Koliko će ljudi biti na Zemlji 2100. i kako će živjeti?

Objavljena je nova, zanimljiva studija s projekcijama broja stanovnika u svijetu do 2100. g., koja procjenjuje kako će na natalitet i mortalitet utjecati dostizanje ciljeva razvoja, koje je postavila OUN. (Science Daily, 29. studenoga 2016.: Sustainable Development Goals lead to lower population growth)

world-population-projections-2015-2100Stope rasta stanovnika u skoro svim zemljama svijeta opadale su tijekom proteklih desetljeća, a u nekim su zemljama i negativne. Opada natalitet, iako očekivana duljina života skoro svuda raste.

To je generalno gledano dobro, jer broj ljudi na svijetu mora biti na nekom razumnom nivou, da bi bilo šanse svima osigurati dostojan život bez ekološke katastrofe.

Ekonomski rast, prelaz većine stanovnika sa sela u gradove i obrazovanje žena najviše pridonose smanjivanju stope nataliteta, pokazale su prethodne studije. Iako je lako biti ciničan, gledajući medije koji mnogo više objavljuju loše vijesti, napori Organizacije ujedinjenih nacija (Milenijski ciljevi) i drugih imaju rezultata.

Ova studija pokazuje da bi dostizanje globalnih ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals, SDGs), koje je postavio UN prošle godine za 2030., dovela do vrška broja stanovnika na Zemlji oko 2060. g., te bi se nakon toga smanjivao te iznosilo između 8,2 i 8,7 milijardi do 2100. to je manje nego u dosadašnjim projekcijama.

SDGs uključuju 17 općih ciljeva (goals) sa 169 posebnih ciljeva (targets), sa svrhom suzbijanja siromaštva, smanjivanja nejednakosti i odnosa prema klimatskim promjenama. Broj stanovnika se ne spominje među ciljevima, ali mnogi misle da je to odlučujući čimbenik za globalne promjene okoliša i buduću dobrobit ljudi, kaže jedan od autora studije.

Ključni čimbenici su učinak obrazovanja žena u zemljama u rzavoju i zdravstvo, koje uključuje opći pristup sredstvima reproduktivnog zdravlja. To vodi do smanjenja fertiliteta. Naravno, dostizanje SDG će dovesti i do smanjivanja mortaliteta.

Probabilističke studije koje je UN napravio 2015. projecirale su svjetsko stanovništvo 2100. g., s intervalom pouzdanosti od 95%, između 9,5 i 13 milijardi.

Prethodni tekstovi povezani s tematikom globalnoga stanovništva na ovom blogu:

Kako dugoročno održivo hraniti devet milijardi ljudi?, 24. kolovoza 2013.

Kakav će biti svijet 2100.? Što očekivati – i što činiti?, 25. listopada 2013.

Ekologistički pesimizam vs tehnologistički optimizam, 1973.-2013., 21. rujna 2013.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Vijesti o nuklearnoj energiji: Švicarska, Vijetnam, Armenija, Francuska, SAD, Tajvan, Kenija, Japan

Donosimo pregled vijesti o nuklearnoj energiji s raznih strana svijeta. Novosti tijekom posljednjih mjesec dana.

Švicarci na referendumu odbili skraćivanje roka rada nuklearnih elektrana

nuklearna-elektrana-u-svicarskojSwitzerland votes against strict timetable for nuclear power phaseout

Švicarski glasači su u nedjelju 27. siječnja na referendumu. većinom od 55%, odbili prijedlog o skraćivanju roka zatvaranja postojećih nuklearnih reaktora. (O situaciji i o švicarskoj energetskoj strategiji do 2050., koja je sada na javnoj raspravi, vidi članak na blogu od 17. studenoga.)

Aktualni plan predviđa da se neće graditi novi reaktori, a stari mogu raditi dok su zadovoljavajuće sigurni. Rok nije striktno definiran, ali računa se na 50 godina, po čemu bi posljednji od pet postojećih reaktora prestao raditi 2034.. Načelno je moguće produljenje na 60 godina.

Na referendumu se glasalo o prijedlogu Zelene stranke da se rok rada skrati na 45 godina. BBC komentira odbijanje prijedloga: »Švicarski glasački u pravilu slijede savjete svoje vlade i poslovnih lidera. Iako mnogi Švicarci brinu o sigurnosti svojih starih nuklearnih elektrana, strahovi da bi brz ozatvaranje moglo izazvati manjkove energije i čak prekide opskrbe pokazali su se jačima.«

Kao što smo pisali prije dva tjedna, potpuno istupanje iz nuklearne energije nije upitno. Švicarska također planira radikalno smanjivanje ukupne potrošnje energije (za 50% do 2050. g.), zatvaranje svih termoelektrana na ugljen i brzi rast obovljivih.

Vijetnam odustaje od gradnje nuklearnih elektrana

Nacionalna skupština Vijetnama 22. studenoga je donijela definitivnu odluku o odustajanju od gradnje dvije nuklearne elektrane. O energetskoj situaciji i strategiji, ali i o ekonomiji Vijetnama članak na blogu 15. studenoga: Energetska strategija Vijetnama: bez nuklearki, umjeren rast obnovljivih.
Na mrežnom sjedištu “National English Langue Daily” objavjen je zanimljiv komentar Nuclear production’s out, what about consumption . Autor, Thu Van, piše sa stajališta ekološke ekonomije.
Vijetnam je na nedavno završenoj konferenciji UN u Marakešu potpisao da će nastojati 100% električne energije dobivati iz obnovljivih izvora “as rapidly as possible” u razdoblju između 2030. i 2050.. Za njihov razvoj raspoloživa su i znatna financijska sredstva na globalnom financijskom tržištu.

Međutim, kaže Thu Van, drugi ključan problem je projekcija potrošnje. Spomenuli smo u spomenutom našem članku na blogu, da bi predviđenim brizim tempom rasta do 2030. Vijetnam premašio današnju potrošnju električne energije po stanovniku Kine i Hrvatske. Već je vidljiva budućnost, u kojoj neće trebati misliti naprosto o povećanju potrošnje, da svim stanovnicima budu dostupne elementarne udobnosti modernoga života, nego i o zaustavljanju rasta.

Javnost se generaln slaže, piše Thu Van, da je odustajanje od vezanja golemih sredstava u taj poduhvat pametna odluka, osobito u kontekstu postojanje jeftinijih i sigurnijih opcija obnovljive energije. Novac se također može usmjeriti na hitnije infrastrukturne potrebe.

Aktualni planovi uključuju snažno oslanjanje na ugljen. TE na uglje s jeftine, ali stvaraju velike količine krutog i plinovitog otpcda.

U svibnju ove godine, Jim Yong Kim iz Svjetske banke rekao je na konferenciji u Vašingtonu da ako Vijetnam ustraje na gradnji novih 40 GW TE na ugljen, te i drugi u regiji južne i jugoistočne azije idu istim putem, to može biti razorno za planet.

Zemlje širom svijeta okreću se obnovljivim izvorima i to je neizbježan trend. Australija, koja ima četvrte najveće rezerve ugljena na svijetu, proizvodnja u kopnenim vjetroelektranama je 2013. bila za 14% jeftinija nego u TE na ugljen i 18% nego u TE na plin.

Vijetnam ima vrlo veliki otencijal solarne energije, s 2000-2500 sunčanih sti godišnje, a također i energije vjetra, s procjenjenim potencijamo 513 GW.

Međunarodne agencija (Svjetska banka Azijska razvojna banka idr.), kao i mnogi privatni investitori, obežavaju rastuće investicije u obnovljivu energiju. Zato je alternativa očita.

Ali, piše Thu Van, najteža odluka se ne odnosi na izvore, nego na potrošnju. Potrošnja se mora ograničiti. To su čimbenci koji će odlučivati ne samo o budućnosti Vijetnama, nego i nešeg planeta.

Armenija protiv zatvaranja nuklearke

nuklearna-elektrana-u-armenijiJavnost u Armeniji protiv je zatvaranja jedinog aktivnog nuklearnog reaktora, usprkos brigama za sigurnost.

Elektrana “Armenija” (poznata i kao “Mestamor”, po obližnjem gradu) je sagrađena 1980., s dva reaktora manje snage, sovjetskog tipa VVER-440/230. Zatvoreni su nakon razornog zemljotresa 1989..

To područje spada među seizmički najaktivnija u svijetu. Potres je bio 7. prosinca 1988., poginulo je 25.000 ljudi a 500.000 ostalo bez domova. Epicentar je bio 100 km od Metsamora i elektrana nije pretrpjela štetu, ali je ubrzo nakon toga zatvorena, zbog zabrinutosti za slučaj ponovnog potresa.

Dok je elektana bila isključena, Armenija je trpjela strašnu nestašicu električne energije. Ponekad je struje bilo samo jedan sat dnevno, ili je danima nije bilo uopće.

