I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime

Sutra se u Montrealu sastaju ministri zaštite okoliša 30 najjačih svjetskih gospodarstava. Diskutirat će o daljim mjerama za ograničavanje globalnog zagrijavanja i suzbijanje klimatskih promjena. To je jedan od ključnih sastanaka, koji prethodi slijedećoj Konferencija UN o klimi (COP23) u Bonnu, u studenom i prosincu o.g..

Ovo je prvi sastanak nakon što je predsjednik SAD Donald Trump u lipnju objavio povlačenje iz Pariškog sporazuma, sklopljenog 2015..

17-09-13-Kanada-EU-KinaRanije ovog mjeseca u Montrealu je održana 46. sjednica Međunarodne porote za klimatske promjene (IPCC), stručnog tijela koje savjetuje državnike. Sastaje se dvaput godišnje, uz sudjelovanje predstavnika 195 zemalja. Oni pripremaju šesti izvještaj o procjeni (assessment report) o tome što će se događati s klimom. Taj izvještaj treba biti objavljen kroz dvije godine.

U svibnju je u Montrealu održana 19. međunarodna konferencija o znanostima o Zemlji (Earth Science) i klimatskim promjenama (ICESCC 2017)

Sazivači ovog ministarskog sastanka su, zajednički, Europska unija, Kanada i Kina, koje čine novu “pro-klimatsku” koaliciju. Dogovorili su zajednički nastup, iako među njima i dalje ima razlika.

Nasuprot šoku koji je izazvalo povlačenje SAD, ovo je veliki uspjeh, s obzirom na ranije razmirice između Kine i visokorazvijenih zemalja.

SAD su ostale usamljene u odbijanju upozorenja koje šalju znanstvenici. Odbijena je njihova želja da se pregovori počnu ispočetka (da bi ih ponovo minirali, kao u Kopenhagenu 2009.).

Sada šalju signale da bi možda ipak mogli razmisliti o tome da djelomice ostanu uključeni u neke aktivnosti koje ostatak svijeta vodi za zaštitu globalne klime.

Nažalost, vjerojatno je da samo nastoje bacati klipove.

Američki ministar zaštite okoliša Scott Pruitt ostaje vjeran svojem rigidnom odbacivanju realnosti klimatskih promjena. Kod njega je to i ideološki odabir, a ne samo obrana “interesa američke ekonomije”. Nedavno je rekao da orkani kao “Irma” ne trebaju utjecati na diskusiju, iako svi eksperti kažu da je porast učestalosti i snage orkana jedna od posljedica globalnog zagrijavanja.

Kina je pak zbog takvih događaja zabrinuta. Kao i Europska unija i skoro svi ostali na svijetu.

Oglasi
Objavljeno u klimatske promjene, međunarodna politika | Ostavi komentar

Nuklearna energija u Japanu 6½ godina nakon Fukušime

Prošlo je šest i pol godina od katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektani Fukušima Daići. Prije toga je Japan imao 55 operativnih reaktora. Četiri su uništena, a svi ostali nakon nesreće isključeni su zbog sigurnosnih provjera.

17-03-11- Molitva za stradaleKen Silverstein piše u “The Forbes” o aktualnoj situaciji. Neke brojke koje navodi nisu sasvim točne, pa sam korigirao prema WNA.

Svjetska nuklearna asocijacija (WNA) danas vodi 42 reaktora kao “operable” (sposobni za rad) tj. devet ih je trajno isključeno.

Međutim, danas ih je samo pet u pogonu. Razlog su rigidne procedure, protivljenje lokalnih vlasti i sudova koji moraju odobriti ponovno puštanje u pogon, te snažno protivljenje javnosti.

Od ova 42 reaktora, međutim, procedura za dobivanje dozvole za ponovo puštanje u rad pokrenuta je samo za 26 (prema WNA). Troškovi ponovnog puštanja u pogon su između 700 milijuna i milijardu USD.

