Nuklearni rat i “nuklearna zima” i dalje su mogući

Zanimljiva knjiga jednog sudionika o vremenu velike napetosti između SAD i SSSR-a, kad je svima nad glavama visila prijetnja globalnog nuklearnog rata. I naravno podsjećanje, da golemi nuklearni arsenali i dalje postoje.

Masovne nuklearne eksplozije uništile bi naravno velike teritorije, ali bi također mogle izazvati “nuklearnu zimu” koja bi drastično utjecala na cijelu biosferu.

Kako sam od početka 1970-ih bio ljubitelj SF-a, čitao sam ogroman broj djela, u kojima se događa nuklearni rat. Često se mračno predskazivao kao neizbježan. Na kraju je ipak izbjegnut.

Što im god zamjerali, državni lideri od doba Kennedyja i Hruščova do Reagana i Andropova (vidi seriju “Njemačka ’83, koja upravo ide na HTV!) su se suzdržali od koraka koji bi doveli do katastrofe – za razliku od Sleapwalkers (Mjesečara), kako ih naziva Christopher Clark, državnih lidera koji su srljali u Prvi svjetski rat, unatoč obimnoj studiji Ivana Blocha “Budućnost ratovanja”, koja je točno predvidjela da će cijena biti ogromna, prevelika i za pobjednike.

Tip ponašanja, koji nažalost i dalje ne možemo isključiti kao moguć u budućnosti. Najzad, mi smo mu lokalno ponovo svjedočili.

Book review: Fear of a nuclear winter remains

Bloomsbury Publishing, New York, London, Oxford, New Delhi, Sydney

What would you do if you were a young professional working at your dream job, and you discovered your employer was lying to the public, promoting a disastrous foreign war and steadily expanding a weapons program that threatened to destroy human life on earth? In 1971, that was the dilemma facing Daniel Ellsberg, a brilliant young academic and consultant at the Rand Corporation, a Cold War think-tank with close ties to the US Air Force.

His work for Rand gave him a close look at the dysfunctional underbelly of US nuclear war policy and the decades-old record of government lies that surrounded and supported American involvement in Vietnam. He resolved the crisis of conscience that resulted from these discoveries by smuggling documents out of his office at Rand and arranging for the evidence they provided that the US government had lied to the American people about Vietnam to be leaked to the New York Times and the Washington Post. Known as the Pentagon Papers, these documents played an important role in the emerging resistance to the war around the world and made Ellsberg a kind of prototypical whistleblower. (Part of this drama is captured in Steven Spielberg’s recent movie “The Post.”)

According to his new book, The Doomsday Machine, Ellsberg wasn’t just concerned about Vietnam and government mendacity about the war. He was also terrified by what he had learned about America’s nuclear arsenal and the dangers to life on earth posed by the inadequate provisions made to prevent the outbreak of an accidental nuclear war.

We tend to think that the end of Cold War tensions has resolved any concerns about nuclear war, but Ellsberg points out that the existing arsenals held by nine states (which come to nearly fifteen thousand warheads) still represent a clear danger to human survival. Even a limited nuclear exchange would be enough to trigger a life destroying “nuclear winter,” and the combination of blast, radiation and climate disruption could wipe out all human life. The seasoned whistleblower argues for a series of reforms that would reduce the risk these weapons pose and challenges his readers to support demands for dismantling the “doomsday machines” maintained by all the nuclear powers. This is a compelling and alarming book, and it should be read by anyone who cares about the human future.

Oglasi
Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Solarna energija: tržišni uspjeh 2000.-2017. pramašio sva očekivanja

Cijene fotonaponskih panela naglo su padale i rasli instalirani kapaciteti fotonaponskih elektrana, zahvaljujući poticajnim mjerama niza visokorazvijenih zemalja, na čelu s Njemačkom. Mnogi novi proizvođači pojavili su se na tržištu.

Globalna financijska kriza 2008. uzrukovala je smanjenje poticaja. Godine 2011. došlo je do situacija da je ponuda premašila potražnju. Cijene i dalje padaju, mnogi proizvođači propadaju.

Tržiste se stabiliziralo 2014.. Međutim, cijene su nastavile padati. Danas su solarne elektrane najjeftiniji izvor električne energije u povijesti.

