Četiri vijesti iz energetike: znanost, tehnologija, industrija, financije

Kad analiziramo svijet oko nas, moramo obratiti pažnju ne samo na ono što jest i što se može predvidjeti u neposrednoj budućnosti, nego i na dugoročne trendove razvoja. Na ono što jest, ne možemo utjecati; na ono što će biti, možemo.

Spojili smo ovdje četiri vijesti, koje dobro opisuju aktualne trendove u energetici.


Toplinski gubici - obična i pasivna kuća
Passive houses save lots of energy

U tranziciji energetskog sustava na okolišnu i resursnu održivost (Energiewende), prvo pitanje nije iz kojih izvora dobivati energiju, nego koliko nam je energije potrebno za zadovoljavanje potreba. (Nakon smanjivanja ukupne potrošnje, drugi zadatak je maksimalizacija obnovljivih izvora, a treći maksimalizacija oporabe materijala).

U razvijenim zemljama (u koje Hrvatska pripada po trošenju resursa i utjecaju na okoliš, koliko god šutjeli o tome), postoji značajan potencijal da se potrebe za energijom smanje. Osobito je značajno zgradarstvo, u čemu danas postoje opsežni i ambiciozni programi (politike) i projekcije. Zahvaljujući gnjavatorima iz Europske unije, ti se programi, uz teške muke u razbijaju inercije i dogmi, počinju provoditi i kod nas.

Gornji članak norveških znanstvenika posvećen je tzv. “pasivnim kućama” (pojam “pasivan” zato, jer same sebe griju bez aktivnih vanjskih sustava; biti pasivan je dakle ovdje pozitivno). Iako se predviđa da će 2050. godina stanovništvo Norveške porasti sa sadašnjih pet na sedam milijuna, predviđa se da bi potrošnja energije u kućanstvima mogla opasti za čak 75% u odnosu na današnju, a emisija ugljika za 70%.

Making ethanol without corn or other plants

Proizvodnja bioetanola iz kukuruza i drugih biljaka, kao zamjena za derivate nafte, razvila se kao alternativa ekonomski povoljna za proizvođače i trgovce i ekološki povoljna za smanjivanje emisija ugljika. Dolazi međutim u drastičan sukob s brigom da se hrani rastuće svjetsko stanovništvo. Zato se traga za novim tehnologijama.

Članak na gornjoj poveznici prikazuje izvještaj, objavljen u časopisu “Nature”, o istraživanju dvoje znanstvenika sa sveučilišta Stanford u SAD. Oni su razvili katalizator, zasnovan na bakru, koji bi mogao omogućiti proizvodnju velikih količina etanola iz ugljik monoksida pri sobnoj temperaturi i pritisku.

Kad čitamo ovakve članke moramo imati na umu da je to tek istraživanje i da je dalek put do praktične primjene. Većina ovakvih istraživačkih rezultata, koliko god sami po sebi bili vrijedni, na kraju, zbog tehničkih ili komercijalnih teškoća, ne ostvare svoja obećanja. Ali ona koja to uspiju, sve nadoknađuju. Moramo pratiti takve vijesti, da bismo vidjeli u kojim se smjerovima danas razvijaju nove tehnologije. A u današnjoj globalnoj ekonomiji najbolje prosperiraju oni, koji znatno ulažu i potiču istraživanje i razvoj. Zaostaju oni koji, kao Hrvatska u posljednjih 50 godina, čekaju da drugi nove tehnologije razviju i onda kupe gotove patente.
To izgleda zdravorazumski: izbjegavaj rizik, oslanjaj se na poznato i provjereno. Ali bez inovacija, uvijek zaostajemo. 1980-ih godina, nizak nivo inovacija u Hrvatskoj i tadašnjoj SFRJ bio je, barem, predmet javno izražene zabrinutosti i analiza znanstvenika. Danas, to je na margini: znanost se tretira kao luksuzna potrošnja.

