Povezana sudbina finske nuklearke i ruskih hidroelektrana

Sažetak:Poslovni pregovori finskih i ruskih tvrtki oko gradnje nuklearne elektrane u Finskoj, povezani s politikom. Balkanski pokušaj blefa s minijaturnoj hrvatskom tvrtkom nije uspio. Budućnost je neizvjesna.

Russian hydropower key to Finnish nuclear plant deal

Heidi HautalaKrajem 2014., finska elektroenergetska kompanija Fortum (oko pet puta veća od HEP-a) počela je pregovore s ruskim državnim tvrtkama Rosatom i Gazprom o preuzimanju većinskog udjela u kompaniji TGC-1, najvećem proizvođaču hidroenergije u sjeverozapadnoj Rusiji.

U zamjenu, Fortum bi preuzeo 15% udjela (i obaveze ulaganja) u projektu gradnje nuklearne elektrana Fennovoima u Finskoj, koju bi gradio Rosatom. Očekivalo se potpisivanje sporazuma do kraja lipnja.

Ali 24. lipnja je Fortum objavio da sporazum neće biti skoro potpisan. (Vidi članak Hrvatska pod sjevernim svjetlom, objavljenom 24. srpnja.

Nakon toga, kao potencijalni ulagač u finsku nuklearku pojavila se opskurna hrvatska tvrtka. Finska vlada brzo je došla do zaključka da se zapravo radi o ruskom kapitalu, pa nije dala odobrenje za to ulaganje. Finska vlada je naime postavila obavezu da barem 60% ulaganja mora biti od tvrtki iz EU ili EFTA (a sada je samo 55%).

Pregovori, u koje su uključeni i predstavnici finske i ruske vlade, nastavljaju se.

TGC-1 posjeduje i upravlja s 40 hidroelektrana snage oko 3.000 MW, plus 4.300 MW termoelektrana (dvaput više od HEP-a). Mnoge od njih gradile su finske kompanije, a neke su na području Pečenga, koje je do 1940. pripadalo Finskoj.

Nije jasno imaju li utjecana ja poslovne odluke zaoštreni odnosi između Europse unije i Finske zbog Ukrajine. Među osobama iz EU kojima je Rusija zabranila ulazak u zemlju je i Heidi Hautala, zastupnica finske zelene stranke u Europskom parlamentu. Ona se bavi nuklearnm sigurnosti i zaslužna je za donacije od više desetaka milijuna eura koje je Europska unija dala Rusiji za sigurno postupanje s nuklearnim otpadom iz ruskih nuklearnih podmornica. Ruske vlasti zamjeraju joj potporu nevladinim organizacijama i medijskim slobodama u Rusiji, te navodnu uključenost u “državni udar” u Ukrajini koji je doveo do diskriminacije i nasilja protiv Rusa.

Objavljeno u međunarodna politika, nuklearna energija | Označeno sa , | Ostavi komentar

Kineska energetika na prijelomnoj točki: od rasta ka učinkovitosti

Sažetak:U prvoj polovici godine, potrošnja energije u Kini povećana je samo 0,7%. Potrošnja ugljena je smanjena. Kina računa doseći plafon u godišnjoj potrošnji ugljena 2020. g., a vršak emisija stakleničkih plinova do 2030.. Nefosilni izvori (nuklearna i obnovljivi) rastu i dalje se znatno rasti. Ostaje pitanje, koliki će biti plafon u potrošnji energije.

Prije tri dana objavio sam članak Kina na putu ka ekološkoj civilizaciji: 200 GW solarnih elektrana do 2020.? o planovima i predviđanjima razvoja obnovljivih u Kini. Jedna studija smatra mogućim scenarij u kojem Kina 2050. dobiva 86% električne energije iz obnovljivih, a 64% iz sunca i vjetra.

Dokle še rasti potrošnja energije u Kini?

Yangtze-RiverSpomenuo sam kao spornu točku projekciju, da bi potrošnja električne energije u Kini 2050. dostigla 11.000 kWh/stan./god. što je trostruko više nego danas, a gotovo dvostruko više od današnjeg nivoa Europske unije (oko 6.000 kWh/stan./god.). Je li to realno očekivati? Zemlje EU ne predviđaju toliki rast.

Potrošnja energije (kao i potrošnja električne energije) u najrazvijenijim zemljama nisu se kretala eksponenncijalno, nego po S-krivulji: rast isprva brz, zatim usporavanje i dostizanje stanja stagnacije, vrlo malog rasta ili pada.

Njemačka, Francuska, Švicarska… planiraju pad potrošnje primarne energije za oko 50% do 2050. godine, zahvaljujući velikom napretku mjera učinkovite potrošnje. Time bi došle, po stanovniku, otprilike na današnji nivo Kine.

Kina je proteklih deetljeća bilježila spektakularan rast potrošnje energije kao i spektakularan rast BDP-a; ali ostvareni BDP po jedinici potrošene energije (dohodovna učinkovitost potrošnje) ostao je nizak. Kineske vlasti svjesne su tog problema i poduzimaju mjere.

Prošle godine vlada je objavila da planira dostići plafon godinje potrošnje ugljena do 2020. g., te bi iznosio 4,2 milijardi tona.

Minimalni rast potrošnje energije u prvoj polovici 2015.

Prekjučer bjavljeni podaci izgleda potvrđuju trend: Kina je došla u sredinu S-krivulje, gdje stope rasta padaju, a u prvom planu su strukturalne promjene (video na engleksom).

Potrošnja energije u Kini u prvih šest mjeseci ove godine porasla je samo za 0,7% u odnosu na isto razdoblje lani, objavio je Nacionalni ured za energetiku (NEA). Do kraja godine očekuje se veća, ali ipak skromna stopa rasta.

Proizvodnja ugljena (na Kinu otpada polovica svjetske proizvodnje) opala je za 5,8%, na 1,79 milijardi tona. Uvoz ugljena (Kina je najveći svjetski uvoznik) opao je za čak 37%, na 100 milijuna tona. Potrošnja ugljena opala je u glavnim industrijskim granama (elektrane, čeličane, cementare i dr.).