Samo jedan reaktor (“Armenija 2”) je ponovo pokrenut 1995., te je i danas u funkciji, radeći s 92% nominalne snage (376 MW), te pokriva 30% armenske potrošnje električne energije (2,3 milijarde od 8 milijardi kWh). Nuklearno gorivo osigurava Rusija. IAEA kaže da je nakon otvaranja provedeno 1.400 mjera poboljšanja sigurnosti.

Planirana je gradnja novog reaktora, znatno veće snage, 1060 MW. Međutim, završetak gradnje očekuje se tek 2026.; po prvobitnom planu, ove godine je elektrana, koju će graditi ruski Atomstroyexport, trebala već biti završena.

Zato je odlučeno uložiti u produljenje radnog vijeka starog reaktora do 2026.. Za to će biti potrebno ulaganje 300 milijuna USD. Siromašna država to može ostvariti jedino uz pomoć Rusije, koja je ponudila donaciju od 30 milijuna USD i ostatak kao kredit, na 15 godina s tri posto kamata.

Europska unija, SAD i Turska (do granice s Turskom je 16 km) izražavaju zabinutost zbog sigurnosnih razloga. Godine 2012. Europska unija je provela “stress tests”, istovremeno s reaktorima u Europi. Godine 2011. ‘National Geografic’ je objavio članak Is Armenia’s Nuclear Plant the World’s Most Dangerous?.

Armenci i drugi predstavnici nuklearne industrije (Rusija, Japan) kažu da je rashladni sustav kod ovih reaktora bolji od zapadnih. Međutim, ne postoji čvrsta reaktorska zgrada, koja bi u slučaju velike nesreće mogla zadržati svu ili većinu radioaktivnosti. Svi reaktori ovog tipa u Rusiji su zatvoreni.

Armenija ima vrlo malu potrošnju električne energije, oko 2.400 kwh/stan/god.. Najveći dio potrebne primarne energije daje prirodni plin, koji kupuju od Rusije. Azerbajdžan na istoku i Turska na zapadu i danas drže blokadu na granicama s Armenijom, presjecajući većinu pravaca za naftu i prirodni plin. Plinovod koji doprema prirodni plin iz Rusije sagrađen je 1993., ali su isporuke često bile prekidane zbog sabotaža, za vrijeme oružanih sukoba u Gruziji.

Energetska strategija Francuske do 2023.

Francusko Ministarstvo okoliša, energije i mora objavilo je energetsku strategiju (“Programmation Pluriannuelle pour l’Energie”, PPE) za godine 2018.-2023. (vidi i članak na francuskoj enciklopediji).

Strategija je donesena u skladu sa “Zakonom o energetskoj tranziciji prema zelenom rastu” (La loi relative à la transition énergétique pour la croissance verte), donesenom u kolovozu 2015., koji postavlja energetske i klimatske ciljeve do 2030. g..

PPE predviđa smanjivanje potrošnje energije za 12% do 2023., a potrošnje fosilnih goriva za čak 22%.

Cilj je povećati izgrađene kapacitete elektrana na obnovljive izvore za više od 70% (tako da dosegnu ukupno između 71 i 78 GW) i toplinskih kapaciteta na obnovljive izvore za 50% (godišnja proizvodnja 19 milijuna tona ekvivalentne nafte). Kapaciteti vjetro i solarnih elektrana će narasti na između 36 i 43 GW (g. 2014. bilo je instalirano 14,7 GW). Iz biomase će se dobivati energija od 13 do 14 milijuna tona ekvivalentne nafte (godine 2014. bilo je 10,7 Mtoe).

U prometu je predviđeno povećanje udjela prirodnoga plina i obnovljive energije. Udio nuklearne energije će biti smanjen. (Vidi članak Francuska energetska tranzicija, 30. lipnja 2014., )

Ekonomske svrhe ovih ciljeva su otvoriti radna mjesta (280.000 “zelenih poslova”), povećati energetsku nezavisnost zemlje, kompetitivnost biznisa i kupovnu snagu (računa se da će se raspoloživi prihodi domaćinstava povećati za 32 milijarde eura)

Francuska sada ima instaliranih 6,7 GW fotonaponskih elektrana, što je oko 150× više od Hrvatske, ali relativno skromno u usporedbi s većinom susjednih država (Njemačka, Italija, Španjolska, pa i UK). Planiraju povećati kapacitete na oko 20 GW 2022. g.. Raspisivat će tendere od po 500 MW.

Broj reaktora u SAD povećan, pa odmah smanjen

Sjedinjene Američke Države su samo tjedan dama imale točno sto operativnih nuklearnih reaktora (pisali smo o tome 21. listopada na facebook strannici).

Ubrzo je broj opet pao na 99, jer je isključena elektrana Fort Calhoun, na obali rijeke Missouri, s jednim reaktorom snage 478 MW, sagrađena 1973.. Komentator forbes.com daje opsežan prikaz i izražava žaljenje zbog te odluke.

Zatvorena je zbog ekonomskih razloga: troškovi su znatno povećani zbog dodatnih ulaganja u sigurnost i saniranja nesreća. S druge strane javlja se konkurencija jeftinog prirodnoga plina i vjetra, koji ima nulte marginalne troškove i državne potpore.

Cijena gradnje bila je samo 200 milijuna ondašnjih USD, a kasnije su ulagane višestruko veće svote u dogradnje. Bila je van pogona skoro tri godine, 2011.-2014., nakon velike poplave i požara.

Za elektroprivrednu kompaniju koja upravlja tim područjem, Omaha Public Power District (OPPD), ozbiljne probleme mogu činiti troškovi dekomisije (razgradnje). Oni su procjenjeni na 1,2 milijardi USD, a u posebnom fondu za tu svrhu sad ima samo trećina te svote. Ranije se planirano da će elektrana raditi do 2033., pa bi se novac skupio u tom periodu.

Tajvan definitivno zatvara nuklearne elektrane

nuklearna-tajvan-prosvjed-2013Tajvanska vlada potvrdila je odluku o napuštanju nuklearne energije do 2025. (o čemu smo pisali na blogu 6. lipnja). Zamijenit će ih solarnim elektranama (20 GW do 2025.) i pučinskim vjetroelektranama (3 GW do 2025.). Uz to ukidaju vertikalno organiziranu monopolnu elektroenergetsku kompaniju (kakva je HEP bio do prije 6-7 godina).

Video o tajvanskom istupu iz nuklearne energije.

Danas obnovljivi pokrivaju 4% potrošnje električne energije, a nuklearne 14%. Planiraju prvi postotak povećati na 20% do 2025..

Kenija planira gradnju nuklearne elektrane

Kenija planira gradnju nuklearne elektrane, snage 1000 MW, koja bi započela 2021. a završila 2027., uz trošak od pet milijardi dolara. To je dio vrlo ambicioznog plana industrijalizacije zemlje do 2030..

Loša i nepouzdana električna mreža veliki je problem za razvoj ekonomije u najvećem gospodarstvu istočne Afrike. Danas ima samo 2.299 MW instalirane snage, uglavnom u hidroelektranama, a dio u dizelskim, vrlo skupim. To planiraju povećati na 6.766 MW do 2020..

Plan je sagraditi 4.000 MW nuklearnih kapaciteta do 2033..

Kenija je potpisala ugovore s Južnom Korejom, Rusijom i Kinom o suradnji na razvoju nuklearne energe tike. Od njih se očekuje i da osiguraju financiranje.

Kenija je političkih prihvatljivo stabilna zemlja, usprkos djelovanju islamskih terorističkih grupa al-Qaida i Al-Shaabab.

Eksperti iz Njemačke i Italije upozorili su kenijsku vladu na probleme visokih troškova i nesigurnosti nuklearne energije. Preporučili su intenzivni razvoj obnovljivih izvora, za koje Kenija ima goleme potencijale.

Izvršni direktor Kenijske uprave za nuklearnu elektriku Collins Juma odgovara da Njemačka i dalje jako ovisi o ugljenu, a Italija uvozi velike količine električne energije iz Francuske, koja se proizvodi u nuklearnim elektranama.

O financiranju kaže: »Imamo fleksibilne financijske opcije, uključujući javno-privatno partnerstvo u kojem će privatni razvojnik [developer] financirati gradnju, graditi je i upravljati kroz određeni period, nakon čega će su prepustiti državi. Očekuju da će cijena biti između 8 i 10 američki hcenti po kilovatsatu, što je jednako geotermalnoj energiji. [Ali je skuplje od solarne.]

O sigurnosti, tvrdi da je nuklearni sektor usporediv sa zrakoplovstvom: šanse za nesreću su vrlo niske. Nesreću u Fukušimi ne računa, jer se nije radilo o tehničkoj greški, nego o prirodnoj katastrofi.

Kenija ima odlične uvjete za razvoj obnovljivih izvora – nove hidroelektrane, geotermalne, solarne i vjetroelektrane (vidi članak na blogu Etiopija i Kenija na početku spektakularnog elektroenergetskog razvoja, 16. listopada 2015.).