Falling Solar Panel Prices Resulted In Global Boom In Solar In 2013, Less Total Investment

Novi izvještaj “Global Trends in Renewable Energy Investment 2014″, objavljen u ponedjeljak 7. travnja, koji su zajednički pripremili savjetnička tvrtka Bloomberg i Program UN za okoliš, donosi detaljniji uvid o cijenama i investicijama obnovljive energije u 2013. godini

Godišnja istalirana snaga solarnih elektrana u svijetu porasla je za 26% (sa 31 GW 2012. na 39 GW 2013. godine), a iznos investicija opao za 23% (sa 135,6 milijardi na 104 milijarde USD). Nastavljen je znatan pad cijena po instaliranoj jedinici snage i proizvedenoj jedinici energije (LCOE).

Udio obnovljivih (uključujući vodne snage) u proizvodnji električne energije u svijetu porastao je sa 7,8% 2012. godine na 8,5% 2013..

Obnovljivi izvori, bez vodnih snaga, čine 43,6% nove instalirane električne snage tijekom 2013. godine.

Uz pad cijena, razlozi za pad investicija su i nesigurnost politika u mnogim zemljama, kao i rast investicija u fosilna goriva, naročito prirodni plin iz škriljevaca (šejla).

Od globalnih investicija u obnovljivu energiju 2013. godine, nešto više od četvrtine je u Kini (56,3 milijarde USD), nešto manje od četvrtine u Europi, a jedna šestina u SAD.

Zbog intenzivne konkurencije na globalnom tržištu, naročito fotonaponskih panela, burzovna vrijednost dionica uloženih u čistu energiju opala je za 78% u razdoblju od četiri i pol godine (od početka 2009. do sredine 2013.), da bi u drugoj polovici 2013. zabilježila rast od 54%, zahvaljujući tome što su proizvođači fotonaponskih panela i vjetroagregata ponovo počeli iskazivati dobit.

Pad cijena dovodi do toga da se na sve više mjesta na svijetu, u visokorazvijenim zemljama kao i onima u razvoju, obnovljivi izvori počinju instalirati i bez subvencija, jer su jeftiniji od elektrana na fosilna goriva.

Largest Rooftop Solar Development Initiative In Latin America Will Use Unsubsidized Solar

U prethodnom članku spomenuto je da širom svijeta niču projekti korištenja obnovljivih i bez državnih subvencija odnosno potpora.

Kompanija Tiendes Soriana, druga najveća tvrtka za trgovinu na malo u Meksiku, postavit će na krovove 120 svojih trgovinskih centara solarne panele ukupne snage 31 MW. Projekte je potpuno bez subvencija, isključivo na osnovu tržišnišnih kriterija: kompanija očekuje smanjivanje svojih ukupnih izdataka za električnu energiju.

Direktor portala cleantechnica.com Zachary Shashan u svojem komentaru upozorava da moramo imati na umu kako svi glavni energetski izvori u svijetu uživaju značajne državne potpore. »Dakle, kad govorimo o solarnoj bez subvencija, govorimo o prijelomu ka ne-subvencioniranoj energiji generalno. To nije novost samo za solarnu. To je novost za energetiku.«

Objavljeno u Uncategorized | Komentiraj

Sloboda za ljude ili sloboda za novac?

Piše: Zoran Oštrić. Objavljeno na osobnom blogu.
 

Moj fb prijatelj Davor Huić, koji sebe zove “libertarijancem” (prenoseći naziv skovan u SAD za radikalne pobornike slobodnoga tržišta), u svojem fb statusu oduševljeno je pohvalio komentar Denisa Kuljiša na mrežnom sjedištu zurnalisti.com “Feudalci i revolucionari protiv demokracije“.

Javna rasprava 30.01.2007Kuljiš je popizdio jer je Teodor Celakoski dobio uglednu međunarodnu nagradu za svoju aktivnost u kampanji “Prava na grad” za zaštitu Cvjetnoga trga i Varšavske ulice, 2007.-2012. godine. O Kuljiševom denuncijantskom stilu i plaćeništvu za javnu promociju privatnih interesa neću trošiti riječi. Prenosim, uz promjene i dopune, što sam pisao na fb statusu Huića, za kojeg ipak vjerujem da se zalaže za neka načela.

Sudjelovao sam u kampanji oko Cvjetnog trga i Varšavske od početka. Tome je bio posvećen moj prvi upis na osobnome blogu, 30. siječnja 2007..