Današnji “PV magazine – The Weekend Read”

SOLAR DOMINANCE

A number of reports and forecasts have been issued over the past seven days, each a shining signal of the positive, and dominant, trajectory the solar PV industry is on. The week began with news that Spain’s government expects solar to dominate the country’s energy mix by 2030, with up to 77 GW. The same day, oil giant, Shell released a new report, which envisions a very strong role for renewable energy, particularly solar, starting well before 2050.

South Africa also showed support for its renewables industry, after finally signing the 27 outstanding PPAs on Wednesday, meaning the country’s utility-scale solar sector can finally move on again.

A day later, the IEA was criticized, again, for its negativity surrounding renewables. Oil Change International and the IEEFA have taken the agency to task for misleading governments on climate policy through its energy forecasts.

Concurrently, IHS Markit said that with 11 GW, India is set to become the second largest solar PV market in 2018, usurping the U.S., as global demand reaches 113 GW. It adds that Q4 will be the biggest quarter in history for installations, with 34 GW expected; and IRENA announced that global renewable energy generation capacity hit 2,179 GW last year. Leading the charge were renewable hydro, onshore wind and solar PV.

Ending on a high note, Friday saw the release of two reports, one drafted by BNEF, UNEP, and the Frankfurt School-UNEP Collaborating Centre, which stated that global solar energy investments overshadowed all other forms of electricity generation in 2017; and another from GTM Research, which showed that global inverter shipments increased 23% in 2017, and revenues 11%, thus representing another record year. A market first, three-phase string inverter shipments overtook those of central inverters.

Finally, from the April issue of pv magazine, you can read Large-scale PV: Three markets, three questions.

Španjolska: https://pv-magazine.us13.list-manage.com/track/click?u=2790e780a1533f4bc05c8679a&id=4166bbb4e9&e=c8f9afb277

Shell: https://pv-magazine.us13.list-manage.com/track/click?u=2790e780a1533f4bc05c8679a&id=a5428f75ca&e=c8f9afb277

Južna Afrika: https://pv-magazine.us13.list-manage.com/track/click?u=2790e780a1533f4bc05c8679a&id=5fdc449dae&e=c8f9afb277

Kritike IEA: https://pv-magazine.us13.list-manage.com/track/click?u=2790e780a1533f4bc05c8679a&id=6ee2843294&e=c8f9afb277

Global demand: https://pv-magazine.us13.list-manage.com/track/click?u=2790e780a1533f4bc05c8679a&id=8dd9d16d27&e=c8f9afb277

IRENA anaunced: https://pv-magazine.us13.list-manage.com/track/click?u=2790e780a1533f4bc05c8679a&id=a8cb8a7272&e=c8f9afb277

Izvještaj BNEF idr.: https://pv-magazine.us13.list-manage.com/track/click?u=2790e780a1533f4bc05c8679a&id=b62b96ae93&e=c8f9afb277

Global inverter shipments: https://pv-magazine.us13.list-manage.com/track/click?u=2790e780a1533f4bc05c8679a&id=047a9b8a13&e=c8f9afb277

Objavljeno u obnovljivi izvori | Ostavi komentar

Kina od početka pro-tržišnih reformi 1978.: uspješna kapitalistička ekonomija i politički monopol

Jedna od ključnih tema svjetske povijesti u posljednjih 40 godina. Kao uvod u temu, poslužio mi je navedeni intervju. Na priloženom linku je tekst i video.

Profesor Steve Cohn govori o svojoj novoj knjizi “Competing Economic Paradigms in China : The Co-Evolution of Economic Events, Economic Theory and Economics Education, 1976-2016”.

Kina 1978-2018Godine 1978, kad su započele reforme, ekonomska profesija u Kini je potpuno slijedila marksistički diskurs. Brzo su prešli na neoklasični. Steve Cohn navodi pet čimbenika koji su utjecali da se taj prelaz brzo i učinkovito provede.

1. Odluka državnog vrha;
2. interes srednjih slojeva birokracije;
3. interes raznih stručnjaka (“professionals”): knjigovođe, bankari, pravnici, novinari isl.;
4. studenti koji su se nadali pristupu poslovima na zapadu;
5. utisak znanstvenosti koje neoklasična ekonomija, sa svojim matematičkim modelima, ostavlja, nasuprot visoko-politiziranom jeziku “Kulturne revolucije”.

