Klimatske promjene i ratovi za vodu: Sirija, Kalifornija, Darfur, Australija…

Globalno zagrijavanje, koje se događa pod utjecajem emisije stakleničkih plinova, ne bi bilo strašno kad bi se radilo samo o tome da se, uz inače nepromijenjene uvjete, prosječna temperatura tijekom godine poveća za pola, jedan ili dva stupnja. Da neko vrijeme u kolovozu bude +33ºC umjesto +31, a zima samo -15 umjesto -17, ne bi imalo bitan učinak.


Globalno zagrijavanje i klimatski ekstremi

Žrtve klimatskih estrema 1990-2010Stvari su međutim složenije i gore. Cijeli prostor Zemaljske ljuske, u kojem postoji život i koji doživljava promjene, nije statički i ne doživljava samo male promjene. To je sustav složenih veza, velikih oscilacija i dinamičke ravnoteže. Generalno gledano, veća temperatura znači više energije u sustavu, a to znači veće oscilacije.

Kad se gledaju manja područja, a ne globalni prosjek, oscijalacije mogu biti značajne. Svi ekstremni vremenski događaji zato postaju češći, a promjene mogu biti duboke i trajne – suše i poplave, valovi velikih vrućina ali možda i jačih hladnoća, uragani i promjene režima stalnih vjetrova kao što su monsuni. (O tome izvještaj Svjetske meteorološke organizacije: 2001-2010, A Decade of Climate Extremes.)

U globalu, više temperature znače više isparavanja, te globalno gledano više vlage u atmosferi. Međutim, ako su oblaci, koje vjetar nosi, puni vode, doći će ranije do padanja kiše. Ona će na jednom području pasti obilnije nego inače, a do daljeg područja kišonosni oblaci uopće neće dospjeti. Osim toga, i režim vjetrova može se promijeniti. Tako neka područja mogu patiti od trajnih suša.

U posljednjih nekoliko dana objavljene su studije, koje analiziraju pojave dugogodišnjih suša u Siriji i u Kaliforniji.


Višegodišnje suše i građanski rat u Siriji

Scientists discuss the role of climate change in the Syrian civil war (objavljeno 4. ožujka)

Prema raznim analizama, građanski rat u Siriji uzrokovan je složenom smjesom socijalnih, političkih, ekonomskih i ekoloških čimbenika. Studija Climate change in the Fertile Crescent and implications of the recent Syrian drought, objavljena u američkom “Proceedings of the National Academy of Sciences”, zaključuje da su čovjekom uzrokovane klimatske promjene također utjecale. Višegodišnja suša koja je počela 2006. bila je katalizator sukoba. Vjerojatnost takvih dugotrajnih suša zbog klimatskih je promjena dva do tri puta veća.

Naravno da suša nije sama uzrok rata, niti se odgovornost za može otkloniti od političkih i diplomatskih promašaja. Ona je bila jedan od čimbenika, koji su zaoštravali konflikte, te pridonijeli da oni eskaliraju u građanski rat.

Veliki utjecaj imalo je i prekomjerno korištenje podzemne vode tijekom prethodnih nekolikodesetljeća, uz nedovoljno učinkovite metode natapanja.

Sirija se nalazi u pojasu relativno vlažne i plodne zemlje na Srednjem Istoku, poznatom kao “plodni polumjesec”. (Prostor gdje su nastale prve ljudske civilizacije.) Gotovo sva kiša u Siriji pada tijekom šest mjeseci između studenoga i travnja.

Od 2006. do 2010. trajale su najgore višegodišnje suše od 1940.. Uz povišene temperature, to je imalo dramatične posljedice za poljoprivredu. Zima 2007.-2008. bila je najsuša otkad postoje podaci. Urod ječma pao je za 67%, a pšenice za 47% u odnosu na prethodnu godinu.


Promašaji strategije i politike sirijske vlade

Žitarice su se morale uvoziti, a vlada je ukinula subvencije za hranu i gorivo, pa su cijene hrane više nego udvostručene. U pet godina, oko 1,5 milijuna seljaka napustilo je zemlju i otišlo u gradove.

Tome treba pridodati dolazak izbjeglica iz Iraka, kojih ima između 1,2 i 1,5 milijuna.

Prenapučenost i nezaposlenost u gradovima doveli su do rasta kriminala i nemira, ali vlada nije poduzela adekvatne mjere. Konačno su nemiri prerasli u pobunu i građanski rat.

Ovo nije, naravno, prva studija na temu povezanosti klimatskih uvjeta i društvenih konflikata. Slijedaća studij stavlja naglasak na prethodnih pedeset godina pogrešnih strategija i politika, što je gore također spomenuto.

Did five years of drought lead to two years of revolution in Syria? (veljača 2014.)

U časopisu “Middle Eastern Studies” objavljen je članak Francesce de Châtel sa Sveučilišta Radboud (Nizozemska), o utjecaju suše u razdoblju 2006.-2010. na izbijanje građanskoga rata u Siriji. Nije toliko važna sama suša, koliko promašaj vlade da odgovori na humanitarnu krizu, što je bio jedan od okidača pobune.

Po njenom sudu, sadašnja situacija je kulminacija 50 godina pogrešnog upravljanja vodom i zemljištem. Nepoputljivi pritisak da se poveća poljoprivredna proizvodnja i proširi navodnjavanje učinio je kreatore politika slijepim na granice resursa; pretjerana ispaša uzrokovala je širenje pustinja; ukidanje subvencija za dizel gorivo i mineralna gnojiva povećalo je siromaštvo na selu, te su mnoge porodice ostavile svoja imanja da bi potražile posao u gradu.


Kalifornija: suša kao posljedica topljenja leda na Arktiku

Iz Sirije, koja preživljava tragediju, prebacimo se u Kaliforniju, koja također preživljava dugogodišnju sušu.

Strong Link Between California Drought & Climate Change Revealed Today (Objavljeno 2. ožujka 2015.)

Nova studija analizira vezu između globalnog zatopljenja i višegodišnje suše u Kaliforniji. Prošli put su takve okolnosti zabilježene prije tisuću godina, kad su dovele do sloma poljodjelstva Pueblo indijanaca i napuštanja njihovog velikog trgovačkog centra u kanjonu Chaco.

Kalifornija godinama pati od velikih suša, te postoje proračuni da će zbog globalnog zatopljenja biti i gore.

Jedna od važnih tema za bogatu Kaliforniju je i povezanost poljoprivrede, vodoprivrede i energetike. Ljudski rad učinio je plodnim mnoga ranije pustinjska područja. To ovisi o korištenju podzemnih voda, za čije se crpljenje koristi 19% od ukupne potrošnje električne energije u Kaliforniji i 30% prirodnoga plina. (Pritom treba spomenuti, da Kalifornija, za razliku od ostatka SAD, nikad nije odustala od mjera poboljšanja učinkovitosti potrošnje energije, pa danas troši po stanovniku upola manje električne energije nego ostatak SAD. Također intenzivno potiču obnovljive izvore. (Vidi npr. California finds clean energy’s magic ingradient: ambition.)

Znanstvenici su predvidjeli nevolje, kojima je Kalifornija išla ususret zbog globalnog zagrijavanja.

Climatologist Who Predicted California Drought 10 Years Ago Says It May Soon Be ‘Even More Dire’ (objavljeno 7. ožujka 2014.)

Prije deset godina, znanstvenici su predvidjeli ne samo da smanjivanje ledenog pokrivača na Arktiku može izazvati velike suše u Kaliforniji, nego su i precizno predvidjeli promjene u visinskim zračnim strujama, koje su bez presedana i koje su prouzročile sušu koju Kalifornija trpi posljednjih godinu dana. Jedna od autorica studije, prof. Lisa Sloan, kaže da bi sitaucija slijedećih desetljeća mogla biti još gora nego što su predvidjeli.


Učiti od Izraela

Izraelska skrupuloznost u postupanju s vodom kao resursom izaziva divljenje u cijelom svijetu. U ožujku prošle godine, izraelski premijer bio je u posjeti Kaliforniji.

