Globalno zatopljenje moglo bi zaustaviti Golfsku struju, čime bi znatno zahladilo u sjevernoj i zapadnoj Europi

Danas u 13 sati u Zagrebu je temperatura zraka -3°C, dok je u Dublinu, koji je znatno sjevernije, čak +11. Čak i u Reykjaviku, glavnom gradu dalekog Islanda (“Ledeni otok”) je temperatura +1°C.

17-01-06-zaustavljanje-golfske-strujeTo je rezultat tople Golfske struje. Ona je dio “North Atlantic Drift”, tople struje koja ide površinom oceana. Na sjevernim širinama, voda se hladi, te spušta prema dnu, gdje hladna struja teče prema jugu.

Koliki je značaj te tople struje, pokazuje pogled na zemljopisnu kartu Atlantika: na širinama Velike Britanije s druge strane oceana nalazi se Labrador, koji je ledena pustinja.

Cijela Europa toplija je, nego područja na istim zemljopisnim širinama u drugim dijelovima svijeta (npr. Vladivostok je južnije od Zagreba). To zahvaljuje Golfskoj struji na zapadu i toplom unutarnjem moru na jugu.

Neka mjerenja pokazuju da se struja usporava, iako rezultati nisu jednoznačni. Ali već prije 30-ak godina ukazano je na mogućnost da znatno povišenje temperature u sjevernom Atlantiku uspori, pa čak i zaustavi taj mehanizam. Naime, tope se ogromne količine leda i tako smanjuje slanost površinskih voda i time i gustoča, pa voda sporije tone.

Tako bi se mogle zaustaviti ogromne količine toplote, koje te vodene mase donose. Rezultat globalnog zagrijavanja moglo bi biti biti znatno zahlađivanje na području sjeverne i zapadne Europe!

Na kraju posljednjega ledenoga doba, zaista je došlo do tog mehanizma, da je Golfska struja zaustavljena zbog topljenja leda. Zbog toga je ledeno doba u tom području trajalo oko 1.500 godina dulje. U to vrijeme, cijela Skandinavija i veći dio Velike Britanije bili su pod trajnim ledom.

O toj mogućnosti govori i nova studija, objavljena ovih dana. The underestimated danger of a breakdown of the Gulf Stream System Prema starijem modelu, kad bi se koncentracija ugljičnoga dioksida u atmosferi udvostručila, Atlantska oceanska cirkulacija (Atlantic Meridional Overturning Circulation, AMOC) bi se usporila za oko 20%; po drugim modelima, do 50%. Međutim, prema novom proračunu, postepeno bi se, tijekom oko 300 godina, potpuno zaustavila.

Ovom studijom sigurno još nije rečena posljednja riječ. Stvarna situacija bi mogla biti i lošija, jer u ovom modelu nije uračunat Grenland.

Objavljeno u Futurologija, klimatske promjene | Ostavi komentar

Primjedbe o hrvatskoj opsjednutosti neposrednim i negativnim, vs. globalne ekološke brige i razvoj energetike

Komentiram povodom fb-ovog podsjećanja na komentar koji sam objavio prije tri godine. Tada mi je povod bio tekst objavljen u jednom masovnom mediju, naslovljen Zbog novog zakona nestalo 200 000 oglasa za stanove (2. siječnja 2014.).

naucite-dijete-da-se-zauzme-za-sebe-2806-469x313-20140423120850I danas karakteristično za način, kako se u Hrvatskoj diskutira o bilo kojoj temi državnih politika (u pluralu, dakle mislim na “policy“, a ne “politics“; to je dragocjena razlika u engleskom, koje koliko sam vidio nema u drugim jezicima, osim što se u hrvatskom, kad termin “politika” rabimo u smislu “policy”, može biti u pluralu).

U tome sudjeluju masovni mediji, naročito komercijalni zbog privlačenja publike senzacionalizmom, ali i javni; a podjednako i interaktivni mediji (komentari na blogovima, društvenim mrežama, forumima).

Gotovo uvijek se gleda negativno, reagira na prvu loptu, preuveličava, apsolutizira jednu jedinu perspektivu, procjenjuje isključivo u odnosu na trenutnu situaciju i neposredni učinak, apriori ultimativno zaključuje da ama baš ništa što država/političari/birokrati/”oni gore” rade ni na koji način ne može biti dobro.

Gotovo uvijek je prisutno u prvim reakcijama na bilo što: PROKLETABANDABIROKRATSKASAMOIZMIŠLJAJUGLUPOSTIIKRADUNAŠNOVAC. (Osim, naravno, kad netko očekuje da će imati neposrednu osobnu korist.)