Teo Celakoski mi nije prijatelj, osobno je pokazao prema meni izrazitu antipatiju. Bio sam žestoki kritičar strategije i nekih taktičkih poteza u toj društvenoj borbi (vidi moj napis na blogu 20. kolovoza 2008. te dva dana kasnije: “Sukob na hrvatskoj civilnoj ljevici :-)”) i o tome su u ono doba izvještavali i masovni mediji.

Portal na kojem je objavljen Kuljišev tekst, zunalisti.com, tvrdi da je njegovo polazište »jasna liberalna pozicija te zalaganje za uvođenje kapitalizma i radikalnu socijalnu reformu«.

Ono što su Bandić i Horvatinčić učinili,KJTV je ruglo i negacija LIBERALNE pozicije – ako bi ona ipak trebala uključiti nešto više osim “sva prava svakom pojedincu koji može platit!”. Čak i “minimalna država” mora uvoditi neka pravila o raspolaganju rijetkim resursima, kao što je npr. prostor u gradskim centrima.

To je u Zagrebu bilo napravljeno 2006.. Radilo se na urbanističkom planu tri godine, donijela ga Gradska skupština; radili na tome brojni kompetentni stručnjaci, utjecali svi mogući lobiji, bilo more kompromisa. Plan je bio daleko od potrebnoga (otišlo je prostorno planiranje i urbanizam u Zagrebu kvragu ubrzo nakon mandata legendarnog gradonačelnika Većeslava Holjevca, a nadolazak kapitalizma je stanje bitno pogoršao), ali donesen je u demokratskom procesu.

Bila je donesena strateška odluka da se osnovna struktura 17 donjogradskih blokova ne dira. To je struktura nasljeđena od urbanih planera druge polovice 19. stoljeća; nije perfektna za deseterostruko veći grad, ali zaključilo se da je optimalno održati je.

Samo nekoliko mjeseci nakon toga, dolazi jedan razvojnik (developer) i kaže gradonačelniku »Čuj kume, imam ti ja super ideju za to što Zagrebu treba: još jedan trgovački centar! Samo za to treba razoriti strukturu jednog bloka. Daj sredi da tvoji u Gradskoj skupštini to izglasaju.« I to je bilo provedeno, iako ne bez otpora.

Nakon pet godina, izgubili smo tu bitku, ali smo ostvarili određenu pobjedu u ratu, jer je faktički stopirano nekoliko drugih projekata da se drastično promjeni struktura donjogradskih blokova: Zainteresirani razvojnici su odustali kad su vidjeli koliko je Horvatinčić imao nevolja. Konačno je i Gradska skupština donijela neke odluke u pravom smjeru. Trenutno je zatišje. Privatni profiterski interes i dalje vreba priliku da uništi svaki interes zajednice. (Vidi npr. širi komentar, 27. studenoga 2008.: Betonirajmo sve parkove: neljudskost “modernističke” arhitekture u službi razvojničkog kapitala).

U obranu struke, arhitekt Nenad Fabijanić je naglasio da je Kvatrić jedini modernistički dizajniran trg u središtu grada. Ostavite ga da zaživi i ne pokušavajte ga ‘oplemeniti nekim šestinskim kišobranima i kućicama s kobasicama’ poput Zrinjevca ili Cvjetnog, apelirao je.

Tu se dakle “modernizam” direktno suprotstavlja “humanizmu” (onoj vrsti urbanizma koju u Hrvatskoj. zastupaju npr. sociolog Rudi Supek u knjizi “Grad po mjeri čovjeka” i arhitekt Radovan Mišćević u “Fenomen grada”, teorijska pozicija artikulirana u svijetu, iz koje je iznikla i parola “Pravo na grad”: pravo građana, protiv prava kapitala). “Modernizam” = vladavina kapitala = antihumanizam. Nasuprot tome, kako Miščević piše (str. 229): »Ususret novom stoljeću nade u kojem će kvaliteta i radost života postati temeljni ciljevi grada 21. stoljeća.«

Smatrati da je takva vrsta i način utjecaja iz “građanskog društva” na javnu vlast (interes privatnika da zaradi lovu + crony veze) u redu, da je to “liberalno” i “demokratski”, a ono što smo mi kao društveni pokret činili (interes desetina tisuća, koji su se na ovaj ili onaj način aktivirali + javno djelovanje) da je loše, vrsta je “liberalne pozicije” (“slobodarstva”) koju ne mogu ni malo poštovati.

