Sad je već sigurno: bliži se kraj ere benzinskih automobila

Sjećate li se filma “Demolition Man” iz 1993.? Sylvester Stallone je u ulozi policajca koji je prebačen u 2032. godinu. Među inim, u tom vrlo zabavnom filmu, benzinski automobili postoje samo u muzejima – kao i oružje.

wesley-snipes-demolition-manPrvi dio bi se mogao ostvariti.

Promocija električnog automobila Tesla model 3 privukla je golemu pažnju svjetske javnosti. Na portalu reneweconomy.com. Giles Parkinson se pita: Koliko brzo Tesla može ubiti benzinski automobil?.

Naslov je očita aluzija na dokumentarac iz 2006. Who Killed the Electric Car?. Bio je snimljen i nastavak, “Revenge of Electric Car”.

Nije pitanje hoće li električni automobili posve zamijeniti benzinske, smatra Parkinson, nego kada. Svi veliki proizvođači automobila u svijetu najavljuju nove električne modele.

Vlade Norveške i Nizozemske su objavile da će prodaja benzinskih i dizelskih vozila biti zabranjena već 2025. godine. Indija je objavila isto za 2030.. Novi Francuski predsjednik najavio je početkom srpnja istu zabranu za 2040, a sada i UK.

Glavni razlog je poboljšanje kvalitete zraka u gradovima; ali ta odluka ne bi bila donesena da ne postoji alternativa.

Vlada UK je ujedno najavila ulaganje 246 milijuna funti u istraživanje i razvoj baterija, koje će biti potrebne kako za automobile, tako i za elektroenergetsku mrežu zasnovanu na obnovljivim izvorima energije.

Tony Seba komentira na twitteru: godine 2040, zabraniti prodaju benzinskih automobila će biti isto kao zabraniti prodaju konja za vuču; neće ostati ništa za zabranu.

Studija financijske kompanije “Morgan Stanley” predviđa, u osnovnom scenariju, da će godine 2040. od svih prodanih automobila u svijetu električni činiti 50%. U “bikovskom scenariju”, koji uzima u obzir gore navedene mjere nacionalnih politika, oni bi dosegli 90% prodaje do 2045. g.,

Nevezano s temom: jedan zgodan video Demolition Man (1993) Film Future Predictions Come True 20 Years Later (Stallone, Snipes)

Objavljeno u elektrika, Futurologija, promet | Ostavi komentar

Tzv. ‘interna devalvacija’, eksploatacija, kapitalizam, globalna transformacija i lokalna paraliza

Ako sam dobro shvatio, koliko se sjećam predavanja iz osnova marksizma, “interna devalvacija” = “povećanje stope eksploatacije radne snage”.

“Jedinični trošak rada” je u pet godina smanjen za 25%. Od ukupno ostvarenog viška vrijednosti, manje ide radu, a više kapitalu.

Dakle, kad je kriza, kapitalisti smanjuju nadnice, da bi se održali na tržištu. Manje je (barem u Hrvatskoj!) bitno pronalaženje novih poslovnih prilika, otvaranje novih tržišta isl.. (Trebalo bi vidjeti, koliko je od tog povećanja produktivnosti rada reultat ulaganja u nove tehnologije.)

OK, tako to ide. To je kapitalizam, tj. vladavina (ili barem premoć) kapitala. Zahtjevi kapitala za viškom vrijednosti imaju prioritet, i to osobito dolazi do izražaja kad je kriza.

Uspješnost Kine zasniva se na tome što je stopa eksploatacije radne snage mnogo viša nego u zemljama OECD-a. Naravno, tamo je glavni kapitalist država, koja pak, za razliku od propalih komunističkih režima u SSSR-u, Jugoslaviji i drugdje, upravlja uspješno. Ona ne održava samo mir i red i ne brine samo o održanju političke vlasti (stabilnost, konstantna vrijednost a ne proizvodnja viška), kako je to činila mandarinska Kina prije 200 godina (prije nego što su je uništili beskrupulozini europski trgovci drogom). Ona sada brine i o proizvodnji viška vrijednosti, i to čini uspješno: komunistička partija planski stvara kapitaliste milijardere, ali i standard radničke klase se poboljšava.

Ali, kad krene rast, pa kapitalisti povećaju prihode, radnici traže da im se nadnice ponovo povećaju.