Proizvodnja električne energije porasla je za 0,6%, a potrošnja za 1,3%. Znatno je porastao udio nefosilnih izvora (nuklearna i obnovljivi) u proizvodnji: sa 19,9% na 22,9%. Opao je udio industrije u potrošnji električne energije (sa 73,2% na 72%), a porastao sektora usluga i kućanstva (potrošnja u kućanstvima je mnogo manja nego u europskih zemljama, pa i u EU).

Potrošnja nafte porasla je za 3,2%, a plina za 1,4%. Porasla je i proizvodnja, za 2,1% (na 110 milijuna tona) i 4,3% (na 67,4 milijardi prostornih metara).

Godišnji rast potrošnje energije u Kini znatno se usporava posljednnjih nekoliko godina. Udio ugljena i dalje je oko 2/3, ali opada i glavni je fokus snažne kampanje vlasti protiv zagađivanja.

Prema procjeni Nacionalnog statističkog ureda, ukupna potrošnja primarne energije 2014. godine iznosila je 3,6 milijardi ekvivalentnog ugljena (toc), što je po stanovniku otprilike jednako kao Hrvatska te samo 0,3% više nego 2013. (a BDP je porastao 7,4%, što je bilo manje od planiranih 7,5%).

Opadanje ili restrukturiranje?

Ranije se potrošnja energije u Kini utrostručila u 20 godina. Sadašnje je usporavanje, po nekim od prvih komentara rezultat ekonomskog opadanja, a po drugima odražava aktualnu promjenu na energetskom tržištu, sa prestrukturiranjem industrije prema granama sa visokom dodanom vrijednošću.

za kinesku dugoročnu strategiju, vitalan značaj imaju planovi mjera protiv klimatskih promjena (INDC), koje je Kina uputila Ujedinjenim narodima 30. lipnja o.g..

Težišni cilj je smanjivanje “ugljične intenzivnosti”, tj. emisija stakleničkih plinova po jedinici BDP-a, za 60-65% do 2030. g. u odnosu na 2005..

Ukupne emisije stakleničkih plinova Kine i dalje će rasti, ali se “naporno raditi” da se njihov vršak dosegne prije 2030., nakon čega je moguće da počnu padati. Postavljen je cilj da udio ne-fosilnih goriva u primarnoj energetskoj potrošnji do 2030. poraste na oko 20%.

Također je postavljen cilj povećanje zalihe biomase u šumama za oko 4,5 milijardi prostornih metara u odnosu na 2005.. U razdoblju 2005.-2014. povećana je za 2,2 milijardi, a pošumljena površina za 21,6 milijuna hektara (gotovo četverostruka površina Hrvatske).

Kinezi vole obećati manje, a ostvariti više

Stian Reklev iz “Carbon Pulse” rekao je da je to donja granica očekivanoga, jer je ugljična intenzivnost već opala za 33% u odnosu na 2005..

Glavna ekonomistica Svjetske banke Marianne Fay rekla je da Kinezi vole obećati manje, a ostvariti više.

Hanna Fekete iz njemačkog independent New Climate Institute rekla je da oni procjenjuju da će vršak emisija biti postignut oko 2025. ili čak ranije. Ipak, sve dosad najavljene mjere, po njihovom proračunu, neće biti dovoljne da se rast prosječne gobalne temperature zadrži na željenih 2°C, nego će dostići 3,1°C do 2100. g..

Kineska emisija ugljičnoga dioksida još 2000. g. bila je ispod četiri milijardi tona (gigatona, GT) ekvivalenta CO2, a godine 2010. bila je iznad osam Gt. Nakon toga je rast bio sporiji, pa je 2014. dosegao 9,8 Gt. Vršak bi mogao biti dosegnut 2027. iznositi oko 12,7 Gt. Međunarodna energetska agencija (IEA) procjenjuje da su mogućnosti za povećanje učinkovitosti u Kini vrlo velike, pa bi emisije mogle postići vršak već početkom 2020-ih. Međutim, emisije ostalih stakleničkih plinova (metan na crpilištima nafte i plina i na rižinim poljima, klorflorkarbonati) mogle bi rasti i nakon toga.

Ministrica vanjskih poslova Australije Julie Bishob nakon objave kineskih ciljeva, 1. srpnja, rekla je da će usporavanje potrošnje uglnena neminovno značiti i usporavanje ekonomskoga rasta. IEA se ne slaže s tom tezom. Aktualna australijska vlada najtvrdokorniji je protivnik mjera protiv klimatskih promjena među vladama važnijih svjetskih zemalja, te bezrezervno podržava interes austalijske industrije ugljena (Australija je najveći svjetski izvoznik, a najviše izvozi u Kinu i Indiju).

Suprotno tome, po studiji koju je nedavno objavio Natural Resources Defense Council (NRDC), u suradnji s kineskim institutima, vrh potrošnje ugljena u 2020. će uštedjeti Kini 40 milijardi dolara u štetama za okoliš, smanjivanju potrošnje vode i smanjenju preranih smrti.

Objavljeno u elektrika, energetika, klimatske promjene | Označeno sa | Ostavi komentar

Nuklearna energija u Japanu: prvi reaktor na mreži, ponovni rast, ali ne do nivoa iz 2011.

Sažetak: Slijedećeg mjeseca trebao bi biti ponovo pokrenut jedan nuklearni reaktor u Japanu. Aktualna vlada smatra vrlo važnim ponovni rast nuklearne energetike. Dvanaest reaktora uništeni su u nesreći ili trajno isključeni nakon ožujka 2011., a od preostala 43, za 24 je u tijeku proces za dobivanje dozvole za ponovno pokretanje. Do 2030. g., nuklearna elektrana i obnovljivi trebali bi pokrivati po oko 22% potrošnje.

Portal “World Nuclear News” objavio je 27. srpnja članak Japan two weeks from return to nuclear power. Naslov dovodi u zabludu, da se radi o masovnom povratku nuklearnoj energiji.