California governor seeks drought help from Israel’s Netanyahu

Guverner Kalifornije Jerry Brown rekao je gostujućem izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu u srijedu da se nada da izraelska tehnologija upravljanja vodom može pomoći njegovoj državi, koja je suočena s uništavajućom sušom.

Netenjahu, koji je u posjeti Silikonskoj dolini, i Brown, potpisali su memorandum o razumijevanju za suradnju na istraživanju i razvoju na području raznih tehnologija, uključujući očuvanje vode.

u subotu, Brown je potpisao zakon o paketu pomoći od 687 milijuna dolara za olakšanje posljedica suše, najteže u modernoj povijesti.

Usprko svemu, naftaški i ugljenarski lobi nastoji spriječiti ozakonjivanje daljih mjera borbe protiv klimatskih promjena: Leaked: The Oil Lobby’s Conspiracy to Kill Off California’s Climate Law (objavljeno 25. studenoga 2014.).

U Kaliforniji sigurno neće doći do građanskoga rata, niti do gladi. Ali problema i sukoba ima.

20,000 Gallons Of Water Stolen From Elementary School In Drought-Plagued California County (objavljeno 6. rujna 2013.)

Ukradeno je 20.000 galona (76.000 litara) vode iz škole u sjevernoj Kaliforniji, u kraju koji pati od dugotrajne suše, a inače je poznat po uzgoju krava i marihuane. Federalna vlada je u lipnju proglasila stanje elementarne nepogode i pruža pomoć pokrajini. Pomoć nije dovoljna, a uzgajivaći marihuane ne mogu dobiti federalnu potporu, pa dolazi do “ratova za vodu”. Šerifi su prošlog tjedna uhapsili uzgajivače marihuane jer su skrenuli potok na svoju zemlju. Upozoravaju da će se sukobi intenzivirati ako se suša nastavi.


Darfur: prvi klimatski rat?

Iz Kalifornije, gdje se na ovakve vijesti možemo nasmijati, okrenimo se opet jednom području koje je doživjelo tragediju: Darfur. Dogotrajne suše, koje su također vrlo vjerojatno povezane s globalnim zagrijavanjem, bile su jedan od bitnih okidača konflikta, uz druge učinke slične kao u Siriji. O tome govori i izvještaj Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP).

Drought May Further Threaten Darfur Peace

Tijekom 1980-ih, desertifikacija (gubitak plodnog tla) i loše upravljanje zemljištima bili su optuženi za pogoršanje situacije s izvorima vodom. Danas se prepoznaje da su i klimatske promjene doprinijele konfliktu.

U sjevernom Darfuru, 16 od 20 najsušnijih godina koje su zabilježene dogodile su se nakon 1972., prema izvještaju UNEP. Izostanak jakih kiša u cijelom Sudanu događa se kao dio prirodnih fluktuacija temperature, ali klimatski modeli su nedavno ukazali na korelaciju između zagrijavanja Indijskog oceana i sušenja Sub-Saharske Afrike.

»Uz razne društvene i političke uzroke, konflikt u Darfuru započeo je kao ekološka kriza, uzrokovana barem djelomično klimatskim promjenama«, pisao je glavni tajnik UN Ban Ki-moon 2007. godine, u članku objavljenom u “Washington Post”. Te je godine IPCC objavio procjenu da će neki dijelovi Sahela postati sušniji, a drugi mogu očekivati dodatne oborine.

Iste godine je UNEP objavio izvještaj fokusiran posebno na dijelove Sudana na rubu Sahare. Procjene učinka globalnoga zagrijavanj još su uvijek nesigurne, jer je prekratko vrijeme proteklo, a lakše je predvidjeti globalni prosjek nego događaje na uskom području, tako da traje znanstvena diskusija.

Međutim, ako je teško analizirati specifične posljedice, opći trend koji donosi globalno zatopljenje je jasan. Slično kao što se ne može dokazati u svakom pojedinom slučaju da je netko dobio rak zbog pušenja, ali je jasno da postoji snažna korelacija između pušenja i oboljenja od raka.


Promašaji sudanske vlade

Poljoprivredna politika, koju je vodila vlada u Karthumu, favorizirala je velike industrijske farme i navodnjavanje, nasuprot tradicionalnom poljodjelstvu malih poljodjelaca. 1970-ih je provedena nacionalizacija zemlje, te su doneseni zakoni koji su potiskivali običajno pravo. Poticana je akumulacije zemlje u rukama elite i marginalizacija malih farmera i pastira.

Primjer Darfura spominje Andrew T. Guzman u knjizi Overheated: The Human Cost of Climate Change (Oxford University Press, 2013.) Ponavlja gore spoenute odnose višestukosti uzroka i okidača. »Rat i drugi oblici nasilnih sukoba izbijaju ovisno kako o “pozadinskom” skupu uvjeta i događaja koji služi kao okidač (triggering event). U mnogim djelovima svijet u kojima postoje visoke napetosti, klimatske promjene mogu postati okidač.« (str. 133) Poglavlje o Darfuru naslovljeno je “The First Limate Change War?”.

To je ono, što se u nastavi povijesti podučava kao razlika između uzroka i povoda rata; spominje kao usporedbu Sarajevski atentat, koji je bio povod, ali ne i uzrok Prvog svjetskog rata. »U Darfuru, klimatske promjene možda su igrale ulogu Gavrila Principa.« (str. 136)

Rat je izbio između pretežno crnih ratara i pretežno arapskih stočara. Do izbijanja velike suše 1984., nomadsksi stočari su prelazili preko zemlje ratara i koristili njihove bunare za napajanje i poljodjelske otpatke za prehranu stoke. Bilo je napetosti, ali uglavnom je odnos bio miroljubiv. Suša je dovela do sukoba koji se rasplamasao u rat. Etničke tenzije pojačale su sukob, ali nisu bile uzrok.


Pomoć od strane UN i lokalna samopomoć

Jedan nedavni izvještaj UNEP-a (pdf) upozorava da UN često provodi post-konfliktne operacije »uz malo ili posve bez prethodnoga znanja o tome koji prirodni resursi postoje u pogođenoj zemlji i koju su ulogu mogli imati u poticaju konflikta.«

U prethodnih 60 godina, bilo je dvaput vjerojatnije da će pokušaji rješavanja konflikata koji se događaju unutar jedne države biti neuspješni, ako je borba povezana sa sukobima oko prirodnih resursa, kaže se u izvještaju.

Odgovarajući na upozorenje UNEP-a, misija UN-a za očuvanje mira u Sudanu investirala je pet milijuna USD da bi za 30% smanjila potrošnju vode, te primijenila druga poboljšanja u odnosu prema okolišu, u svojih 25 baza.

Siromašne lokalne zajednice u Africi ne ovise, međutim, samo o vanjskoj pomoći.

Burkina Faso’s poorest farmers outsmart climate change – report (objavljeno u listopadu 2014.)

Tijekom posljednja tri desetljeća, najsiromašniji seljaci u Burkini Faso priveli su proizvodnji 300.000 hektara degradiranog zemljišta, na kojima proizvode hranu za pola milijuna ljudi. Prema izvještaju, koji je objavio britanski Overseas Development Institute (ODI), njihov uspjeh zasniva se na inovativnim metodama, koje su sami razvili.

Burkina Faso suočena je s klimatskim promjenama, koje su dovele do teških suša i nestabilnih kiša. Usprkos siromaštvu i pothranjenosti, oni uspjevaju uzgajati hranu tijekom ekstremnih suša i izbjeći umiranje od gladi.

Njihov uspjeh može biti dobar prijer za učenje, jer u slijedećim desetljećima trećina obradive zemlje u svijetu bit će podložna degradaciji. Ti uspjesi rezultat su zajedničkih napora lokalnih zajednica, a ne pojedinaca niti državnih mjera.

O takvim primjerima iz Darfura i drugih dijelova Sudana piše u izvještaju Worldwatch Institute “State of the World” za 2009. godinu (naslov poglavlja: “Building Resistance to Drought and Climate Change in Sudan”).