To je bio proces kulturalne promjene u mnogim dimenzijama.

Reforme, koje su započele 1978., tijekom 1980-ih su dovele do velike inflacije (oko 30% godišnje) i pada realnih nadnica. S druge strane, širila se masovna korupcija. Počeo se narušavati “društveni ugovor” o kojem ovisi stabilnost sustava, tj. da niži slojevi podržavaju sustav. Iskaz toga bili su masovni studentski prosvjedi na Tien An Menu 1989..

Nakon kraće pauze, od 1992. nastavljen je proces prelaska na tržišnu privredu (“marketization”), s napuštanjem kontrole cijena i privatizacijom. Vlast je pokazala da neće trpjeti suprotstavljanje. 1990-ih je došlo do rasta nezaposlenosti, ali vlast je zadržala kontrolu.

Proces u Kini je u bitnom bio pogonjen internim čimbenicima, smatra Cohn. Kineski lider Deng Xiaoping je 1979. promovirao “Četiri osnovna načela”, povezujući “marketization” (hm, potržišnjenje?) s očuvanjem apsolutnoga autoriteta Komunističke partije. To je bilo mnogo prije krize u SSSR i europskim komunističkim zemljama.

Kineska strategija prelaska u tržišnu ekonomiju bila je postepena i oprezna, za razliku od “šok terapije” u SSSR-u i Istočnoj Europi početkom 1990-ih. Postepeno se razvijala ekonomska liberalizacija, a puno manje politička. I to se pokazalo uspješnijim.

Maximum Economic Growth in 39 yearsZapadni utjecaj (SAD, Svjetska banka idr.) je bio značajan i pomogao je da se restrukturiranje provede brzo i široko, ali to je bio utjecaj na poziv (“invited influence”). Npr. kineska država je najboljim diplomiranim ekonomistima davala stipendije za doktorske studije u SAD, u čemu su pomagale i američke zaklade (Ford Foundation, American Economci Association). Također su obje strane financirale zapadne trustove mozgova (think tanks), koji su napisali nove kineske ekonomske udžbenike, reorganizirali studij managementa idr.

Danas Kina ima raznih problema koje je razvoj izazvalo: socijalni problemi (kao nejednakost), ekološki, financijska krhkost (fragility), razne krize dugova. Ali kineski lideri osjećaju da je ta strategija na bitne načine ojačala Kinu, i vjeruju da se mogu nositi s tim neželjenim učincima, da mogu i dalje “jahati tigra kapitalizma”. Neoklasična paradigma sadrži optimizam, da rastuća ekonomija stvara nove resurse kojima se mogu riješiti problemi.

http://therealnews.com/t2/index.php?option=com_content&task=view&id=31&Itemid=74&jumival=21218%27%20style=%27color:#000;

Ima i nekih zanimljivih komentara čitatelja.

» The paradox is that the PRC is now being called a capitalist society when all the major banks are state owned, as are the largest industries. What is called capitalism in the PRC would be called communism or socialism if such a system were proposed here in the US. Perhaps it makes it easier for our capitalists to say they are doing business with fellow capitalists in the PRC, rather than admit they are hand in glove with state owned enterprises over there.«

»Maybe its just my own prejudice against the term “Neoliberalism” that is coloring my view but I question its validity when “Chinese characteristics” are factored in. China still insists it uses socialist principals, is engaged in huge poverty reduction planning and work (not neoliberal), has already lifted 700 million people out of poverty (…) I especially reject analysis based on Western ideology and how China rejects or accepts it as the criteria for understanding China.«

Objavljeno u Društvo, ekonomija | Označeno sa | Ostavi komentar

Energetski ciljevi Europske unije do 2030.

Odbor za industriju i energiju Europskoga parlamenta prihvatio je u utorak 28. studenoga stav da obavezujući cilj za smanjivanje potrošnje energije na razini Europske unije, do 2030. (odnosno, točnije, povećanje energetske učinkovitosti) treba biti 40%. To je ambicioznije od prijedloga Europske komisije da cilj bude 30%. (Cleaner energy: new binding targets for energy efficiency and use of renewables)

Svaka zemlja EU trebat će donijeti svoje nacionalne ciljeve energetske učinkovitosti u okviru općeg cilja.