To je veliki problem mentaliteta. Meni se čini, još veći od stvarnih mana naših političara i naše birokracije. Problem mentaliteta, koji ima duboke korijene u prevladavajućim društvenim odnosima i nije se bitno promijenio promjenom političkog režima i državnog okvira prije 25 godina. U kronističko-patronsko-klijentelističkoj mreži i mentalitetu “amoralnog familizma” (uz što se sjajno uklapa familistički moralizam) nema bitnih promjena u odnosu na sustav koji je uspostavljen pod vladavinom komunističke partije od 1950-ih.

Nekoliko sam puta primijetio: u prvih sto sekundi nakon što se neka novost objavi na TV, kreću na Svemrežju prve reakcije, koje se mogu svesti na dva oblika: “kreteni!” ili “lopovi!”.

Jest, kod nas se ama baš oko svega naprave afere, dolazi do korupcije i nepotizma, pa se od dobre zamisli napravi šteta, kao s razdjelnicima toplote npr.. E sad, lako je reć da su za to krivi Oni, a nikad Mi. Ali ipak, ne bi čovjek vjerovao, provedu se i neke dobre stvari.

Proteklih dana je bilo aktualno povećanje troškova za poticaje za obnovljive izvore (i visokoučinkovite kogeneracije – drugi dio se rijetko spominje, al bitan je, jer i HEP tu ostvaruje znatan prihod jer je jedan veliki blok u TE-TO Zagreb ušao u sustav poticaja, pa znatno pridonose povećanju troška!). Napisi i komentari u pravilu se svode na: “struja poskupljuje! Užaaaaassss!”. Političari su sve svoje snage usmjerili na to da narod uvjere kako će naći načina da se njihovi računi za struju ipak ne povećaju.

Od desetina primjera, jedan tipičan članak koji donosi more netočnosti: i irelevantnosti: Političkim makinacijama oko cijene struje zamagljuje se tko na kraju sve plaća (27. rujna 2016.).

Čemu sve to – uglavnom se ili eksplicitno kaže, ili podrazumijeva, u govorima političara i medija, da je to birokratska glupost koju su nam nametnuli brukeleski birokrati (a u medijima se obično dodaju i naši političari). Da su klimatske promjene jedna od tri najveće teme svjetske politike, da o tome redovno govore predsjednici vlada – moglo bi se događati i u nekoj dalekoj galaksiji.

Sprječavanje klimatskih promjena, eliminiranje potrebe za uvozom fosilnih goriva, tehnološki napredak, otvaranje novih radnih mjesta (ne za “uhljebe”, nego za radnike i inženjere!) – jedva da itko spomene. Ne znam, je li ikada neki ministar hrvatske vlade izgovorio riječi “klimatske promjene”. To se smatra gnjavažom, kao i “strategiju niskougljičnog razvoja”, kojom se ima baviti jedan odsjek jednog odjela jednog malovažnog ministarstva.

Dapače, nitko ne spominje ni bitan podatak, da su otkupne cijene, koje se danas plaćaju za električnu energiju iz novijih elektrana na vjetar, sunce i biomasu, zapravo otprilike jednake ili niže nego iz postojećih TE na fosilna goriva u Hrvatskoj. Niti ono što sam gore spomenuo, da i HEP dobiva pare iz istog tog fonda.

Transparentnost sustava feed-in tarife u javnoj percepciji postaje mana, jer je cijena precizno poznata, dok su cijene proizvodnje u HEP-ovim elektranama u načelu poslovna tajna i o njoj se, ako uporno kopate, može naći tek neke fragmentarne podatke. Ne znamo npr. koliku cijenu HEP zapravo plaća za prirodni plin, koliko je to u komparaciji s drugim državama i bi li se cijena nekim pametnim dugoročnim angažmanom mogla smanjiti.

Otkupna cijena za “elektrane u sustavu poticaja” se isplaćuje iz posebnog fonda, a to omogućava (uz uvoz – ne uvozimo struju zato jer nemamo dovoljno svojih elektrana, nego zato jer je tako jeftinije!) da termoelektrane HEP-a, prvenstveno Rijeka i Sisak, rade minimalno ili uopće ne rade. Time HEP znatno štedi zbog visokih cijena goriva (plin i mazut) i drugih troškova proizvodnje, što omogućava i nižu cijenu te struje.

O takvim se međuodnosima u javnosti ne govori; prekomplicirano je jelte, ćemu narod mučit time da se neka javna politika Hrvatske, Europske unije i Ujedinjenih naroda objasni: lakše je presipat iz šupljeg u prazno.