Troškovi nesreće u Fukušimi 200 milijardi dolara

Ukupni troškovi nuklearne katastrofe u NE Fukušima Daići, prema posljednjoj procjeni, iznose 22,6 tisuća milijardi jena, odnosno 201 milijardu USD. To je dvostruko više od ranijih procjena. [To je, za usporedbu, današnja cijena gradnje 30-ak reaktora snage po 1000 MW. Također, to je oko 13 puta više od godišnjeg proračuna Republike Hrvatske.]

U nesreći su se otopile jezgre tri reaktora, nakon što je došlo do rušenja električne mreže pa su rashlađivači ostali bez napajanja.

Zbog ispuštanja radijacije u okoliš, raseljeno je 160.000 ljudi, od kojih se neki ni danas nisu vratili u svoje domove.

Procjenjeni troškovi dekomisije (razgradnje) porasli su četverostruko. Sadašnja procjena je 73 milijarde USD. Trajat će desetljećima.

U slučaju nesreće u Černobilu 1986, raseljeno je 43.000 ljudi i područje je i danas nenaseljeno. Ironično zvuči da je zato zemljište jeftino, pa se planira gradnja solarnih elektrana. Završetak sanacijskih radova planiran je za 2065. godinu.

Zbog ovakvih brojki, nijedna osiguravajuća kompanija na svijetu neće osigurati nuklearnu elektranu za slučaj najteže katastrofe. Ti troškovi neizbježno padaju na državu. Na sreću, ovi troškovi su “samo” 13% godišnjih proračunskih prihoda Japana.

I za kraj, zanimljiva vijest o istraživanju moguće buduće tehnologije, koja ima samo posrednu vezu s nuklearnom energijom.

Baterija od dijamanta i radioaktivnog ugljika

Grupa znanstvenika sa sveučilišta u Bristolu, Engleska, razvila je novu tehnologiju koja koristi radioaktivni materijal za stvaranje električne struje u bateriji. Ideja je predstavljena 25. studenoga na predavanjima u institutu Cabot “Ideas to Change the World”.

Umjetni dijamanti stvaraju električni napon kad su blizu radiaktivnog izvora. Radioaktivni materijal se inkapsulira u dijamant. Prototpi koristi radioaktivni nikal-63. Poboljšani model trebao bi koristiti ugljik-14, koji se može izdvojiti iz grafitnih blokova.

Baterija je male snage, ali zbog tvrdoće dijamanta i dugoročnosti raspada radioaktivnog ugljika funkcionirati će tisuće godina. Period poluraspada C-14 je 5730 godina.

Objavljeno u nuklearna energija | Ostavi komentar

Donald Trump protiv vjetroelektrana: prijeti li opoziv zbog zastupanja osobnih interesa?

Suprotno predizbornim obećanjima da će ako bude izabran u potpunosti napustiti upravljanje svojim poslovima i predati ih svojoj djeci, Donald Trump je nakon izbora više puta pokazao da smatra normalnim i dalje promovirati svoje poslovne interese.

aberdeen-obalaNa sastanku s predsjednikom britanske Independent Party (UKIP) Nigelom Farageom, izabrani predsjednik SAD Donald Trump izrazio je osobno ogorčenje zbog projekta gradnje pučinske vjetroelektrane uz obalu škotske (program nazvan European Offshore Wind Deployment Centre (EOWDC)), za koju kaže da bi pokvarila pogled s njegova dva igrališta za golf uz obalu koja su u gradnji, “Trump International Golf Links Course”. Ovo je izazvalo brojne prosvjede u američkim medijima.

Farage je prije izbora posjetio SAD i lobirao za Trumpa. UKIP je loše prošao na posljednjim parlamentarnim izborima u UK, ali je postigao veliku i neočekivanu pobjedu na referendumu za istupanje Ujedinjenog kraljevstva iz EU. Trump je na twitteru objavio kako bi volio da Farage bude britanski veleposlanik u SAD.

U posljednje četiri godine, na twitteru je 60 puta slao poruke o tome, optužujući lokalne političare, vladu Škotske i vladu UK zbog davanja subvencija za vjetroelektane i uništavanja Škotske. Pokrenuo je tužbu protiv ovog projekta pred Vrhovnim sudom UK, koji je tužbu odbio u prosincu 2015..

Međutim su i njegova igrališta za golf podvrgnuta žestokim kritikama otkad je je vlada Škotske 2008. odobrila gradnju, zbog uništenja pojasa pješćanih dina uz obalu. Zbog toga se projekt sporo ostvaruje. Trump kaže da će od njega odustati ako se vjetroelektrane sagrade.

Velika švedska kompanija Vattenfall je u srpnju objavila da nastavlja s projektom, a Trump je najavio da će nastaviti napore da ga zaustavi. U listopadu je započelo postavljanje 350 km 66-kilovoltnih podmorskih kabela. Predviđeno je postavljanje 11 vjetroturbina novog modela, snage 8,4 MW, što će biti značajno i za dalje predviđene gradnje pučinskih vjetroelektrana u sjeveroistočnom Atlantiku. To su dio velikog programa The North Seas Countries’ Offshore Grid Initiative (NSCOGI), u kojoj sudjeluje 10 zemalja.

trump-u-skotskoj-2012Farageov suradnik Andy Wigmore rekao je da je Trump bio vrlo emotivan o toj temi. Govorio je da obožava Škotsku, koja je jedno od najljepših mjesta na Zemlji, ali je očajan što ona postaje pretrprana ružnim vjetroelektranama koje uništavaju krajobraz.

Škotska nacionalna stranka, koja vlada u Škotskoj (na izborima 5. svibnja 2016. osvojila je 63 od 129 mandata u Parlamentu; zeleni su osvojili 6 mandata) slijedi potpuno suprutnu politiku od klimatskog negatora Trumpa. Postavili su i ostvaruju vrlo ambiciozne ciljeve smanjivanja emisija ugljičnoga dioksida, zabranili su fracking i podržavaju obnovljive izvore.

Aktualna vlada Ujedinjenog kraljevstva znatno je otežala uvjete za gradnju vjetroelektrana na kopnu, ali snažno potiče gradnu pučinskih elektrana, za koje postoje golemi potencijali uz obale Velike Britanije, a pogotovo Škotske (Velika Britanija ukida TE na ugljen, ali energetska politika ostaje kontroverzna, 2. prosinca 2015.).

Na zamjerke da položaj predsjednika SAD koristi za promociju osobnih poslovnih interesa, Trump je na twitteru odgovorio: »Prije izbora je bilo dobro poznato da imam interese vezano uz svoje vlasništvo širom svijeta. Jedino pokvareni mediji od toga prave problem.«

To je međutim ne samo suprotno onome što je prije izbora govorio i suprotno običajima, nego su moguće i pravne posljedice, kažu pravni eksperti. Mogao bi biti izložen postupku opoziva (impeachment) od prvog dana u Ovalnom uredu. Steven Schooner, profesor prava na Sveučilištu George Washington, rekao je u ponedjeljan na MSNBC da smatra kako je činjenica da otvorio novi hotel u Washingtonu i počeo tamo primati gostujuće diplomate dovoljan pravni temelj za opoziv.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Donald Trump i energetika: na sreću, neće moći sve što hoće

Izabrani predsjednik SAD Donald Trump negira realnost klimatskih promjena i iskazuje neprijateljstvo prema obnovljivim izvorima energije. Dr.sc. Allan Hofman, fizičar koji je “zastranio” (“lapsed hyisicist”), jer je još prije 40 godina postao analitičar i savjetnik o energetskim politikama (u niz federalnih administracija, od Cartera do Obame), govori o tome što energetski sektor može očekivati (Living With A Trump Presidency – An Interview.)

Trump može usporiti procese, ali ih ne može zaustaviti

hoffman-allan-rjpgTrump je u kampanji davao vrlo neprijateljske izjave o solarnim i vjetroelektranama, ali i neke proturječne izjave. Važno je pitanje koga će potaviti na 4000 položaja o kojima predsjednik SAD odlučuje.

Trump je demagog, ali on neće moći vladati zemljom autoritarno, provodeći svoje ideje bez otpora. To se već događalo u američkoj povijesti. Ronald Ragan je pokušao ukinuti ministarstva energetike i obrazovanja, ali nije uspio. Iako republikanci imaju kontrolu nad oba doma Kongresa, Trump ne može računati da će dobiti podršku za svoj napad na energetski i ekološki sektor.

Osim toga, sustav upravljanja energetikom je vrlo decentraliziran, i niz bitnih odluka je na državama.

Vjetar i sunce su sada cjenovno kompetetivni i odluke se neće nositi samo na ideološkoj bazi, nego na pragmatičnoj. Tako rade Kina i Indija, snažno ulažući u čistu energiju.

Da se globalno zatopljavanje događa, sigurno je. To je rezultat mjerenja, nije stvar za debatu. To prihvaćaju i mnogi republikanski političari. A Trump ne može prisiliti Kaliforniju i druge države koje poduzimaju znatne mjere da s time prestanu.