Veliki oprez u ponovom pokretanju reaktora

Nuklearne elektrane u JapanuRiječ je samo o jednom reaktoru, Sendai 1, za koji je kompanija-vlasnica zatražila od nacionalnog regulativnog ureda (NRA) konačnu provjeru sigurnosti, pa bi reaktor mogao biti pušten u pogon 10. kolovoza. To bi bio prvi reaktor koji proizvodi električnu energiju u posljednje skoro dvije godine.

Nakon nesreće u Fukušimi, svi reaktori su isključeni. Osnovan je novi Nuklearni regulatorni ured, nezavisniji kako od vlade, tako i od industrije nego njegov prethodnik. NRA je pripremio novi skup sigurnosnih uvjeta za nuklearne elekrane. Zadovoljavanje tih uvijeta traži od elektroenergetskih kompanija znatne tehničke napore, kao i promjenu korporativne i radne kulture (corporate and operational cultures). Sve je to podvrgnuto dugačkim javnim procedurama potvrde. Troškovi cijelog postupka po reaktoru iznose između 700 milijuna i milijardu USD.

Očekuje se da će se proces odobravanja ponovog pokretanja reaktora ubrzati, nakon što prvih nekoliko dobije odobrenje. Prema jednom predviđanju, u slijedećih pet godina na mrežu bi moglo biti ponovo priključeno 35 reaktora.

Detaljan i ažuriran pregled o povijesti i aktualnom stanju nuklearne energije u Japanu dat je na mrežnom sjedištu World Nuclear Association.

Veliki značaj nuklearne energetike 1954.-2011.

Japan je započeo vlastiti istraživački program nuklearne energetike 1954., izgradio prvi komercijalni reaktor 1966., a od 1973. nuklearna energija je bila među prioritetima energetske politike.

Razvijena je domaća nuklearna industrija za ovladavanje kompletnim nuklearnim ciklusom, te intenzivni istraživački programi (recikliranje nuklearnog goriva, brzooplodni reaktori, povećanje raspoloživosti i snage postojećih reaktora). Japan je siromašan resursima i nuklearna energija promatrana je kao sredstvo smanjivanja ovisnosti o uvozu fosilnih goriva (uran se također uvozi, ali to se smatra manje rizičnim).

Godine 2008., Japanska agencija za nuklearnu energiju, u okviru programa smanjivanja emisija ugljičnoga dioksida, modelirala je stalni rast oslanjanja na nuklearnu energiju sve do 2100. g., ne samo za snabdjevanje električnom nego i toplinskom energijom, tako da bi krajem stoljeća nuklearna pokrivala 60% potrošnje primarne energije (godine 2008. iznosila je 10%).

Ipak su se, kao i drugdje u svijetu, pojavljivali tehnički problemi, koji su dovodili do produljenja rokova gradnje i prekoračivanja troškova. Godine 2002. bilo je predviđeno da se u slijedećih deset godina izgradi 12 novih reaktora, a izgrađeno je samo pet.

Prije Fukušimske nesreće, nuklearna je pokrivala oko 30% potrošnje električne energije. S tri reaktora u gradnji i devet planiranih, predviđalo se da će to porasti na najmanje 40% do 2017., te na 50% do 2030..

Aktualni plan do 2030.: nuklearna i obnovljivi

Nuklearne elektrane u Japanu - proizvodnja Proizvodnja električne energije iz nuklearnih centrala u Japanu.Početkom 2011. godine Japan je imao 55 operativnih nuklearnih reaktora. Četiri su uništena u katastrofalnoj nesreći u elektrani Fukušima Daići. Nakon toga osam ih je trajno isključeno, a 43 se vode kao operativni, ali samo nekoliko je kratko vrijeme radilo u posljednje četiri godine. Sada su 24 reaktora u procesu traženja dozvole za ponovni rad; ne navodi se što je s ostalih 19.

Budućnost nuklearne energije bila je predmet žestokih političkih sporova 2011.-2013. g.. Bilo je predloženo zatvaranje svih nuklearnih reaktora do 2040. godine, ali na izborima je pobijedila Liberalno-demokratska stranka, koja predviđa povratak nuklearnoj energiji, iako sa skromnijim brojkama od ranijih planova.

Aktualna japanska vlada je 2014. g. prihvatila Četvrti temeljni (ili strateški) energetski plan, u kojem predviđa obnovu oslanjanja na nuklearnu energiju, koja bi 2030. davala 20-22% potrebne električne energije, što bi pridonijeo planu smanjivanja emisija ugljičnoga dioksida za 26% u odnosu na 2013.. To je potvrđeno vladinim odlukama u travnju 2015. (pripreme za konferenciju UN o klimi u Parizu krajem ove godine).

Nakon zatvaranja nuklearnih elektrana, koje su 2010. g. proizvele 288 TWh (milijardi kilovatsati) električne energije, porasla je proizvodnja ponajviše iz prirodnoga plina (LNG), zatim iz ugljena; počela je brzo rasti proizvodnja iz obnovljivih. naročito solarne (ali udio je još mali), a raznim mjerama racionalne potrošnje smanjena je ukupna potrošnja s 1000 TWh godine 2010. na 923 TWh 2012..

Aktualni plan predviđa brzi razvoj obnovljivih, bez fiksiranja ciljeva. Gusto napučeni Japan nema mnogo hidroenergije. Solarne se razmatraju kao korisne za proizvodnju tijekom dnevnih vršaka potrošnje. Vjetar može dati znatan zhdoprinos, ali većina potencijala je u sjevernim područjima i zahtijevala balansiranje sa sustavima pohrane energije, koje tek treba razviti.

Vladin nacrt plana proizvodnje električne energije, objavljen u lipnju 2015, predviđa da će 2030. g. nuklearna davati 20-22%, obnovljivi 22-24%, LNG 27% i ugljen 26%.

Japanska gospodarska komora i dvije udruge poslodavaca lobiraju za što skorije ponovo pokretanje reaktora.