Također, cijena proizvodnje u elektranama na obnovljive izvore se uspoređuje s cijenom električne energije na burzama u Europi, po kojem se kupuje i prodaje među državama, a zanemaruje se da je ta cijena bitno niža od proizvodne cijene u bilo kojoj elektrani (to je laiku teško pojmiti, ali ugrubo, među državama se trguje viškovima, pri čemu kupoprodajna cijena ovisi o marginalnim a ne prosječnim troškovima – dapače, postoje razdoblja “negativne cijene”).

Kao što se ne spominje i globalni pad cijena električne energije proizvedene u elektranama na obnovljive izvore, koji je potaknut državnim poticajima (znatno ubrzani razvoj doveo je do tehnoloških unapređenja i ekonomije obima brže, nego što bi se to dogodilo prisilama slobodnoga tržišta).

Spomene se kako, eto, mi tu industriju nemamo (iako zapravo postoji jedna tvornica solarnih panela, a svojedobno su bile tri, jedna je počela s radnom još u doba socijalizma; ali su dvije propale a da nitko nije ni trepnuo do sfera Visoke Politike to ne dopire). To što ne sudjelujemo u industriji koja u svijetu brzo raste, jest jelte posljedica lošeg položaja zvijezda na nebu i groznog nasljeđa komunizma, sačuvajboginjo da bi moglo imati neke veze s nekakvim drugim politikama koje je država posljednjih 25 godina vodila, odnosno nije vodila.

Činjenica da Norveška prodaje solarne panele u Africi je jelte posljedica toga, da njima u Skandinaviji pečeni piceki sami ulijeću u usta.

Zbog pada cijena, danas bismo trebali pripremati prelaz na sustav tendera za elektrane na vjetar i sunce većih snaga (ne one krovne, tu i dalje ide sustav feed in tarifa), što rade deseci drugih država u svijetu (uh, pardon, sve je to daleko od nas, na planeti zvanoj Zemlja). Španjolska će npr. u prvoj polovici ove godine imati tender za nove elektrane na obnovljive snage 3.000 megavata.

Dogovorene otkupne cijene na takvim natječajima su znatno niže nego što je bila predviđena za TE Plomin C. Čak i nedavno u Grčkoj, gdje su skuplje nego u Njemačkoj zbog lošijih uvjeta financiranja, ali mi smo tu na sreću ipak bolji od Grčke (a u obalnom djelu imamo jednako dobre uvjete za solarne elektrane). Mogli bismo za početak pripremiti tender, ono, bar za 30 MW solarnih u priobalju i na otocima, pa onda vidjet dalje.

Ajd da dodam i nešto donekle pozitivno: imamo ministra, koji je u neočekivanoj rošadi organizacije ministarstava sada osim okoliša nadležan i za energitiku, a koji je svojim dosadašnjim radom kao stručnjak i dapače i socijalni akitvist pokazao, da neke stvari razumije.

Postoji malecka šansa, da se nešto u politikama poboljša, iako bih, da se kladim, prije stavio novac na to da će prevladati interesi moćnih lobija, inercija birokracije i beznačajna natezanja oko kupovine i prodaje dijela vlasništva države u Ini i Hepu.

Komentar od 3. siječnja 2014. (uz manje ispravke i poneki dodatak)

S početkom Nove godine pojavili su se panični napisi u komercijalnim medijima da je iz oglasnika povučeno oko 200 000 oglasa za prodaju stana, jer se prodavatelji boje kazne za neposjedovanje energetskog certifikata. Krivica se naravno svaljuje isključivo na državu, koja samo razmišlja o novim porezima i rastu činovničkog aparata.

Nažalost, to je uobičajeni sindrom u Hrvatskoj, zaronjenoj u “amoralni familizam” toliko, da su Sicilija i Kalabrija za nas male bebe. Imamo točno ono, na što smo navikli i što očekujemo. Tako je lakše nego pokušati mijenjati mentalitet.

Energetski certifikati nisu nikakav “novi porez”. Nemaju nikakve veze sa zapošljavanjem novih činovnika. Radna mjesta se otvaraju direktno, za stručnake koje obavljaju certifikaciju, i indirektno, potičući ulaganja u energetsku obnovu zgrada, da bi se dobio viši razred i time viša cijena na tržištu.