Opasnosti za Australiju

Jedna od nedavnih analiza bavi se Australijom.

Australia drying caused by greenhouse gases, study shows (objavljeno u srpnju 2014.)

Grupa istraživača iz Princetona (SAD) razvila je složeni klimatski model, koji je primjenjen na analizu kretanja vremenskih prilika u raznim regijama. Najzanimljiviji rezultat jest zaključak, da je dugotrajni pad padalina u jugozapadnoj Australiji uzrokovan rastom globalnim zagrijavanjem i stanjivanjem ozonskoga sloja, koje uzrukuje čovjek.

Provjereni su razni prirodni uzroci, kao vulkani, erupcije i promjene u zračenju Sunca. Oni ne mogu objasniti trend pada u posljednja četiri desetljeća. Opadanje padalina nastavit će se tijekom ovog stoljeća.

Model će dalje biti upotrebljen na analizu trenda učestalih suša u Sjevernoj Americi.

(Aktualna australijska vlada desnoga centra dobila je izbore u rujnu 2013. na strategiji, koju otada i provodi iako ne bez otpora, da Australija kao veliki proizvođač i izvoznik ugljena ne smije podržavati mjere za smanjivanje emisija stakleničkih plinova i za razvoj obnovljivih izvora energije.)

Članak Reutersa Climate change signals the end of Australian shiraz as we know it posvećen je ugroženosti uzgoja vinove loze u Australiji, na koju su već upozorile i druge analize. Proveden je i eksperiment o tome kako bi uzgoj mogao izgledati za 30-50 godina.


Neke globalne analize

O općim analizama: povodom suša u Kaliforniji, britanski The Guardian objavio je prikaz jednog alarmantnog izvještaja, kojeg možete pročitati na hrvatskom na portalu h-alter: Od nestašice vode do terora i rata.

Jedan opći pregled dostupan je na Svemrežju na sajtu climate-exchange. org: Analysing the climate change – conflict relation.

Znanstvenici, koji su se bavili pitanjima sigurnosti, počeli su obraćati pažnju na ekološke utjecaje tijekom 1980-ih. Među brojnim analizama od početka stoljeća, Ministarstvo obrane SAD objavilo je 2003. izvještaj u kojem se klimatske promjene navoede kao potencijalni uzrok ratova i društvenih raskola. Slično je bilo u drugim vodećim zemljama.

U članku se kritizira pristup “ekološkog determinizma”, koji inzistira na uskoj povezanosti rasta populacije, ograničenih resursa i izbijanja sukoba, zanemarujući ostale utjecaje. Često je to usmjereno na olakšanje savjesti razvijenih zemalja zbog njihovog utjecaja.

S druge strane, poricatelji klimatskih promjena koriste takva pojednostavljivala da bi odrekli svaku potrebu za zabrinutošću i za kolektivnom akcijom.

U članku se detaljnije analizira slučaj Darfura, o čemu smo pisali gore.


Za dalje čitanje – raniji članci na ovom blogu

O aktualnoj situaciji na međunarodno planu u borbi protiv klimatskih promjena, vidi članke na ovom blogu: Klimatske promjene: koliko će koštati, što činimo, što bismo trebali (15. siječnja 2015.) i Papa, princ Charles, IEA i energetske zadruge protiv klimatskih promjena (29. svibnja 2014.).

U članku Klimatska zamka: nužna je alternativa kapitalizmu (8. prosinca 2013.) prikazujemo tekst objavljen u njemačkom “Spiegelu” (inače odanom kapitalizmu).

O vodi kao nezamjenljivom resursu: Plavo zlato: vodu se ne može zamijeniti ničim umjetnim… (rujan 2013.).

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, klimatske promjene, međunarodna politika | Komentiraj

Kineska ekologija, energetika i ekonomija – novosti

Nekoliko novih vijesti o energetici, ekologiji i ekonomiji u Kini. Ovdje smo prikupili kratke članke, objavljene tijekom protekla dva mjeseca na fb stranici “Ekološka ekonomija”, uz manje promjene.

China’s Surprising Reaction To An Online Video Exposing The Country’s Extreme Pollution Problem (objavljeno 2. ožujka 2015.)

Under the Dome (Čai Đng, Kina)Više od 175 milijuna Kineza pogledalo je nedavno objavljeni dugometražni dokumentarac, čiji je redatelj novinarka Čai Đing,koja s puno podataka i dubinski prikazuje problem smoga u Kini. Engleski naslov filma je “Under the Dome” (“Pod kupolom”), a snimanje je koštalo 160.000 USD.

Iako je film kritičan prema vlastima, koje često ne provode prihvaćene zakone i standarde, prikazivanje nije onemogućeno. Dapače, novi kineski ministar okoliša Čen Đining ove ga je nedjelje pohvalio i usporedio s revolucionarnom knjigom Rachel Carson “Silent Spring”, objavljenom 1962., koja je potakla stvaranje ekološkog pokreta u SAD.

Snažnom emotivnom utisku filma pridonosi osobna drama redateljice. Do 2013. nije obraćala mnogo pažnje na problem smoga u Pekingu. Tada je ostala u drugom stanju, a ultrazvuk je pokazao da beba pati od zloćudnog tumora. Kćerka je rođena u SAD (Čai i njen suprug su imućni) i nakon operacije preživjela.

Kina ima 1,35 milijardi stanovnika, od kojih 600 milijna podnosi zagađeni zrak. Nedavna analiza procjenjuje da je smog, naročito mikročestice PM 2,5 (promjera manjeg od 2,5 mikrometara), odgovoran za oko 1,2 milijuna preuranjenih smrti godišnje. U gradu Harbinu, koncentracija PM 2,5 u zraku je više od triput veća od onoga što dozvoljavA kineski zakon, a 50 puta veća od preporuke Svjetske zdravstvene organizacije.

Film, s engleskim titlovima, možete pogledati na YouTube

China wants Zhejiang, Jiangsu and Guangdong to cut coal consumption (objavljeno 13. siječnja 2015.)

Kineska Nacionalna komisija za razvoj i reforme dala je rok do lipnja 2015. gradu Šangaju i trima provincijama za dovršetak planova za smanjivanje potrošnje ugljena i poboljšanje kvalitete zraka.

Neki drugi gradovi i pokrajine već su ranije donijeli planove za razdoblje 2013.-2017.. Peking će smanjiti godišnju potrošnju ugljena za 12 milijuna tona, Tianjin za 20 i Hebei za 40 milijuna tona.

In China, a fight to save a forest tests toughened environment law (objavljeno 11. veljače 2015.)

Tužba protiv četvorice kineskih direktora rudarskih kompanija, optuženih za uništavanje šuma, bit će test kineskih pooštrenih zakona o zaštiti okoliša, kao i sposobnosti zelenih grupa da prisile kompanije na veću odgovornost.

Ekološki aktivisti se nadaju da će ovaj slučaj potaknuti val pravnih akcija širom kine, u kojoj raste neslaganje s ekonomskim modelom rasta po svaku cijenu, koji je ozbiljno onečistio vode, zrak i tlo.

Kineska vlast započela je zaokret prema znatno većoj pažnji prema okolišu s 11. petogodišnjim planom, od sredine 2000-ih; vidi članak Kina: svjetski lider u ekonomiji – možda uskoro i u ekologiji?.

China’s coal use fell 2.9% in 2014 (objavljeno 2. ožujka 2015.)

Kineski Nacionalni statistički ured objavio je preliminarne podatke o potrošnji energije za 2014..

Ukupna potrošnja primarne energije porasla je za 2,2%, dosegavši ukupno 4,26 Gtce (milijardi tona ekvivalnetnog ugljena). [To je po stanovniku nešto više od Hrvatske – za koju ćemo podatke za 2014. saznati, možda, krajem 2016..]

Najvažnija je novost međutim da je prvi put, nakon 15 godina vrlo brzog rasta, opala potrošnja ugljena, za 2,9% u odnosu na 2013.. Ugljen sad pokriva 66% primarne potrošnje energije (na Kinu otpada oko pola ukupne proizvodnje i ukupne potrošnje kamenog ugljena u svijetu).

