Donald Trump, sam na svijetu: kraj američke ere

Čim je Donald Trump bio izabran, pisao sam da je to izraz shvaćanja građana SAD da više nisu najmoćnija sila svijeta, nego tek druga.

Ključni dio svjetske dominanacije bila je globalna fascinacija s “American Way of Life”, koja se postepeno smanjuje u posljednjih dvadesetak godina. Drugi ključni dio bio je pretenzija lidera sad da budu ne samo najjači frajer u kvartu, nego i stožer svjetskog poretka baziranog na istim vrednotama, kao i američki način života.

Trump je odbacio tu ideološku i organizacijsku pretenziju, nasuprot koncepciji po kojoj Amerika treba slijediti samo sebične i kratkoročne interese. Glupo je baviti se nečim globalnim i dugoročnim: to onda iskoriste drugi, da te izrabljuju. »Ne želimo više da nam se drugi lideri i druge zemlje smiju«, rekao je Trump.

SAD, Sirija i Nikaragva protiv ostatka svijeta

Trump- You are fired!Istupom iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, argumentirajući da je to u interesu američkog biznisa, radničke klase i suvereniteta, dureći se jer se navodno ostatak svijeta urotio protiv Amerike da je opljačka, Trump je odlučno nastavio zacrtanim putem. Jedino što je važno, je interes američkog biznisa i američkih radnih mjesta. Ne postoje saveznici, samo trenutkni odnosi moći i interesa.

On je, procjenjuje njemački “Der Spiegel” u redakcijskom komentaru, nastupio »primitivno brutalno« te »zazvao duboko ukorijenjen nacionalizam i gurnuo Zapad u konflikt dublji od ijednog nakon Drugog svjetskog rata«. Još i više: »Njegov govor je bio prekid sa stoljećima prosvjetiteljstva i racionalnosti. Predsjednik je iznio svoj politički stav kao nacionalistički manifest najimbecilnije vrste (…) G-7 je postala G-6. Zapad je podijeljen.«

Sjedinjene Američke Države našle su se nasuprot gotovo cijelom svijetu; jedine druge zemlje na svijetu, koje nisu prihvatile Parišli sporazum, su Sirija i Nikaragva. Ali američka vlada je stala nasuprot ne samo drugim zemljama svijeta, nego i brojnim građanima, gradovima i državama u SAD.

Američke države, gradovi i kompanije protiv federalne vlade

Michael Bloomberg, milijarder i bivši gradonačelnik New Yorka, osnovao je koaliciju gradova i kompanija koje će nastaviti raditi s ciljem da SAD ipak ostvare svoje obaveze iz Pariškog ugovora. »Američka vlada se povukla iz ugovora, ali američki narod mu ostaje predan.«

Bloomberg se hitro sastao s novim francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom, koji je sada glasnogovornik Europske unije o ovoj temi, kao novo lice nasuprot Angeli Merkel koju čekaju izbori za Bundestag.

Macron je, govoreći na odličnom engleskom (boljim od Trumpovog, kažu zlobnici), Trumpovoj paroli “Make America great again”, suprotstavio parolu “Make our planet great again”.

Devet država u SAD, predvođenih Kalifornijom i New Yorkom, koje ostvaruju više od 30% nacionalnog BDP-a, objavile su da će zajednički nastaviti aktivnosti za smanjivanje emisija stakleničkih plinova do 2025. za 26-28% u odnosu na 2005., što je obaveza koju je za SAD predložio tadašnji predsjednik Barack Obama. Većina tih država ima demokratske guvernere, ali dvije imaju republikanske. Očekuje se da će se koalicija proširiti, jer još 21 država u SAD ima na snazi obavezujuće ciljeve povećanja udjela obnovljivih izvora i učinkovitog korištenja energije.

Jednako su najavili gradonačelnici 187 gradova s ukupnim stanovništvom od 52 milijuna, predvođeni New Yorkom, Los Angelosom, Houstonom i Phoenixom.

Čak i ako opasnost postoji, ekonomija je iznad svega

Rick Pery, ministar energetike SAD, najavio je mjere kojima će federalna vlada nastojati blokirati ovakve inicijative i poticati korištenje ugljena.