A to, koliko sam shvatio guvernera HNB, nije baš poželjno. Ako tržišne sile (nedostatak radnika) prisile poslodavce na ustupke, onda ih se mora obeštetiti drugdje (manji troškovi države).

http://www.poslovni.hr/hrvatska/rast-izvoza-pogurali-eu-i-interna-devalvacija-330212

Davna analiza procesa globalizacije ukazuje, da je kapital zahvaljujući računalnim mrežama postao maksimalno mobilan (praktični trenutno se može prebaciti s jedne strane globusa na drugu). Radnici su neminovno mnogo manje mobilni, i zato, kad se generalno gleda, radna snaga zaostaju u odnosu na kapital, a osobito onaj najmobilniji, financijski kapital (što pokazuju podaci o globalnoj ekonomiji u posljednjih 30-ak godina).

Ali, ističu pobornici neoliberalne globalizacije, to je u korist velikih segmenata siromaha u siromašnim zemljama; Kinezi otimaju poslove Amerikancima isl.. OK. Treba to priznati. (Iako treba imati u vidu, da su najuspješnije zemlje koje su od “trećeg svijeta” postale “izranjajuće ekonomije” koristile mogućnosti otvorene međunarodne trgovine, ali nisu slijedile neoliberalne recepte u nacionalnoj ekonomskoj politici.)

Slobodna trgovina omogućila je stotinama milijuna ljudi u siromašnim zemljama da se uzdignu iz ekstremne bijede (o tome piše npr. Jeffrey Sachs u knjizi “Kraj siromaštva”: četiri stupnja od beznadežne bijede do visokog životnog standarda).

Ali to je plaćeno stagnacijom ili padom standarda radnika u visokorazvijenim zemljama, koji su prethodnih desetljeća uživali u dostignućima države blagostanja. Kapitalisti, kako u bogatim tako i siromašnim zemljama, znatno su povećali svoje bogatstvo. I sad čak i neki od njih priznaju, da bi na neki način trebali vratiti društvu tj. manje s(p)retnijima od njih dio svojih bogatstava (na što su u prethodnoj epohi, od velike krize 1929., pristajali).

E sad, problem kapitalistima u Hrvatskoj postaje povećana mobilnost hrvatskih radnika, jer oni lako odlaze u zemlje EU koje traže radnike – zemlje u kojima je kapitalizam uspješniji. S druge strane je problem i nedovoljne mobilnosti radnika s Filipina, koji bi, kažu neki, bili super radnici u hrvatskom turizmu.

http://novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/KONACNA-PRETVORBA-HRVATSKE-Stan-i-placa-su-ionako-komunisticka-pretjerivanja

Proglasite me neomarksistom ili staroanarhistom ili ljevičarskim bedakom opasnim za civilizaciju, ali kako ja to vidim, analiza odnosa rada i kapitala i dalje je važan alat za razumijevanje suvremenoga svijeta. Samo što naravno u konkretnoj analizi treba ići u složenije detalje raznih segmenata kapitala, radnika, država, društava.

Onda, naravno, nema ni jednostavnih odgovora. MOžete raditi takvu (neo)marksističku analizu (metodom kritike političke ekonomije), a da nije nužno da a priori uvijek budete na strani rada. (Ali bi i politički liberali, IMHO, trebali u načelu biti na strani slabijih i siromašnijih – to su “liberali” kako se taj termin koristi u SAD, koji slijede načelo pravičnosti, koje je zastupao John Rawls prije 40-ak godina, u polemici s Robertom Nozickom; Nozick je tada bio vjesni budućnosti).

Hrvatska ima problema kako zbog globalnog kapitalizma, tako i zbog lokalne KPKM (kronističko-patronatsko-klijentelističke mreže).

Kad sagledavamo cjelinu: uspjeh kapitalizma jest čudesno povećanje produktivnosti, perspektiva i blagostanja ljudi; to je neosporno – Marx je napisao stranice panegerika kapitalizmu. Ono pak, što je u Europi ostvareno kao “država blagostanja”, iz perspektive SAD zovu “socijalizmom” (jer i danas postoje opće zdravstveno osiguranje, besplatno školstvo, visoke naknade za nezaposlene isl.).