Potrošnja sirove nafte porasla je za 5,9%, prirodnoga plina za 8,6%, a električne energije za 3,8%.

Znatno je opala energetska intenzivnost (potrošnja energije po jedinici BDP), za 4,8%. BDP je porastao za 7,4%, a industrijska proizvodnja za 7%.

Po prvoj procjeni, emisija ugljičnog dioksida opala je za 0,7%.

Instalirani kapaciteti u termoelektranama na ugljen porasli su za 5,9%, vjetroelekrana za 25,6% i solarnih za 67%.

Razlozi za smanjivanje korištenja ugljena su povećana učinkovitost i manja potražnja za proizvodnjom željeza, čelika i cementa.

Promet bilježi brzi rast. Broj motornih vozila porastao je za 12,4% i dosegao 154 milijuna.

Smog u gradovima i dalje je veliki problem. Od 161 promatranog grada, samo 16 zadovoljava standarde kvalitete zraka.

Kina također provodi velike projekte reforestracije. Šumske povrošne porasle su za 6,03 milijuna hektara [nešto više od površine Hrvatske], od čega je 4,27 planski uzgojeno.

China cuts energy intensity by 4.8 pct in 2014 (objavljeno 20. siječnja 2015.)

Obratite pažnju na ovaj primjer, kako se može vrlo različito procjenjivati i prikazivati ekonomski značaj podataka o kretanjima u energetici.

Jučer smo objavili podatke o kretanju potrošnje električne energije u Kini u 2014. godini (vidi dolje). Spomenuli smo da mnogi komentatori prenose konvencionalnu mudrost, kako je rast potrošnje električne energije “key indicator” ukupne ekonomske aktivnosti.

Na ovoj poveznici je Reutersov izvještaj o novim podacima koje je jučer (utorak) objavio kineski Državni savjet. Prošle godine, energetska intenzivnost (tj. potrošnja energije po jedinici društvenoga proizvoda) smanjena je za 4,8%, što je znatno bolje od planiranih 3,9%; godine 2013. smanjenje je bilo 3,7%. Aktualni petogodišnji plan predviđa smanjivanje energetske aktivnosti godine 2015. za 16% u odnosu na 2010..

Kina provodi mjere poboljšanja učinkovitosti da bi smanjila ovisnost od energetski intenzivne industrije, koja naročito troši ugljen, što izaziva velike zdravstvene probleme.

Nacionalna energetska agencija objavila je prije nekoliko dana da su tijekom prošle godine opale investicije u klasične elektrane: za 21,3% u hidro, za 6,3% u termo i za 13,8% u nuklearne elektrane.

Nacionalni odbor za razvoj i reforme je prošlog mjeseca objavio da je Kina tijekom prošle četiri godina zatvorila stare proizvodne kapacitete koji su proizvodili ukupno 570 milijuna tona cementa i 75 milijuna čelika godišnje, u kampanji da se zatvaraju najprljaviji pogoni.

TABLE-China power consumption rises 3.8 pct in 2014 (Objavljeno 16. siječnja.)

Potrošnja električne energije u Kini 2014. godine porasla samo 3,8% u odnosu na prethodnu godinu. To je znatno manji rast od uobičajenog (godine 2013. bio je 7,5%). Ukupna potrošnja iznosila je 5.523 TWh (milijardni kWh). Potrošnja po stanovniku od oko 3.500 kWh godišnje je nešto manja nego u Hrvatskoj. Potrošnja u domaćinstvima je vrlo mala, svega 693 TWh (po stanovniku oko trećine hrvatske potrošnje), dok na industriju otpada čak 74% potrošnje.

Znatno je porastao instalirani kapacitet javnih elektrana, za 8,7%. Od novosagrađenih 103,5 GW, 47 GW su termoelektrane, 22 GW hidroelektrane, 18 GW vjetrene, 11 GW solarne te 5 GW nuklearne. [Podaci su malo nejasni, nešto je Reuters izračunavao iz službene objave, pa ove brojke nisu sasvim sigurne; vidi dolje kasnije objavljene podatke za VE i SE. Podaci se odnose samo na elektrane spojene na mrežu.]

Udio termoelektrana (velikom većinom na kameni ugljen) u instaliranom kapacitetu opao je sa 69,1% krajem 2013. na 67,3% krajem 2014.. Plan gradnje hidroelektrana za petogodište 2011.-2015. ispunjen je do kraja 2014..

Prenoseći ove podatke, mnogi komentatori (npr. u Wall Streat Journal) ponavljaju kao neupitnu činjenicu da je potrošnja električne energije “ključni indikator ekonomskih aktivnosti”, pa onda, zabrinuto ili zlobno, zaključuju kako se kineski rast usporava. Po toj logici, međutim, Njemačka doživljava duboku recesiju (vidi članak Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050.).

Jučer je objavljeno da je rast kineskog BDP-a 2014. bio 7,4%, što je najmanji postotak u posljednje 24 godine, te prvi put od 1999. da nije postignut godišnji plan, koji je bio 7,5%. U članku na gornjoj poveznici spominje se da su reforme tržišta i skromne stimulacije malo učinile da se preokrene usporavanje na tržištu nekretnina, te da višak industrijskih kapaciteta, usporavanje investicija i fluktuacije izvoza ostaju izazovi za oblikovatelje politika. »Međutim, ako je cilj Pekinga bio dozvoliti skromno usporvanje da bi se progurale bolne reforme bez srljanja u kolaps, tada 2014. može biti višena kao dobar uspjeh; objavljene stope nezaposlenosti ostale su male a socijalni nemiri su zasad suzbijeni.«

China’s coal imports fell by 11% in 2014, first drop in a decade

Kinesko ministarstvo trgovine objavilo je podatak da je uvoz ugljena u 2014. godini smanjen za čak 11% u odnosu na 2013. (291 prema 327 milijuna tona). To je prvi put u posljednjih deset godina (a vjerojatno i dulje) da je došlo do smanjenja.

China installed 23.3GW new wind in 2014, nearly double 2013 total

Tijekom 2014. Kina je instalirana 23,3 GW novih vjetroelektrana. [Pet puta više od SAD ili Njemačke.] Ukupni instaliranih kapacitet vjetroelektrana krajem 2014. dosegao je 114,76 GW. To je šesta godina zaredom, da je Kina najveće svjetsko tržište za energiju vjetra.

China targets 15 GW of new solar capacity in 2015

Tijekom prošle godine, Kina je instalirala nešto više od 10 GW novih solarnih elektrana, što je manje od planiranih 14 GW. Ukupno je sada instalirano 26 GW. Za ovu godinu planirano je 15 GW, od toga 8 GW u većim elektranama i 7 GW u malim (distribuiranim), od čega najmanje 3,15 GW krovnih. Plan je podjeljen po provincijama. Najveći potencijal ima Tibet.

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, ekologija, ekonomija, energetika | Označeno sa | Komentiraj

O Grčkoj i Ukrajini, Njemačkoj i Francuskoj, Rusiji i Europskoj monetarnoj uniji

U nastavku na prethodni tekst o grčkoj krizi i njenom značaju u okviru europske monetarne unije i globalno (Grčka i Njemačka – dve strane istog novčića?), možemo vidjeti da su i nakon potvrđenog dogovora interpretacije različite. U Grčkoj su se desile prve, djelomice nasilne demonstracije radikalnih ljevičara protiv Sirizine vlade. I neki strani promatrači govore, (gorko ili trijumfalistički, ovisno o ideološkom uvjerenju) o Sirizinom porazu ili izdaji.

Spiegel 2-2001 J Fischer 1968-2001Treba ipak imati u vidu, da je ovo dogovor na četiri mjeseca. Pregovori će se ponoviti. Vjerojatno među biračima Sirize ima onih koji su očekivali da će se pobjeda ostvariti preko noći, ali mislim da je svakom racionalnome jasno, da tako ne ide. Borba je tek počela. Ne može se svaka pojedinačna bitka voditi do istrebljenja. Kad je neprijatelj jači, nije sramota povući se i pripremiti za slijedeću bitku.