Nije to zastupanje slobode za ljude, nego za novac. ZLATNO PRAVILO: Tko ima zlato, postavlja pravila! Kapitalizam u čistom obliku = vladavina kapitala. (Zato treba razlikovati pojmove “kapitalizam” i “tržišna ekonomija”.)

Iz mojeg komentara Varšavska i budućnost demokracije. 28. svibnja 2010.:

Danas je u krizi legitimiteta sustav otuđene moći baziran na političkim strankama (partitokracija). Važno je tu uočiti tendenciju. Jedna od koncepcija izlaska iz krize je sužavanja demokracije, ka koncepciji “demokracije s vođom”: hajdemo izabrati jednog vođu (“čovjek a ne stranka”), dajmo mu sva ovlaštenja da može raditi (“kao konj”), ne gnjavimo se s puno raznih institucija, predstavništava, podjelom vlasti i ovlasti koje stvaraju potrebu za pregovaranjem, gdje se onda neminovno stvara stalež političara.

Suprutna je koncepcija participativne demokracije, koju i ja i moja stranka zastupamo. Vidi moje tekstove Hrvatska pred izborom: više ili manje demokracije, Nema ekologije bez demokracije, Politika je previše ozbiljna stvar da bismo ju prepustili političarima i dr., a u Programskim načelima Zelene liste je na prvom mjestu “Aktivna demokracija”. Ona, ugrubo, kombinira klasično liberalno učenje o podjeli vlasti, instrumente neposredne demokracije te ono što je u posljednjih 20-ak godina nazvano “deliberativna demokracija”.

U tekstu Trebaju nam privatne vojske!, 3. studenoga 2010., prenio sam iz glasila Zagreb.hr hvalospjev razvojniku Horvatinčiću i njegovoj privatnoj vojsci (da, to je doslovan citat!):

Horvatinčićeva privatna vojska, njegovi zaštitari koji su ga čuvali na vrućem tlu Cvjetnog trga, pomalo simboliziraju neko novo vrijeme, neki novi poduzetnički otpor, kakav se nije mogao voditi šezdesetih ili sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kada su zbog nečijeg miga izvisili mnogi projekti. Ovdje smo se već nagledali neostvarenih arhitektonskih vizija i pitanje je kako bi ovaj grad izgledao da je u ono vrijeme bilo više slobode.

Direktno se slavi pravo poduzetnika, da svoj interes brane “privatnim vojskama”! Netko je spominjao feudalizam? :nono: Naravno, rijedak je slučaj da se to tako otvoreno kaže.

Neki od tadašnjih kandidata za Vođu izgorjeli su, ali ocrtana strateška dilema aktualna je i danas.

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, ekonomija | 1 Komentar

Transformacija elektroenergetskih sustava moguća uz male troškove, kaže IEA

Studija koju je nedavno objavila Međunarodna energetska agencija (IEA) zaključuje da je integracija velikog udjela vjetrenih i solarnih elektrana u elektroenergetski sustav (30% godišnje proizvodnje ili više) moguća uz male dodatne troškove na dulji rok (IEA: High Renewable Energy Market Penetration Is Feasible In Any Country). Međutim, troškovi ovise o tome koliko je sustav na početku fleksibilan i koja je strategija usvojena za razvoj sustavske fleksibilnosti na dulji rok. Upravljanje tranzicijom bit će teže za neke zemlje i elektroenergetske sustave nego za druge.