Suočena s problemima i troškovima (manjak se pokriva uvozom skupog ukapljenog prirodnog plina, rastom učinkovite potrošnje i obnovljivima), aktualna vlada na čijem je čelu Shinzo Abe nastoji što veći broj reaktora ponovo pokrenuti. Bez toga, Japan neće moći ispuniti obaveze smanjivanja emisija stakleničkih plinova prema Pariškom ugovoru, iako je izvanredna situacija stimulirala uspješne mjere za smanjivanje potrošnje i rast obnovljivih.

Portal “Japan Forward” procjenjuje da će godine 2025. u pogonu biti samo 12 reaktora, a 2030. njih 18.

Niskougljični izvori (obnovljivi i uran) zajedno bi 2030. godine mogli davati 45% potrebne električne energije, reducirajući udio elektrana koje koriste fosilna goriva (ugljen, plin i nafta) sa sadašnji 85% na 55%.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila

Sjećate li se filma “Demolition Man” iz 1993.? Sylvester Stallone je u ulozi policajca koji je prebačen u 2032. godinu. Među inim, u tom vrlo zabavnom filmu, benzinski automobili postoje samo u muzejima – kao i oružje.

wesley-snipes-demolition-manPrvi dio bi se mogao ostvariti.

Promocija električnog automobila Tesla model 3 privukla je golemu pažnju svjetske javnosti. Na portalu reneweconomy.com. Giles Parkinson se pita: Koliko brzo Tesla može ubiti benzinski automobil?.

Naslov je očita aluzija na dokumentarac iz 2006. Who Killed the Electric Car?. Bio je snimljen i nastavak, “Revenge of Electric Car”.

Nije pitanje hoće li električni automobili posve zamijeniti benzinske, smatra Parkinson, nego kada. Svi veliki proizvođači automobila u svijetu najavljuju nove električne modele.

Vlade Norveške i Nizozemske su objavile da će prodaja benzinskih i dizelskih vozila biti zabranjena već 2025. godine. Indija je objavila isto za 2030.. Novi Francuski predsjednik najavio je početkom srpnja istu zabranu za 2040, a sada i UK.

Glavni razlog je poboljšanje kvalitete zraka u gradovima; ali ta odluka ne bi bila donesena da ne postoji alternativa.

Vlada UK je ujedno najavila ulaganje 246 milijuna funti u istraživanje i razvoj baterija, koje će biti potrebne kako za automobile, tako i za elektroenergetsku mrežu zasnovanu na obnovljivim izvorima energije.

Tony Seba komentira na twitteru: godine 2040, zabraniti prodaju benzinskih automobila će biti isto kao zabraniti prodaju konja za vuču; neće ostati ništa za zabranu.

Studija financijske kompanije “Morgan Stanley” predviđa, u osnovnom scenariju, da će godine 2040. od svih prodanih automobila u svijetu električni činiti 50%. U “bikovskom scenariju”, koji uzima u obzir gore navedene mjere nacionalnih politika, oni bi dosegli 90% prodaje do 2045. g.,

Nevezano s temom: jedan zgodan video Demolition Man (1993) Film Future Predictions Come True 20 Years Later (Stallone, Snipes)

Objavljeno u elektrika, Futurologija, promet | Ostavi komentar

Tzv. ‘interna devalvacija’, eksploatacija, kapitalizam, globalna transformacija i lokalna paraliza

Ako sam dobro shvatio, koliko se sjećam predavanja iz osnova marksizma, “interna devalvacija” = “povećanje stope eksploatacije radne snage”.

“Jedinični trošak rada” je u pet godina smanjen za 25%. Od ukupno ostvarenog viška vrijednosti, manje ide radu, a više kapitalu.

Dakle, kad je kriza, kapitalisti smanjuju nadnice, da bi se održali na tržištu. Manje je (barem u Hrvatskoj!) bitno pronalaženje novih poslovnih prilika, otvaranje novih tržišta isl.. (Trebalo bi vidjeti, koliko je od tog povećanja produktivnosti rada reultat ulaganja u nove tehnologije.)