Normalnim se smatra dati novoj vladi 100 dana mira. Tek ćemo vidjeti, što će biti sa Sirizinom vladom.

Također je važno jasno uvidjeti, da se ne radi o nekom jednostavnom, parcijalnom problemu da su Grci previše trošili, pa stvorili problem, a inače je sve u redu. U skladu s tim, u nastavku prikazujem zanimljiv komentar kompetentne osobe o krizama u Grčkoj i Ukrajini.

Why The Euro Crisis Is A Crisis Of Sovereignty

Komentar Joschke Fischera, bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova (1998.-2005.), povodom dvije krize s kojima se Europska unija susreće, u Grčkoj i Ukrajini. U oba slučaja, Njemačka je u središtu nastojanja da se nađe diplomatsko rješenje.

U Ukrajini, novi sporazum de facto priznaje podjelu Ukrajine vojnim sredstvima. Još je otvoreno pitanje nove granice. Ruski predsjednik Vladimir Putin i dalje koristi vojnu snagu za osiguranje kontrole nad istočnom Ukrajinom i dalju destabilizaciju zemlje.

Njemačka se, kaže Fischer, tek sad suočava s konzekvencama svoje snage i utjecaja. Angela Merkel »ne definira više svoje politike u terminima “malih koraka”; sad ozbiljno shvaća strateške prijetnje i s njima se suočava frontalno.«

Tako je i u grčkoj krizi. Merkel nije u savezništvu s jastrebovima u svojoj stranci i vladi. Ona izgleda svjesna da bi izlazak Grčke iz eurozone doveo do neukrotivih posljedica, ali ostaje vidjeti može li prikupiti odlučnost za reviziju propale austerity politike nametnute Grčkoj.

Bez takve revizije, usmjerene na poticanje rasta, Europa će ostati alarmantno slaba kako međunarodno tako i unutar sebe.

Grčka također pokazuje da kriza eura nije financijska, nego kriza suverenosti. Grci su protiv vanjske kontrole svoje zemlje, ali Grčka može biti sačuvana od bankrota jedino novcem stranih poreznih obveznika, a za to mora dati provjerljive garancije i provesti nužne reforme.

Suverene nacionalne države i monetarna unija ne slažu se dobro. Ali nije teško shvatiti da ako se dogodi “Grexit”, jedini geopolitički pobjednik bit će Rusija, dok će u Europi svatko izgubiti.

Očuvanje eura zahtijevat će dalje korake prema integraciji. »Takav korak zahtijeva hrabrost, ali alternative – nastavak krize eurozone ili povratak sustavu nacionalnih država – su mnogo manje privlačne.« S obzirom na dramatične globalne promjene i direktnu vojnu prijetnju Putinove Rusije, to uopće nisu alternative, i grčki “problem” izgleda nevažan.

»Merkel i francuskih predsjednik François Hollande trebaju još jednom poduzeti inicijativu i konačno staviti eurozonu na solidne temelje. Njemačka će trebati olabaviti svoju voljenu rigidnu brigu o novčaniku, a Francuska će trebati odustati od dijela svoje dragocjene političke suverenosti. Alternativa je pasivno stajati i gledati kako europski nacionalisti postaju jači, a europski integracijski projekt, unatoč šest desetljeća uspjeha, tetura još bliže ponoru.«

Objavljeno u financije, međunarodna politika | Komentiraj

Grčka i Njemačka – dve strane istog novčića?

Što točno znači dogovor, koji su prije tri dana (petak, 20. veljače) postigli financijski ministri Grčke i eurozone, nakon dramatičnog radnog tjedna? Navodno je propast pregovora spriječena jednosatnim telefonskim razgovorom Ciprasa i Merkel u četvrtak kasno navečer (vidi članak u ‘The Guardian’ u subotu). Što se zapravo događa u Grčkoj i koje sve mjere će nova vlada preduzimati?

Aristoteles Onassis i patrijarh AthenagorasU ovom tekstu, prenosimo neke aktualne komentare, te razmišljanja nekih publicista i neortodoksnih ekonomista o dubljim strukturalnim uzrocima poremećaja, unutar Grčke i međunarodno.

Tumačenja aktualnog dogovora su raznolika, te svakako vrlo nesigurna, jer je prošlo tek dva dana. Danas će grčka vlada predočiti mjere za suzbijanje neplaćanja poreza i uvođenja reda u socijalne mjere države, da bi dobila četveromjesečnu odgodu vraćanja dugova. Tek nakon toga odgoda od četiri mjeseca bit će potvrđena (Grčka je tražila šest mjeseci); dogovor još može propasti. W.Kauder, šef grupe CDU/CSU u njemačkom Bundestagu, rekao je da grčka vlada sad mora napraviti svoju domaću zadaću pa će na osnovu toga Bundestag odlučiti prihvaća li dogovor.

Samo jedna bitka u ratu?

Radikalna ljevica napada Sirizu za izdaju izbornih obećanja; vidi na mrežnom sjedištu Komunističke partije Grčke (KKE) članak SYRIZA: “the left reserve force” of capitalism. Žestoke kritike dolaze i iz redova Sirizinih zastupnika u grčkom parlamentu SYRIZA MEP Glezos Apologizes to Greek People for ‘Contributing to an Illusion’. (Treba imati na pameti da Siriza nije stranka, nego široka koalicija.)

Neki analitičari (npr. britanski ljevičarski “Guardian”) smatraju da je nova grčka vlada doživjela poraz. Drugi kažu da su obje strane u situaciji pata, a treći da je ovo tek trenutni zastoj do prave bitke. Aleksis Cipras je jučer u obraćanju naciji rekao “Dobili smo bitku, ali ne i rat”. On kaže da dogovor znači odbacivanje obaveza, koje je bila prihvatila prethodna vlada, da dalje snižava plaće i mirovine, otpušta zaposlenike iz javnog sektora, povećava PDV na hranu i lijekove.

Nobelovac Paul Krugman objavio je jučer na svom blogu komentar Greece Did OK. On smatra da je Grčka postigla uspjeh. Glavni problem pregovora je grčki primarni suficit: koliko će smjeti potrošiti na druge stvari, osim vraćanja dugova? (Vidi i Krugmanov komentar od 15. veljače.)

Kako izgleda, prema onome što je dosad dospjelo u javnost, kaže Krugman, Grčka je izbjegla protumjere iako je zapravo napustila cilj primarnog fiskalnog suficita (primary fiscal surpluses) koji je bio postavljen za 2015.. Grčka je postigla olakšanje uvjeta za ovu godinu, i stvorila predah za veće bitke koje predstoje. Krugman smatra da Njemačka neće moći dalje nametati rigidne mjere odricanja (austerity). Prije nekoliko godina, sve su “vrlo važne osobe” (VSPs) u Europi vjerovale u austerity, ali danas to više nije slučaj.

Njemački financijski savjetnik za globalnu makroekonomiju Heiner Flassbeck, koautor knjige “Against the Troika”, kaže za “The Real News Network” da se radi o kompromisu: aktualni bail-out će biti produljen, ali pod nekim promjenama uvjeta, o kojima zasad ne znamo. Grci su tražili nove uvjete, jer ne mogu nastaviti sa starim neoliberalnim uvjetima koje je nametnula Troika (Europska komisija, Europska centralna banka i Međunarodni monetarni fond). Nametnuti su privatizacija koja ne donosi dovoljno novca državi, i obavezni suficit državnoga proračuna, osim za plaćanje kamata na kredite, od 4,5%, što je ekstremno visoko (tj. ograničenje državi koliko smije potrošiti je preveliko).

Kad netko ima suficit, netko drugi nužno ima deficit…

Grčka ekonomija je u velikoj depresiji. BDP je pao za 25%, nezaposlenost je ekstremno visoka, širi se siromaštvo. Ono što ekonomija treba je stimulacija: pozitivni učinci koji mogu doći kroz državne investicije i državnu potrošnju. To je jedini način da se zemlja oporavi.