Power of TransformationStudija “The Power of Transformation – Wind, Sun and the Economics of Flexible Power Systems“, posljednja u seriji izvještaja IEA o integraciji varijabilnih obnovljivih (Grid Integration of VRE project – GIVAR), fokusirana je na činjenicu o kojoj smo na ovoj stranici i na blogu “Ekološka ekonomija” više puta pisali: dalji rast obnovljivih u najnaprednijim zemljama više nije stvar diskusije; IEA, tradicionalno konzervativna institucija, navodi: »vjetroelektrane i fotonapon su od ključnog značaja za zadovoljavanje budućih energetskih potreba uz dekarbonizaciju elektroenergetskog sektora«. Fokus se premješta na preobrazbu sustava. (Vidi tekst “Izranjajuća harmonija velikog i malog u elektroenergetici“).

»Ova analiza poziva na promjenu perspektive«, rekla je, prestavljajući studiju, izvršna direktorica IEA Maria van der Hoeven. »U klasičnom pristupu, varijabilni obnovljivi se dodaju u postojeći sustav bez razmatranja svih raspoloživih opcija za prilagodbu sustava kao cjeline. Taj pristup promašuje poantu. Integracija nije jednostavno dodavanje vjetra i sunca uobičajenom načinu rada. Trebamo preoblikovati sustav u cjelini da to bude troškovno učinkovito.«

To naravno ne znači da će prijelaz ići glatko. Pojavljuju se razni problemi koje kreatori energetskih strategija trebaju uzeti u obzir. Svaka zemlja treba analizirati vlastite uvjete. Osobito, u izvještaju se ističe da “izranjajuće ekonomije” (one “zemlje u razvoju” koje su na stvarnom putu da dostignu razvijene), kod kojih potrošnja raste i sustav se još razvija, imaju priliku intergrirati obnovljive u sustav 21. stoljeća, umjesto da prvo ponavljaju ono što su činile najrazvijenije zemlje osloncem na klasične izvore.

U Hrvatskoj, danas suvereno vlada ultrakonzervativni pristup, da se doprinos varijabilnih obnovljivih mora držati na oko 5%, a i to samo zato jer EU gnjavi.

Dodatak: novije vijesti o sustavskoj preobrazbi u elektroenergetici

The Economics of Grid Defection

Još jedan tekst o problemima koji stoje pred tradicionalnim elektroprivredama. Solarna energija već počinje nagrizati prihode nekih kompanija. Međutim, kad se spoje solari i baterije, električna mreža može za mnoge korisnike postati nepotreban. Ne samo da tako dobivena električna energija postaj jeftina od one iz mreže, nego se očekuje da će s razlike znatno povećati.

Elektroprivredna poduzeća bi mogla s pravom ovdje vidjeti prijetnju; ali mogu također gledati ove sustave kao priliku, kojoj treba prilagoditi model poslovanja.

‘Energy Darwinism’ and ‘Death Spirals’ plague energy sector

Investicijska banka Citigroup Global Markets Inc. objavljuje dvije serije izvještaja o promjenama na globalnom energetskom tržištu, pod naslovima “Energy 2020″ i “Energy Darwinism”. U ovom članku govori se o posljednjem izvještaju, objavljenom prije nekoliko dana, “Energy Darwinism in Australian Utilities”. Tema je preobrazba elekroenergetskog sustava, koja podriva poslovni model koji su elektroprivredne kompanije slijedile tijekom više od stotinu godina.

Velike promjene se događaju, konstatira izvještaj, i to brže nego što se očekivalo. Australijske elektroprivredne kompanije su toga svjesne. [Kao i one u SAD i u Europskoj uniji, koje su tijekom prošle godine također izrazile svoju zabrinutost i lobiraju da politička vlast zaštiti njihove interese.] Razvijaju se tehnologije i padaju cijene distribuirane proizvodnje i skladištenja energije, pa mnogi potrošači mogu izabrati da se isključe s mreže. Tada bi se morale povećati cijene za preostale, što bi moglo dovesti do “spirale smrti”. One sada traže od države da raznim mjerama učini solarnu i druge obnovljive energije skupljima. Nezgodno je, konstatira ovaj izvještaj, da ne mogu svi interesi biti zadovoljeni. Vlada mora odlučiti koje će poduprijeti.