OK, tako to ide. To je kapitalizam, tj. vladavina (ili barem premoć) kapitala. Zahtjevi kapitala za viškom vrijednosti imaju prioritet, i to osobito dolazi do izražaja kad je kriza.

Uspješnost Kine zasniva se na tome što je stopa eksploatacije radne snage mnogo viša nego u zemljama OECD-a. Naravno, tamo je glavni kapitalist država, koja pak, za razliku od propalih komunističkih režima u SSSR-u, Jugoslaviji i drugdje, upravlja uspješno. Ona ne održava samo mir i red i ne brine samo o održanju političke vlasti (stabilnost, konstantna vrijednost a ne proizvodnja viška), kako je to činila mandarinska Kina prije 200 godina (prije nego što su je uništili beskrupulozini europski trgovci drogom). Ona sada brine i o proizvodnji viška vrijednosti, i to čini uspješno: komunistička partija planski stvara kapitaliste milijardere, ali i standard radničke klase se poboljšava.

Ali, kad krene rast, pa kapitalisti povećaju prihode, radnici traže da im se nadnice ponovo povećaju.

A to, koliko sam shvatio guvernera HNB, nije baš poželjno. Ako tržišne sile (nedostatak radnika) prisile poslodavce na ustupke, onda ih se mora obeštetiti drugdje (manji troškovi države).

http://www.poslovni.hr/hrvatska/rast-izvoza-pogurali-eu-i-interna-devalvacija-330212

Davna analiza procesa globalizacije ukazuje, da je kapital zahvaljujući računalnim mrežama postao maksimalno mobilan (praktični trenutno se može prebaciti s jedne strane globusa na drugu). Radnici su neminovno mnogo manje mobilni, i zato, kad se generalno gleda, radna snaga zaostaju u odnosu na kapital, a osobito onaj najmobilniji, financijski kapital (što pokazuju podaci o globalnoj ekonomiji u posljednjih 30-ak godina).

Ali, ističu pobornici neoliberalne globalizacije, to je u korist velikih segmenata siromaha u siromašnim zemljama; Kinezi otimaju poslove Amerikancima isl.. OK. Treba to priznati. (Iako treba imati u vidu, da su najuspješnije zemlje koje su od “trećeg svijeta” postale “izranjajuće ekonomije” koristile mogućnosti otvorene međunarodne trgovine, ali nisu slijedile neoliberalne recepte u nacionalnoj ekonomskoj politici.)

Slobodna trgovina omogućila je stotinama milijuna ljudi u siromašnim zemljama da se uzdignu iz ekstremne bijede (o tome piše npr. Jeffrey Sachs u knjizi “Kraj siromaštva”: četiri stupnja od beznadežne bijede do visokog životnog standarda).

Ali to je plaćeno stagnacijom ili padom standarda radnika u visokorazvijenim zemljama, koji su prethodnih desetljeća uživali u dostignućima države blagostanja. Kapitalisti, kako u bogatim tako i siromašnim zemljama, znatno su povećali svoje bogatstvo. I sad čak i neki od njih priznaju, da bi na neki način trebali vratiti društvu tj. manje s(p)retnijima od njih dio svojih bogatstava (na što su u prethodnoj epohi, od velike krize 1929., pristajali).

E sad, problem kapitalistima u Hrvatskoj postaje povećana mobilnost hrvatskih radnika, jer oni lako odlaze u zemlje EU koje traže radnike – zemlje u kojima je kapitalizam uspješniji. S druge strane je problem i nedovoljne mobilnosti radnika s Filipina, koji bi, kažu neki, bili super radnici u hrvatskom turizmu.

http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/KONACNA-PRETVORBA-HRVATSKE-Stan-i-placa-su-ionako-komunisticka-pretjerivanja

Proglasite me neomarksistom ili staroanarhistom ili ljevičarskim bedakom opasnim za civilizaciju, ali kako ja to vidim, analiza odnosa rada i kapitala i dalje je važan alat za razumijevanje suvremenoga svijeta. Samo što naravno u konkretnoj analizi treba ići u složenije detalje raznih segmenata kapitala, radnika, država, društava.