Znalo se da će biti uvedeni godinama ranije, jer su uvedeni svuda u Europskoj uniji. Ova mjera je zapravo isprva trebala stupiti na snagu 1. srpnja 2013., pa je produljeno za šest mjeseci, za lakšu prilagodbu. Nitko se nije prilagodio, ali kriva je eto samo Država. Nikad nije kriv Narod. Nikad nije kriv Privatni Sektor. Nikad nismo krivi MI. Krivi su ONI (oni “gore” ili oni “vani” – hrvatski tajkuni, briselski birokrati ili volstritski ljudi-gušteri).

Vrlo su važna mjera za ekologiju, jer se smanjuje opća potrošnja energije i time crpljenje resursa i zagađivanje, i za nacionalnu ekonomiju, jer se smanjuje uvoz energije. Potencijal je ogroman i to je jedan od ključnih segmenata energetske tranzicije, koju Nijemci zovu Energiewende.

Njemačka planira od 2050. smanjiti potrošnju energije za grijanje zgrada za 80%, što je potvrđeno u nedavnom koalicijskom ugovoru o novoj vladi. Francuska planira energetski obnoviti 500.000 zgrada svake godine do 2050.. (vidi članak Energetsko certificiranje zgrada – dobro za sve, 28. kolovoza 2013.).

Država loše radi u Hrvatskoj, to je generalno točno. Ali ne smije se naprosto “pustiti mozak na pašu”, pa zaključivati »Kako Država generalno ne valja, ništa što Država čini ne valja«, pa da onda ne treba razmišljati o javnim politikama, ciljevima, uvjetima uspješnosti idr..

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, obnovljivi izvori, elektrika, klimatske promjene, politika, graditeljstvo i stanovanje | Ostavi komentar

Hrvatska poljoprivreda iz raznih perspektiva

Na ovom blogu i na istoimenoj facebook stranici pišemo o poljoprivredi rjeđe nego što tema zaslužuje. Da bismo to donekle ispravili, iako na “jeftin” način, prenosimo bitne dijelove iz intervjua, objavljenog 18. prosinca u Večernjem listu. Autorov pristup je ekologistički, te ujedno multiperspektivan (termin koji ima šire značenje nego “multidisciplinarnost”). To nastojimo postići i promovirati i ovdje, ponajviše govoreći o energetici.

Stručnjak otkriva zašto je u Hrvatskoj uvozna hrana jeftinija od domaće i tko je najveći kočničar hrvatske poljoprivrede

znaor-darkoIntervju s Darkom Znaorom, hrvatskim agronomom koji se specijalizirao za ekološku poljoprivrednu proizvodnju i generalno ekološki održivu poljoprivredu, te postigao svjetsku afirmaciju. Precizno i jednostavno iznosi mnoge činjenice o stanju i trendovima u poljoprivredi u Hrvatskoj i šire.

Jedan od vrlo zanimljivih plodova Znaorovog rada je suautorstvo studije “Seeds of Change : sustainable Agriculture as a Path to Prosperity for the Western Balkans”, Zagreb: Heinrich Böll Stiftung, 2014., dostupna kao pdf na mrežnom sjedištu unlocking-the-future.com.

»Svi resursi, sva dosadašnja politika uvijek je bila usmjerena da daje vjetar u leđa velikima«

»Pesticidima se previše vjeruje i nikad se ne razmišlja unaprijed o nekim preventivnim mjerama koje bi smanjile njihovu uporabu.«

»Osobno držim da konačno imamo ministra koji ima petlju. Pozdravljam Tolušićev dinamičniji pristup, no prekratko je vrijeme da bismo ocijenili je li to samo neki politički marketing ili iza toga stvarno postoji neka politička volja.«

»Na taj 1% najvećih otpada čak trećina potpora«

»I naša najplodnija tla u istočnoj, zapravo čitavoj Slavoniji kisela su, žedna i jalova! Prekomjernim korištenjem mineralnih gnojiva (među najvećim smo potrošačima u EU po ha) i nerazumnom poljoprivredom mi smo sagorjeli svoje nacionalno blago – humus. U nekim tlima sada imamo tri puta manje humusa nego prije 100 godina. (…) ako ovako nastavimo, po mojoj procjeni, ostalo nam je kapaciteta za svega 60 do 100 žetvi. Nakon toga naša tla će bit posve jalova i neće nas moći prehraniti.«

»To su sve stvari o kojima bi trebao promišljati dobar ministar ili premijer, što će biti s nama i našom djecom za 30, 50 ili 100 godina, a ne o tome hoće li dobiti izbore za dvije, tri ili četiri godine. To sigurno nije nacionalni interes.«