Mike Pence, potpredsjednik SAD, rekao je da ljevica u SAD i u svijetu iz nekog čudnog razloga gura klimatske promjene kao ključnu temu. Nasuprot tome, SAD su pokazale »stvarno vodstvo« i »stvarni napredak«.

Unutar Trumpove administracije, ministar vanjskih poslova Rex Tillerson, nekadašnji generalni direktor kompanije Exxon Mobil, bio je protiv povlačenja iz Pariškog sporazuma.

Svjetski mediji prenose izjavu Nikki Haley, veleposlanice SAD u Ujedinjenim narodima, da predsjednik Trump prihvaća da se klima mijenja i da su emisije stakleničkih plinova djelomično uzrok. »To što smo se povukli iz kluba, ne znači da ne brinemo o okolišu.« Nije objasnila kako zna za tu promjenu stava, jer Trump nije javno rekao da više ne vjeruje kako su klimatske promjene izmišljotina, koju su lansirali Kinezi da bi potkopali američko gospodarstvo.

Klimatolozi osporavaju Trumpov argument da Pariški sporazum ionako može imati tek minimalni utjecaj na globalnu klimu. Pozvao se na jednu studiju napravljenu 2014., koja u svojim prognozama nije uključila sve obaveze koje su brojne nacije bile prihvatile već prije zaključivanja Sporazuma krajem 2015., te pretpostavlja da nikakve akcije neće biti poduzimane nakon 2030..

Zemlje G-6 protiv SAD

Na sastanku grupe G7, predstavnici ostalih šest vlada (Francuska, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, UK) pokušali su odgovoriti Trumpa od ovog poteza. Angela Merkel je rekla da su, nasuprot žalbama o prijetnjama ekonomskom rastu, obnovljivi izvori energije značajna ekonomsku prilika. »Ako najveća svjetska ekonomska sila istupi, prostor će biti otvoren za Kineze«, rekla je Merkel, dodajući da je Si Đinping već jasno najavio spremnost da iskoriste tu priliku. Čak i Saudijci se spremaju za post-naftnu eru, nastavila, je, te je štednja energije važan globalni ekonomski cilj iz mnogih razloga, ne samo zbog klimatskih promjena.

Francuska, Njemačka i Italija (predsjednik Macron te predsjednici vlada Merkel i Gentiloni) su već u četvrtak, odmah nakon Trumpove objave nakon sastanka G7, objavile zajedničku izjavu kojom odlučno odbacuju mogućnost da se ponovo otvore pregovori o promjenama Pariškog dogovora. »Smatramo da je impuls stvoren u Parizu u prosincu 2015. ireverzibilan, i čvrsto vjerujemo da Pariški dogovor ne može biti predmet ponovnih pregovora jer je to vitalni instrumet za naš planet, društva i gospodarstva.« Macron je najavio da će uskoro, zajedno s Angelom Merkel, najaviti nove snažne inicijative.

Predsjednica vlade UK Theresa May odbila je potpisati tu izjavu, što bi moglo imati utjecaja na rezultat parlamentarnih izbora ovoga četvrtka. Prema ispitivanjima javnoga mnijenja, konzervativci i dalje vode, ali je njihova prednost pred laburistima značajno pala. Prije mjesec i pol, kad je May najavila prijevremene izbore, imali su prednost od oko 20%. Rezultati posljednjih anketa jako variraju i njihova je prednost između 1% i 12%.

Ministar vanjskih poslova Boris Johnson rekao je da se ne slaže s Trumpovim postupkom, ali da ne treba srljati u osudi, te treba nastaviti raditi s Washingtonom.

Indija i Kina uz Europsku uniju

Predsjednik indijske vlade Narendra Modi je rekao, također nakon razgovora s Macronom, da će njegova zemlja ići »više i dalje« od Pariškog sporazuma, jer je to »naša dužnost da zaštitimo Majku Zemlju«.