Smart grids to help optimize utilization of power grids

Njemačke električne mreže još nisu dobro pripremljene za konzekvence Energiewende: jake fluktuacije u proizvodnji elektrike iz obnovljivih, koje dolaze u sukob s obrascima potražnje. Pametne mreže [u hrvatskoj literaturi često "napredne mreže"] koje upravljaju zahtjevima za elektrikom na lokalnom nivou (mikromreže) mogu pomoći da se reduciraju prijenosi elektrike na velike udaljenosti radi uravnoteženja regionalnih viškova i manjkova ponude.

U projektu GreenCom, međunarodni konzorcij partnera iz industrije i istraživanja razvija i procjenje “Pametni sustav upravljanje energijom”. Grupa istraživača sa Instituta Fraunhofer za primjenjene informacijske tehnologije (Fraunhofer-Institut fuer Angewandte Informationstechnik, FIT) najavljuje nastup na CeBIT, 10.-14. ožujka 2014. u Hannoveru.

Active power control of wind turbines can improve power grid reliability

Studija “Active Power Controls from Wind Power: Bridging the Gaps”, koju je objavio Nacionalni laboratorij za obnovljive izvore energije SAD (kompletna studija, pdf 154 str.), pokazuje da u ukupnom sustavu vjetroelekrane, uz aktivni sustav kontrole, mogu imati pozitivni učinak na stabilnost sustava.

Natural Gas Loses to Solar Energy on Costs, A First

Država Minnesota ima potrebu za novih 100 megavata kapaciteta. Podnesene su dvije ponude: termoelektrana na plin ili serija malih solarnih. Upravni sudac (Administrative law judge for the Minnesota Public Utilities Commission) Eric Lipman prosudio je, zadnjeg dana 2013., da je druga varijanta isplativija. Svoju je odluku detaljno obrazložio gledajući široki kontekst elektroenergetskog sustava i predvidljivih kretanja. (Odluka je ovdje, pdf, 50 stranica)

Objavljeno u elektrika | Komentiraj

Politički raskol o klimatskim promjenama u SAD (i druge vijesti o klimi)

Američki senatori, okupljeni u Climate Action Task Force, u ponedjeljak 10. ožujka u šest popodne započeli su seriju govora, kojima se nadaju osvjestiti Kongres o prijetnji klimatskih promjena. (U.S. Senate Democrats pulling all-nighter on climate change)

Senate Climate ActionPredviđa se da će maraton završiti u utorak ujutro oko devet sati. sudjeluje 30 demokrata (od 53 koliko iz ima u Senatu) i dvojica nezavisnih. Nijedan od 45 republikanskih senatora ne sudjeluje. Ne sudjeluju ni neki demokratski senatori, za koje se ocjenjuje da bi im to moglo štetiti na izborima u studenome.

Savjetnik predsjednika Obame John Podesta, dugogodišnji zagovaratelj klimatske akcije, javlja se na Twitteru tijekom maratona svojim porukama. »Klimatski osporavatelji zatvoraju oči (i umove) pred onim što se događa našem planetu.«

Predsjednik Barack Obama nije uspio učiniti klimatske promjene nacionalnim prioritetom u svojem prvom mandatu. Kongres je duboko podijeljen i ne mogu se očekivati velike promjene. Obama koristi svoje predsjedničke ovlasti za klimatske akcije, a demokrati se nadaju mobilizirati svoju liberalnu bazu za kongresne izbore u studenome.

Republikanski zastupnici ustrajavaju da se oko klimatskih promjena diže nepotrebna panika, da ne postoji znanstveni konsezus oko ljudskog utjecaja, te da su mjere koje se provode ili nastoje nametnuti štetne za ekonomiju.

Dodatak: neke novije vijesti o klimatskim promjenama (znanost, politika, ekonomija…)

Climatologist Who Predicted California Drought 10 Years Ago Says It May Soon Be ‘Even More Dire’

Prije deset godina, znanstvenici su predvidjeli ne samo da smanjivanje ledenog pokrivača na Arktiku može izazvati velike suše u Kaliforniji, nego su i precizno predvidjeli promjene bez presedana u visinskim strujama, koje su stvarno prouzročile sušu koju Kalifornija trpi posljednjih godinu dana. Jedna od autorica studije, prof. Lisa Sloan, kaže da bi sitaucija slijedećih desetljeća mogla biti još gora nego što su predvidjeli.