»Mit je kako drugi imaju veće potpore. Hrvatska po hektaru ima veće potpore od prosjeka EU. K tome, malo ljudi zna da i drugi europski poljoprivrednici posluju s gubitkom.«

»Bruxelles određuje okvir, ali svaka država članica unutar njega može novac usmjeriti gdje joj najviše odgovara. No kod nas administracija često ide linijom manjeg otpora i nameće nepotrebna ograničenja pravdajući se kako to Bruxelles traži. A to u mnogim slučajevima uopće nije tako.«

»Više od 97 posto resursa, a tu govorimo o zemljišnom i stočnom fondu, u rukama je naših državljana. I to većinom tvrtki ili OPG-a. To znači da možemo biti ponosni što, za razliku od bankarskog ili drugih sektora, barem tu imamo dobar temelj za suverenost. No žalosno je, a ni tu nas Bruxelles nije usosio, već godinu dana nismo u stanju isplatiti ni milijune kuna koje su naši poljoprivrednici dobili na natječaju za mjeru 4 Programa ruralnog razvoja niti se zna što će biti s tim novcem, a trebali smo već imati i “ohoho” natječaja. Stalo se zbog desetak tvrtki koje su trebale dobiti više od 300 milijuna kuna (…) mali OPG-i, koji čuvaju i ruralni prostor, ispali su iz igre.«

»danas u poljoprivrednom sektoru imamo gotovo polufeudalni sustav. Oko 100 tisuća proizvođača – ugovorno, tržišno ili u smislu skladištenja, nabave repromaterijala i prodaje svoje robe – posve je vezano na velike sustave, od kojih su mnogi pod sumnjivim okolnostima došli do velikih resursa«

»činjenica je da u nas većina ljudi u ekološku poljoprivredu ulazi samo radi većih potpora i siguran sam da dio njih uopće ne proizvodi na ekološki način, pogotovo ne oni koji su u paralelnoj proizvodnji«

»Monsanto je sad njemačka, a ne američka tvrtka i interes njemačke ekonomije u njoj jako je velik. No prerano je govoriti je li u pitanju nekakav manevar koji će GMO-u šire otvoriti vrata, mislim samo da je GMO ogromna opasnost i nešto što Hrvatskoj ne treba.«

»Ne dogodi li se najcrnji scenarij u kojemu idemo prema još svega 60 žetvi i još većem uvozu hrane, pokrenemo li se sada, uz velike ćemo napore povećati proizvodnju za 20-ak posto i smanjiti uvoz za oko 30% hrane, što su dugoročni procesi. Tada ćemo već naveliko koristiti i dronove u poljoprivredi, robote… Dio poljoprivrednika subvencionirat će se samo kako bi u tlu pohranjivali ugljik iz atmosfere i tako umanjivali učinak klimatskih promjena, a dio će njih održavati bioraznolikost, čuvati ptice, pčele, leptire… S više humusa u tlu, cvjetnim trakama i „hotelima“ za korisne kukce, živicama i slično, dokazano je kako se postiže i 15% veći prinos.«

Objavljeno u poljoprivreda, priroda i okoliš | Ostavi komentar

Članci o ekološkoj ekonomiji tijekom prosinca na fb stranici

Na facebook stranici “Ekološka ekonomija” objavljeno je tijekom prosinca 2016. 47 članaka. Svi su sada postavljeni na ovom blogu kao jedna stranica.

Ekološka ekonomija / prosinac 2016.

Neke teme:

* Sklopljeni ugovori o gradnji pučinski elektrana snage 950 MW u Baltičkom moru, uz otkupnu cijenu od 4,99 eurocenta po kilovatsatu. To je manje od polovice prošlogodišnje najniže cijene.
* Solarni paneli i baterije omogućavaju elektrifikaciju sela u Keniji. Malaviju idr.
* Indija ulaže 1,8 milijardi dolara u dalekovode koji će prenositi električnu mrežu iz solarnih elektran vrlo velike snage.
* Solana energija je najjeftiniji način dobivanja električne energije u većem dijelu SAD.
* Novi progoni lokalnih i ekoloških aktivista u Ekvadoru.
* U Kini tijekom 2016. prodano preko 350.000 električnih automobila, čime je njihov broj više nego udvostručen.
* Japan je odustao od nastavka gradnje eksperimentalnog brzooplodnog nuklearnog reaktora. U gradnju je tijekom 22 godine bilo uloženo devet milijardi USD.
* Švedska planira do 2040. svu električnu energiju dobivati iz obnovljivih (uz zatvaranje svih nuklearnih reaktora).
* Cijena struje iz solarnih elektrana u Grčkoj je viša nego u Njemačkoj, zbog nepovoljnih uvjeta financiranja.
* Španjolska će u prvoj polovici 2017. raspisati natječaj za 3 GW novih elektrana na obnovljive izvore.
* Poveznice poslovnih interesa Donalda Trumpa, naftne kompanije Exxon iz koje dolazi novi državni tajnik, Vladimira Putina i ruskih oligarha.
* 365 poslovnih lidera iz velikih tvrtki potpisalo je pismo novoizabranom predsjedniku SAD Donaldu Trumu, tražeći da nastavi sadašnju politiku niskougljičnog razvoja. Kalifornija najavljuje da će nastaviti istu politiku, bez obzira što radila federalna vlada.
* cijena električne energije iz novih fotonaponskih elektrana veće snage u Njemačkoj pala je na 6,9 eurocenti po kilovatsatu.
* Bangladeš planira gradnju nuklearne elektrane.
* Europska komisija predlaže da se obavezujuć cilj poboljšanja energetske učinkovitosti za 2030. g. povisi s 27% na 30%.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Politika Donalda Trumpa: ako su znanstvene činjenice suprutne mojoj politici, treba ukinuti znanost