Čista energija je se danas neumitno razvija u svijetu. Od nje će i SAD biti uvelikie zavisne, a tu je i špica tehnološkog rzavoja. Tu su se osigurava ekonomski rast, radna mjesta, poboljšava javno zdravlje. Druge zemlje jako napreduju.

SAD su bile svjetski lider 1970-ih, a onda su počele zaostajati. Napredak i dalje traje. Trump može taj razvoj usporiti, ali ga neće zaustaviti.

Fosilna goriva i dalje imaju znatnu ulogu, ali postepena tranzicija ka ekonomiji bez fosilnih goriva je neizbježna. Uz političku volju i potrebne investicije, SAD bi mogle godine 2050. dobivati iz obnovljivih 80% električne energije.

Ovaj postotak, 80% je, da spomenemo, strateški cilj Njemačke za 2050. godinu, donesen 2000., koji kasnije vlade nisu dovele u pitanje.

Neke ovogodišnje vijesti o trendovima u energetici SAD

Kao dodatak gornjem sažetku Hofmanovog intervjua, za ilustraciju što se događa na nivou država, nekoliko vijesti koje smo bili objavili na facebook grupi “Ekološka ekonomija”

Tesla Wins Contract For Largest Lithium-Ion Battery Storage Installation In World — 20MW/80MWh Powerpack Installation For Southern California Edison Mira Loma Substation (18. rujna 2016.)

Kalifornijska komisija za javne elektroprivrede potakla je elektroprivredne kompanije da već do kraja ove godine sagrade znatne kapacitete postrojena za pohranu električne energije, da bi se stabilizirao sustav i izbjekle nestašice nakon problema s prirodnim plinom.

Kompanija Tesla dobila je na natječaju ugovor s elektroprivrednom kompanijom Southern Califonia Edison da u svojoj novoj “Gigafactory” sagradi “Powerpack” sustav snage 20 MW i kapaciteta pohrane 80 MWh.

To će biti najveći dosad izgrađeni baterijski sustav u svijetu. Zasnovan je na danas standardnim litij-ionskim baterijama. Skladištit će energiju kad postoje viškovi i slati je u mrežu u vrijeem vrškova potrošnje.Tako će biti smanjena potreba za proizvodnjom u TE na prirodni plin.

California extends climate policy despite weak auction results (29. kolovoza 2016.)

Skupština Kalifornije (The Assembly of California, državno zakonodavno tijelo) donijela je zakon kojim određuje obavezu smanjivanja emisija stakleničkih plinova do godine 2030. za 40% u odnosu na 1990..

Rezultati prve aukcije na tržištu ugljika, na kojoj se kupuju dozvole za emisiju, bili su međutim razočaravajući.

U svibnju 2015. Skupština je donijela zakon po kojem treba povećati udio obnovljivih u pokrivanju potrošnje električne energije (Renewable portfolio standard, RPS), nakon ranje postavljenog cilja od 33% do 2020, na 50% do 2030. g.. Također je propisano udvostručenje ciljeva energetske učinkovitosti zgrada do 2030..

Nije naravno samo Kalifornija u pitanju. Potrošnja primarnih oblika energije u SAD opada, usprkos ekonomskom rastu. O tome puno informacija daje Sustainable Energy in America Factbook, izdanje za 2016., koje je za američki Poslovni savjet za održivi razvoj izradila Bloomberg New Energy Finance. Ukupna potrošnja energije u SAD 2007.-2015. opala je za 2,4% a BDP porastao za 10%.

Godine 2015. opala je prodaja električne energije u SAD za 1,1% u odnosu na 2014. Godišnja prodaja dosegla je svoj maksimum godine 2007.. Pad prodaje uzrokovan je uglavnom time, što mnogi potrošači sami proizvode električnu energiju, uglavnom iz novih elektrana na obnovljive izvore, te ne kupuju od elektroprivrednih poduzeća. Međutim, činjenica da nije došlo od očekivanog rasta potoršnje uvelike je posljedica politika poticanja učinkovitosti, koje provode države i federacija. ( Članak na sajtu US Energy Information Agency.

The US plans to add more than 26 GW of capacity in 2016 (2. ožujka 2016.)

Prema procjeni Energy Information Administration (EIA), u SAD će tijekom ove godine biti istalirano više od 26 GW novih kapaciteta elektrana na razini mreže (utilitiy-scale, dakle ne računajući krovne fotonaponske i druge male elektrane). Više od trećine činit će solarne (9,5 GW), plinske TE 8 GW, a vjetroelektane 6,8 GW.

Novi solarni kapaciteti bit će više nego trostruki u odnosu na 2015. (3,1 GW),te više nego što je instalirano u tri godine 2013.-2015.. Predviđeni novi kapaciteti VE manji su nego što je to bilo 2015. (8,1 GW).

Palo Alto, California, Approves Solar PPA With Hecate Energy At $36.76/MWh! (Record Low) (24. veljače 2016.)

Električna energija proizvedena u solarnoj elektrani Wilsona, snage 26 MW, bit će isporučivana gradu Palo Alto uz cijenu od 3.7¢/kWh (26 lipa kilovatsat). Ugovor je sklopljen na 25 godina, uz mogućnosti da se tri puta produlji za po pet godina.

Naravno, uz to postoje i subvencije, federalne i državne, za koje prema vijestima nije nije siguran ukupni iznos. Prema drugim projektima u SAD, vjerojatno između 2 i 2,5 ¢/kWh, što ukupnu cijenu čini još uvijek vrlo niskom.

Ova cijena, 3,7 američkih centi po kilovatsatu, bila je svjetski rekord niske cijene u veljači o.g.. U međuvremenu je rekord triput srušen.

US utility launches community solar program enabling customers to go 100% renewable (10. veljače 2016.)

Kalifornijska elektroprivredna kompanija Pacific Gas & Electric pokrenula je “Solar Choice program” za klijente, koji ne mogu ili ne žele staviti solarne panele na svoj krov. Anketa je pokazala da više od 50% njihovih klijenata želi koristiti solarnu energiju.

Kroz ovaj program, oni će dobrovoljno plaćati dodatak na cijenu elektrike (3,58 ¢/kWh za domačinstva) za gradnju lokalnih solarnih elektrana srednje snage.

Na distributivnu mrežu PG&E već je prikopčano više od 215.000 solarnih postrojenja.

Nekoliko lokalnih zajednica u Kaliforniji pokrenulo je “Community choice aggregation” (CCA) program za poticanje malih solarnih postrojenja. Sudionici proizvode elektriku, te plaćaju naknadu za korištenje žica i stupova lokalne distributivne mreže. Takav program zahtijeva znatan napor da se uspostavi, ali je dokazano jeftiniji nego održavanje statusa quo.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Švicarska: referendum o NE i energetska strategija do 2050.

Švicarska ima pet operativnih nuklearnih reaktora, koji pokrivaju oko trećine potrošnje električne energije. Godine 2011., nakon nesreće u Fukušimi, Federalna skupština je donijela odluku o istupanju iz nuklearne energije, tako da svi reaktori budu zatvoreni nakon isteka 50 godina rada (između 2019. i 2034.) i ne grade se novi. Odluka je potvrđena 2014., iako nije odbačena mogućnost da rok rada bude produljen na 60 godina.

Muehleberg NE ŠvicarskaPrvi reaktor, Mühleberg (manji reaktor, snage 373, tipa BWR – reaktor s ključanol vodom), bit će isključen 20. prosinca 2019. (The end of a Swiss nuclear power plant, 16. studenoga 2016.).

U nedjelju, 27. studenoga, Švicarski će na referendumu odlučivati o inicijativi za ubrzanje zatvaranja (Atomausstiegsinitiative”), nakon 45 godina rada svakog reaktora. Tako bi tri reaktora bila isključena već 2017.. Švicarska zelena stranka prikupila je 107.533 potpisa za tu inicijativu 2012. g.. Inicijativa također uključuje zahtjeva za donošenje izričite zabrane gradnje novih nuklearnih reaktora.

U ispitivanju javnoga mnijenja, provedenog 2-9. studenoga na uzorku od 1400 ispitanika, 48% je reklo da će glasati za inicijativu, 46% protiv, a 6% je neodlučno (granica pouzdanosti je ±2,7%). Trend je međutim u koristi protivnika: Krajem listopada je bilo 57% za i 36% protiv. (Supporters of nuclear initiative lose energy) Postepeni pad podrške uobičajen je kod referendumskih inicijativa, kaže iskustvo: oni koji ranije nisu bili zainteresirani, kako se dan odluke približava, više su skloni negativnom odgovoru.

Najviše protivnika inicijative je na političkoj desnici, među ljudima u dijelovima zemlje gdje se govori njemački, u ruralnim predjelima, te među onima bez sveučilišnog obrazovanja. »Mnogi ljudi jednostavno načelno odbijaju inicijativu, zato jer je potekla od ekoloških aktivista«, kaže Claude Longchamp, bivši direktor instituta GfS Bern, koji je proveo istraživanje.