Međutim, ako dolazimo u situaciju da nam neoliberali objašnjavaju kako je održavanje globalnog kapitalizma, i to u njegovom sadašnjem obliku, toliko važno, da se prosti puk mora pomiriti s dugoročnim smanjivanjem blagostanja te osobito perspektive da će budućnost biti bolja (standard i sigurnost), jer mladež u 20-ima i 30-ima danas živi lošije nego njihovi roditelji prije 30 godina, usprkos velikom rastu proizvodnih snaga, onda je to upravo ona Marxova prognoza o strukturnoj krizi koja nastupa kad “društvena nadgradnja” dolazi u sukob s proizvodnim snagama.

Restrukturiranje koje je globalno neminovno vjerojatno neće dovesti do uništenja kapitalizma (danas nema ideološke alternative), nego do nove njegove transformacije, novog stadija. Kapitalizam je stalno to uspješno radio, odbacivši i imperijalizam koji je Lenjin smatrao posljednjim stadijem isl..

Da bi se shvatila ta prilagodljivost sustava vladavine kapitala, mislim da je nezaobilazan Schumpeterov pojam “kreativnog razaranja”, te je vrlo korisna koncepcija “kondratijevih ciklusa/valova” u globalnom kapitalizmu, koji traju 50-60 godina.

Nema garancija da će transformacija, koja je u tijeku, biti promjena na bolje. Ali valja se nadati, i valja činiti.

Pojednostavljeno, “kapitalizam” se svodi na “bespoštedna borba na tržištu”, a “socijalizam” na društveno planiranje i brigu za svakoga. Pokušati apsolutizirati drugi moment vodilo je u katastrofu. Anarhokapitalisti apsolutiziraju prvi moment, što bi vodilo u cyberpankovsku distopiju. Tako ostaje aktualno, kao i prije sto godina kad je Rosa Luxemburg izbacila tu parolu, da je naš izbor “socijalizam ili barbarstvo”. Ipak s modofikacijom, barem za srednji rok (slijedeća desetljeća): “socijalni ili barbarski kapitalizam” (a prevladavanje vladavine kapitala ostaje kao vizija za neku dalju budućnost, npr 24. stoljeće).

To globalno. Lokalno, u Hrvatskoj, ono što se ponajviše može savjetovati mlađim ljudima, jest pobjeći. Neposredna budućnost jest, kako sam nedavno napisao, da ćemo biti zemlja staraca, renti (zahvaljujući turizmu), smeća i monopola HDZ-a. Ipak, ništa nije zauvijek.

Objavljeno u Društvo, ekonomija | Ostavi komentar

Energetska dilema: Graditi solarne elektrane ili… solarne elektrane? :-)

Solarne elektrane koje osiguravaju električnu energiju nakon zalaska sunca, uz kompetetivne cijene, postale su realnost na Srednjem Istoku.

ACWA PowerKompanija ACWA Power International iz Saudijske Arabije dobila je ugovor u Dubaiu, vrijedan milijardu USD, za gradnju koncentracijske solarne elektrane (CPS) snage 200 MW, koja će slati u mrežu električnu energiju između četiri sata popodne i deset ujutro. Ugovor je sklopljen na 25 godina, a otkupna cijena isporučene električne energije bit će 9,45 američkih centa po kilovatsatu ¢/kWh.

CSP su termoelektrane: pomoću zrcala koncentriraju solarno zračenje koje zagrijava vodu, koja se pretvara u paru i pogoni parnu turbinu.

Dok je cijena gradnje fotonaponskih solarnih elektrana znatno opala i one su postale najjeftiniji izvor električne energije u subtropskim regijama (do rekordnih 2,45 ¢/kWh!), koncentracijske solarne elektrane (CSP) su znatno skuplje (dosad su cijene bile 15 do 18 ¢/kWh). Sad i njihove cijene padaju, zahvaljujući kineskim proizvođačima opreme (koji su najzaslužniji i za pad cijena FN, pa danas proizvode 80% fotonaponskih solarnih panela u svijetu).

CSP imaju ugrađen kolektor vručeg fluida (otopljene soli, temperature do 490°C), pa mogu preko dana skladištiti energiju za kasnije korištenje. Kombinacija oba tipa može dati stabilan sustav u zemljama pogodne klime; o tome smo pisali ovdje (planovi Saudijske Arabije).