Tim novoizabranog predsjednika SAD priprema jednostavan plan za rješenje neugodne činjenice da rezultati znanstvenog proučavanja globalne klime proturječe njihovim njihovim parolama.

Rješenje je jednostavno: treba ukinuti klimatologiju, uskraćujući joj državno financiranje. Jer je navodno “politizirana”. Deseci tisuće eksperata, koji su posvetili život proučavanju klimatskih prilika na Zemlji, navodno slijede političke a ne spoznajne ciljeve. I to naravno interese neprijateljske Americi i Amerikancima.

SAD su lider u klimatologiji, ali znanost je globalna, pa ni europski, kineski i drugi klimatolozi ne govore drugačije od američkih.

U radikalnom stilu “post-faktičke” politike, gdje činjenice i elementarna suvislost više ne igraju nikakvu ulogu, Donald Trump je prije pola godine tweetnuo: »The concept of global warming was created by and for the Chinese in order to make U.S. manufacturing non-competitive.«

To je očita besmislica, jer globalni konsenzus klimatologa da se globalno zatopljenje događa i da je uzrok ljudska aktivnost potječe iz 1980-ih, kad je Kina bila tek najmnogoljudnija zemlja Trećeg svijeta. Ali, koga briga? Ovo je tipična demagoška i manipulativna populistička retorika, koja cilja na emocije, nudi puku “griješnog jarca” i Neprijatelja protiv kojeg se treba ujediniti, a faktički zastupa posebne interese grupi moćnika.

Prenosim dopis Unije zabrinutih znanstvenika (Union of Concerned Scientists). Oni prikupljaju donacije, dakako za građane SAD su one “tax-deductible”, ali i drugi mogu pripomoći. 🙂

Here’s their plan:

First, harass climate scientists and politicize their research. Next, denounce lawmakers who call for climate action. Then slash funding for climate science—because it’s too “politicized.”

Those are the words of Trump senior adviser Bob Walker, head of the NASA transition team. He wants to eliminate NASA’s funding for earth science and research. Yep, you read that right.

Even forgetting climate change,NASA’s earth science research is crucial to billions of dollars of economic activity, improving weather forecasts, helping farmers measure soil moisture, helping predict the spread of disease, and more. Gutting it would have permanent implications.

Zanimljivo je spomenuti da je Kongres SAD donio zakon, kojim je proučavanje same Zemlje postavljeno kao najvažniji devet osnovnih zadataka agencije za astronautiku i svemir (NASA), u doba predsjednika Ronalda Reagana.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar

Energetska strategija Nizozemske: bez automobila na fosilna goriva do 2035.

Nizozemska je vlada prošlog tjedna (7. prosinca) predočila prijedlog energetske strategije do 2050. i program rada do 2035..

Strateški je cilj za 2050. da Nizozemska bude blizu nulte emisije stakleničkih plinova. Program sadrži niz mjera za smanjivanje zavisnosti o fosilnim gorivima i poticanje održivog življenja.

Međutim, ekološke udruge i neke oporbene političke stranke kažu da je strategija dobro usmjerena, ali neambiciozna.

Jedina parlamentarna stranka koja odbacuje ovaj pristup je desničarska PVV Geerta Wildersa. Plan su nazvali ludošću jer previše košta. PVV se zalaže za gradnju nuklearnih elektrana zasnovanih na toriju.