Međutim, dva neuobičajena čimbenika idu u koristi pobornika inicijative. Prvo, glasači censtrističke Kršćansko-demokratske stranke većinski podržavaju inicijativu, iako je stranka protiv. Drugo, podrška inicijativi je visoka među jezičkim manjinama.

Longchamp kaže da je rezultat neizvjestan, ali je vjerojatnije da će inicijativa biti odbijena. Važan čimbenik je i to da je potrebna dvostruka većina da bi inicijativa prošla: većina svih glasača, ali i većina kantona. Moglo bi se desiti da prvo bude postignuto, ali drugo ne.

Na ranijim referendumima, godine 1990. je 54,6% Švicaraca podržalo desetogodišnji moratorij na gradnju novih nuklearnih reaktora. (Nisu građeni ni nako isteka tog roka; posljednji je priključen na mrežu 1984.). Godine 2003., većinom od oko 65% odbijena je inicijativa za zatvaranje svih nuklearnih elektrana već do 2014..

Planovi za gradnju novih reaktora pripremani su od 2007., ali su stopirani spomenutom odlukom Federalne skupštine.

Švicarska je godine 2014. potrošila (ukupna potrošnja, domestic supply) 66,3 TWh električne energije (Switzerland: Electricity and Heat for 2014.). To je oko 8.200 kWh/stan., uračunavši u stanovništvo strance sa dozvolom trajnog boravka; broj stanovnika prilično brzo raste zbog imigracije, za oko 0,9% godišnje.

Potrošnja je u blagom padu nakon 2010., kad je iznosila 68,3 TWh. Gotovo svu električnu energiju dobiva iz hidro i nuklearnih elektrana. Proizvodnja iz biomase (u kogeneracijskim postrojenjima) raste u posljednjih 20-ak godina, a u posljednjih 5-6 godina osobito iz sunčeve energije.

Značajan dio potrošnje odnosi se na reverzibilne hidroelektrane (2,3 TWh 2015. g.)

Proizvodnja je godine 2014. viša od potrošnje: 71,8 TWh. Od toga su hidroelektrane dale 55,3%, nuklearne 38,4%, otpad 3,4%, fotonaponske solarne 1,1%.

Za godinu 2015, portal švicarske vlade navodi da je potrošnja električne energije porasla za 1,4%. Glavni je uzrok hladnije vrijeme (godina 2014. je u Švicarskoj bila najtoplija otkad se bilježi, od 1864.).

Proizvodnja varira ovisno o hidrološkim prilikama i drugim okolnostima (godine 2015. smanjena je proizvodnja u nuklearnim elektranama zbog neočekivanih zaustavljanja), te je nekih godina Švicarska neto uvoznik. Kako raste proizvodnja iz ostalih obnovljivih izvora, a potrošnja opada, veća je šansa da će biti neto izvoznik.

Po najnovijem izvještaju (Schweizerische Statistik der erneuerbaren Energien, Ausgabe 2015, str. 24)), tijekom 2015. Švicarska je instalirala novih 337,5 megavata vršne snage fotonaponskih elektrana, čime je ukupni instalirani kapacitet dosegao 1.394 MWp (oko 30 puta više od Hrvatske). Proizvodnja iz solarnih elektrana 2015. g. iznosila je 1,12 TWh.

Odluka o napuštanju nuklearne energije 2011. bila je usko povezana s poticajem da se izradi dugoročna strategija energetskog razvoja, s pogledom u 2050. godinu (Energy Strategy 2050). Postupak donošenja nove strategije je Federalna skupština započela u rujnu 2013.. Konačni tekst prijedloga je prihvaćen 30. rujna 2016., a Inicijalni paket mjera (Erstes Massnahmenpaket) treba stupiti na snagu, nakon javne rasprave (što može uključiti i referendume, ako potpisi budu predani do 19. siječnja 2017.), 1. siječnja 2018..

Prema ovom prijedlogu (vidi prezentaciju: Energy Strategy 2050 after the final vote in Parliament), u razdoblju do 2050. godine Švicarska ima tri strateška cilja u energetici:

  1. Povećati energetsku učinkovitost,
  2. povećati korištenje obnovljive energije,
  3. Istupiti iz nuklearne energije.

Postavljeni su ciljevi da se potrošnja primarne energije po stanovniku godine 2020. smanji za 16% u odnosu na 2000., a 2035. za 43%.

Prema podacima IEA (vidi gore navedeno mrežno sjedište), ukupna potrošnja primarne energije po stanovniku je godine 2000. iznosila 3,45 tona ekvivalentne nafte po glavi (toe/capita). Godine 2014 smanjen je na 3,06. Plan za 2020. je dakle 2,90 a za 2035. 1,97 toe/capita.

Za usporedbu Hrvatska je godine 2014. imala potrošnu 1,90 toe/capita. To je znatno smanjenje u odnosu na 2008, kad je bila 2,22. U našem slučaju, to je prvenstveno posljedica ekonomskog zaostajanja i demogrfskog pada, a ne svjesnih politika.

Predviđeno je i smanjenje potrošnje električne energije po stanovniku u odnosu na 2000. godinu: -3% u 2020. i -13% u 2035..

Za obnovljive osim HE, predviđena je proizvodnja 4.400 GWh godine 2020. i 11.400 GWh godine 2035.. Vjetroelektrane su sada još slabo zastupljene, ali planira se znatno povećanje već do 2020.. Ogrijevno grvo se dosad gotovo uopće nije koristilo u TE-TO. Planira se povećati do 2020.

Prijedlog plana predviđa da se neće izdavati nove licence za nuklearne elektrane, ali da nuklearna tehnologija neće biti formalno zabranjena. Postojeće NE će nastaviti s radom “dok se može garantirati njihova sigurnost”, što ostavlja mogućnost da se rok rada produlji s 50 na 60 godina.

Objavljeno u elektrika, energetika, nuklearna energija, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Energetska strategija Vijetnama: bez nuklearki, umjeren rast obnovljivih

Vlada Vijetnama objavila je novi plan dugoročnog elektroenergetskog razvoja, u kojem odustaje od plana za gradnju dvije nuklearne elektrane.

vietnam-economySmatraju da neće biti potrebne, jer očekuju smanjivanje rasta potreba za električnom energijom. Za period 2016.-2020. očekuje se tempo rasta potrošnje električne energije od čak 11% godišnje, a 2021.-2030. za 7-8% godišnje.

S druge strane, cijena struje iz nuklearki, rekao je predsjednik vlade, nije kompetetivna s drugim izvorima. Danas Vijetnam najviše električne energije dobiva iz hidroelektrana, zatim iz TE na plin te iz TE na ugljen.

Plan gradnje dvije elektrane s četiri reaktora, snage 4 GW, bio je donesen 2008.. Godine 2011. bio je sklopljen dogovor o gradnji s ruskim Rosatomom, pri čemu je Rusija osiguravala 85% financiranja. Prvotno predviđena cijena bila je 10 miijardi USD, a do danas je povećana na 18 milijardi USD. Godine 2010. bio je donesen plan da se do 2030. sagradi 14 reaktora. Drugi ugovor o daljoj gradnji bio je sklopljen s japanskim konzorcijem. (Detaljnije o nuklearnoj energiji u Vijetnamu, prije ove odluke, na sajtu WNA: Country Profiles: Vietnam.)

Brz tempo rasta potrošnje el. energije

Vijetnam ima 95 milijuna stanovnika. Tempo rasta je oko 1%/god..

Ukupna potrošnja električne energije 2014. bila je 144 TWh, dakle po stanovniku oko 1.500 kW/god.. Uz pet godina rasta po 11%/god i 10 godina po 7%/god, uz rast stanovništva 1%/god., godine 2030. bi potrošnja bila oko 4.300 kWh/stan., što je više od današnjeg nivoa Hrvatske i Kine.

Njemački sajt energytransition.de pisao je o predloženom vijetnamskom energetskom planu u lipnju o.g.. U odnosu na prethodni plan, bitno je smanjeno predviđanje gradnje novih termelektrana na ugljen, ali ipak ih se planira izgraditi 45 GW (od čega je 15 GW već u gradnji); danas je u radu 10 GW.

Ovi planovi procjenjeni su kao vrlo štetni, u odnosu na globalne napore za spriječavanje klimatskih promjena. Navode riječi predsjednika Svjetske banke Jim Yong Kima na Climate Action Summit 2016.: »if Vietnam goes forward with 40 GW of coal, if the entire region implements the coal-based plans right now, I think we are finished…That would spell disaster for us and our planet.«

Planirano je sagraditi oko 22 GW novih (velikih) hidroelektrana i 27 GW elektrana na druge obnovljive izvore. Predviđeno je da 2030. bude sagrađeno ukupno 8 GW vjetroelektrana i 12 GW solarnih.