Paddy Padmanathan, CEO kompanije ACWA, kaže da očekuje kako će CSP u roku od 18 mjeseci biti po cijeni ravnopravne termoelektranama na prirodni plin s kombiniranim ciklusom.

Međutim, konkurencija stiže, uz niske cijene FN, s opadajućom cijenom baterija. Jenny Chase iz Bloomberg New Energy Finance (BNEF) kaže da do 2021., kad ova CSE treba biti puštena u pogon, kombinacija fotonaponskih elektrana i baterija može biti jednake cijene, a mnogo je fleksibilnija od solarne termoelektrane.

Tako se međusobno takmiče dvije solarne tehnologije. Padmanathan kaže da danas u svijetu postoje samo dva proizvođača CSP, a ostali su bankrotirali (jer je razvoj u posljednjih 10-15 godina bio sporiji nego što su se nadali). Međutim, sada se bar pet kineskih kompanija priprema ući na tržište.

ACWA gradi slične elektrane u pustinjama u Maroku i Južnoj Africi, gdje po jedna CPS već radi. a još su dvije u Maroku i jedna u SA ugradnji.

http://www.renewableenergyworld.com/articles/2017/07/solar-thermal-plants-aim-to-keep-lights-on-at-night.html

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Donald Trump, sam na svijetu: kraj američke ere

Čim je Donald Trump bio izabran, pisao sam da je to izraz shvaćanja građana SAD da više nisu najmoćnija sila svijeta, nego tek druga.

Ključni dio svjetske dominanacije bila je globalna fascinacija s “American Way of Life”, koja se postepeno smanjuje u posljednjih dvadesetak godina. Drugi ključni dio bio je pretenzija lidera sad da budu ne samo najjači frajer u kvartu, nego i stožer svjetskog poretka baziranog na istim vrednotama, kao i američki način života.

Trump je odbacio tu ideološku i organizacijsku pretenziju, nasuprot koncepciji po kojoj Amerika treba slijediti samo sebične i kratkoročne interese. Glupo je baviti se nečim globalnim i dugoročnim: to onda iskoriste drugi, da te izrabljuju. »Ne želimo više da nam se drugi lideri i druge zemlje smiju«, rekao je Trump.

SAD, Sirija i Nikaragva protiv ostatka svijeta

Trump- You are fired!Istupom iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, argumentirajući da je to u interesu američkog biznisa, radničke klase i suvereniteta, dureći se jer se navodno ostatak svijeta urotio protiv Amerike da je opljačka, Trump je odlučno nastavio zacrtanim putem. Jedino što je važno, je interes američkog biznisa i američkih radnih mjesta. Ne postoje saveznici, samo trenutkni odnosi moći i interesa.

On je, procjenjuje njemački “Der Spiegel” u redakcijskom komentaru, nastupio »primitivno brutalno« te »zazvao duboko ukorijenjen nacionalizam i gurnuo Zapad u konflikt dublji od ijednog nakon Drugog svjetskog rata«. Još i više: »Njegov govor je bio prekid sa stoljećima prosvjetiteljstva i racionalnosti. Predsjednik je iznio svoj politički stav kao nacionalistički manifest najimbecilnije vrste (…) G-7 je postala G-6. Zapad je podijeljen.«

Sjedinjene Američke Države našle su se nasuprot gotovo cijelom svijetu; jedine druge zemlje na svijetu, koje nisu prihvatile Parišli sporazum, su Sirija i Nikaragva. Ali američka vlada je stala nasuprot ne samo drugim zemljama svijeta, nego i brojnim građanima, gradovima i državama u SAD.

Američke države, gradovi i kompanije protiv federalne vlade

Michael Bloomberg, milijarder i bivši gradonačelnik New Yorka, osnovao je koaliciju gradova i kompanija koje će nastaviti raditi s ciljem da SAD ipak ostvare svoje obaveze iz Pariškog ugovora. »Američka vlada se povukla iz ugovora, ali američki narod mu ostaje predan.«

Bloomberg se hitro sastao s novim francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, koji je sada glasnogovornik Europske unije o ovoj temi, kao novo lice nasuprot Angeli Merkel koju čekaju izbori za Bundestag.

Macron je, govoreći na odličnom engleskom (boljim od Trumpovog, kažu zlobnici), Trumpovoj paroli “Make America great again”, suprotstavio parolu “Make our planet great again”.