Cijeli dokument, na nizozemskom: Energieagenda.

Sažetak izvještaja iz travnja o.g., na engleskom Energy Report: Transition to sustainable energy.

Pučinske vjetroelektrane

Planira se znatna gradnja pučinskih vjetroelektrana, korištenje solarne i geotermalne energije te smanjivanje ukupnog korištenja energije.

Gradnja pučinskih elektrana u Baltičkom moru i sjeveroistočnom Atlantiku kasnila je u odnosu na planove iz početka ovog desetljeća, zbog tehničkih problema i visokih troškova. Prodor je međutim načinjen od početka prošle godine (vidi na ovom blogu: Vjetroelektrane u Europskoj uniji 2015.-2030., 26. listopada 2015.).

To je dovelo i do znatno pada cijena. Najniža predviđena cijena po kilovatsatu prošle godine je bila 10,3 ct/kWh, a u srpnju ove godine je za VE Borssele u Nizozemskoj postignuta cijena od samo 7,27 ct/kWh.

Znatno smanivanje potrošnje prirodnoga plina

Golema promjena u odnosu na današnjicu je plan postepenog smanjivanja korištenja prirodnoga plina. Nizozemska je skoro pola stoljeća bila vodeći proizvođač prirodnoga plina u Europi, još ga i danas izvozi i ima vjerojatno najrazvijeniju infrastrukturu za njegovo korištenje u Europi, pa skoro sva domaćinsta imaju priključak.

Ali proizvodnja opada i izvori su pred iscrpljenjem. Korištenje prirodnoga plina za dobivanje toplote u stanovima smanjivat će se i potpuno prekinuti do 2050.. Stanovi će se grijati daljinski iz toplana koje koriste otpad ili pomoću toplinskih pumpi. Za to treba izgraditi novu infrastrukturu. Procjena je da će u razdoblju 2020.-2040. taj preokret koštati ukupno 200 milijardi eura.

Bez automobila na fosilna goriva do 2035.

Osobita pažnja posvećuje se prometu. Predviđeno je ukidanje korištenja automobila na fosilna goriva do 2035. (samo električni, na vodik i biogoriva). Struja za željeznicu osiguravat će se iz obnovljivih izvora. I dalje će se poticati biciklizam idr..

U Nizozemskoj je 2013.-2015. prodavan najveći broj električnih i hibridnih vozila u Europi (vidi: Over 500,000 EVs On Roads Of Europe By End Of Year, New Report Finds, 15. listopada 2016.). U prosincu 2015. bilo je prodano 15.900 električnih i hibridnih automobila, što je činilo 22% svih prodanih automobila u tom mjesecu (Electric Car Sales = 22% Of Car Sales In Netherlands In December 2015).

Ukupno je tijekom 2015. prodano 43.300 plug-in vozila (PEV), što je povećanje za 183% u odnosu na 2014.. Ukupno su tijekom godine PEV činili 8,5% prodanih vozila, po čemu je Nizozemska druga u Europi (iza Norveške). Po ukupnoj prodaji je treća u svijetu (prva je Kina).

Smanjivanje korištenja ugljena, ali bez ukidanja TE na ugljen

Svi industrijski procesi prilagođavat će se da se smanje emisije. Hvatat će se ispušteni ugljični dioksid i skladištiti u isrpljenim ležištima prirodnoga plina.

Trajno zatvaranje termoelektrana na ugljen, što zagovara oporbena stranka D66, vlada nije prihvatila. Međutim će njihov broj biti smanjen i zatvorene stare TE.

U Hrvatskoj se, u sklopu lobiranja za gradnju TE Plomin C na ugljen, govorilo o tome kako Nizozemska gradi novu veliku TE na ugljen Eemshaven. Pritom su netočno prikazali niz bitnih podataka, o čemu smo detaljno pisali u članku Rekonstrukcija TE Sisak C (…), 23. veljače 2016..

U članku smo ukazali na tri bitne razlike između dva projekta. Nismo spomenuli još jednu bitnu razliku: termoelektrana se gradi kao zamjenska, jer Nizozemska će, u skladu sa postroženim pravilima EU, isključiti oko 8.200 MW termoelektrana na ugljen, od toga 3.500 MW do sredine 2017..

Iz ugljena je u Nizozemskoj 2014. godine proizvedeno 40% električne energije. Udio je rastao od kraja 2000-ih, zbog povoljnije cijene ugljena na svjetskom tržištu u odnosu na prirodni plin (kojeg, kako spominjemo gore, Nizozemska sama proizvodi, ali izvori presušuju). Postotak će biti znatno smanjen.