Kina, koja posljednjih nekoliko godina prednjači u svijetu u razvoju obnovljivih izvora energije, smanjuje potrošnju ugljenu i postiže prve rezultate u smanjivanju zagađenosti zraka u gradovima i drugih šteta za okoliš prouzročenih desetljećima vrtoglavog rasta, nastavit će istim smjerom. U četvrtak, kad su se odvijali ovi burni događaji, predsjednik kineske vlade Li Kećjang je bio u posjeti Berlinu, te je nastupio s Merkel, odlučno objavljujući da će Kina nastaviti zaokretom prema »zelenom rastu«.

Dok njen mladi saveznik Macron žestoko nastupa u javnosti, Merkel se sprema za slijedeći čin drame, koji će se odigrati u srpnju na sastanku grupe G-20 u Hamburgu, Ona se nada da će sve ostale zemlje istupiti protiv SAD. Nesiguran je stav Saudijske Arabije, koja bi mogla stati uz svog saveznika, ali bi odnos još uvijek bio 18-2.

Merkel, odrasla u Istočnoj Njemačkoj, nikad nije imala razumijevanja za anti-amerikanizam koji je bio snažan u Zapadnoj Njemačkoj. Uporno je inzistirala na trans-atlantskom partnerstvu. Sadašnje njeno gorko priznanje, na sastanku CDU prošle nedjelje, da je izgubila povjerenje u SAD odjeknulo je širom svijet kao dokaz da je najmoćnija žena Europe izgubila nadu da se Trumpa može privesti pameti, u ovom pitanju kao i u drugima.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Rusija započela gradnju novog plinovoda prema Turskoj i Europi

Kompanija South Stream transport, podružnica ruske državne kompanije Gazprom, počela je graditi podmorski plinovod TurkStram, s dvije cijevi ukupnog kapaciteta 31 milijardu kubika godišnje. Kanal vodi od luke Anapa do Kiyuikoya u europskom dijelu Turske.

TurkStreamNovim plinovodom isporučivat će se dodatne količine prirodnoga plina Turskoj, koja je veliki potrošač (sada naftu iz Rusije dobiva postojećim naftovodom Plavi tok, koji je istočnije), a dio će se dalje preko Grčke prodavati drugim europskim zemljama: Trans-jadranskim plinovodom (TAP) u Italiju, a dio u Bugarsku i preko nje u Srbiju, u Rumunjsku i dalje.

Pripremanje gradnje ovog plinovoda bilo je obustavljeno nakon sukoba Rusije i Turske 2015., ali su Putin i Erdogan brzo popravili odnose.

Gazprom također s grupom zapadnih kompanija priprema proširenje naftovoda Sjeverni tok na Baltičkom moru, kojim će se znatno povećati sadašnje isporuke plina u Njemačku. Treći pravac isporuke, koji uredno funkcionira (za razliku od pravca kroz Ukrajinu), je plinovod kroz Belarus.

Usprkos sukobu između EU i Rusije, trgovina prirodnim plinom će se nastaviti, jer je vrlo važna za obje strane. Europi je taj energent vitalno važan (barem još 20-30 godina), a Rusko gospodarstvo bi krahiralo bez tog prihoda (znatno su povećali prodaju Kini, ali to nije dovoljno).

Ukrajina je geostrateška žrtva u sukobu s Rusijom, jer će joj zapad pomoći da se održi, ali ne i da povrati oduzeti teritorij. Izgubit će prihod od naknade za transport, ali će ipak uz pomoć zapada osigurati energent za vlastite potrebe.

Za Rusiju, geostrateški je cilj posve isključiti današnji pravac kroz Ukrajinu. Razlog tome je, navodno, što je Ukrajina stalno kasnila s plaćanjem za isporuke i potkradala plin iz plinovoda, a s druge strane naravno sukob zbog građanskog rata u Ukrajini i ruske aneksije Krima.

Zapadne zemlje pružaju pomoć Ukrajini i ona će dobivati prirodni plin postojećim plinovodima, sada u obrnutom smijeru. Dakle, ruski plin će opet okolnim putem djelomice završavati u Ukrajini.