Onda, naravno, nema ni jednostavnih odgovora. MOžete raditi takvu (neo)marksističku analizu (metodom kritike političke ekonomije), a da nije nužno da a priori uvijek budete na strani rada. (Ali bi i politički liberali, IMHO, trebali u načelu biti na strani slabijih i siromašnijih – to su “liberali” kako se taj termin koristi u SAD, koji slijede načelo pravičnosti, koje je zastupao John Rawls prije 40-ak godina, u polemici s Robertom Nozickom; Nozick je tada bio vjesni budućnosti).

Hrvatska ima problema kako zbog globalnog kapitalizma, tako i zbog lokalne KPKM (kronističko-patronatsko-klijentelističke mreže).

Kad sagledavamo cjelinu: uspjeh kapitalizma jest čudesno povećanje produktivnosti, perspektiva i blagostanja ljudi; to je neosporno – Marx je napisao stranice panegerika kapitalizmu. Ono pak, što je u Europi ostvareno kao “država blagostanja”, iz perspektive SAD zovu “socijalizmom” (jer i danas postoje opće zdravstveno osiguranje, besplatno školstvo, visoke naknade za nezaposlene isl.).

Međutim, ako dolazimo u situaciju da nam neoliberali objašnjavaju kako je održavanje globalnog kapitalizma, i to u njegovom sadašnjem obliku, toliko važno, da se prosti puk mora pomiriti s dugoročnim smanjivanjem blagostanja te osobito perspektive da će budućnost biti bolja (standard i sigurnost), jer mladež u 20-ima i 30-ima danas živi lošije nego njihovi roditelji prije 30 godina, usprkos velikom rastu proizvodnih snaga, onda je to upravo ona Marxova prognoza o strukturnoj krizi koja nastupa kad “društvena nadgradnja” dolazi u sukob s proizvodnim snagama.

Restrukturiranje koje je globalno neminovno vjerojatno neće dovesti do uništenja kapitalizma (danas nema ideološke alternative), nego do nove njegove transformacije, novog stadija. Kapitalizam je stalno to uspješno radio, odbacivši i imperijalizam koji je Lenjin smatrao posljednjim stadijem isl..

Da bi se shvatila ta prilagodljivost sustava vladavine kapitala, mislim da je nezaobilazan Schumpeterov pojam “kreativnog razaranja”, te je vrlo korisna koncepcija “kondratijevih ciklusa/valova” u globalnom kapitalizmu, koji traju 50-60 godina.

Nema garancija da će transformacija, koja je u tijeku, biti promjena na bolje. Ali valja se nadati, i valja činiti.

Pojednostavljeno, “kapitalizam” se svodi na “bespoštedna borba na tržištu”, a “socijalizam” na društveno planiranje i brigu za svakoga. Pokušati apsolutizirati drugi moment vodilo je u katastrofu. Anarhokapitalisti apsolutiziraju prvi moment, što bi vodilo u cyberpankovsku distopiju. Tako ostaje aktualno, kao i prije sto godina kad je Rosa Luxemburg izbacila tu parolu, da je naš izbor “socijalizam ili barbarstvo”. Ipak s modofikacijom, barem za srednji rok (slijedeća desetljeća): “socijalni ili barbarski kapitalizam” (a prevladavanje vladavine kapitala ostaje kao vizija za neku dalju budućnost, npr 24. stoljeće).

To globalno. Lokalno, u Hrvatskoj, ono što se ponajviše može savjetovati mlađim ljudima, jest pobjeći. Neposredna budućnost jest, kako sam nedavno napisao, da ćemo biti zemlja staraca, renti (zahvaljujući turizmu), smeća i monopola HDZ-a. Ipak, ništa nije zauvijek.

Objavljeno u Društvo, ekonomija | Ostavi komentar

Energetska dilema: Graditi solarne elektrane ili… solarne elektrane? :-)

Solarne elektrane koje osiguravaju električnu energiju nakon zalaska sunca, uz kompetetivne cijene, postale su realnost na Srednjem Istoku.