Komitet je izglasao i cilj, da 2030. g. najmanje 35% potrošnje energije u EU treba biti pokriveno iz obnovljivih izvora.

ovi će se ciljevi, kad budu konačno doneseni u pregovorima Europskog parlamenta, Europske komisije i vlada zemalja članica, nadovezati na aktualne postojeće ciljeve za 2020. g..

Prva odluka izglasana je vrlo tijesno, s 33 glasova za i 30 protiv uz dva odsutna. Druga je izglasana velikom većinom, sa 43 glasa za i 14 protiv.

Odobren je i prijedlog odluke koja će osigurati da potrošači električne energije, koji je i sami proizvode, mogu tu energiju trošiti i instalirati sustave pohrane energije bez plaćanja bilo kakvih pristojbi ili poreza.

Parlamentarci, članovi Odbora, žele pomoći ljudima da osnivaju zadruge (kooperative) za obnovljivu energiju u svojim lokalnim zajednicmaa, gdje mogu zajednički instalirati solarne panele, vjetrene turbine ili male hidroelektrane. Pozivaju zemlje članice da osiguraju mogućnosti građanima da slobodno, bez nepravednih uvjetovanja ili procedura, pristuapju takvim energetskim zajednicama.

Obje zakonodavne rezolucije ići će na glasanje plenarne sjednice Europskog paqrlamenta u siječnju 2018.. Nakon toga, ako budu izglasane, predstavnici EP će započeti pregovore s vladama EU.

Cilj od 40% poboljšanja energetske učinkovitosti znači da bi ukupna potrošnja na nivou EU smjela biti maksimalno 1132 milijuna tona ekvivalentne nafte (Mtoe) primarnih oblika energije, i 849 Mtoe finalne potrošnje. To bi značilo smanjenje za 34% i 31% u odnosu na 2005. godinu. (Ostatak do 40% odnosi se na poboljšanje odnosa bruto društvenog proizvoda prema potrošnji energije – tj. s jedinicom potrošene energije dobiti više proizvoda.)

Udio obnovljivih izvora energije u finalnoj potrošnji energije u Europskoj uniji godine 2015. bio je 16,7%, a obavezujući cilj za 2020. je 20%.

Raspon po zemljama ide od 5% u Malti i Luksemburgu do 53,9% u Švedskoj. Još viši udio imaju Island i Norveška, zemlje koje nisu članice EU ali su se dobrovoljno pridružile zajedničkim ciljevima i postavile nacionalne ciljeve za 2020.. Island ima, godine 2015, udio obnovljivih u finalnoj potrošnji energije od 70,2%, a Norveška 69,4%; u oba slučaja to je iznad postavljenog cilja za 2020.. Glavni udio u tako visokom postotku ima ogromna proizvodnja električne energiju u hidroelektranama, a uz nju geotermalne elektrane-toplane na Islandu te vjetroelektrane i biomasa u Norveškoj.

Nacionalne ciljeve za 2020. dobrovoljno su postavile i Albanija, Crna Gora i Makedonija.

Godine 2004. udio je, u 28 zemalja koje su danas članice EU, bio 8,5%. (Podatke vidi u publikaciji Eurostata).

Hrvatska je 2015. imala udio od 29%, što je znatno iznad obavezujućeg cilja od 20% za 2020.. Međutim, to većim dijelom nije posljedica stvarnog rasta udjela, nego drastične promjene u podacima o stvarnoj potrošnji ogrijevnog drveta, koja je znatno veća nego što se ranije računalo. Zato će i obavezujući cilj za 2020. svakako biti povećan. O tome dr.sc. Branko Vuk u intervjuu za časopis “HEP Vjesnik” br. 2/2017, str. 20-21, dostupan na netu kao pdf.

Objavljeno u energetika, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

‘Antibiotska apokalipsa’ je bliže, nego što je prije samo godinu dana izgledalo

Širenje bakterija otpornih na antibiotike uskoro bi moglo dostići ne samo krizne, nego i apokaliptičke razmjere, poništavajući velik dio dostignuća moderne medicine.