Turski tok se gradi zato, jer je EU blokirala gradnju plinovoda Južni tok, kojeg je Rusija bila planirala da u isporukama zemljama EU zaobiđe Ukrajinu s juga najkraćim putem, preko Crnog mora u Bugarsku i dalje. Tako će plin sada ići još zaobilaznijim putem preko Turske, koja je također u sukobu sa EU.

Gledano sa strane, ili možda iz visine, iz perspektive općeljudskog razuma i interesa čovječanstva, sve to izgleda kao smiješno dječje natezanje i inaćenje s obje strane. Kao i aktualno obostrano plašenje i junačenje na Baltiku između Rusije s jedne strane i tri male baltičke države, EU i NATO s druge.

Nažalost, tako su se kroz povijest pripremale situacije u kojima je dovoljna jedna iskra da započne rat. Prvi svjetski rat nije bio tako davno, da se ne sjećamo kako su velike sile nepromišljeno srnule u međusobno uništavanje, koje ih je na kraju sve skupo koštalo.

Tako da je, imajući povijest na umu, ipak donekle utješno da je glavnim akterima trgovina važnija od takmičenja čiji je veći. Bolje biti licemjeran profiter nego beskompromisni nasilnik.

Objavljeno u ekonomija, fosilni izvori, međunarodna politika | Ostavi komentar

Kolike su globalne zalihe sirove nafte? I koliko je to danas važno?

Zbog velikog smanjenja investicija u traganje za novim izvorima, prema upravo objavljenim podacima Međunarodne energetske agencije (IEA), globalna otkrića novih izvora sirove nafte dramatično su pala 2016. g, na samo 2,4 milijardi barela (Gbl); u prethodnih 15 godina iznosila su u prosjeku 9 Gbl/god..

[Jedan barel ekvivalentne nafe (boe) = 159 litara, odnosno 140 kg sirove nafte. Energetski sadržaj: 5,86 GJ (gigadžula) = 1628 kWh]

Porasle su investicije u istraživanje novih izvora nafte iz glinenih škriljevaca (šejla) u SAD, te su smanjeni proizvodni troškovi.

Za usporedbu: Globalna potrošnja sirove nafte u svijetu je oko 90 milijuna barela dnevno, odnosno oko 33 milijardi barela (Gb) godišnje (jedna zanimljiva interaktivna karta). Dakle, po gore navedenoj brojci, u posljednih 15 godina, novootkrivene dokazane zalihe su tek oko jedna četvrtina godišnje potrošnje.

Međutim, drugi podaci su različiti, pa je laiku teško snaći se što točno koja brojka znači.

Naftna kompanija BP objavljuje godišnje izvještaje i procjene o rezervama sirove nafte i raznim drugim energetskim temama. Godine 2010. objavili su da dokazanih rezervi nafte na svijetu ima za još 40 godina pri sadašnjem tempu potrošnje. Samo na osnovu tog podatka nije potrebno paničariti, jer ima još mnogo potencijalnih zaliha, koje postaju dostupne tehnološkim unapređenjima.

Dokazane rezerve su 2015. malo opale i iznose malo manje od 1.700 Gbl, prema podacima na mrežnom sjedištu BP. Rezerve su ipak porasle za 24% u posljednjih deset godina i sad su dovoljne za pokrivanje 50,7 godina sadašnje proizvodnje.

Drugi ekstrem u odnosu na “ekološke paničare” su “tehnološki lakoćemoisti” (moj termin). 🙂 Oni kažu da ni o čemu ne moramo brinuti, rješit će se problemi sami od sebe. (vidi npr. članak u “Forbesu”, 25. lipnja 2015..

Istovremeno se međutim događa dramatičan tehnološki razvoj s dalekosežnim ekonomskim posljedicama. Na dulji rok, cijene ekploatacije novih izvora će vjerojatno rasti. S druge strane, u posljednjem desetljeću znatno su opale cijene proizvodnje električne energije iz vjetra i sunca, te padaju i cijene baterija. Električni automobili postaju realna alternativa i prijete industriji nafte, bez obzira na zalihe.