European flood risk could double by 2050

Gubici zbog velikih poplava u Europi mogli bi se više nego udvostručiti do 2050., zbog klimatskih projena i društveno-ekonomskog razvoja.

Europe to Suffer from More Severe and Persistent Droughts

Tijekom ovoga stoljeća, prema novom radu objavljenom u “Hydrology and Earth System Sciences”, suše će u Europi postajati sve češće i žešće, zbog klimatskih promjena i intenziviranja korištenja voda. Naročito će biti pogođena južna Europa: najniži vodostaji mogu pasti za 40%, a razdoblja manjka vode produljiti se za 80%. Temperature u južnoj Europi porasti će više od svjetskog prosjeka. (Rad je dostupan ovdje)

U.N. says China, US climate cooperation raises hopes for global deal

Uža suradnja između Kine i SAD, dva najveća emitera stakleničkih plinova (oko 40% ukupnih svjetskih emisija), u borbi protiv klimatskih promjena, povećava izglede da dogovor na nivou UN bude postignut krajem slijedeće godine, rekla je u srijedu Christiana Figueres, voditeljica UN-ovog tajništva za klimu. Na Klimatskoj konferenciji u Parizu iduće godine trebao bi biti donesen sporazum za zajedničku akciju nakon 2020. godine. Na posljednjem pokušaju da se postigne dogovor o odlučnoj akciji, u Kopenhagenu 2009., nedostatak volje kako Pekinga tako i Washingtona bio je uzrok neuspjeha.

Climate engineering: Minor potential, major risk of side-effects?

Kao mogući odgovor na klimatske promjene koje izazivaju emisije stakleničkih plinova, nudi se nekoliko mogućih metoda “geoinžinjeringa”, masovnih zahvata da se proizvede kontraučinak. Kompjutorske situacije pokazuju da predložene metode ne bi donijele značajniji utjecaj ili bi uzrokovale druge opasne promjene u klimi. Studiju o tome objavili su istraživači sa GEOMAR Helmholtz Centre for Ocean Research iz Kiela.

Environmental impacts of the financial crisis evident

Finski institut za okoliš objavio je studiju o utjecaju produljene financijske krize na okoliš. Utisci ekonomskog opadanja su evidentni. Postoje poiztivni i negativni. Recesija je smanjila korištenje prirodnih resursa i olakšala druga opterećenja okoliša, ali su mnogi procesi okolišnih politika usporeni, uključuju međunarodnu akciju o klimatskim problemima.

Veliki intervju sa Steveom Sawyerom – šefom GWEC-a

Portal vjetroelektrane.com prenosi dijelove intervua koji je objavljen na web stranicama rechargenews.com, a kojeg je sa Steveom Sawyerom, šefom Global Wind Energy Councila (GWEC-a) vodio Christopher Hopson u Brusselsu prošli mjesec.

Steve Sawyer tvrdi da je frustriran i ljut, i to na Obamu i “luđake” u kongresu SAD-a, na Oettingera u EU, Kanadu i Australiju, a sve zbog silnih potencijala i koristi koje se mogu ostvariti u sektoru vjetroelektrana, ali se ne radi na njihovom ostvarivanju. (…) Ipak, izvan SAD-a stvari nisu tako sive, a predvodnik rasta energije vjetra u idućim godinama bi trebala biti Kina kao i zadnjih par godina, dok se veliki rast prema Sawyeru očekuje u Filipinima i Tajlandu. (,,,) S druge strane Sawyer očekuje da će se većina problema s Europskim poticajima i politikom riješiti ove godine i da će Europa potaknuti daljnji tehnološki napredak (…)

Political scientist’s new book examines role of private enterprise in environmental preservation

Politologinja J. F. Green u upravo objavljenoj knjizi “Rethinking Private Authority: Agents and Entrepreneurs in Global Environmental Governance” ukazuje da se privatne tvrtke u mnogim lsučajevima pojavljuju kao lideri u suočavanju sa svjetskim brigama oko klime. Neke stvaraju i provode pravila prijateljska za klimu koja prevazilaze ona iz međunarodnih ugovora i državnih regulativa. Druge dobrovoljno prihvaćaju slična pravila, koje su razvile nevladine organizacije. Dapače, to nije bez presedana: privatna poduzeća sama su stvarala neka pravila o odnosu prema okolišu još od 1900..