ACWA PowerKompanija ACWA Power International iz Saudijske Arabije dobila je ugovor u Dubaiu, vrijedan milijardu USD, za gradnju koncentracijske solarne elektrane (CPS) snage 200 MW, koja će slati u mrežu električnu energiju između četiri sata popodne i deset ujutro. Ugovor je sklopljen na 25 godina, a otkupna cijena isporučene električne energije bit će 9,45 američkih centa po kilovatsatu ¢/kWh.

CSP su termoelektrane: pomoću zrcala koncentriraju solarno zračenje koje zagrijava vodu, koja se pretvara u paru i pogoni parnu turbinu.

Dok je cijena gradnje fotonaponskih solarnih elektrana znatno opala i one su postale najjeftiniji izvor električne energije u subtropskim regijama (do rekordnih 2,45 ¢/kWh!), koncentracijske solarne elektrane (CSP) su znatno skuplje (dosad su cijene bile 15 do 18 ¢/kWh). Sad i njihove cijene padaju, zahvaljujući kineskim proizvođačima opreme (koji su najzaslužniji i za pad cijena FN, pa danas proizvode 80% fotonaponskih solarnih panela u svijetu).

CSP imaju ugrađen kolektor vručeg fluida (otopljene soli, temperature do 490°C), pa mogu preko dana skladištiti energiju za kasnije korištenje. Kombinacija oba tipa može dati stabilan sustav u zemljama pogodne klime; o tome smo pisali ovdje (planovi Saudijske Arabije).

Paddy Padmanathan, CEO kompanije ACWA, kaže da očekuje kako će CSP u roku od 18 mjeseci biti po cijeni ravnopravne termoelektranama na prirodni plin s kombiniranim ciklusom.

Međutim, konkurencija stiže, uz niske cijene FN, s opadajućom cijenom baterija. Jenny Chase iz Bloomberg New Energy Finance (BNEF) kaže da do 2021., kad ova CSE treba biti puštena u pogon, kombinacija fotonaponskih elektrana i baterija može biti jednake cijene, a mnogo je fleksibilnija od solarne termoelektrane.

Tako se međusobno takmiče dvije solarne tehnologije. Padmanathan kaže da danas u svijetu postoje samo dva proizvođača CSP, a ostali su bankrotirali (jer je razvoj u posljednjih 10-15 godina bio sporiji nego što su se nadali). Međutim, sada se bar pet kineskih kompanija priprema ući na tržište.

ACWA gradi slične elektrane u pustinjama u Maroku i Južnoj Africi, gdje po jedna CPS već radi. a još su dvije u Maroku i jedna u SA ugradnji.

http://www.renewableenergyworld.com/articles/2017/07/solar-thermal-plants-aim-to-keep-lights-on-at-night.html

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Donald Trump, sam na svijetu: kraj američke ere

Čim je Donald Trump bio izabran, pisao sam da je to izraz shvaćanja građana SAD da više nisu najmoćnija sila svijeta, nego tek druga.

Ključni dio svjetske dominanacije bila je globalna fascinacija s “American Way of Life”, koja se postepeno smanjuje u posljednjih dvadesetak godina. Drugi ključni dio bio je pretenzija lidera sad da budu ne samo najjači frajer u kvartu, nego i stožer svjetskog poretka baziranog na istim vrednotama, kao i američki način života.

Trump je odbacio tu ideološku i organizacijsku pretenziju, nasuprot koncepciji po kojoj Amerika treba slijediti samo sebične i kratkoročne interese. Glupo je baviti se nečim globalnim i dugoročnim: to onda iskoriste drugi, da te izrabljuju. »Ne želimo više da nam se drugi lideri i druge zemlje smiju«, rekao je Trump.

SAD, Sirija i Nikaragva protiv ostatka svijeta

Trump- You are fired!Istupom iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, argumentirajući da je to u interesu američkog biznisa, radničke klase i suvereniteta, dureći se jer se navodno ostatak svijeta urotio protiv Amerike da je opljačka, Trump je odlučno nastavio zacrtanim putem. Jedino što je važno, je interes američkog biznisa i američkih radnih mjesta. Ne postoje saveznici, samo trenutkni odnosi moći i interesa.