Devet država u SAD, predvođenih Kalifornijom i New Yorkom, koje ostvaruju više od 30% nacionalnog BDP-a, objavile su da će zajednički nastaviti aktivnosti za smanjivanje emisija stakleničkih plinova do 2025. za 26-28% u odnosu na 2005., što je obaveza koju je za SAD predložio tadašnji predsjednik Barack Obama. Većina tih država ima demokratske guvernere, ali dvije imaju republikanske. Očekuje se da će se koalicija proširiti, jer još 21 država u SAD ima na snazi obavezujuće ciljeve povećanja udjela obnovljivih izvora i učinkovitog korištenja energije.

Jednako su najavili gradonačelnici 187 gradova s ukupnim stanovništvom od 52 milijuna, predvođeni New Yorkom, Los Angelosom, Houstonom i Phoenixom.

Čak i ako opasnost postoji, ekonomija je iznad svega

Rick Pery, ministar energetike SAD, najavio je mjere kojima će federalna vlada nastojati blokirati ovakve inicijative i poticati korištenje ugljena.

Mike Pence, potpredsjednik SAD, rekao je da ljevica u SAD i u svijetu iz nekog čudnog razloga gura klimatske promjene kao ključnu temu. Nasuprot tome, SAD su pokazale »stvarno vodstvo« i »stvarni napredak«.

Unutar Trumpove administracije, ministar vanjskih poslova Rex Tillerson, nekadašnji generalni direktor kompanije Exxon Mobil, bio je protiv povlačenja iz Pariškog sporazuma.

Svjetski mediji prenose izjavu Nikki Haley, veleposlanice SAD u Ujedinjenim narodima, da predsjednik Trump prihvaća da se klima mijenja i da su emisije stakleničkih plinova djelomično uzrok. »To što smo se povukli iz kluba, ne znači da ne brinemo o okolišu.« Nije objasnila kako zna za tu promjenu stava, jer Trump nije javno rekao da više ne vjeruje kako su klimatske promjene izmišljotina, koju su lansirali Kinezi da bi potkopali američko gospodarstvo.

Klimatolozi osporavaju Trumpov argument da Pariški sporazum ionako može imati tek minimalni utjecaj na globalnu klimu. Pozvao se na jednu studiju napravljenu 2014., koja u svojim prognozama nije uključila sve obaveze koje su brojne nacije bile prihvatile već prije zaključivanja Sporazuma krajem 2015., te pretpostavlja da nikakve akcije neće biti poduzimane nakon 2030..

Zemlje G-6 protiv SAD

Na sastanku grupe G7, predstavnici ostalih šest vlada (Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, UK) pokušali su odgovoriti Trumpa od ovog poteza. Angela Merkel je rekla da su, nasuprot žalbama o prijetnjama ekonomskom rastu, obnovljivi izvori energije značajna ekonomsku prilika. »Ako najveća svjetska ekonomska sila istupi, prostor će biti otvoren za Kineze«, rekla je Merkel, dodajući da je Si Đinping već jasno najavio spremnost da iskoriste tu priliku. Čak i Saudijci se spremaju za post-naftnu eru, nastavila, je, te je štednja energije važan globalni ekonomski cilj iz mnogih razloga, ne samo zbog klimatskih promjena.

Francuska, Njemačka i Italija (predsjednik Macron te predsjednici vlada Merkel i Gentiloni) su već u četvrtak, odmah nakon Trumpove objave nakon sastanka G7, objavile zajedničku izjavu kojom odlučno odbacuju mogućnost da se ponovo otvore pregovori o promjenama Pariškog dogovora. »Smatramo da je impuls stvoren u Parizu u prosincu 2015. ireverzibilan, i čvrsto vjerujemo da Pariški dogovor ne može biti predmet ponovnih pregovora jer je to vitalni instrumet za naš planet, društva i gospodarstva.« Macron je najavio da će uskoro, zajedno s Angelom Merkel, najaviti nove snažne inicijative.

Predsjednica vlade UK Theresa May odbila je potpisati tu izjavu, što bi moglo imati utjecaja na rezultat parlamentarnih izbora ovoga četvrtka. Prema ispitivanjima javnoga mnijenja, konzervativci i dalje vode, ali je njihova prednost pred laburistima značajno pala. Prije mjesec i pol, kad je May najavila prijevremene izbore, imali su prednost od oko 20%. Rezultati posljednjih anketa jako variraju i njihova je prednost između 1% i 12%.