Spomenuti njemački sajt, posvećen energetskoj tranziciji, procjenjuje da su to ekstremno skromni ciljevi (iako su napredak u odnosu na prethodne), u usporedbi npr. s Indijom. »Vietnam is well endowed with renewables resources. With the right incentives and the political will in place, Vietnam could power its electricity grid with power from the sun, wind, agricultural waste and micro hydro.«

Brz ekonomski razvoj po ugledu na Kinu

Vijetnam, pod jednostranačkom komunističkom vlasti, provodi promjene u ekonomskoj politici, vrlo slično Kini (vidi: From plan to market: The economic transition in Vietnam and China compared, s zaostatkom oko 10 do 20 godina po raznim indikatorima. Amandmanima na Ustav 1992. priznata je uloga privatnog sektora u ekonomiji, 1995. postao je član ASEAN-a, a 2007. Svjetske trgovinske organizacije (Vietnam’s Political Economy in Transition (1986-2016)).

Otvara gospodarstvo i privlače strane investicije u industriju, elektroniku i visoke tehnologije. Bilježi visoke stope rasta BDP-a od prosječno 6,16%/g u razdoblju 2000.-2016.. U prethodnom desetljeću to je bilo 7,5%/g..

Znatno su povećali poljoprivrednu proizvodnju te su značajan izvoznik (riža, indijski orašćić, crni papar, kava, čaj, riba te guma).

Imaju značajnu proizvodnju nafte i prirodnoga plina. Naftu su izvozili u SAD, Singapur, Japan i Kinu, ali zbog rasta domaće potrošnje već 2017. će vjerojatno morati uvoziti, a zatim sve više.

Objavljeno u ekonomija, elektrika, nuklearna energija, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Nuklearna energija u Kini (i još koješta o kineskoj energetici, ekonomiji i politici)

Sažetak: Kina ima vro ambiciozan program razvoja nuklearne energetike, ali je u njemu došlo do određenog zastoja. Razvijaju više tipova novih reaktora III i IV. generacije. Brojni zadaci opterećuju državno tijelo koje daje dozvole i nadgleda sigurnost rada. S druge strane, stopa rasta potrošnje električne energije počinje znatno opadati, tako da sad postoje viškovi kapaciteta elektrana. Učinkovitost korištenja energije je vrlo niska i to postaje prioritet. Kina je prešla preko polovice sigmoidne krivulje rasta. Suočena je s brojnim izazovima strukturalnih promjena. Bit će vrlo zanimljivo pratiti hoće li vrh vladajuće partije i ovog puta uspješno provesti zaokret.

kina-gradnja-nuklearne-elektraneNarodna Republika Kina ima najopsežniji nuklearni program u svijetu. Danas ima 35 operativnih reaktora ukupne snage 31.617 MW. U gradnji ih je 20 (u svijetu ukupno 58), a 41 planiran. [1]

Za godinu 2020., 13. petogodišnji plan predviđa 58 GW električne snage u nuklearnim elektranama. To sigurno neće biti dostignuto: ako svi reaktori koji su sada u gradnji budu završeni, uz postojeće, to bi bila 55 reaktora ukupne snage 54,2 GW; a malo je vjerojatno da bi gradnja novog reaktora mogla započeti i biti završena za četiri godine.

Petogodišnji plan predviđa za 2020. instaliranih 250 GW vjetroelektrana i 150-200 GW fotonaponskih solarnih elektrana.

Preambiciozni planovi?

Projekcija za 2030. je čak 150 GW nuklearne snage. To bi značilo 2020.-2030. svake godine završiti devet do deset reaktora snage po 1000 MW ili adekvatan broj jačih. [2] Gradnja reaktora, koji će biti završeni 2021. i kasnije, morala bi već sada biti u tijeku, jer traje najmanje pet godina.

Ova je godina međutim bila frustrirajuća za kinesku nuklearnu industriju, piše u “The Diplomat” Steve Thomas, profesor energetske politike na londonskom University of Greenwich. [3] Na mrežu je priključeno pet novih reaktora, ali započela je gradnja samo jednog novog. To je znatno usporavanje u odnosu na događaje u prethodnih sedam godina.

Prvi energetski nuklearni reaktor u Kini pušten je u pogon 1994.. Kina je uvozila tehnologije iz Francuske, Rusije, Kanade i SAD, te razvijala vlastite tehnologije. Prema podacima WNA, 1. siječnja 2008. Kina je imala u pogonu 11 reaktora (ukupne snage 8.587 MW) te samo pet u gradnji. Nakon toga je program znatno ubrzan. Tri godine kasnije, 1. siječnja 2011., bilo je 13 završenih i čak 27 u gradnji. Dakle, u te tri godine započela je gradnja 24 reaktora. Nešto manje od šest godina kasnije, broj operativnih reaktora povećan je za 22, snage 21,4 GW, ali je broj onih u gradnji smanjen za sedam.

Kina gradi nuklearne elektrane brže od svjetskog prosjeka. Završena gradnja svih reaktora starijih tipova, II+ generacije, koji su bili naručeni 2008.-2010.. Gotovo svi su modela CPR-1000 (Poboljšani kineski reaktor s vodom pod tlakom), snage 1020 do 1061 MW, kojeg je kineska industrija (Kineska opća grupa za nuklearnu energiju, CGNPG) razvila na osnovu francuskih modela snage 900 MW (CP0, CP1 i CP2), koji su bili građeni 1970-ih i 1980-ih. Dva su reaktora tipa CNP-600, snage 610 MW. [4]

Ukoliko se do kraja 2020. dovrše reaktori koji su sada u gradnji, to bi bilo 22,6 GW nove snage. Ukupno u 10 godina, 2011.-2020., 42 reaktora snage 44 GW, dakle 4,4 GW godišnje. Projekcija za 2030. implicira da se u slijedećem desetljeću tempo gradnje udvostruči.

Zaokret prema reaktorima III. generacije

Međutim, reaktori druge generacije više ne zadovoljavaju aktualne kriterije sigurnosti. Nakon nesreća u NE Otok Tri Milje (1979.), Černobil (1986.) i Fukušima Daići (2011.), javnost čak i u Kini pokazuje nepovjerenje prema nuklearnoj energiji uopće, a pogotovo prema postojećim tipovima reaktora. Danas se grade i razvijaju usavršeni modeli, koji se nazivaju generacijom III ili III+. [5]

U razdoblju 2008.-2010. započela je u Kini gradnja šest reaktora novih modela, koje su razvile strane kompanije, ali većinu radova obavlja domaća industrija. Neće biti završeni prije 2017., s najmanje tri godina kašnjenja.

To su četiri reaktora tipa AP1000 (AP = “Advanced Passive”) kojeg je dizajnirao Westingouse (kompanija iz SAD u vlasništvu japanske Toshibe) i dva reaktora tipa EPR (European Pressurised Reactor), kojeg je razvila francuska Areva (sada u sastavu EDF). Oba dizajna sadrže tzv. pasivne sigurnosne sustave, koji bi trebali znatno povećati sigurnost u odnosu na dizajn danas operativnih reaktora.

Reaktore tipa AP1000 gradi Kineska državna kompanija za tehnologiju nuklearnih elektrana (SNPTC), koja ranije nije gradila reaktore. Po nekim informacijama, među razlozima kašnjenja su stalne promjene dizajna od strane Westinghousea. Posebno su problematične rashladne pumpe i sigurnosni ventili (squib valves), koji su ključni za prevenciju nesreća.

Ipak se očekuje da će Kina biti prva zemlja koja će završiti gradnju reaktora AP1000 i EPR dizajna; to nije bilo očekivano, ali drugi projekti kasne još više. Dva EPR reaktora u Finskoj i Francuskoj trebali su biti završeni 2009. i 2012., a neće biti prije 2018. (uz prekoračenje troškova, koje je u finskom slučaju trostruko). [6]

Reaktori IV. generacije: prototipi za budućnost?

U gradnji su i dva prototipska reaktora tzv. IV. generacije, snage po 105 MW. [7] Postizanje kritičnosti planirano je za studeni 2017.. Ukoliko sve bude u redu, planira se gradnja komercijalne elektrane od 600 MW. Kina planira i izvoz ove tehnologije. U siječnju 2016. su kineski predsjednik Si Đinping i saudijski kralj Salman bin Abdulaziz potpisali ugovor o gradnji istog tipa reaktora u Saudijskoj Arabiji.

To je tip visokotemperaturnog reaktora hlađenog plinom, s uranskim gorivom u obliku šljunka (Pebble-bed reactor): kuglice veličine teniske loptice, obložene grafitom, koji onemogućava topljenje jezgra. Kina radi i na razvoju drugih tipova reaktora IV. generacije. [8]

Kako razviti kriterije prihvatljivosti novih tipova reaktora?

Kako su AP1000 i EPR novi tipovi, koji još nisu dobili odobrenje za rad nigdje u svijetu, postavljaju se vrlo visoki zahtjevi za državnu agenciju koja daje dozvole za rad i kontrolira sigurnost. Prije dvije godine, visoki službenik kineskog državnog tijela za nadzor nuklarne sigurnosti (NNSA) požalio se da je za AP1000 i EPR razvijen tek malen broj procedura za testiranje, i nisu ponuđeni kriteriji prihvatljivosti.