Sirizu nazivaju radikalnom ljevicom, ali ona to zapravo nije. Odlučno protiv njihovih zahtjeva je Njemačka, uz podršku nekoliko drugih članica EU sa sjevera, dok se govorka da vlade u Parizu i Rimu imaju više razumijevanja za Sirizin pristup. Njemačka je, smatra Flassbeck, malo popustila, ali s planom da nakon isteka odgode od četiri mjeseca i dalje inzistira na starim uvjetima. S druge strane, međutim, Siriza ima razloga reći da je pobjeda sama činjenica da je druga strana pristala razgovarati o promjeni uvjeta bail-outa.

Grčka prosvjed Merkel=HitlerFlassbeck je žestoki kritičar njemačke merkantilističke ekonomske politike. O tome piše u tekstu, napisanom prije tjedan dana, koji je preveden i na engleski: The Euro Crisis and Germany’s Collective Denial of the Truth.

Prošlog tjedna, piše Flassbeck, svi su njemački mediji, nekritički i bez analiza, kao potvrdu uspješnosti njemačke politike, prenijeli posljednji izvještaj Deutsche Bundesbank da je njemački trgovinski suficit najviši u povijesti, 7,4% BDP-a.

Prije ujedinjenja Njemačke, u drugoj polovici 1980-ih, njemački suficit od 4% smatran je ekstremno visokim. Pritisak sa međunarodnih monetarnih tržišta doveo je do porasta tečaja njemačke marke u odnosu na američki dolar i do usklađivanja unutar Europskog monetarnog sustava. Taj mehanizam više ne postoji u monetarnoj uniji (EMU).

Njemački suficit stvara veliku makroekonomsku neravnotežu unutar i izvan EMU. Nesumnjivo da na dulji rok vanjski deficit može biti štetan za ekonomiju, piše Flassbeck, ali isto je istina za suficit. Unutar EMU postoji odredba da se moraju poduzeti određene mjere kad suficit neke zemlje pređe 6%, ali to nije poštovano.

Njemačka akumulira višak, a to neminovno vodi do stvaranja deficita i rasta dugova drugdje. Jedino smanjivanje njemačke sposobnosti u ekonomskom takmičenju i smanjivanje suficita prema trgovinskim partnerima može pomoći da se prevlada deflacija i stimulira ekonomski rast svih zemalja unutar EMU.

Strogoća za puk, nove prilike za oligarhe

Wolfgang Kauder je rekao da Grci moraju shvatiti kako nije europska politika bail-outa ono što ih je gurnulo u jad, nego promašaj njihovih vlastitih elita. Međutim, reforme koje je Troika iznudila od 2010. uperene su protiv običnih ljudi. Nemoguće je, zaključuje Flassback, i dalje inzistirati na daljim “strukturalnim reformama” nakon ekstremnih šteta koje su već nanesene običnim ljudima, koje su dovele na vlast Sirizu i mogle bi dovesti na vlast još radikalnije stranke.

U članku Misrule of the Few: How the Oligarchs Ruined Greece?, objavljenom u studenome prošle godine u američkom časopisu “Forreign Affairs”, Pavlos Elefteriadis piše da fundamentalni problem Grčke nije ekonomski rast nego politička nejednakost. Trapavi propisi i nefunkcionalne institucije ostale su od 2009. uglavnom nepromijenjene, jer je to u interesu favorizirane manjine, a osobito najbogatijih. U sadašnjoj situaciji oni još uvijek profitiraju, na račun cijele zemlje, ali i ostatka Europe. Za vladavine Kostasa Karamanlisa, 2003.-2009, razularili su se dugoročni strukturalni problemi i posebni interesi, koji kontroliraju javni sektor, stranke i medije. Veliki biznismeni uvelike ovise o državnom pokroviteljstvu, a s druge strane kontroliraju medije i brojne klijentelističke odnose. U taj su sustav međutim, manje ili više uspješnim dobivanjem raznih povlastica, uključeni i politički utjecajni pripadnici slobodnih zanimanja (odvjetnici, financijski savjetnici, liječnici idr.) kao i sindikati.

U svakom otvorenom društvu bogati i dobro organizirani imaju velik utjecaj. Nema ništa inherentno loše u tome; ali grčke institucije su preslabe, da bi održavale ravnotežu tih interesa i osnovne standarde pravne države. Očekivalo se da će pristupanje Grčke Europskoj uniji, 1981, popraviti stvar. Dogodilo se međutim obrnuto: tradicionalne hijerarhije su ojačale, jer im je integracija u Europu osigurala nove izvore kredita i gotovine. Državne su institucije oslabile.

Grčka je pri europskom dnu po društvenoj pokretljivosti i pri vrhu po nejednakosti. Čak i prije izbijanja krize, socijalne pomoći su bile male. Danas, 90% nezaposlenih nema nikakvu podršku, 20% djece žive u ekstremnom siromaštvu, a milijuni nemaju zdravstveno osiguranje. Etablirane stranke nisu poklanjale veliku pažnju tim problemima, pa su se birači okrenul alternativama.

Troika nije tražila fundamentalne reforme u tim odnosima i tako su samo održavali status quo. Jednako se događa u Irskoj, Španjolskoj i Portugalu. Politički lideri u tim zemljama, piše Elefteriadis, također troše europske fondove da bi maksimalizirali svoje kratkoročne političke prednosti. S druge stranke, Brussels je dokazano nesposoban za suzbijanje kronizma i kriminaliteta.

Nova vlada je svjesna da su njezini problemi također i kod kuće. Panagiotis Nikoloudis, ministar zadužen za borbu protiv korupcije (novo ministarstvo, koje još nema prostor i ljude), ranije tužitelj vrhovnoga suda i specijalist za ekonomski kriminal, u govoru u parlamentu prošloga tjedna objavio je borbu protiv »šačice porodica koje misle da država i javne službe postoje da služe njihovim interesima«. Cipras je najavio radikalne mjere protiv oligarha, kao što je obnova licenci za privatne TV kanale, zaustavljanje “pajtaških” (“crony”) bankovnih kredita za dobro umrežene, korištenje prava glasa države u privatnim bankama, odustajanje od nekih ključnih privatizacija (npr. nacionalne lutrije, te prodaje državnih udjela u glavnim lukama) i agresivni porezni nadzor onih s offshore bankovnim računima.

Financijski ministar Janis Vaourakis najavio je »uništenje oligarhije«. Biznismen Janis Vardinojanis, čija porodica ima interese u rafinerijama, brodogradilištima i medijima, rekao je da podržava takva nastojanja nove vlade. Nikoloudis je rekao da on ne optužuje bogate u cjelini. Međutim, govoreći u svojem starom uredu, rekao je da su prethodne istrage krijumčarenja nafte, bankovnih prevara i izbjegavanja poreza identificirale počinitelje – bogate biznismene s političkim pokroviteljima. Identificirali su više od 20.000 ljudi koji posjeduju imovinu puno veću od one u poreznim prijavama.

Nasuprot najavljenim mjerama nove vlade, Harry Teokaris, bivši glavni poreznik a sada član parlamenta iz centrističke stranke, kaže da je glavni problem što su izbjegavanje poreza i korupcija proširene daleko izvan uskog kruga bogataša.

Nikoloudis priznaje da fokusiranje na najbogatije i najmoćnije neće eliminirati izbjegavanje poreza. Dapače: u cjelini, najveće kompanije su najskrupolozinije u plaćanju poreza, za razliku od npr. mnogih slobodnih zanimanja. Napad na korupcijsko ponašanje moćnih interesa je više u interesu pravde nego povećanja državnih prihoda. Moja je ambicija promijeniti sustav, a ne boriti se protiv svih, rekao je Nikoloudis.

Vrijeme je da se Njemačku izbaci iz eurozone!?