Ministar vanjskih poslova Boris Johnson rekao je da se ne slaže s Trumpovim postupkom, ali da ne treba srljati u osudi, te treba nastaviti raditi s Washingtonom.

Indija i Kina uz Europsku uniju

Predsjednik indijske vlade Narendra Modi je rekao, također nakon razgovora s Macronom, da će njegova zemlja ići »više i dalje« od Pariškog sporazuma, jer je to »naša dužnost da zaštitimo Majku Zemlju«.

Kina, koja posljednjih nekoliko godina prednjači u svijetu u razvoju obnovljivih izvora energije, smanjuje potrošnju ugljenu i postiže prve rezultate u smanjivanju zagađenosti zraka u gradovima i drugih šteta za okoliš prouzročenih desetljećima vrtoglavog rasta, nastavit će istim smjerom. U četvrtak, kad su se odvijali ovi burni događaji, predsjednik kineske vlade Li Kećjang je bio u posjeti Berlinu, te je nastupio s Merkel, odlučno objavljujući da će Kina nastaviti zaokretom prema »zelenom rastu«.

Dok njen mladi saveznik Macron žestoko nastupa u javnosti, Merkel se sprema za slijedeći čin drame, koji će se odigrati u srpnju na sastanku grupe G-20 u Hamburgu, Ona se nada da će sve ostale zemlje istupiti protiv SAD. Nesiguran je stav Saudijske Arabije, koja bi mogla stati uz svog saveznika, ali bi odnos još uvijek bio 18-2.

Merkel, odrasla u Istočnoj Njemačkoj, nikad nije imala razumijevanja za anti-amerikanizam koji je bio snažan u Zapadnoj Njemačkoj. Uporno je inzistirala na trans-atlantskom partnerstvu. Sadašnje njeno gorko priznanje, na sastanku CDU prošle nedjelje, da je izgubila povjerenje u SAD odjeknulo je širom svijet kao dokaz da je najmoćnija žena Europe izgubila nadu da se Trumpa može privesti pameti, u ovom pitanju kao i u drugima.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Rusija započela gradnju novog plinovoda prema Turskoj i Europi

Kompanija South Stream transport, podružnica ruske državne kompanije Gazprom, počela je graditi podmorski plinovod TurkStram, s dvije cijevi ukupnog kapaciteta 31 milijardu kubika godišnje. Kanal vodi od luke Anapa do Kiyuikoya u europskom dijelu Turske.

TurkStreamNovim plinovodom isporučivat će se dodatne količine prirodnoga plina Turskoj, koja je veliki potrošač (sada naftu iz Rusije dobiva postojećim naftovodom Plavi tok, koji je istočnije), a dio će se dalje preko Grčke prodavati drugim europskim zemljama: Trans-jadranskim plinovodom (TAP) u Italiju, a dio u Bugarsku i preko nje u Srbiju, u Rumunjsku i dalje.

Pripremanje gradnje ovog plinovoda bilo je obustavljeno nakon sukoba Rusije i Turske 2015., ali su Putin i Erdogan brzo popravili odnose.

Gazprom također s grupom zapadnih kompanija priprema proširenje naftovoda Sjeverni tok na Baltičkom moru, kojim će se znatno povećati sadašnje isporuke plina u Njemačku. Treći pravac isporuke, koji uredno funkcionira (za razliku od pravca kroz Ukrajinu), je plinovod kroz Belarus.

Usprkos sukobu između EU i Rusije, trgovina prirodnim plinom će se nastaviti, jer je vrlo važna za obje strane. Europi je taj energent vitalno važan (barem još 20-30 godina), a Rusko gospodarstvo bi krahiralo bez tog prihoda (znatno su povećali prodaju Kini, ali to nije dovoljno).

Ukrajina je geostrateška žrtva u sukobu s Rusijom, jer će joj zapad pomoći da se održi, ali ne i da povrati oduzeti teritorij. Izgubit će prihod od naknade za transport, ali će ipak uz pomoć zapada osigurati energent za vlastite potrebe.

Za Rusiju, geostrateški je cilj posve isključiti današnji pravac kroz Ukrajinu. Razlog tome je, navodno, što je Ukrajina stalno kasnila s plaćanjem za isporuke i potkradala plin iz plinovoda, a s druge strane naravno sukob zbog građanskog rata u Ukrajini i ruske aneksije Krima.