Pokrajinski sudovi mogu blokirati puštanje u rad

Slijedeći podaci su iz raznih izvora.

Protivljenje javnosti, iako su na parlamentarnim izborima pro-nuklearne stranke dobile većinu, izražava se na lokalnom i regionalnom nivou, često uz potporu lokalnih i regionalnih vlada, ali i sudova.

U svibnju o.g., pokrajinski sud u pokrajini Fukui zabranio je ponovno puštanje u pogon reaktora 3 i 4 u nuklearnoj elektrani Takahama. Sud smatra da sigurnost nije dokazana, uspkos zelenom svjetlu NRA.

isti sud je prošle godine bio donio istu odluku za dva reaktora u elektrani Ohi.

Također u svibnju, NRA je objavila da reaktor Ikata 3 zadovoljava sigurnosne uvjete.

U Japanu je tijekom 2014. instalirano 9,7 GW solarnih elektrana, što čini gotovo četvrtinu ukupno instaliranih u svijetu. (Japan je na drugom mjestu, iza Kine s 10,6 GW.) Vrlo brz rast stvorio je probleme elektroprivrednim poduzećima, koja su ujesen prošle godine ograničile snagu koju preuzimaju.

Japan je drugi najveći uvoznik ugljena na svijetu; prva je opet Kina, a treća Indija.

Zatvaranje nuklearnih elektrana dovelo je do znatnog porasta japanskih emisija ugljičnoga dioksida. U međunarodnim pregovorima o ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030., Japan zbog toga izlazi sa znatno skromnijim ciljevima nego Europska unija i SAD. U njihovu korist, obećali su znatan ulog svake godine u Zeleni klimatski fond (GFC) za pomoć zemljama u razvoju u borbi protiv klimatskih promjena.

Objavljeno u nuklearna energija | Ostavi komentar

Clinton: pola milijarde solarnih panela do 2020. (i još dvije vijesti)

Tri današnje vijesti o solarnoj energiji u svijetu iz SAD, Nizozemske i Japana. Mogu se čitati kao cjelina s jutro objavljenim člankom Kina na putu ka ekološkoj civilizaciji: 200 GW solarnih elektrana do 2020.?

Sažetak:: Hilary Clinton najavljuje cilj od pola milijarde solarnih panela u SAD do 2020.. U Nizozemskoj, očekuje se da će ove godine biti prodano dva milijuna panela. Tri velike kmpanije iz Japana, Tajvana i Indije uložit će 20 milijardi USD u gradnju solarnih elektrana u Indiji.

Hillary Clinton sets renewable energy goals to spur more wind, solar power

Hilary ClintonHillary Clinton, koja se ponovo (nakon 2008.) bori za predsjedničku nominaciju u Demokatskoj stranci, u govoru u Iowi jučer (26. srpnja) najavila je snažno promociju solarne energije kao dio svojeg programa.

U četiri godine mandata želi vidjeti pola milijardie solarnih panela instaliranih u SAD. To bi značilo povećati sada instalirane kapacitete za 700%.

Njen krajnji cilj jest da obnovljivi izvori osiguravaju elektriku za svaki dom u SAD do 2026..

Senator Bernie Sanders, ljevičarski pretendent koji je počeo povećavati broj svojih pristaša u borbi za nominaciju, ranije je kritizirao Clinton da nije jasna u ekološkom stavu.

Dutch Solar Booms For A Remarkable Reason

Prema nizozemskoj radiostanici BNR, u prvoj polovini ove godine prodano je 70% od 100% više solarnih panela nego u istom razdoblju 2014.. Očekuje se da će tijekom ove godine biti prodano dva milijuna panela.

Nije došlo do naglog pada cijena. Europska unija je uvela minimalnu zaštitnu carinu za kineske panele, koji čine 80% prodaje. Razlog je jasna vladina politika, što prošle godine nije bio slučaj, uz uvođenje dvosmjernih brojila (net metering system) tako da kućanstvo šalje proizvedenu elektriku u mrežu kad imaju višak i to im se odbija od računa za struku koju uzimaju iz mreže u drugim razdobljima. (Ne radi se dakle o subvenciji, nego o fer razmjeni.)

Japanese SoftBank ventures into India with $20 billion

Japanska multinacionalna korporacija za telekomunikacije i internet SoftBank spojit će svoje snage sa indijskom Bharti Enterprises i sa tajvanskom Foxconn Technology Group. Zajednički će uložiti 20 milijardi USD u gradnju solarnih elektrana u Japanu.

Generalni direktor “SoftBank” Masayoshi Son kaže da Indija ima dvaput više sunca nego Japan. Troškovi gradnje solarne elektrane su upola manji nego u Japanu.

Tri kompanije zajednički će osnovati novu kompaniju SBG Cleantech, u kojoj će SoftBank imati većinu. Njihov plan je izgratiti minimalno 20 GW solarnih elektrana. Također će razvijati proizvodnju opreme u Indiji.

Vlada Narendre Modija postavila je cilj gradnje 100 GW solarnih kapaciteta do 2022. godine, uz procijenjena ulaganja od 94 milijarde USD. Trenutno je instalirano tek 4,1 GW.

O aktivnostima N. Modija članak ovdje od 23. svibnja o.g.: Narendra Modi u Šangaju: 2.000 godina povijesti, 22 milijardi dolara poslova (plus nešto o tome, što znači biti državnik)

Članak od 31. svibnja 2014.: Indija: nova vlada stavlja solarnu u središte energetske politike

Objavljeno u obnovljivi izvori, politika | Označeno sa , , , , | Ostavi komentar

Kina na putu ka ekološkoj civilizaciji: 200 GW solarnih elektrana do 2020.?

Sažetak:Kina razmatra udvostručenje cilja instaliranih solarnih elektrana na 200 GW do 2020. g., što je više od danas ukupno instaliranih u svijetu. Nedavna studija dva kinske instituta razmatra scenario sa 157 GW 2020., 1.000 GW 2030. i 2.700 GW 2050. godine. U tom scenariju, obnovljivi bi 2050. davali 86% električne energije.