U časopisu “Foreign Policy” u petak je objavljen članak provokativno naslovljen It’s Time to Kick Germany Out of the Eurozone. Naslov vjerojatno ima tek marketinški clj: naravno da autor (Patrick Chovanec, profesor na Columbia University’s School of International and Public Affairs) ne misli da je izbacivanje Njemačke iz eurozone realna opcija. Njegov je cilj ukazati na strukturalni problem odnosa između centra i periferije u globaliziranoj ekonomiji, te probleme koje donose zajednička valuta i njemačka politika održavanja suficita.

Njemačka je prošle godine zabilježila rekordni trgovinski suficit od 217 milijardi eura; u svijetu, drugi iza Kine. To međutim, smatra autor, nije pokretač rasta u Eurozoni, nego suprotno.

Rasputin o ekonomijiŠiroka ekonomska superiornost u mnoštvu djelatnosti ne mora voditi do trgovačkog suficita. Ako se više zarađuje, nema razloga da se više i ne troši. Ostvarenje suficita je posljedica svjesnog izbora vodeće zemlje da se troši manje nego što se proizvodi. Ona tada može posuđivati svoj višak štednje inozemstvu, financirajući sposobnost drugih zemalja da troše više nego što proizvode. One mogu ulagati u vlastiti razvoj. Takav je bio odnos Velike Britanije i SAD u 19. stoljeću. Američka ekonomija se razvijala, i onda su Amerikanci mogli kupovati više britanskih proizvoda; to je win-win situacija.

Njemački višak i rastući dug na europskoj periferiji su dvije strane istog novčića. Godine 2007., tri petine njemačkog trgovinskog suficita ostvareno je prema drugim zemljama eurozone.

Problem je u postojanju jedinstvene valute. Nijemci svoj višak štednje koriste za financiranje partnera unutar eurozone da kupuju njemačke proizvode. Tako ovi gomilaju dugove, koje je sve teže vraćati. Da nema zajedničke valute, svaka zemlja bi mogla voditi monetarnu politiku, usklađujući vrijednost svoje valute. Kako je to nemoguće, dužnici su prisiljavani rezati potražnju kombinacijom fiskalne strogosti i reprogramiranja dugova.

Njihov trgovinski deficit s Njemačkom opao je dramatično – ali tako što manje kupuju, a ne što više prodaju. Njemačka nastavlja politiku suficita, tako da potražnja ne raste, a onda ne može ni proizvodnja.

Njemačka i Kina proizvode, SAD troše

Monetarno popuštanje i slabiji euro samo preusmjeravaju europske interne neravnoteže prema van. U razdoblju 2007.-2013. naglo je porastao njemački trgovački suficit sa SAD, smanjeni su deficiti s Kinom i Japanom, a deficiti s Brazilom i Južnom Korejom pretvoreni su u suficit. Gotovo sav europski rast BDP-a 2012.-2014. došao je iz povećanja izvoza, što dodatno svjedoči o slabosti domaće potražnje.

Problematično je međutim je li ovisnost o volji SAD da dalje gomila dugove pouzdana strategija. Pitanje nije što je fer, nego što je održivo. A nije održivo da Amerikanci stalno igraju ulogu zadnjeg utočišta svjetske potrošnje, stalno posuđujući da bi živjeli iznad svojih sredstava.

Tijekom 2014., piše Chovanec, njemački političari su pokazali znatno više volje da pokušaju povećati unutrašnju potražnju, kroz povećanje minimalne nadnice, smanjivanje roka odlaska u mirovinu i povećanje mirovina. To su potezi koji mogu pomoći, ali riskiraju ugroziti produktivnost, koja je krajnji izvor njemačke sposobnosti da troše. Neprirodno je međutim što su isti političari odbili smanjiti poreze ili povećati javnu potrošnju, što je 2014. dovelo do uravnoteženog federalnog budžeta, prvi put nakon 1969..

Za većinu Nijemaca, svaka sugestija da trebaju popustiti fiskalnu disciplinu čini se kao poziv na razuzdanost grčkoga stila. Ali postoji drugi način da se razmišlja o tome.

Višak štednje je već tu; jedino je pitanje gdje ga plasirati. Posuđivati ga kod kuće, da se potakne potražnja za stvarima iz inozemstva i time i stvarni europski oporavak, može biti bolje nego još jednom ga davati strancima da kupuju stvari iz Njemačke koje si zapravo ne mogu priuštiti. Sadašnji “rast” Njemačka ostvaruje financirajući neodržive trgovinske neravnoteže, unutar i izvan eurozone. Taj je rast iluzija. Za Njemačku, kao i za svijet, to je loša trgovina.

[Dodatak: Na ovom blogu često pišemo o njemačkom Energiewende. Njemačka sposobnost da uloži znatna sredstva u razvoj “čiste energetike” svakako je povezana s time, što raspolažu s puno novca, koji su u razvoj mogli uložiti. Rezultat je dobar za sve: stimulirali su razvoj tehnologije prijateljske prema okolišu, cijene su dramatično pale, stimulirali su novu ponudu u cijelom svijetu (pa su kineski proizvođači panela potisnuli njemačke).]

Unesena izmjena u jednoj rečenici (bio je pogrešan prevod) 25. ožujka 2015. u 00:50.

Objavljeno u ekonomija, financije | Komentiraj

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih (s pogledom iz 2013.), objavljeno u časopisu “Ekonomska i ekohistorija”, Vol 10 (2014), br. 1 (upravo tiskan). Otvoreno za diskusiju!

99-moslavina-2Sažetak

Pojam ekološkog ili okolišnog pokrata u ovom radu koristi se u najširem smislu. Razlikuju se “građanski” i “društveni” aktivizam, povezano s pojmovnim razlikovanjem “građanskog” i “civilnog” društva. “Ekologistički pokret” razmatra se kao uži segment. Može se govoriti i o raznim ekološkim pokretima, vezanim uz posebne teme ili uvjerenja. U radu se posebno razmatra pokret za ekološku poljoprivredu.

Ekološki pokret u Hrvatskoj 1990-ih nastavlja se na aktivnosti iz druge polovice 1980-ih, kada je ostvario relativno masovnu mobilizaciju javnosti. Nakon razdoblja intenzivnih ratnih operacija 1991., već od početka 1992. neke udruge obnavljaju i šire aktivnost, a javljaju se i nove.

Do kraja 1996. razvijaju se brojne lokalne, nacionalne i međunarodne aktivnosti, razvijaju vještine društvenog aktivizma i jačaju organizacijske sposobnosti. Mogu se razlikovati “lokalističke” i “progresističke” udruge. Idološki, pojavljuju se tri struje: konzervativna, socijalno-ekološka i dubinsko-ekološka. Konfuzija i svjetonazorski raskoli doveli su do raspada Hrvatskog saveza zelenih. Nasuprot tome, afirimirala se grupa udruga oko “Zelenog foruma”, osobito zagrebačka Zelena akcija, koja u široj javnosti postaje paradigma za ekološki pokret u cjelini.

Razdoblje 1997.-1999. donosi uspjehe u masovnoj mobilizaciji. Organizirane su nacionalne kampanje protiv termoelektrana na ugljen i protiv GMO. Pokret za ekološku poljoprivredu lobiranjem postiže prve uspjehe. Vrlo je značajno sudjelovanje ekoloških udruga u kampanji “Glas ’99”.

U završnom dijelu rada obrađuje se situacija početkom 2000-ih godina. Koalicijska vlada bitno mijenja odnos prema civilnome društvu. To međutim ima i negativne učinke, jer se dinamika društvenih pokreta ukrućuje u statiku “trećeg sektora”. Mnogo je manje sadržajnih promjena bilo u odnosu prema okolišu, prirodi i načelu ekološke održivosti.

Objavljeno u Uncategorized | Komentiraj

Nova elektroenergetika: od nanomreže do supermreže

Kućne solarne elektrane postaju toliko jeftine, da je cijena proizvodnje jednog kilovatsata (LCOE) u velikom dijelu svijeta već sad manja nego ona koju potrošać plaća lokalnoj elektrodistribuciji. Na mnogim mjestima se već danas isplati i kombinacija s baterijom, koja sprema struju za kasniju potrošnju (i za pogon elektromobila). I cijene će i dalje padati.