Zapadne zemlje pružaju pomoć Ukrajini i ona će dobivati prirodni plin postojećim plinovodima, sada u obrnutom smijeru. Dakle, ruski plin će opet okolnim putem djelomice završavati u Ukrajini.

Turski tok se gradi zato, jer je EU blokirala gradnju plinovoda Južni tok, kojeg je Rusija bila planirala da u isporukama zemljama EU zaobiđe Ukrajinu s juga najkraćim putem, preko Crnog mora u Bugarsku i dalje. Tako će plin sada ići još zaobilaznijim putem preko Turske, koja je također u sukobu sa EU.

Gledano sa strane, ili možda iz visine, iz perspektive općeljudskog razuma i interesa čovječanstva, sve to izgleda kao smiješno dječje natezanje i inaćenje s obje strane. Kao i aktualno obostrano plašenje i junačenje na Baltiku između Rusije s jedne strane i tri male baltičke države, EU i NATO s druge.

Nažalost, tako su se kroz povijest pripremale situacije u kojima je dovoljna jedna iskra da započne rat. Prvi svjetski rat nije bio tako davno, da se ne sjećamo kako su velike sile nepromišljeno srnule u međusobno uništavanje, koje ih je na kraju sve skupo koštalo.

Tako da je, imajući povijest na umu, ipak donekle utješno da je glavnim akterima trgovina važnija od takmičenja čiji je veći. Bolje biti licemjeran profiter nego beskompromisni nasilnik.

Objavljeno u ekonomija, fosilni izvori, međunarodna politika | Ostavi komentar

Kolike su globalne zalihe sirove nafte? I koliko je to danas važno?

Zbog velikog smanjenja investicija u traganje za novim izvorima, prema upravo objavljenim podacima Međunarodne energetske agencije (IEA), globalna otkrića novih izvora sirove nafte dramatično su pala 2016. g, na samo 2,4 milijardi barela (Gbl); u prethodnih 15 godina iznosila su u prosjeku 9 Gbl/god..

[Jedan barel ekvivalentne nafe (boe) = 159 litara, odnosno 140 kg sirove nafte. Energetski sadržaj: 5,86 GJ (gigadžula) = 1628 kWh]

Porasle su investicije u istraživanje novih izvora nafte iz glinenih škriljevaca (šejla) u SAD, te su smanjeni proizvodni troškovi.

Za usporedbu: Globalna potrošnja sirove nafte u svijetu je oko 90 milijuna barela dnevno, odnosno oko 33 milijardi barela (Gb) godišnje (jedna zanimljiva interaktivna karta). Dakle, po gore navedenoj brojci, u posljednih 15 godina, novootkrivene dokazane zalihe su tek oko jedna četvrtina godišnje potrošnje.

Međutim, drugi podaci su različiti, pa je laiku teško snaći se što točno koja brojka znači.

Naftna kompanija BP objavljuje godišnje izvještaje i procjene o rezervama sirove nafte i raznim drugim energetskim temama. Godine 2010. objavili su da dokazanih rezervi nafte na svijetu ima za još 40 godina pri sadašnjem tempu potrošnje. Samo na osnovu tog podatka nije potrebno paničariti, jer ima još mnogo potencijalnih zaliha, koje postaju dostupne tehnološkim unapređenjima.

Dokazane rezerve su 2015. malo opale i iznose malo manje od 1.700 Gbl, prema podacima na mrežnom sjedištu BP. Rezerve su ipak porasle za 24% u posljednjih deset godina i sad su dovoljne za pokrivanje 50,7 godina sadašnje proizvodnje.

Drugi ekstrem u odnosu na “ekološke paničare” su “tehnološki lakoćemoisti” (moj termin). 🙂 Oni kažu da ni o čemu ne moramo brinuti, rješit će se problemi sami od sebe. (vidi npr. članak u “Forbesu”, 25. lipnja 2015..

Istovremeno se međutim događa dramatičan tehnološki razvoj s dalekosežnim ekonomskim posljedicama. Na dulji rok, cijene ekploatacije novih izvora će vjerojatno rasti. S druge strane, u posljednjem desetljeću znatno su opale cijene proizvodnje električne energije iz vjetra i sunca, te padaju i cijene baterija. Električni automobili postaju realna alternativa i prijete industriji nafte, bez obzira na zalihe.