U visokorazvijenim zemljama, potrošnja nafte opada od sredine 2000-ih.To možda ukazuje da je u početnom stadiju nova tehnološka i industrijska revolucija (Industrie 4.0, ili možda ipak tek druga faza 3. industrijske revolucije, započete mikroelektronikom 1970-ih) ili šesti Kondratijev ciklus. (Dva Kondratijeva ciklusa traju stotinjak godina, koliko i jedna industrijska revolucija, s početkom oko 1780..)

Svi su izgledi da će nafta gubiti na važnosti, kao što se dogodilo s ugljenom. Iznevjerena su međutim očekivanja iz vremena početka 3. industrijske revolucije da će masovna primjena nuklearne energije postati primarni izvor. Danas su u prvom planu obnovljivi, a do kraja ovog Kondratijevog ciklusa, u drugoj polovici 21. stoljeća, možda se stvori stabilna kombinacija fuzije i obnovljivih.)

Objavljeno u ekonomija, energetika, fosilni izvori, Futurologija | Ostavi komentar

Japan i Tajvan šest godina nakon Fukušime

Šest godina nakon nesreće u kojoj je uništena nuklearna elektrana Fukušima Daići, japanska vlada. na čijem je čelu Shinzo Abe, nastoji ponovo povećati korištenje nuklearne energije Te potaknuti dalji razvoj nuklearne industrije. Nadaju se ne samo gradnji novih reaktore, nego i izvozu. (6 Years After Fukushima: Has Japan Lost Faith in Nuclear Power?)

17-03-11-antinuklearci na TajvanuJavnost izražava snažno nepovjerenje. U istraživanjima javnoga mnijenja, velika većina javnosti je za postepeno ili čak momentalno napuštanje nuklearne energije.

Od 100.000 ljudi, koji su iseljeni nakon nesreće, samo 13% se vratilo u svoje domove, iako su vlasti objavile da je povratak siguran.

Ukupni troškovi nesreće, po zadnjoj procjeni, iznose 22 tisuće milijardi jena (188 milijardi USD). Od toga se 40% odnosi na dekomisiju uništenih rektora, 40% na odštete i 20% na dekontaminaciju pogošenih nastanjenih područja.

Uoči nsereće, Japan je imao 55 operativnih reaktora. Svi su nakon nesreće iskljuečni radi rigidnih provjera. Ukupno 12 reaktora je ili uništeno ili trajno isključeno, tri su operativna [možda još koji u međuvremenu – podatak nije najsvježiji], dva imaju odobrenje i čekaju odobrenje suda za priključenje na mrežu, za 21 reaktor se razmatraju zahtjevi za ponovni start, a za 17 nije podnijet zahtjev.

Potrošnja električne energije je smanjena za oko 10% u odnosu na 2010.. Ostatak potreba da se nadoknadi proizvodnja NE je ponajviše nadoknađen porastom proizvodnje u TE na prirodnih plin, djelomice u TE na ugljen, te u elektranama na obnovljive osim HE, čiji udio raste ali je još skroman.

Problem za budućnost je i 14.000 tona istrošenog nuklearnog goriva, koje je sada većinom uskladišteno u krugovima nuklearni elektrana. Vlada ima pralnove ulaganja u postrojenje za reprocesiranje goriva. Ima također 48 tona izvojenog plutonija, od kojih je 3/4 pohranjeno u Francuskoj i UK. to je dovoljno za izradu 1.200 nuklearnih bombi.

Bivši predsjednik japanske vlade Junichiro Koizumi pozvao je povodom godišnjice na potpuno odustajanje od nuklearne energije.

Povodom šeste godišnjice nesreće, na Tajvanu su odražane masovnoe demonstracije protiv nuklearne energije. Tajvanska je vlada već odlučila o zatvaranju tri postojeće nuklearne elektrane s šest reaktora do 2025..

Udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije 2016. iznosio je samo 4,8%. Vlada računa da će postotak do 2025. porasti na 20%, uz znatno smanjenje korištenja ugljena i povećanja prirodnoga plina.