On je, procjenjuje njemački “Der Spiegel” u redakcijskom komentaru, nastupio »primitivno brutalno« te »zazvao duboko ukorijenjen nacionalizam i gurnuo Zapad u konflikt dublji od ijednog nakon Drugog svjetskog rata«. Još i više: »Njegov govor je bio prekid sa stoljećima prosvjetiteljstva i racionalnosti. Predsjednik je iznio svoj politički stav kao nacionalistički manifest najimbecilnije vrste (…) G-7 je postala G-6. Zapad je podijeljen.«

Sjedinjene Američke Države našle su se nasuprot gotovo cijelom svijetu; jedine druge zemlje na svijetu, koje nisu prihvatile Parišli sporazum, su Sirija i Nikaragva. Ali američka vlada je stala nasuprot ne samo drugim zemljama svijeta, nego i brojnim građanima, gradovima i državama u SAD.

Američke države, gradovi i kompanije protiv federalne vlade

Michael Bloomberg, milijarder i bivši gradonačelnik New Yorka, osnovao je koaliciju gradova i kompanija koje će nastaviti raditi s ciljem da SAD ipak ostvare svoje obaveze iz Pariškog ugovora. »Američka vlada se povukla iz ugovora, ali američki narod mu ostaje predan.«

Bloomberg se hitro sastao s novim francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, koji je sada glasnogovornik Europske unije o ovoj temi, kao novo lice nasuprot Angeli Merkel koju čekaju izbori za Bundestag.

Macron je, govoreći na odličnom engleskom (boljim od Trumpovog, kažu zlobnici), Trumpovoj paroli “Make America great again”, suprotstavio parolu “Make our planet great again”.

Devet država u SAD, predvođenih Kalifornijom i New Yorkom, koje ostvaruju više od 30% nacionalnog BDP-a, objavile su da će zajednički nastaviti aktivnosti za smanjivanje emisija stakleničkih plinova do 2025. za 26-28% u odnosu na 2005., što je obaveza koju je za SAD predložio tadašnji predsjednik Barack Obama. Većina tih država ima demokratske guvernere, ali dvije imaju republikanske. Očekuje se da će se koalicija proširiti, jer još 21 država u SAD ima na snazi obavezujuće ciljeve povećanja udjela obnovljivih izvora i učinkovitog korištenja energije.

Jednako su najavili gradonačelnici 187 gradova s ukupnim stanovništvom od 52 milijuna, predvođeni New Yorkom, Los Angelosom, Houstonom i Phoenixom.

Čak i ako opasnost postoji, ekonomija je iznad svega

Rick Pery, ministar energetike SAD, najavio je mjere kojima će federalna vlada nastojati blokirati ovakve inicijative i poticati korištenje ugljena.

Mike Pence, potpredsjednik SAD, rekao je da ljevica u SAD i u svijetu iz nekog čudnog razloga gura klimatske promjene kao ključnu temu. Nasuprot tome, SAD su pokazale »stvarno vodstvo« i »stvarni napredak«.

Unutar Trumpove administracije, ministar vanjskih poslova Rex Tillerson, nekadašnji generalni direktor kompanije Exxon Mobil, bio je protiv povlačenja iz Pariškog sporazuma.

Svjetski mediji prenose izjavu Nikki Haley, veleposlanice SAD u Ujedinjenim narodima, da predsjednik Trump prihvaća da se klima mijenja i da su emisije stakleničkih plinova djelomično uzrok. »To što smo se povukli iz kluba, ne znači da ne brinemo o okolišu.« Nije objasnila kako zna za tu promjenu stava, jer Trump nije javno rekao da više ne vjeruje kako su klimatske promjene izmišljotina, koju su lansirali Kinezi da bi potkopali američko gospodarstvo.