U visokorazvijenim zemljama, potrošnja nafte opada od sredine 2000-ih.To možda ukazuje da je u početnom stadiju nova tehnološka i industrijska revolucija (Industrie 4.0, ili možda ipak tek druga faza 3. industrijske revolucije, započete mikroelektronikom 1970-ih) ili šesti Kondratijev ciklus. (Dva Kondratijeva ciklusa traju stotinjak godina, koliko i jedna industrijska revolucija, s početkom oko 1780..)

Svi su izgledi da će nafta gubiti na važnosti, kao što se dogodilo s ugljenom. Iznevjerena su međutim očekivanja iz vremena početka 3. industrijske revolucije da će masovna primjena nuklearne energije postati primarni izvor. Danas su u prvom planu obnovljivi, a do kraja ovog Kondratijevog ciklusa, u drugoj polovici 21. stoljeća, možda se stvori stabilna kombinacija fuzije i obnovljivih.)

Objavljeno u ekonomija, energetika, fosilni izvori, Futurologija | Ostavi komentar

Japan i Tajvan šest godina nakon Fukušime

Šest godina nakon nesreće u kojoj je uništena nuklearna elektrana Fukušima Daići, japanska vlada. na čijem je čelu Shinzo Abe, nastoji ponovo povećati korištenje nuklearne energije Te potaknuti dalji razvoj nuklearne industrije. Nadaju se ne samo gradnji novih reaktore, nego i izvozu. (6 Years After Fukushima: Has Japan Lost Faith in Nuclear Power?)

17-03-11-antinuklearci na TajvanuJavnost izražava snažno nepovjerenje. U istraživanjima javnoga mnijenja, velika većina javnosti je za postepeno ili čak momentalno napuštanje nuklearne energije.

Od 100.000 ljudi, koji su iseljeni nakon nesreće, samo 13% se vratilo u svoje domove, iako su vlasti objavile da je povratak siguran.

Ukupni troškovi nesreće, po zadnjoj procjeni, iznose 22 tisuće milijardi jena (188 milijardi USD). Od toga se 40% odnosi na dekomisiju uništenih rektora, 40% na odštete i 20% na dekontaminaciju pogošenih nastanjenih područja.

Uoči nsereće, Japan je imao 55 operativnih reaktora. Svi su nakon nesreće iskljuečni radi rigidnih provjera. Ukupno 12 reaktora je ili uništeno ili trajno isključeno, tri su operativna [možda još koji u međuvremenu – podatak nije najsvježiji], dva imaju odobrenje i čekaju odobrenje suda za priključenje na mrežu, za 21 reaktor se razmatraju zahtjevi za ponovni start, a za 17 nije podnijet zahtjev.

Potrošnja električne energije je smanjena za oko 10% u odnosu na 2010.. Ostatak potreba da se nadoknadi proizvodnja NE je ponajviše nadoknađen porastom proizvodnje u TE na prirodnih plin, djelomice u TE na ugljen, te u elektranama na obnovljive osim HE, čiji udio raste ali je još skroman.

Problem za budućnost je i 14.000 tona istrošenog nuklearnog goriva, koje je sada većinom uskladišteno u krugovima nuklearni elektrana. Vlada ima pralnove ulaganja u postrojenje za reprocesiranje goriva. Ima također 48 tona izvojenog plutonija, od kojih je 3/4 pohranjeno u Francuskoj i UK. to je dovoljno za izradu 1.200 nuklearnih bombi.

Bivši predsjednik japanske vlade Junichiro Koizumi pozvao je povodom godišnjice na potpuno odustajanje od nuklearne energije.

Povodom šeste godišnjice nesreće, na Tajvanu su odražane masovnoe demonstracije protiv nuklearne energije. Tajvanska je vlada već odlučila o zatvaranju tri postojeće nuklearne elektrane s šest reaktora do 2025..

Udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije 2016. iznosio je samo 4,8%. Vlada računa da će postotak do 2025. porasti na 20%, uz znatno smanjenje korištenja ugljena i povećanja prirodnoga plina.

Objavljeno u elektrika, nuklearna energija | Označeno sa , | Ostavi komentar