Si Đinping o 13 petogodišnjem planuKineske vlasti pripremaju 13. petogodišnji plan, 2016.-2020.. (Usput, Kinezi smatraju 13 sretnim brojem.) PV Magazine je nedavno javio da Kina razmatra cilj od 200 GW instaliranih solarnih elektrana do 2020.. To je više nego što ih trenutno ima instaliranih u cijelom svijetu.

Tijekom aktualnog petogodišta, Kinezi su drastično povećali svoje ciljeve i ostvarenja za instalirane kapacitete vjetro i solarnih elektrana. Prvi cilj za solarne za 2015. je bio pet GW, nekoliko puta je povećavan i sada je za kraj ove godine planirano 35 GW, što će vjerojatno biti premašeno. Trenutno predviđeni cilj za 2020. je 100 GW. Ako bude prihvaćeno da se to udvostruči, trebalo bi dakle svake godine sagraditi otprilike onoliko koliko je sagrađeno do sredine 2015. ukupno.

Nedavno objavljena studija dva kineska instituta China 2050 High Renewable Energy Penetration Scenario and Roadmap Study, razmatra scenario visokog prodiranja obnovljivih, tako da kapacitet solarnih elektrana dostigne 157 GW godine 2020., a 1.000 GW godine 2030..

Uz vjetar, hidroelektrane i drugo, obnovljivi bi u tom scenariju 2030. godine pokrivali 57% potreba za električnom energijom, a godine 2050.. 86% (a samo sunce i vjetar 64%). Pritom bi bio ostvaren sedmerostruki rast BDP-a, te bi na Kinu otpadala 1/3 svjetskog BDP-a. Potrošnja ugljena smanjila bi se do 2050. na manje od trećine današnje.

(O strateškim tendencijama u Kini više puta smo pisali. Posljednji članak na tu temu 3. ožujka 2015.: Kineska ekologija, energetika i ekonomija – novosti.)

U studiji se navodi da Kina treba napraviti strateški zaokret ka “ekološkoj civilizaciji”.

»Given the severe landscape of tightening resource constraints, serious environmental pollution, and degraded ecological systems, it is necessary to establish a strategic turning point in energy development through the imposition of environmental constraints. China needs to project an ecological civilization concept of respecting, complying with and protecting the nature. (…) The goal is to build a beautiful China and realize sustainable development.«

Scenario predviđa za 2050. opadanje udjela ugljena u proizvodnji električne energije sa 71% 2012. (godine 2014. smanjen je na 67,3%) na samo 7%. Ukupno instalirani električni kapaciteti dosegli bi 7.100 GW (sedam puta više nego danas), od čega:

2.700 GW solarnih
2.400 GW vjetroelektrana
880 GW TE na ugljen
550 GW hidro
220 GW TE na prirodni plin
210 GW biomasa
160 GW kemijskih spremišta energije (baterija)
140 GW reverzibilne HE
100 GW nuklearnih.

O tome je li realno toliko solarnih, zbog zauzetosti zemljišta, pogledajte članak od 2. svibnja o.g. Kolika bi površina bila potrebna, da se cijela Kina snabdijeva solarnom elektrikom?. To je jedna načelna računica, gdje smo pretpostavili 8.300 GW solarnih. Računica pokazuje da se radi o znatnoj površini, ali nipošto nezamislivoj.

Ukupna proizvodnja električne energije bila bi 15.200 TWh. Godine 2014. je bila 5.523 TWh.

To bi bilo 11.000 kWh/god/stan, što je gotovo dvostruko više od današnjeg nivoa Europske unije. Njemačka, za usporedbu, do 2050. planiran smanjenje potrošnje električne energije na otprilike polovicu ove predviđene kineske.

To je sporna točka predviđanja budućnosti. O tome pogledajte članak od 20. lipnja: Njemačka i Južna Koreja: nuklearna energija, postindustrijsko društvo, promjena paradigme. Prvo pitanje energetske strategije jest koliko nam je energije potrebno, a tek zatim iz kojih izvora. Prvi zadatak jest postiči maksimalnu učinkovitost, tj. zadovoljiti što više potreba na svaku utrošenu jedinicu energije.

Objavljeno u ekologija, obnovljivi izvori | Označeno sa , | Ostavi komentar

Hrvatska pod Sjevernim svjetlom: plesala je samo šestinu ljeta

Senzacionalna vijest da Hrvati grade nuklearnu elektranu u Finskoj, kao što je i bilo za očekivati, nije bila dugog vijeka. Ali cijeli slučaj je zanimljiv i poučan.

Oni koji su nešto o temi čitali, ovdje će naći pregled na osnovu pouzdanih izvora i neke detalje koji u našim medijima nisu bili objavljeni (izvor npr. World Nuclear Association).

Nuklearna energija – finska uzdanica

Olkiluoto nuklearna elektranaNuklearna energija ima značajnu ulogu u Finskoj, te će tako biti i u budućnosti. Četiri reaktora su u radu, jedan u gradnji (Olkiluoto 3, EPR, koji kasni devet godina uz više nego dvostruko povećanje troškova; nedavno su pronađene pukotine u čeličnom kućištu identičnog reaktora koji se gradi u Francuskoj). Finska također pridaje veliku pažnju obnovljivim izvorima, energetskoj učinkovitosti i smanjivanju emisija stakleničkih plinova.

Priprema se gradnja nuklearne elektrane Hanhikivi u općini Pyhäjoki, koju treba graditi ruski Rosatom. Pripremni radovi na lokaciji trebali bi početi ove godine, gradnja započeti 2018. i biti završena 2024.. Predviđen je jedan reaktor tipa VVER (obična voda pod tlako kao moderator i rashladno sredstvo, kao zapadni PWR), oznaka je AES-2006, snage 1.200 MWe.