Kina vjerojatno neće biti voljna prihvatiti i naručivati nove reaktore tipa AP1000 (i tipa CAP1400, što je kineski dizajn razvijen na osnovu AP1000) dok prvi od njih ne prođe sve testove i pokaže da radi sigurno i pouzdano. Zasad nema planova za gradnju daljih reaktora tipa EPR. To je očito bitan razlog ovogodišnjeg zastoja u nuklearnom programu. Razmatraju i neke druge tipove reaktora.

Ozbiljno je ograničenje, upozorava Thomas, obim poslova koje mora obaviti NNSA. Ona mora nadgledati rad postojećih reaktora i gradnju novih, te procijeniti čak šest novih dizajna. Čak ni Nuklearna regulativna komisija u SAD (NRC) u doba ekspanzije 1960-ih i 1970-ih nije bila suočena s takvim obimom poslova.

Ekonomski problem: odnosi ponude i potražnje energije

kina-vjetroelektranaMeđutim, van specifičnih problema nuklearne energetike, postoje generalni ekonomski problemi odnosa ponude i potražnje električne energije. Odnosi se posljednjih godina i u Kini počinju duboko, strukturalno i dugoročno mijenjati.

Kineski spektakularan ekonomski razvoj bio je naravno praćen i ogromnim rastom proizvodnje i potrošnje energije, kao i posebno električne energije. Godine 2014. je ukupna potrošnja (domestic supply) električne energije iznosila 5.668 TWh (milijardi kilovatsati). Godine 1994., bila je samo 926 TWh, što znači rast za više od šest puta u 20 godina, odnosno 9,5% godišnje. [9]

Za ilustraciju tempa rasta: godine 2013. je Kina potrošila oko 450 TWh električne energije više nego 2014.; to je nešto manje od ukupne godišnje potrošnje Francuske i znatno više od ukupne godišnje potrošnje Italije ili UK.

Tek godine 2014. zabilježen je znatno manji rast: 4,2% odnosno za 232 TWh. Čak i za taj smanjeni rast, za ilustraciju: ako bi se sve to trebalo zadovoljiti iz novih nuklearnih elektrana, uz pretpostavku da rade oko 8.000 sati godišnje (a sadašnje NE u Kini ne rade toliko), trebalo bi novih 29 GW.

Gledano po stanovniku, potrošnja električne energije u Kini godine 2014. iznosila je oko 4.100 kWh, što je otprilike jednako kao u Hrvatskoj. Jasno je, da se stopa rasta potrošnje ne može nastavljati istim tempom. Kao što pokazuje iskustvo visokoindustrijaliziranih zemalja, s napredovanjem industrijalizacije potrošnja električne energije prvo raste naglo, a zatim se (kako napreduje Treća industrijska, Digitalna revolucija) stopa rasta usporava, a ukupna potrošnja približava se nekom plafonu. (U nekim slučajevima i pada, te se planira i dalji pad.)

Razvoj potrošnje električne energije u vremenu približno opisuje sigmoidna funkcija, a ne eksponencijalna.

Možemo reći, približno, da je Kina danas prošla točku infleksije sigmoidne krivulje rasta, te se nalazi u području kad stopa rasta nužno opada. Kina ima potrošnju električne energije veću od 4.000 kWh/stan/god, a većina najrazvijenijih zemalja ima potrošnju između 6.000 i 8.000, te ona stagnira. Neke zemlje imaju više, ali to je rezultat raznih osobito povoljnih okolnosti i teško je zamislivo da bi golema Kina mogla toliko rasti (osim, možda, ako ovladamo energijom nuklearne fuzije). Neke imaju i manje (Velika Britanija, Italija). Osim toga, i stanovništvo Kine će, prema demograskim projekcijama, tijekom 2020-ih početi opadati. Kina bi dakle mogla projecirati da sadašnju potrošnju električne energije poveća za 50% ili najviše 100%, što je u bliskoj prošlosti postizala u nekoliko godina.

Vrlo niska dohodovna efikasnost potrošnje energije u industriji

Pritom, ako pogledamo podatke o bruto društvenom proizvodu Kine, izražene u paritetu kupovne moći, kineska ekonomija u cjelini, kao i posebno industrija, dohodovno su neučinkoviti. [10] Kina ima BDP/stan, gledajući paritet kupovne moći, tri do četiri puta manji od najrazvijenijih zemalja, dok je potrošnja energije u većini tih zemalja veća za tek 1,5 do 2 puta.

Prema potpuno sređenim podacima, koje možemo naći na mrežnom sjedištu enerdata idr., godine 2014. porast potrošnje električne energije u odnosu na prethodnu godinu bio je 4,2%, a prema raznim vijestima taj se trenda smanjivanja tempa rasta nastavlja i tijekom posljednje dvije godine.

Kao rezultat velikih ulaganja prethodnih godina u sve tipove novih elektrana, kaže Thomas, Kina danas zapravo ima viškove elektroenergetskih kapaciteta. Ona mora poduzimati mjere povećanja učinkovitosti – više pažnje kvaliteti, nego kvantiteti.

Zadnjih godina poduzimaju se intenzivne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i za smanjivanje zagađivanja okoliša, osobito zraka u gradovima. Uvode se poboljšanja ili se čak zatvaraju neke starije termoelektrane na ugljen i smanjuje proizvodnja u rudnicima ugljena. [11] Udio ugljena u proizvodnji električne energije opada ali i dalje je dominantan izvor (godine 2009. iznosio je 78,6%, a 2014. 72,6%).

Međutim, TE na ugljen imaju ekonomske prednosti, jer je domaći ugljen jeftin. Nuklearke imaju niski prioritet za uključivanje na mrežu zimi, kad prioritet imaju kogenerativne termoelektrane (TE-TO), koje isporučuju i toplotu za grijanje. Dva reaktora su od početka ove godine privremeno zatvoreni.

Usprkos velikim instaliranim kapacitetima, udio nuklearne energije u ukupnoj potrošnji je još malen – ispod tri posto. NE su 2015. proizvele 161 TWh električne energije, (Manje nego vjetroelektrane, koje također imaju sistemski uvjetovane probleme, uključujući i konkurenciju sa TE-TO zimi. [12]) Čak i ako se ostvari gore navedena projekcija vrlo brzog rasta do 2030., neće davati više od 10%.

Izvozne ambicije kineske nuklearne energetike

Kineska nuklearna industrija će morati, kao i druge u svijetu, raditi na snižavanju troškova do nivoa na kojem se mogu takmičiti s drugim oblicima, osobito obnovljivima. To se odnosi i na njihove velike ambicije u izvozu nuklearne tehnologije, što Kina snažno podupire od 2013.. [13]

Ulaganje u britansku NE Hinkley Point C je važan dio tih planova. Nakon niza problema i odgađanja, uvjetovanog među ostalim i zabrinutošću zbog kineskog sudjelovanja (bez kineskog sudjelovanja s 33,5% ne bi se mogla zatvoriti financijska konstrukcija), britanska vlada je odobrila taj projekt tek sredinom rujna o.g..

Usporedba s Tajvanom i Južnom Korejom

Dileme s kojima se suočava Kina, kad mora mijenjati konceptualne osnove svoje dugoročne razvoje strategije, ilustriraju i različiti odabiri koje čine susjedni Tajvan i Južna Koreja: zemlje koje su u ekonomskom razvoju napredovale dalje od “kopnene” Kine, nakon više desetljeća strelovitog razvoja, polazeći od sličnog vrlo niskog starta.

Tajvan, koji se službeno zove “Republika Kina”, ima šest operativnih reaktora i dva u gradnji. U siječnju ove godine održani su predsjednički i parlamentarni izbori, na kojima je prvi put od 1949. vlast izgublia stranka Kuomintang. Antinuklearno raspoloženje javnosti imalo je pritom znatan utjecaj. Nova vlada je odlučila zaustaviti gradnju te zatvoriti sve postojeće reaktore do 2025. g. U zamjenu, razvijat će se prvenstveno obnovljivi izvori. [14]

Nasuprot tome, Južna Koreja, koja je postigla vrlo visok nivo potrošnje električne energije (znatno viši od npr. Japana), planira dalji rast i gradnju novih elektrana svih tipova.[15] Prije ili kasnije morat će zaustaviti taj trend.