‘Antibiotic apocalypse’: doctors sound alarm over drug resistance

Deaths from…Tu tezu nisu iznijeli neki “zeleni histeričari”, nego eksperti, kao što je Sally Davies, glavni državni službenik za medicinu u Engleskoj: »svijet je suočen sa antibiotskom apokalipsom.«

Na tu temu je nedavno održana velika međunarodnu konferencija u Berlinu.

Antibiotici ubijaju ogroman broj bakterija. Ali one koje prežive, stiču otpornost te se brzo razmnožavaju.

Bakterija koja sadrži gen mcr-1, koji je čini otpornom na antibiotik colistin, u samo 18 mjeseci od prvog nalaska proširila se širom svijeta. Colistin se koristi kao krajnje sredstvo za uništavanje bakterija, kad ostali antibiotici zakažu.

Lake infekcije mogle bi ponovo postati opasne po život. Rutinske operacije također, čak i takve kao odstranjivanje slijepog crijeva, jer dok se izvode može doći do infekcije. Operacije presađivanja organa mogle bi postati praktički nemoguće.

Danas u svijetu godišnje umre oko 700.000 ljudi zbog infekcija otpornih na lijekove. Već do 2030., broj bi mogao dostići 10 milijuna.

Razlog je pretjerano korištenje antibiotika i drugih lijekova, korištenje antibiotika u uzgoju stoke (npr. colistina u uzgoju svinja u Aziji, što je sada zabranjeno, ali prekasno), neadekvatno odlaganje industrijskog otpada iz proizvodnje lijekova, propust farmaceutskih kompanija da istražuju i razvijaju nove izvore za opću medicinu budućnosti.

Ako bi svi ljudi shvatili problem i promijenili svoje ponašanje, problem bi bio relativno lako rješiv, rekao je Lord Jim O’Neill, autor izvještaja vladi UK o tom problemu, koji je bio objavljen prošle godine. Tada se još procjenjivalo da problem nije toliko hitan.

Članak iz 2015. s detaljnijim objašnjenjem: What is the ‘antibiotic apocalypse,’ and can it be avoided?. Otada je problem postao mnogo teži.

Edukativni video koji jednostavno objašnjava problem:

Objavljeno u priroda i okoliš | Ostavi komentar

Novi rekord niske cijene solarne elektrike: 14 lipa kWh!

Cijene električne energije iz solarnih fotonaponskih elektrana, koje se postižu na tenderima širom svijeta, nastavljaju padati ispod svakog očekivanja.

AtacamaRiječ je o cijenama koje se postižu na natječajima, gdje elektroprivredna poduzeća ili drugi traže ponude za isporuke određenih količina električne energije u duljem roku, obično 20 godina, a posao dobiju oni koji ponude najnižu cijenu po kilovatsatu električne energije koju predaju mreži.

Ne radi se dakle o cijeni koju država unaprijed nudi, kao što je to u feed-in tarifi (FiT). Model FiT posljednjih nekoliko godina se koristi uglavnom samo za krovne elektrane i druge mikroelektrane, snage do 100 kW ili eventualno 1 MW.

Solarna energija, na povoljnim lokacijama, sad ne samo da je najjeftiniji izvor električne energije, nego je daleko jeftiniji od drugih.

Na posljednjem tenderu u Čileu je tvrtka Elen Generacion Chile (EGC) (očito tvrtka-kćer talijanskog Enela), ponudila cijenu isporuke u mrežu od samo $21.48/MWh, što iznosi 14 lipa po kilovatsatu. (Chile: Lowest bid in electric auction reaches $21.48/MWh)

To je oko četiri puta manje od prosječne cijene proizvodnje električne energije u elektranama u Hrvatskoj. O tome nemamo najnovije podatke, jer nas HEP i HERA ne maze podacima, ali prije nekoliko godina spominjala se prosječna cijena od pedeset i nešto lipa po kilovatsatu.

Samo prije godinu dana, na jednakom tenderu, najniža postignuta cijena bila je $47.6/MWh

No, možda je pad cijena sad i prevelik. “Financial Times” je objavio članak o situaciji u Indiji, izražavajući zabrinutost da se radi o pretjeranom padu cijena i “mjehuru” tipičnom za kapitalističku privredu.

Reality dawns on India’s solar ambitions

Tržišna cijena električne energije iz fotonaponskih solarnih elektrana možda je postala premala, pa prijeti pojava “mjehura”, kakvi se stalno događaju u kapitalističkoj ekonomiji. O tome u “Financial Timesu piše dopisnik iz Južne Azije Kiran Stacey.