Objavljeno u elektrika, nuklearna energija | Označeno sa , | Ostavi komentar

Velika Britanija se vraća u 19. stoljeće!

Emisije ugljičnoga dioksida u UK 2016. bile su najniže od 1894.. Da, nije greška – od 19. stoljeća. 🙂 Ovo je bilo toliko neodoljivo zanimljivo da su “Financial Times” i “Times” donijeli priču na naslovnici.

Emisija ugljičnoga dioksida u UK 2016. bila je manja za 5,8% nego prethodne godine. Potrošnja ugljena smanjena je za čak 52%. Porasle su emisije uzrokovane potrošnjom nafte (+1,6%) i prirodnoga plina (+12,5%).

Potrošnja ugljena u UK dosegla je vrhunac 1956,, kad je iznosila 221 milijun tona. Prošle godine, iznosila je samo 18 milijuna tona.

U odnosu na 1990., emisije CO2 pale su za 36%.

U razdoblju između travnja i rujna 2016., UK je proizvela više električne energije iz solarnih elektrana nego iz TE na ugljen. Vjetroelektrane su tijekom cijele 2016. proizvele više nego TE na ugljen.

Po ocjeni Carbon Brief, razni su razlozi pada potrošnje ugljena, ali glavni je odluka vlade da se obustavi korištenje ugljena u termoelektranama do 2025..

Studija objavljena ovoga tjedna u časopisu “Nature Energy” zaključuje da bi UK trebala postići neto-nulte emisije ugljičnoga dioksida do 2070., da bi ispunila obaveze koje proizlaze iz Pariškog sporazuma.

Objavljeno u fosilni izvori, klimatske promjene, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Priča o dva Teksasa: nafta i vjetar

Dvije priče iz Teksasa (odnosno, priče o dva Teksasa), koje upečatljivo prikazuju probleme koje će imati administracija Donalda trumpa ako pokuša ispuniti njegova obećanja da će, ukidanjem poticaja obnovljivim izvorima te povratkom poticaja fosilnim gorivima, vratiti radna mjesta koja su izgubljena u proteklih 20-ak godina.

A Tale of Two Texases

S jedne strane, New York times piše o tome kako ponovo raste proizvodnja nafte u Zapadnom Teksasu, ali se ne vraćaju radna mjesta, zbog ubzrane automatizacije. »Ubrzo će svaka bušotina imati jednog radnika i robota.«

Oko 30% naftaških radnika u SAD izgubilo je posao od 2014., kad je nagli pad cijena prisilio poduzeća da režu troškove. Više od polovice tih radnih mjesta neće se ponovo otvoriti.

Druga priča, iz “Guardiana”, govori o rančerima koji odlično zarađuju od zakupnina za vjetroelektrane. Od svake turbine, vlasnik zemlje zarađuje između 10 i 20.000 dolara.

A ne zarađuju samo oni. U okrugu Nolan, ubrani porezi skočili su sa 400 milijuna na tri milijarde dolara, uvelike zahvaljujući vjetroelektranama. S druge strane, porezi koje državi i lokalnim vlastima u Teksasu plaća industrija nafte pali su 2014.-2016. za 40%.

Objavljeno u ekonomija, energetika, fosilni izvori, obnovljivi izvori, politika | Ostavi komentar

Globalna poljoprivreda može bez pesticida – dapače, prema novom izvještaju eksperata Ujedinjenih naroda

Jučer sam pisao na facebooku:

Iako nisam spominjao posljednjih desetak dana, radim na svojoj knjizi “Ekologist”. Dosta mi je ljudi već pomoglo raznim savjetima, prijedlozima, informacijama, pribavljanjem literature.