Klimatolozi osporavaju Trumpov argument da Pariški sporazum ionako može imati tek minimalni utjecaj na globalnu klimu. Pozvao se na jednu studiju napravljenu 2014., koja u svojim prognozama nije uključila sve obaveze koje su brojne nacije bile prihvatile već prije zaključivanja Sporazuma krajem 2015., te pretpostavlja da nikakve akcije neće biti poduzimane nakon 2030..

Zemlje G-6 protiv SAD

Na sastanku grupe G7, predstavnici ostalih šest vlada (Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, UK) pokušali su odgovoriti Trumpa od ovog poteza. Angela Merkel je rekla da su, nasuprot žalbama o prijetnjama ekonomskom rastu, obnovljivi izvori energije značajna ekonomsku prilika. »Ako najveća svjetska ekonomska sila istupi, prostor će biti otvoren za Kineze«, rekla je Merkel, dodajući da je Si Đinping već jasno najavio spremnost da iskoriste tu priliku. Čak i Saudijci se spremaju za post-naftnu eru, nastavila, je, te je štednja energije važan globalni ekonomski cilj iz mnogih razloga, ne samo zbog klimatskih promjena.

Francuska, Njemačka i Italija (predsjednik Macron te predsjednici vlada Merkel i Gentiloni) su već u četvrtak, odmah nakon Trumpove objave nakon sastanka G7, objavile zajedničku izjavu kojom odlučno odbacuju mogućnost da se ponovo otvore pregovori o promjenama Pariškog dogovora. »Smatramo da je impuls stvoren u Parizu u prosincu 2015. ireverzibilan, i čvrsto vjerujemo da Pariški dogovor ne može biti predmet ponovnih pregovora jer je to vitalni instrumet za naš planet, društva i gospodarstva.« Macron je najavio da će uskoro, zajedno s Angelom Merkel, najaviti nove snažne inicijative.

Predsjednica vlade UK Theresa May odbila je potpisati tu izjavu, što bi moglo imati utjecaja na rezultat parlamentarnih izbora ovoga četvrtka. Prema ispitivanjima javnoga mnijenja, konzervativci i dalje vode, ali je njihova prednost pred laburistima značajno pala. Prije mjesec i pol, kad je May najavila prijevremene izbore, imali su prednost od oko 20%. Rezultati posljednjih anketa jako variraju i njihova je prednost između 1% i 12%.

Ministar vanjskih poslova Boris Johnson rekao je da se ne slaže s Trumpovim postupkom, ali da ne treba srljati u osudi, te treba nastaviti raditi s Washingtonom.

Indija i Kina uz Europsku uniju

Predsjednik indijske vlade Narendra Modi je rekao, također nakon razgovora s Macronom, da će njegova zemlja ići »više i dalje« od Pariškog sporazuma, jer je to »naša dužnost da zaštitimo Majku Zemlju«.

Kina, koja posljednjih nekoliko godina prednjači u svijetu u razvoju obnovljivih izvora energije, smanjuje potrošnju ugljenu i postiže prve rezultate u smanjivanju zagađenosti zraka u gradovima i drugih šteta za okoliš prouzročenih desetljećima vrtoglavog rasta, nastavit će istim smjerom. U četvrtak, kad su se odvijali ovi burni događaji, predsjednik kineske vlade Li Kećjang je bio u posjeti Berlinu, te je nastupio s Merkel, odlučno objavljujući da će Kina nastaviti zaokretom prema »zelenom rastu«.

Dok njen mladi saveznik Macron žestoko nastupa u javnosti, Merkel se sprema za slijedeći čin drame, koji će se odigrati u srpnju na sastanku grupe G-20 u Hamburgu, Ona se nada da će sve ostale zemlje istupiti protiv SAD. Nesiguran je stav Saudijske Arabije, koja bi mogla stati uz svog saveznika, ali bi odnos još uvijek bio 18-2.