U postojećim termoelektranama se kao gorivo, pomiješano s ugljenom, koristi i biomasa, te će se njen udio povećavati.

Nizozemski parlament je 26. studenoga 2015. glasao za zatvaranje svih TE na ugljen. Jedna od stranaka koja čine vladajuću koaliciju dala je glas za taj prijedlog. U aktualnom planu od toga se ipak odstupa i nove TE će nastaviti raditi. (Vidi članak na mrežnom sjedištu kompanije Vattenfall, veljača 2016: Coal to be phased out in the Netherlads).

Sudska odluka: smanjivanje emisija stakleničkih plinova je obaveza vlade

U Nizozemskoj je zabilježen i jedinstveni slučaj, da je lokalni sud u Den Haagu, u lipnju 2015., u postupku po tužbi udruge Urgenda i 900 građana, presudio da vlada mora donijesti strože mjere za smanjivanje emisija stakleničkih plinova (vidi izvještaj Reutersa i članak u Financial Times).

Sudac je rekao da država mora »osigurati da nizozemske emisije godine 2020. budu najmanje 25% ispod onih iz 1990.”, jer je to “fer udio” Nizozemske da se spriječi više valova vrućine, poplave i rast morske razine. Tadašnji je plan predviđao smanjivanje za 17%. Sud je djelomično zasnovao odluku na izvještaju IPCC iz 2007.. U Nizozemskj petina stanovništva živi ispod površine mora.

Objavljeno u Društvo, energetika, fosilni izvori, obnovljivi izvori, promet | Ostavi komentar

Koliko će ljudi biti na Zemlji 2100. i kako će živjeti?

Objavljena je nova, zanimljiva studija s projekcijama broja stanovnika u svijetu do 2100. g., koja procjenjuje kako će na natalitet i mortalitet utjecati dostizanje ciljeva razvoja, koje je postavila OUN. (Science Daily, 29. studenoga 2016.: Sustainable Development Goals lead to lower population growth)

world-population-projections-2015-2100Stope rasta stanovnika u skoro svim zemljama svijeta opadale su tijekom proteklih desetljeća, a u nekim su zemljama i negativne. Opada natalitet, iako očekivana duljina života skoro svuda raste.

To je generalno gledano dobro, jer broj ljudi na svijetu mora biti na nekom razumnom nivou, da bi bilo šanse svima osigurati dostojan život bez ekološke katastrofe.

Ekonomski rast, prelaz većine stanovnika sa sela u gradove i obrazovanje žena najviše pridonose smanjivanju stope nataliteta, pokazale su prethodne studije. Iako je lako biti ciničan, gledajući medije koji mnogo više objavljuju loše vijesti, napori Organizacije ujedinjenih nacija (Milenijski ciljevi) i drugih imaju rezultata.

Ova studija pokazuje da bi dostizanje globalnih ciljeva održivog razvoja (Sustainable Development Goals, SDGs), koje je postavio UN prošle godine za 2030., dovela do vrška broja stanovnika na Zemlji oko 2060. g., te bi se nakon toga smanjivao te iznosilo između 8,2 i 8,7 milijardi do 2100. to je manje nego u dosadašnjim projekcijama.

SDGs uključuju 17 općih ciljeva (goals) sa 169 posebnih ciljeva (targets), sa svrhom suzbijanja siromaštva, smanjivanja nejednakosti i odnosa prema klimatskim promjenama. Broj stanovnika se ne spominje među ciljevima, ali mnogi misle da je to odlučujući čimbenik za globalne promjene okoliša i buduću dobrobit ljudi, kaže jedan od autora studije.

Ključni čimbenici su učinak obrazovanja žena u zemljama u rzavoju i zdravstvo, koje uključuje opći pristup sredstvima reproduktivnog zdravlja. To vodi do smanjenja fertiliteta. Naravno, dostizanje SDG će dovesti i do smanjivanja mortaliteta.

Probabilističke studije koje je UN napravio 2015. projecirale su svjetsko stanovništvo 2100. g., s intervalom pouzdanosti od 95%, između 9,5 i 13 milijardi.

Prethodni tekstovi povezani s tematikom globalnoga stanovništva na ovom blogu:

Kako dugoročno održivo hraniti devet milijardi ljudi?, 24. kolovoza 2013.

Kakav će biti svijet 2100.? Što očekivati – i što činiti?, 25. listopada 2013.

Ekologistički pesimizam vs tehnologistički optimizam, 1973.-2013., 21. rujna 2013.

Objavljeno u Uncategorized | Ostavi komentar