Uglavnom sam dosad pribavio literaturu koji namjeravam koristiti, obradio ili spremio za obradu. Razradio sam 21 poglavlje i oko 150 potpoglavlja. radi i dalje simultano, ne dakle da pišem poglavlje po poglavlje, nego napreskokce, prvim bilješke o jednoj temi, razmišljam o tezama za drugu i nabacujem osnove, pišem p nacrt teksta treće (to kad sjednem pa počnem pisat, uglavnom iz glave, a u tekstu si ostavim bilješku za detelje i izvore koje moram kasnije obraditi i konzultirati pa definirati tekst), za četvrtu temu pišem prvu varijantu, obrađenu s litaraturom itd., jedan kompanktan tekst, koji onda može ići na konzultacije prijateljima, na blogu isl.. Nakon toga se napiše konačan tekst, pa onda sve to sklopi, provjerava pravopis idr., uređuju međusobne upute unutar dijelova knjige, sređuju naslovi idr..

Ovih dana sam se najviše bavio dijelom o poljoprivredi, gdje sad već imam zaokruženu koncepciju što želim reći. Proučavao sam Bašić i Herceg: “temelji uzgoja bilja”, razne dokumente FAO-a od 1996., prikaze agroekologije, International Assessment of Agricultural Knowledge, Science and Technology for Developmentprikaze ekološke (organske) poljoprivrede, tekstove pro i contra GMO. Iz cijele šire slike, postaje jasnije i zašto su organizmi modificirani genetskim inženjeringom u poljoprivredi pogrešna ulica.

Danas, objava važnog novog dokumenta eksperata UN, koji oštro osuđuje globalne kompanije koje proizvode pesticide i izražava sumnju prema upotrebi organizama modificiranh genetskim inženjeringom u poljoprivredi.

UN experts denounce ‘myth’ pesticides are necessary to feed the world (The Guardian, 7. ožujka 2017.)

Ideja da su (industrijskih) pesticidi neizbježni da se prehrani brzorastuće globalno stanovništvo je mit, prema ekspertima UN za hranu i zagađivanje.

Novi izvještaj, koji je predočen Vijeću UN za ljudska prava u srijedu, žestoko je kritičan prema globalnim korporacijama koje proizvode pesticide, optužujući ih za “sustavno poricanje šteta”, “agresivne, neetičke tržišne taktike i snažno lobiranje valda koje “spriječava reforme i paralizira globalne restrikcije pesticida«

The report says pesticides have “catastrophic impacts on the environment, human health and society as a whole”, including an estimated 200,000 deaths a year from acute poisoning. Its authors said: “It is time to create a global process to transition toward safer and healthier food and agricultural production.”

The world’s population is set to grow from 7 billion today to 9 billion in 2050. The pesticide industry argues that its products – a market worth about $50bn (£41bn) a year and growing – are vital in protecting crops and ensuring sufficient food supplies.

“It is a myth,” said Hilal Elver, the UN’s special rapporteur on the right to food. “Using more pesticides is nothing to do with getting rid of hunger. According to the UN Food and Agriculture Organisation (FAO), we are able to feed 9 billion people today. Production is definitely increasing, but the problem is poverty, inequality and distribution.”

Elver said many of the pesticides are used on commodity crops, such as palm oil and soy, not the food needed by the world’s hungry people: “The corporations are not dealing with world hunger, they are dealing with more agricultural activity on large scales.”

The new report, which is co-authored by Baskut Tuncak, the UN’s special rapporteur on toxics, said: “While scientific research confirms the adverse effects of pesticides, proving a definitive link between exposure and human diseases or conditions or harm to the ecosystem presents a considerable challenge. This challenge has been exacerbated by a systematic denial, fuelled by the pesticide and agro-industry, of the magnitude of the damage inflicted by these chemicals, and aggressive, unethical marketing tactics.”
Advertisement

Elver, who visited the Philippines, Paraguay, Morocco and Poland as part of producing the report, said: “The power of the corporations over governments and over the scientific community is extremely important. If you want to deal with pesticides, you have to deal with the companies – that is why [we use] these harsh words. They will say, of course, it is not true, but also out there is the testimony of the people.”

She said some developed countries did have “very strong” regulations for pesticides, such as the EU, which she said based their rules on the “precautionary principle”. The EU banned the use of neonicotinoid pesticides, which harm bees, on flowering crops in 2013, a move strongly opposed by the industry. But she noted that others, such as the US, did not use the precautionary principle.