Još neki podaci o kineskoj energetici i industriji…

Dodajmo još nekoliko podataka o novijim tendencijama u kineskoj industriji i ekonomiji, koji ukazuju na proturječja i promjene. [16]

Na strukturalne promjene ukazuje procjena da je tijekom 2015. g., smanjena potrošnja čelika za 2,1% i cementa za 5,9%. Također je, prema procjeni, proizvodnja električne energije u TE na ugljen tijekom 2015. g. pala za 0,6%. [17]

Nasuprot tome trendu, u prvoj polovici 2015. g. priključeno je na mrežu 23 GW novih termoelektrana, uglavnom na ugljen. Istovremeno su sagrađeni znatni kapaciteti nuklearnih, solarnih i vjetroelektrana. Rezultat je taj, da je faktor kapaciteta (proizvodnja tijekom godine u odnosu na maksimalno moguću, ako elektrana radi punim kapacitetom 100% vremena), za TE na ugljen ukupno, pao ispod 50%. A kako smo gore naveli, zbog konkurencije TE-TO probleme imaju i nuklearne i vjetroelektrane.

Usprkos tome, tijekom prošle godine vlasti su dale zeleno svjetlo za gradnju preko 150 novih termoelektrane na ugljen. Razlog je u tome što lokalne vlasti često postupaju po inerciji, ulažući kapital kojim raspolažu u poznate tehnologije. Tako se stvara “massive capacity bubble”.

Zato je krajem 2015. direktor kineske Nacionalne energetske uprave objavio da će vlada rigidno ograničiti gradnju novih TE na ugljen, uključujući i poništenje nekih dozvola koje su već bile izdane.

… te neka razmišljanja o kineskoj politici

kina-16-03-16-narodni-kongresNajviši dužnosnici i njihovi savjetnici koji upravljaju tom golemom zemljom, uz konfucijansku etiku rada i socijalne odgovornosti, mandarinsku tradiciju poticaja učenja i uvažavanja učenosti i trgovinsku tradiciju poduzetnosti i inovativnosti, imaju mogućnosti sagledavati široku sliku, bitne tendencije, strateške izazove i potrebne promjene. Ne radi se naravno samo o energetici. Kina je suočena i s brojnim drugim ekonomskim i socijalnim izazovima. [18]

Npr. isrpljuju se mogućnosti da se rast i dalje zasniva na rastu izvoza. Morat će se okrenuti domaćem tržištu i povećanju potrošnje, što je dobro za životni standard stanovništva ali je golemi stres i iskušenje za gospodarstvo. Ljude sada treba poticati da više troše, a manje štede. [19]

Nije neočekivano da su dužnosnici na srednjim i nižim nivoima manje fleksibilni. I same tržišne snage naravno mogu djelovati u pravcu suzbijanja promjena, kad one donose štetu etabliranim industrijama i partikularnim interesima.

Paradoks pred kojim stoje vrhovni upravljači jest da ne mogu naprosto direktivama narediti ljudima da se promjene. Ipak, dosad je KP Kine uspješno provodila nužne prilagodbe u raznim fazama razvoja, uvodeći i vodećikapitalističku privredu uz monopolnu vlast komunističke partije. Prevazišli su blokadu do koje je došlo u drugim zemljama pod vlašću komunističkih partija, a da ipak nisu uveli politički pluralizam.

Izgleda da unutar partije ima dovoljno prostora za slobodnu diskusiju u kojoj se mogu bez straha izraziti razna gledišta. U kadrovskoj politici (odnosno, upravljanju ljudskim resursima), izgleda da uspijevaju spriječiti birokratsku tendeciju da šefovi blokiraju napredovanje sposobnih potčinjenih, pa napreduju ulizice, hohštapleri i šarlatani. Članstvo u partiji otvara mogućnosti za napredovanje, ali treba se također biti dobar student, dokazani stručnjak isl.. Tako se odluke pripremaju, donose i provode, te provođenje nadgleda i ako treba potiču promjene, na racionalan (deliberativan [20]) način, čak i bez političkog pluralizma i uz vrlo ograničene građanske slobode.

Bit će zanimljivo pratiti hoće li u tome i dalje uspjevati. Naravno, zanimljivost, kako kaže jedna (navodno stara kineska) poslovica, može imati i vrlo neugodne popratne pojave. S obzirom na značaj Kine kao jedne od osovina današnjeg globalnog sustava, ako se ona prehladi, cijeli svijet bi mogao dobiti upalu pluća.

__________

FUSNOTE

[1] Po podacima World Nuclear Association (WNA) 1. studenoga2016..

[2]Opsežan prikaz situacije i planova vidi na mrežnom sjedištu WNA: China Nuclear Power

[3] China’s Nuclear Power Plans Melting Down (29. listopada 2016.). Teze iz tog teksta su osnovica ovoga članka, a dopunjujemo podacima WNA i iz drugih izvora.

[4] O razvoju nuklearne tehnologije u Kini vidi članak na sajtu Nuclear Engineering International, Chinese reactor design evolution, 27. svibnja 2014.

[5] O reaktorima III i III+ generacije na mrežnom sjedištu WNA: Advanced Nuclear Power Reactors

[6] O tome smo više puta pisali na ovom blogu. Jedan noviji članak na energypost.eu: Is the EPR nuclear reactor fit for the current market?, 20. lipnja 2016..

[7] China is building the world’s first nuclear reactor guaranteed not to meltdown, 13. veljače 2016..

[8] O tim reaktorima na mrežnom sjedištu WNA: Generation IV Nuclear Reactors

[9] Prema statističkim podacima koje prenosi International Energy Association: Električna i toplinska energija u Kini 2014..

[10] Prema podacima World Energy Council, energetski intenzitet industrijske proizvodnje po jedinici dodane vrijednosti godine 2014. u Kini je iznosio 0,17 koe/$05p (kilograma ekvivalentnog ugljena po američkom dolaru u paritetu kupovne moći, prema vrijednosti USD 2005.). To je vrlo visoko – dva do tri puta više nego u visokorazvijenim industrijskim zemljama. Kina je na 9. mjestu među 95 zemalja za koje WEC navodi podatke. To se odnosi na ukupnu potrošnju energije, ali i za električnu energiju odnos je sličan.

[11] Ove godine je do kraja kolovoza proizvedeno 150 milijuna tona ugljena manje nego u prvih osam mjeseci 2015. (China achieved 150 Mt coal production capacity reduction end-August) Potrošnja ugljena opala je 2014. g. za 3%, 2015. za oko 5%, a za ovu godinu se predviđa dalji pad za 2,5 do 3% (China Redoubles Its War On Coal).

[12] Jedan nedavni izvještaj ukazuje na probleme kineskih solarnih i vjetroelektrana. Potonje su, zbog isključivanja u vrijeme kad ima viškova proizvodnje, 2015. proizvele 39 TWh manje od mogućnost. Failure of China’s EV, Green Power Policies (30. kolovoza 2016.), Renewables Generate a Quarter of China’s Energy, But Solar and Wind Lag, 25. kolovoza 2016.. Wind Battles Coal for Access to China’s Grid, 20. rujna 2016..

[13] Vidi: China plans 30 overseas nuclear power units by 2030 i China’s Nuclear Industry Goes Global

[14] Vidi članak na ovom blogu: Tajvan prestaje koristiti nuklearnu energiju do 2025., 6. lipnja 2016.. Odluka je nedavno potvrđena: Taiwan will exit nuclear power generation and boost renewables by 2025, 26. listopada 2016..

[15] Članak na ovom blogu Njemačka i Južna Koreja: nuklearna energija, postindustrijsko društvo, promjena paradigme, 20. lipnja 2015.. Potrošnja ugljena, iako visoka i potpuno ovisna o uvozu, i dalje raste: South Korea’s coal consumption may rise by 6.3% in 2016.

[16] O energetskoj tranziciji: Beijing’s Energy Revolution Is Finally Gaining Serious Momentum, studeni 2015.). O strukturalnim promjenama u industriji i šire: 13th Five Year Plan Stresses Economic Restructuring.

[17] O odnosu petogodišnjeg plana prema ekologiji i energetici: How China’s 13th Five-Year Plan Addresses Energy and the Environment (Chinafile, 10. ožujka 2016.); China’s 13th Five Year Plan offers no hope for coal markets, further suppressing CO2 emissions (Carbon Tracker).

[18] Jedan jednostavni prikaz osnovnih smjernica 13. petogodišnjeg plana na mrežnom sjedištu državne informrativne agencije Xinhua: Highlights of proposals for China’s 13th Five-Year Plan

[19] How China’s 13th five-year plan can make consumption a real driver of growth (South China Morning Post, 25. ožujka 2015.)

[20] Jedno kratko objašnjenje pojmova: Dialogue and Deliberation. Deliberacija je pristup u donošenju odluka u kojem sudionici razmatraju relevantne podatke iz različitih motrišta (multiperspektivizam), razgovaraju uz međusobno uvažavanje i spremni su osobno i zajedno kritički promisliti ponuđene opcije, te unaprijediti svoje uvide, uvjerenja i shvaćanja. (Ovo je malo promjenjen i dopunjen opis sa stranice What Is Deliberation?, koji izbjegava preveliki formalizam, preveliku sažetost i preveliku opširnost.) Deliberacija se u pravilu gotovo uvijek veže uz demokraciju (deliberativna demokracija), ali to nije nužno povezano.

Objavljeno u ekonomija, energetika, nuklearna energija, politika | Ostavi komentar