Taj je projekt pokrenut 2007., kad je osnovan konzorcij Fennovoima Oy (tj. Fennovoima d.o.o.), u kojem se okupilo 67 kompanija, a ključnu ulogu imala velika njemačka elektroenergetska tvrtka E.On koja je inicijalno imala 34% udjela. Finske kompanije osnovale su zadrugu Voimaosakeyhtiö SF (VSF), koja je držala 66% udjela i funkcionirala kao holding kompanija.

Izlaze Nijemci, ulaze Rusi

Međutim, E.On se povukao iz projekta 2012., zbog promjene stava njemačke vlade prema nuklearnoj energiji. Povukle su se još neke tvrtke. U prosincu 2013. Fennovoima je sklopila ugovor s ruskom tvrtkom Rosatom Oversseas, koja je u ožujku 2014. preko tvrtke-kćeri RAOS Voima Oy preuzela 34% udjela u Fennovoimi.

Troškovi gradnje procjenjeni su na šest do sedam milijardi eura, a domaćim tvrtkama-sudionicima (kojih je ostalo 44) garantirano je da će dobivati električnu energiju uz cijenu manju od €50/MWh.

Ruska vlada je u siječnju 2015. odobrila sudjelovanje u projektu sa 150 milijardi rubalja (dvije milijarde eura), uglavnom kroz bankovne garancije. Rusija očekuje da će prihodi tijekom rada elektrane biti više nego dvostruki od ulaganja.

Ruska nuklearna industrija je posljednjih godina vrlo uspješna i prodorna na svjetskom tržištu, zahvaljujući uvelike financijskoj podršci države i državnih banaka, sklapajući poslove u Turskoj, Iranu, Egiptu, Južnoafričkoj republici idr.. Rosatom trenutno gradi pet reaktora tipa AES-2006 u Rusiji, i ima narudžbe za gradnju još nekoliko van Rusije.

Ranija načelna suglasnost vlade i parlamenta odnosila se na reaktora snage oko 1.600 MW (kao što je EPR), pa je sad zatraženo da se odobri promjena na reaktor 1.200 VVER. U rujnu 2014, koalicijska vlada je dala odobrenje glasanjem 10-7, unatoč u međuvremenu iskrslom sukobu EU i Rusije zbog ruske agresije na Ukrajinu.

Postavljen je uvjet da najmanje 60% udjela imaju kompanije sa sjedištem u Europskoj uniji ili Europskoj asocijaciji za slobodnu trgovinu (EFTA). Finski parlament odobrio je projekt u prosincu 2014..

Načelni je problem za finsku vladu i u tome, što je jedan od važnih čimbenika u oslanjanju na nuklearnu energiju (među zemljama EU15+3 uz Finsku takvu strategiju danas slijedi još samo UK; vidi pregled Nuklearna energija u Europi 2015.-2025.) jest osiguranje energetske neovisnosti od Rusije.

Izlazi kompanija pet put veća od HEP-a…

Kako su u međuvremenu neki domaći sudionici odustali, VSF je imao problema osigurati željenih 66% u projektu. U studenome 2014., imali su 55,5% a preostalo je još neosigurano.

U prosincu je objavljeno da je finska elektroprivredna kompanija Fortum spremna preuzeti do 15% udjela u konzorciju. Ta kompanija posjeduje udjele u elektranama u raznim zemljama i po proizvodnji električne energije je oko pet puta veća od HEP-a. Ima i 25% udjela u spomenutoj NE u gradnji Olkiluoto 3.

Prema pisanju Wall Street Journala, to je bilo povezano s istovremenim napuštanjem udjela u vlasništvu nekih hidroelektrana u Rusiji, o čemu su dogovarali Fortum, Rosatom i Gazprom.

Međutim do kraja lipnja 2015. dogovor nije bio zaključen. 24. lipnja na mrežnom sjedištu Fortuma pojavila se lakonska objava: »Fortum would still be ready to participate with a minority share (max 15%) in the Finnish Fennovoima nuclear power project on the same terms and conditions as the other Finnish companies currently participating in the project. It is not possible to estimate the negotiations schedule. We are continuing negotiations with all parties involved but it will take its time.«

… ulazi hrvatska tvrtka s jednim zaposlenim

Fennovoima Oy se našao u vremenskom tjesnacu. Naime, projekt gradnje nuklearne elektrane odobrio je finski parlament u srpnju 2010., ali pod uvjetom da investitor mora predati propisanu dokumentaciju i zatražiti građevinsku dozvolu najkasnije do 1. srpnja 2015..

Konzorcij Fennovoima podnio je 30. lipnja zahtjev za građevinsku dozvolu finskom Ministarstvu gospodarstva. Objavljeno je da član konzorcija postala hrvatska tvrtka Migrit solarna energije. Ona je preuzela 14% vlasništva VSF-a, te time 9% konzorcija.

Tvrtka iz Hrvatske, za koju nitko dosad nije čuo, koja ima “solarna energija” u naslovu – to je, naravno, privuklo pažnju medija i javnosti. Tko su ti spretni poslovnjaci?

Na svemrežju se lako može naći Društva Migrit energija d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, koje je osnovano 2012. g.. Migrit solarna energija d.o.o. je tvrtka kćer, »putem koje se provodi dio operativnog poslovanja«.

Jedini projekt koji su dosad realizirali je gradnja fotonaponske solarne elektrane FNE Orahovica 1, nazivne snage 0,5 MW, puštene u pogon u listopadu 2012.. U tom se projektu Migrit energija d.o.o. pojavila kao investitor i vlasnik projekta, a gradnju je obavila splitska tvrtka Sunstroom energija d.o.o., koja je u vlasništvu jednog Hrvata, jednog Španjolca i jednog Nizozemca.

Koliko iznosi 9% od šest milijardi?

Objavili su da je vrijednost njihove investicije 158.513.600 eura, a financirat će se »u suradnji sa kreditnim institucijama«, što je kriptična formulacija (“uzet ćemo kredit od banke”). Realizacijom tog projekta se »Republika Hrvatska pozicionira kao jedan od važnijih sudionika europskog energetskog tržišta«.