Elver also said that while consumers in developed countries are usually better protected from pesticides, farms workers often are not. In the US, she, said, 90% of farm workers were undocumented and their consequent lack of legal protections and health insurance put them at risk from pesticide use.

“The claim that it is a myth that farmers need pesticides to meet the challenge of feeding 7 billion people simply doesn’t stand up to scrutiny,” said a spokesman for the Crop Protection Association, which represents pesticide manufacturers in the UK. “The UN FAO is clear on this – without crop protection tools, farmers could lose as much as 80% of their harvests to damaging insects, weeds and plant disease.”

“The plant science industry strongly agrees with the UN special rapporteurs that the right to food must extend to every global citizen, and that all citizens have a right to food that has been produced in a way that is safe for human health and for the environment,” said the spokesman. “Pesticides play a key role in ensuring we have access to a healthy, safe, affordable and reliable food supply.”

The report found that just 35% of developing countries had a regulatory regime for pesticides and even then enforcement was problematic. It also found examples of pesticides banned from use in one country still being produced there for export.

It recommended a move towards a global treaty to govern the use of pesticides and a move to sustainable practices including natural methods of suppressing pests and crop rotation, as well as incentivising organically produced food.

The report said: “Chronic exposure to pesticides has been linked to cancer, Alzheimer’s and Parkinson’s diseases, hormone disruption, developmental disorders and sterility.” It also highlighted the risk to children from pesticide contamination of food, citing 23 deaths in India in 2013 and 39 in China in 2014. Furthermore, the report said, recent Chinese government studies indicated that pesticide contamination meant farming could not continue on about 20% of arable land.

“The industry frequently uses the term ‘intentional misuse’ to shift the blame on to the user for the avoidable impacts of hazardous pesticides,” the report said. “Yet clearly, the responsibility for protecting users and others throughout the pesticide life cycle and throughout the retail chain lies with the pesticide manufacturer.”

Izvorni izvještaj: “Report of the Special Rapporteur on the right to food”, A/HRC/34/48 24. siječnja 2017.,

»In the report, a clearer account is provided of global pesticide use in agriculture and its impact on human rights; the negative consequences that pesticide practices have had on human health, the environment and society, which are underreported and monitored in the shadow of a prevailing and narrow focus on “food security”, are described«
(str. 1)

»Proponents of systemic pesticides and genetically engineered crops claim that by eliminating liquid spraying, the risk of exposure to farm workers and other non-target organisms is greatly reduced. However, further studies of chronic exposure are needed to determine the extent of the impact of systemic pesticides and genetically engineered crops on human health, beneficial insects, soil ecosystems and aquatic life. For example, transgenic corn and soybean varieties have been developed that are capable of producing Bacillus thuringiensis (Bt) endotoxins that act as insecticides. While the use of Bt crops has led to a reduction in conventional synthetic insecticide use, controversy remains about the possible risks posed by these crops.« (str. 10)

»The prime example of controversy around genetically engineered crops is glyphosate, the active ingredient of some herbicides, including Roundup, that allow farmers to kill weeds but not their crops. While presented as less toxic and persistent compared to traditional herbicides, there is considerable disagreement over the impact of glyphosate on the environment: studies have indicated negative impacts on biodiversity, wildlifend soil nutrient content.46 There are also concerns regarding human health. In 2015, WHO announced that glyphosate was a probable carcinogen.« (str. 10)

»In Europe, genetically engineered crop regulations exemplify the precautionary principle. If an action or policy has a suspected risk of causing harm to the public or the environment, in the absence of scientific consensus, the burden of proof falls on those taking the action or policy to demonstrate that it is not harmful. In contrast, in the United States, the biggest producer of genetically engineered crops,48 regulations have generally followed the concept of “substantial equivalence”, whereby a novel crop or food is compared to an existing one and if judged adequately similar, it falls under existing regulations.49 Considering their probable grave effects on health and the environment, there is an urgent need for holistic regulation on the basis of the precautionary principle to address the genetically engineered production process and other new technologies at the global level.«
(str. 10-11)

Objavljeno u međunarodna politika, poljoprivreda, priroda i okoliš | Ostavi komentar