Merkel, odrasla u Istočnoj Njemačkoj, nikad nije imala razumijevanja za anti-amerikanizam koji je bio snažan u Zapadnoj Njemačkoj. Uporno je inzistirala na trans-atlantskom partnerstvu. Sadašnje njeno gorko priznanje, na sastanku CDU prošle nedjelje, da je izgubila povjerenje u SAD odjeknulo je širom svijet kao dokaz da je najmoćnija žena Europe izgubila nadu da se Trumpa može privesti pameti, u ovom pitanju kao i u drugima.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Rusija započela gradnju novog plinovoda prema Turskoj i Europi

Kompanija South Stream transport, podružnica ruske državne kompanije Gazprom, počela je graditi podmorski plinovod TurkStram, s dvije cijevi ukupnog kapaciteta 31 milijardu kubika godišnje. Kanal vodi od luke Anapa do Kiyuikoya u europskom dijelu Turske.

TurkStreamNovim plinovodom isporučivat će se dodatne količine prirodnoga plina Turskoj, koja je veliki potrošač (sada naftu iz Rusije dobiva postojećim naftovodom Plavi tok, koji je istočnije), a dio će se dalje preko Grčke prodavati drugim europskim zemljama: Trans-jadranskim plinovodom (TAP) u Italiju, a dio u Bugarsku i preko nje u Srbiju, u Rumunjsku i dalje.

Pripremanje gradnje ovog plinovoda bilo je obustavljeno nakon sukoba Rusije i Turske 2015., ali su Putin i Erdogan brzo popravili odnose.

Gazprom također s grupom zapadnih kompanija priprema proširenje naftovoda Sjeverni tok na Baltičkom moru, kojim će se znatno povećati sadašnje isporuke plina u Njemačku. Treći pravac isporuke, koji uredno funkcionira (za razliku od pravca kroz Ukrajinu), je plinovod kroz Belarus.

Usprkos sukobu između EU i Rusije, trgovina prirodnim plinom će se nastaviti, jer je vrlo važna za obje strane. Europi je taj energent vitalno važan (barem još 20-30 godina), a Rusko gospodarstvo bi krahiralo bez tog prihoda (znatno su povećali prodaju Kini, ali to nije dovoljno).

Ukrajina je geostrateška žrtva u sukobu s Rusijom, jer će joj zapad pomoći da se održi, ali ne i da povrati oduzeti teritorij. Izgubit će prihod od naknade za transport, ali će ipak uz pomoć zapada osigurati energent za vlastite potrebe.

Za Rusiju, geostrateški je cilj posve isključiti današnji pravac kroz Ukrajinu. Razlog tome je, navodno, što je Ukrajina stalno kasnila s plaćanjem za isporuke i potkradala plin iz plinovoda, a s druge strane naravno sukob zbog građanskog rata u Ukrajini i ruske aneksije Krima.

Zapadne zemlje pružaju pomoć Ukrajini i ona će dobivati prirodni plin postojećim plinovodima, sada u obrnutom smijeru. Dakle, ruski plin će opet okolnim putem djelomice završavati u Ukrajini.

Turski tok se gradi zato, jer je EU blokirala gradnju plinovoda Južni tok, kojeg je Rusija bila planirala da u isporukama zemljama EU zaobiđe Ukrajinu s juga najkraćim putem, preko Crnog mora u Bugarsku i dalje. Tako će plin sada ići još zaobilaznijim putem preko Turske, koja je također u sukobu sa EU.

Gledano sa strane, ili možda iz visine, iz perspektive općeljudskog razuma i interesa čovječanstva, sve to izgleda kao smiješno dječje natezanje i inaćenje s obje strane. Kao i aktualno obostrano plašenje i junačenje na Baltiku između Rusije s jedne strane i tri male baltičke države, EU i NATO s druge.

Nažalost, tako su se kroz povijest pripremale situacije u kojima je dovoljna jedna iskra da započne rat. Prvi svjetski rat nije bio tako davno, da se ne sjećamo kako su velike sile nepromišljeno srnule u međusobno uništavanje, koje ih je na kraju sve skupo koštalo.

Tako da je, imajući povijest na umu, ipak donekle utješno da je glavnim akterima trgovina važnija od takmičenja čiji je veći. Bolje biti licemjeran profiter nego beskompromisni nasilnik.

Objavljeno u ekonomija, fosilni izvori, međunarodna politika | Ostavi komentar