U priopćenju Fennovoime se navodi da Migrit posjeduje skoro 9% koncerna. Upada u oči da se brojke ne slažu, jer gradnja elektrane koštati će po predračunu šest do sedam milijardi eura, pa gore navedenih 158 milijuna čini puno manje od 9%.

(No, putevi financija su tajanstveni – 2+2 može jednom biti 77, a drugi put 0,3. World Nuclear Association navodi: »Fennoivoima’s share of the capital cost will be funded about 25% by equity contributions and the balance by a loan, which Rosatom is responsible for arranging.« Nestručnjaku za financije je teško to prevesti a pogotovo shvatiti.)

Kako bi ta tvrtka, s jednim realiziranim projektom tisuću puta manje vrijednosti, s jednim zaposlenim i prošlogodišnjim prihodom od 1,38 milijuna kuna, mogla prikupiti 5.000 puta više novca nego što iznosi njen temeljni kapital (200.000 kuna za cijelu Migrit grupu)?

Naravno da se odmah pojavila sumnja, da se radi o pokušaju podvale, jer iza opskurne hrvatke tvrtke zapravo stoji ruski kapital.

Vlasnik je, posve slučajno, Rus

Vlasnik “Migrit energija d.o.o.” je Mihail Žukov iz Rusije. Ne radi se o samostalnom poduzetniku. U članku na portalu h-alter 21. srpnja navedeno je da je Žukov jedan od potpredsjednika u ruskom građevinskom divu Inteco, koji je u vlasništvu milijardera Mihaila Šiškanova i ruske Sperbanke. To su veliki igrači – ali, iz Rusije, ne iz Hrvatske i Europske unije. Njihov ogranak Sperbank Europe, sa sjedištem u Beču, neven je kao financijska pozadina Migrit solarne energije.

Hrvatski mediji su prenijeli samo opće informacije koje su mogli saznati od Migrit energije. Reutersovi novinari hitro su obavili istraživanje i već 1. srpnja objavili da finska vlada sumnja da se radi o manevru sakrivanja ruskog kapitala (na hrvatskom Reutersov tekst prenio je index.hr). Ministarstvo gospodarstva Finske zatražilo je detaljne informacije o hrvatskoj tvrtki.

Veli-Pekka Tynkkynen, profesor Ruske energetske politike na Sveučilištu Helsinkija, rekao je za Reuterst da nema šanse da pod regularnim uvjetima neka banka da toliki kredit tako maloj kompaniji. Ali u igri su razni interesi. Finska vlada neće žuriti s odlukom koja bi mogla uništiti Rosatomove planove za posao u Finskoj. To je osjetljiva sitaucija za vladu, jer Rusija testira njenu lojalnost, rekao je Tynkkynen.

Ministar Vrdoljak: nemam ništa ja sa tim

Migritt energija - sjedišteHrvatski ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak rekao je 2. srpnja: »Ministarstvo gospodarstva dalo je načelnu podršku tvrtki Migrit, a ostalo su odluke privatnih tvrtki i odluke finskih projekata«. (Naši su političari načelno dobri; zašto bi se zamarali detaljima, kao njihovi finski parnjaci? Đavo je u načelima! Milijarda kuna simo ili tamo, Rusi ili Finci, koga briga… Dovoljno posla imamo oko gradnje TE Plomin II i priprema za buduće obilje nafte i plina iz Jadrana.)

Glavna izvršna direktorica tvrtke Migrit solarna energija je Oksana Dvinkykh, Ukrajinka koja od 2001. živi u Hrvatskoj i ima hrvatsko državljanstvo. (Tu su još dvije zanimljive osobe, ali da ne širimo priču.) Ona je direktorica još šest tvrtki iz Titan grupe, koje imaju sjedište na istoj adresi. (Mnogo ozbiljnija ruska kompanija Titan 2 izvodit će građevne radove na nuklearnoj elektrani Hanhikivi, prema ugovoru kompanija Rosatom Overseas i Atomproekt, sklopljenom listopada 2014.)

Jutarnji list objavio je razgovor s njom 11. srpnja. »Ponosna sam što sam Hrvatica i želim pomoći svom narodu. Ovim projektom Hrvatska bi podigla svoj gospodarski i energetski rejting.«

Ona je navela da je tvrtka dala bankovne garancije koje je izdala Sberbank Europe (kako je gore navedeno, ogranak ruske banke), ali i da iza Migrita stoji kapital dviju obitelji židovskog porijekla, koje nisu medijski eksponirani, ali su aktivni članovi židovske zajednice u Hrvatskoj. (Nije jasno je li taj kapital onih 200.000 kuna ili možda i nešto više.)

Poslovne veze bračnog para Karamarko

Finski mediji su pak objavili da su 2. srpnja u posjetu Finskoj iz Hrvatske stigli Oksana Dvinskykh, kao i Tomislav Karamarko i njegova supruga Ana Šarić. Na pitanje Jutarnjeg, u HDZ-u su objasnili da su svo troje išli na samit europskih poslovnih lidera “The Northern Light Summit”, na kojem su sudjelovali i drugi ljudi iz Hrvatske.

“Nacional” 14. srpnja piše o kontaktima šefa HDZ-a s “kontroverznim” stranim investitorima. »Karamarku se pripisuju relativno česti kontakti s lobistima mađarskog Mola, ali i kontroverznim ruskim investitorima, za koje se tvrdi da surađuju s njegovom suprugom Anom Šarić. Zbog tih kontakata proširile su se i tvrdnje da upravo skriveni lobisti HDZ-a stoje iza navodnih intenzivnih pritisaka na Ustavni sud, u slučaju u komu se treba odlučiti o ustavnoj tužbi bivšeg premijera Ive Sanadera.«

Nije neočekivano da je 16. srpnja finsko ministarstvo gospodarstva objavilo da nema dovoljno dokaza da je Migrit stvarno hrvatska tvrtka, tj. da se »ne može nedvojbeno utvrditi da kontrolu nad kompanijom Migrit solarna energija imaju pravne osobe sa sjedištem u EU ili EFTA-i«. Ona može biti sudionik projekta, ali se ne računa kao investitor iz EU. U daljem postupku, Ministarstvo gospodarstva će odlučiti je li projekt još uvijek u skladu s općim dobrom društva (»whether the project is still in accordance with the overall good of society«) – još jedan sitni detalj, na koje hrvatski političari ne gube vrijeme. Proces za dobivanje građevinske dozvole ostaje otvoren do konačne odluke Vlade. (Izvorno priopćenje na engleskom: No adequate assurance of factual control in Migrit.)

