u Indiji budu električni do 2030. g.. Norveška planira to ostvariti do 2025, a Nizozemska je najavila da će od 2025. zabraniti prodaju automobila koji koriste naftne derivate.

Saudijska Arabija najavila je osnivanje fonda (sovereign wealth fund) od dva bilijuna (dvije tisuće milijardi) USD, pripremajući se za svijet nakon nafte.

Analitičari iz Morgan Stanley ukazuju da, prema Muskovom poslovnom “master planu” kojeg možemo isčitati iz njegovih objava, sam volumen prodaje nije od primarne važnosti. Njegova vizija uključuje cjelovitu mrežu električnog prevoza, u kojoj će se prihodi ostvarivati prvenstveno kroz prodaju pređenih kilometara, a ne vozila. Zato kompanija intenzivno ulaže u mrežu postaja za napajanje, veliku tvornicu baterija (Gigafactory) i servisne radionice. (Također, da bi povećala tržište za baterije, proizvodi sustav za kućanstvo “Power Wall”, koji se obično povezuje sa krovnim solarnim sustavom).

Postavljaju se pitanja hoće li Tesla biti u stanju ostvariti dovoljno veliku proizvodnju da zadovolji potražnju, te kako će to utjecati na proizvodnju i prodaju Modela S. Musk je najavio mogućnost gradnje nove tvornice u Europi.

Johnston smatra da je zaokret od motora s unutrašnjim sagorijevanjem ka električnom motoru svakako započeo i da ne ovisi više samo o Tesli; Internet nije umro iako su neke od pionirskih tvrtki tako spektakularno propale krajem 1990-ih. Musk je već postigao da električni automobili postanu privlačan proizvod za potrošače, kao što je Apple učinio s laptopom i iPhoneom. Kad je prije osam godina krenuo s Roadsterom, električni azutomobili su izgledali kao nešto korisno samo za golf igrališta i fanatike samogradnje (DIY community).

Model S je jučer, u trci na tri kilometra organiziranoj na jednom aerodromu u Melbourneu (Australija), pobijedio avion Quantas Boeing 737-800 (od početka rulanja do polijetanja). To naravno nije bila borba za prestiž, nego promotivna objava suradnje Tesle i australijske nacionalne aviokompanije.

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, elektrika, promet | Ostavi komentar