Na posljednjoj aukciji za gradnju 500-megavatnog solarnog parka Bhadla u indijskoj državi Radžastan postignuta je cijena od 2,44 rupije (četiri američka centa) po kilovatsatu isporučenom mreži.

Konkurencija na tim natječajima je velika i tvrtke nude niske cijene, zbog kojih bi mogli doći u gubitke i stečaj (pucanje balona).

U kalkulacijama troškova računaju s daljim padom cijena solarnih panela, ali očekivanja mogu biti preoptimistična. Dio razloga su međutim i zaštitne carine, koje su Indija i SAD uvele na uvoz solarnih panela iz Kine.

Naravno, ove cijene su u zemljama blizu ekvatora, s velikim brojem sunčanih dana i suncem koje se uzdiže visoko. Ali nema sumnje da bi i Hrvatska, u primorskom djelu, mogla postići vrlo niske cijene.

Cijena naravno uvelike ovisi i o financijskim angažmanima, pa je zato recimo danas cijena električne energije iz FN elektrana u Grčkoj viša nego u Njemačkoj (jer je skuplji kapital).

NO, Hrvatska naprosto nema energetsku strategiju vrijednu tog imene, i neće je uskoro ni imati, iako se navodno negdje nešto piskara.
¸

Objavljeno u ekonomija, obnovljivi izvori | Ostavi komentar

I bez SAD, svijet nastavlja akcije zaštite klime

Sutra se u Montrealu sastaju ministri zaštite okoliša 30 najjačih svjetskih gospodarstava. Diskutirat će o daljim mjerama za ograničavanje globalnog zagrijavanja i suzbijanje klimatskih promjena. To je jedan od ključnih sastanaka, koji prethodi slijedećoj Konferencija UN o klimi (COP23) u Bonnu, u studenom i prosincu o.g..

Ovo je prvi sastanak nakon što je predsjednik SAD Donald Trump u lipnju objavio povlačenje iz Pariškog sporazuma, sklopljenog 2015..

17-09-13-Kanada-EU-KinaRanije ovog mjeseca u Montrealu je održana 46. sjednica Međunarodne porote za klimatske promjene (IPCC), stručnog tijela koje savjetuje državnike. Sastaje se dvaput godišnje, uz sudjelovanje predstavnika 195 zemalja. Oni pripremaju šesti izvještaj o procjeni (assessment report) o tome što će se događati s klimom. Taj izvještaj treba biti objavljen kroz dvije godine.

U svibnju je u Montrealu održana 19. međunarodna konferencija o znanostima o Zemlji (Earth Science) i klimatskim promjenama (ICESCC 2017)

Sazivači ovog ministarskog sastanka su, zajednički, Europska unija, Kanada i Kina, koje čine novu “pro-klimatsku” koaliciju. Dogovorili su zajednički nastup, iako među njima i dalje ima razlika.

Nasuprot šoku koji je izazvalo povlačenje SAD, ovo je veliki uspjeh, s obzirom na ranije razmirice između Kine i visokorazvijenih zemalja.

SAD su ostale usamljene u odbijanju upozorenja koje šalju znanstvenici. Odbijena je njihova želja da se pregovori počnu ispočetka (da bi ih ponovo minirali, kao u Kopenhagenu 2009.).

Sada šalju signale da bi možda ipak mogli razmisliti o tome da djelomice ostanu uključeni u neke aktivnosti koje ostatak svijeta vodi za zaštitu globalne klime.

Nažalost, vjerojatno je da samo nastoje bacati klipove.

Američki ministar zaštite okoliša Scott Pruitt ostaje vjeran svojem rigidnom odbacivanju realnosti klimatskih promjena. Kod njega je to i ideološki odabir, a ne samo obrana “interesa američke ekonomije”. Nedavno je rekao da orkani kao “Irma” ne trebaju utjecati na diskusiju, iako svi eksperti kažu da je porast učestalosti i snage orkana jedna od posljedica globalnog zagrijavanja.

Kina je pak zbog takvih događaja zabrinuta. Kao i Europska unija i skoro svi ostali na svijetu.

Objavljeno u klimatske promjene, međunarodna politika | Ostavi komentar