Migrit solarna energija je 20. srpnja objavila priopćenje za medije u kojem ističu da je tvrtka ispunila sve financijske i formalno-pravne uvjete za sudjelovanje u projektu, iako se njen udio neće računati kao “domaći”. Navodi da su 16. srpnja od tvrtke VSF dobili novi prijedlog za moguće sudjelovanje u projektu, ali sa smanjenim postotkom od šest posto.

Ako je Ivo Sanader, mora tu negdje bit i Hypo banka…

U članku objavljenom 17. srpnja na express.hr u naslovu je eksplicitna tvrdnja: Rusi putem upitne tvrtke u Zagrebu žele graditi nuklearku. Zaključuju da je riječ »o još jednoj igri preko naših prostora koja se kotrlja apsolutno mimo političkih elita ove zemlje, ovom prilikom slučajno takvoj koja je išla s istoka na zapad, iz Rusije prema EU, točnije Finskoj, a ne u obratnom smjeru«.

Greenpeace je pronašao da tvrtka Migrit energija posluje s Hypo Alpe Adria bankom, koju dobro poznajemo “na ovim prostorima” (na Zapadnom Balkanu), po aferama kojih će veći dio vjerojatno zauvijek ostati tajna.

Neke nove podatke donosi članak objavljen 21. srpnja na portalu h-alter. Oni su u internetskim bespućima pronašli da se na mrežnom sjedištu Migrit energije 2012.-2014., od dvije osobe za kontakte, na prvom mjestu, kao savjetnik za medije, pojavljuje Ana Šarić, danas udana Karamko, s brojem mobitela i adresom elektronske pošte koju i danas možemo vidjeti na stranicama njene tvrtke Drimia.

Druga osoba za kontakt bio je Tomislav Muslim, naveden kao tehnički voditelj projekta. Možda se radi o istoj osobi (isto je ime i prezime) koja je prošle godine na unutarstranačkim izborima za predsjednika samoborskog HDZ-a osvojila 11 posto glasova. Oboje su se prestali spominjati krajem 2014..

Balkanska muljaža ne prolazi pod Northern Light, ali prolazi kod nas na Balkanu

Cijela pripovijest, očito, više je o financijskoj, a onda i (geo)političkoj, nego o nuklearnoj energiji. Predsjednik finske zelene stranke (koja je svojedobno bila u koalicijskoj vladi, pa iz nje izašla zbog podrške nuklearnoj energiji) izjavio je da je cijeli projekt farsa, te ga vlada treba definitivno zaustaviti.

Kako god bilo, možemo biti sigurni da će senzacija o velikom hrvatskom ulaganju u Finsku ostati lagana ljetna pričica. Koliko vidimo, “Migrit grupa” je osnovana i održavana, zajedno s grupom drugih poduzeća registriranih na istoj adresi (Titan grupa), sa zaleđem u velikoj ruskoj građevinskoj kompaniji i velikoj ruskoj banci. Dosad nisu napravili neki veliki posao, ali dobro je držati ih u rezervi ako zatrebaju.

Njihovo neočekivano pojavljivanje, očito bez suvisle pripreme, izgleda kao rezultat panike, kad je pred istek roka postalo jasno da Fortum neće ući u posao. S obzirom da je već nakon dan-dva muljaža bila očita, ostaje utisak tipičnog balkanskog fušeraja (“probaj bilo što, možda prođe”); ništa čudno da tamo gore pod Sjevernim Svjetlom to ne prolazi.

Ali sigurno je također da sudionici neće postati puki siromasi. Niti će političkoj karijeri vjerojatnog budućeg predsjednika hrvatske vlade štetiti povezanost sa zabavnim poslovnim spletkama. Biti takav lukavac, gotovo kao Ivo Sanader, za tipičnog birača HDZ-a je plus (“tko nije za sebe, nije ni za druge”).

Objavljeno u financije, međunarodna politika, nuklearna energija | Ostavi komentar

Nagli rast pučinskih vjetroelektrana u Njemačkoj

Gradnja pučinskih (off-shore) vjetroelektrana u Njemačkoj posljednjih je nekoliko godina znatno zaostajala za planovima zbog problema u razvoju tehnologije, povezivanju s kopnom te produljenjim pripremama za gradnju novih visokonaposnih istosmjernih dalekovoda prema jugu Njemačke, potrebnim da se elektrane povežu s područjima veće potrošnje.

Gradnja pučinsKih elektrana danas je znatno skuplja od kopnenin, ali zbog stabilnijeg strujanja vjetrova godišnje proizvedu znatno više po instaliranoj jedinici snage. Kapaciteti su osobito veliki u Baltičkom moru i sjeveroistočnom Atlantiku.

German wind capacity addition increased threefold on first semester 2015

U prvoj polovici ove godine, na mrežu je priključeno 1.765 MW pučinskih vjetrolektrana, što je triput više nego u prvom polugodištu prošle godine.

Očekuje se da će do kraja godine biti priključeno 2.205 MW, što je dvaput više od dosad ukupno instaliranih kapaciteta. Ukupno 3.300 MW bila bi polovica njemačkog cilja od 6.500 MW do 2.020. g..

U gradnji je devet projekata ukupne snage 704 MW, a završeni su planovi za gradnju još 1.483 MW.

Objavljeno u obnovljivi izvori, Uncategorized | Označeno sa | Ostavi komentar