Microgrids- distributed powerMeđutim, svako kućanstvo za sebe – to, naravno, nije ekonomično s gledišta zajednice. Paneli na krovu obiteljske kuće mogu dati više električne energije nego što obitelj troši, i to ne u vrijeme kad je najpotrebnija. Da biste smanjili ukupne troškove i svoju ovisnose o Elektri, možete se dogovoriti sa susjedom i isntalirati nekoliko metara žice tako da vaša domaćinstva postaju jedan potrošač.

A ako se recimo sto-dvesto metara od vaše kuće nalazi supermarket, možete im ponuditi, da se spojite žicom i da im isporučujete struju uz cijenu, recimo, 10% manju nego što plaćaju Elektri. Supermarketi troše najviše električne energije za hlađenje upravo onda, kad vaša FN elektrana najviše proizvodi: ljeti po danu.

I tako može nastati mala, lokalna mreža, koja umrežava nekoliko stotina malih potrošača i malih proizvođača (uključujući npr. malu bioplinsku turbinu, mikro-HE na nekom potoku isl.). Ako vam naravno propisi dozvole takav poslovni aranžman. Svi elementi potrebne tehnologije su sad dostupni. I cijene će padati. (Ako vas zanima više, pogledajte mrežno sjedište Microgrid Institute.)

Takve lokalne mreže se onda mogu međusobno povezivati i usklađivati, da bi se optimirala proizvodnja i potrošnja, sigurnost i fleksibilnost (uz koncepciju “pametnih mreža”, koju omogućuje elektronika). Cijeli sustav se dramatično mijenja, u odnosu na današnji, baziran na centraliziranoj proizvodnji u malom broju velikih elektrana (u Hrvatskoj: 27 elektrana jačih od 10 MW, te više od dva milijuna potrošača). O tome smo pisali u tekstu Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici.

Microgrids InstituteNikako ovo ne treba shvatiti kao izražavanje prezira prema modelu, koji nam je u domove donio blagodat električne energije i koji je bio valjan stotinu godina! Ali sad su se prilike promijenile, zahvaljujući napretku tehnologija, pametnim politikama i društvenim borbama. Suradnja elektroprivrednih kompanija i sinhronizacija mreže na nivou većeg djela Europe izvanredno je postignuće. Ne smije biti odbađeno, dapače: budućnost može biti “EUMENA Supergrid” (Europa – Srednji istok – Sjeverna Afrika). Zato i govorimo o harmoniji velikog i malog, mikro i super, kao optimumu kojeg valja postići kroz energetski zaokret (Energiewende) u slijedećih nekoliko desetljeća.

Ne radi se (više) o nekom “njuedžovskom”, holističkom, “alternativnom” zazivanju harmonije, nasuprot kaosu tržišta, pragmatičnosti država i nemilosrdnosti konkurencije. Riječ je o kretanjima u srcu globaliziranog kapitalizma. Događa se globalno skretanje tokova kapitala ka drugačijoj energetici. (Vidi npr članak Budućnost je sada, gdje spominjemo analize i poteze financijske savjetničke tvrtke Lazard Ltd. i investicijske banke Barclays, te predviđanja International Energy Agency. ) U najnaprednijim zemljama, u posljednjih četrdeset godina dogodio se “dugi marš kroz institucije” freakova koji su 1970-ih prosvjedovali protiv nuklearne energije. Oni su promišljali alternative, mobilizirali podršku javnosti, prisilili vlade na promjene politika, inicirali sijaset tehničkih inovacija, te sada, zaista, počinju mijenjati globalni sustav.

Kako smo više puta pisali, to je sad stvar tržišnih sila a ne državne intervencije – koju sad, međutim, prizivaju elektroprivredne kompanije da bi obranile stoljetni poslovni model. (O tome vidi: Kako miševi mogu ubiti slona.) Ono što u nacionalnoj ekonomiji donosi uspjeh, provjereno u 100% slučajeva, je valjana kombinacija mehanizama tržišta, države i društva (vidi članak Njemački energetski zaokret 2000.-2014.-2050..)

Europe Supergrid 2050Savjetnička tvrtka Navigant Research od ožujka organizira globalnu diskusiju insidera o temi The Future of Small Scale Microgrids and Nanogrids , koja će trajati četiri do pet mjeseci. U priopćenju o tome pišu da je tržište za električne mreže male razine, uključujući mikromreže i nanomreže, u tranziciji od faze istraživanja i razvoja (R&D) na potpunu komercijalizaciju. Prema njihovoj procjeni, prihodi od mikromreža na svjetskom tržištu porast će od 4,3 milijarde USD, koliko su iznosili 2013., na blizu 20 milijardi USD godine 2020..

Očito je, kaže Navigant, raznoliki skup tržišnih snaga potiče usvajanje malih mreža mnogo brže nego što su očekivali direktori elektroprivrednih kompanija. Izranjanje ovog dinamičnog tržišta za te kompanije nosi duboke i možda zloslutne implikacije, zajedno s mnogim pitanjima koja treba razmotriti. Je li širenje mikromreža prijetnja, prilika – ili oboje? Za poduzetnike – kakve su zakonske barijere i što može biti učinjeno da se smanje ili uklone? Koje su sve prilike da se zaradi novac novim proizvodima i uslugama, i koji rizici?

Zaključuju da će oni koji se prilagode ovim ubrzano mijenjajućim tržišnim snagama napredovati u novu eru malih, distribuiranih, samodovoljnih mrežnih sustava. Oni koji ne prihvate rizik ostat će otraga, vezani uz zastarjeli poslovni model i prevaziđene tenologije.

[DISCLAIMER: Djeco, ne pokušavajte to kod svoje kuće! Hrvatski čitatelji moraju imati u vidu da su ovo vijesti s jednog drugog planeta, zvanog Zemlja. Kod nas se to ne isplati i nikad se neće isplatiti. Ako ne vjerujete, pitajte našu Vladu, naše najutjecajnije eksperte ili trenutnog direktora HEP-a (požurite dok ga ne smjene – doduše, teško da će i slijedćei biti drugačiji.)]

Objavljeno u elektrika, obnovljivi izvori | Komentiraj

Hoće li Obama stopirati naftovod Keystone XL?

Senat SAD izglasao je u četvrtak 29. siječnja odluku o dozvoli gradnje kontroverznog naftovoda Keystone XL.

Keystone XL Bill Passes Senate

Keystone XL trasaNaftovod je predviđen za transport više 800.000 barela dnevno teške nafte, proizvedene iz bitumenoznih pjesaka u Kanadi, do Steele City u Nebraski (1.897 km), te dalje postojećim naftovodom do rafinerija u Meksičkom zaljavu. Gradnja bi koštala osam milijardi dolara. Projekt je predložen 2008. i ubrzo naišao na žestoke otpore.

Taj plan već godinama izaziva žestoke prosvjede ekologista. Vidi o tome članak od 11. kolovoza 2013. Nestandardna nafta: energetske nade i ekološke brige, te od 3. ožujka 2014. 250 uhićenih pred Bijelom kućom u prosvjedu protiv naftovoda.

Za odluku je glasalo 62 senatora, a 36 protiv. Devet demokratskih senatora pridružilo se republikanskoj većini glasajući “za”.

Oba doma Kongresa poslat će sada dokument na odobrenje Predsjedniku. Za nekoliko tjedana State Department bi trebao dovršiti pregled projekta i dati svoju preporuku.

Iz Bijele kuće su potvrdili da če predsjednik Barack Obama iskoristiti pravo veta da da stopira tu odluku.

Keystone Foes Say U.S. EPA Comment on Oil Prices All Obama Needs (5. veljače)

U dugoočekivanom izvještaju o utjecaju na okoliš naftovoda Keystone XL, američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA) daje “municiju” najavljenom vetu Bijele kuće na odluku, koji je prije nekoliko dana donio Kongres (uz glasove većinskih republikanaca, ali i nekih demokrata), kojim se projekt odobrava. Projekt bi doveo do znatnog povećanja emisija stakleničkih plinova.

Objavljeno u fosilni izvori, politika | Komentiraj