Cloud mystery solved: Global temperatures to rise at least 4°C by 2100

Istraživanje, objavljeno u časopisu “Nature”, donosi napredak u spoznaji o dosad nejasnom pitanju kako kruženje vodene pare i formiranje oblaka utječe na globalno zatopljenje. Zaključak je da je globalna klima osjetljivija na porast emisija ugljičnoga dioksida više nego što se dosad mislilo. Naime, prema poboljšanom modelu, veći dio vodene pare, čija količina u atmosferi raste zbog više temperature, neće doći do viših slojeva atmosfere i stvoriti oblake, koji reflektiraju sunčevu svjetlost sa sunca. Taj učinak hlađenja je dakle manji, nego što je u aktualnim modelima.

Novo predviđanje jest da, ako se emisije ne smanje i razina CO2 se udvostuči u odnosu na predindustrijska vremena, temperatura bi do 2100. g. mogla porasti za najmanje 4°C, a do 2200. za više od 8°C.

Klimatski skeptici stalno galame kako klimatski modeli nisu pouzdani. Naravno, nisu. Problem je na osnovu toga zaključiti kako ih se smije zanemariti i nastaviti raditi kako smo navikli. S druge strane, kao i kod svake vijesti o novim naprecima u znanosti, treba imati na umu da će drugi znanstvenici ozbiljno pretresati nove tvrdnje i možda ih ne prihvate. Zvanični izvještaji Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC), što je normalno, izražavaju ono s čime se većina slaže, pa su predviđanja uvijek umjerenija od onih najradikalnijih.

Neki raniji napisi na našem blogu o klimatskim promjenama

Klimatska zamka: nužna je alternativa kapitalizmu

Suzdržani njemački tjednik Spiegel objavljuje antikapitalistički tekst Haralda Welzera, profesora socijalne psihologije, povodom zbivanja na prošlomjesečnom klimatskom samitu UN u Varšavi. (…)

Što činimo klimi – i što ne činimo

Dvije Reutersove vijesti danas. Global climate spending falling further behind target Umjesto da porastu, globalna ulaganja u borbu protiv klimatskih promjena pala su 2012. godine i daljeku su ispod nivoa potrebnog da se izbjegnu najopasniji učinci (…)

Klimatske promjene u prethodnih 11.000 i slijedećih 100 godina

Prikaz članka u ožujskom broju časopisu “Science”, naslovljenog “Rekonstrukcija regionalnih i globalne temperature u posljednjih 11.300 godina”, o kretanju temperature i predviđanjima (…)

Konsenzus znanstvenika o klimatskim promjenama i ljudskom uzroku

Klimatski “skepticizam” (zapravo, “denializam”, poricanje) ozbiljno je uzdrman u SAD. Ali kako iza njega i dalje stoje značajni interesi, a također i socijalno-psihološki i ideološki motivi (…)

Klimatski skeptik u NY Timesu objavio svoje obraćenje

Članak objavljen u New York Timesu prava je bomba za sve one koji se bave klimatologijom: jedan od ključnih svjetskih klimatskih skeptika R. A. Muller objavljuje svoje preobraćenje! »Nazovite me preobraćenim skeptikom (…)

Objavljeno u klimatske promjene, politika | Komentiraj

Ukrajina i prirodni plin: interesi Rusije, Europe i SAD

Jedan od bitnih čimbenika geostrateške igre oko Ukrajine je trgovina prirodnim plinom iz Rusije u Europi. Uključuje, međutim, i interese drugih globlanih sila.

Gazprom gas 15%Prema procjeni za 2013. godinu, koje je objavila Međunarodna energetska agencija (IEA), izvoz prirodnoga plina iz Rusije u Europu je prošle godine znatno porastao. (Russia Remains Central to European Energy Security, Says IEA). Porastao je za 12%, na 167,2 milijardi prostornih metara. Udio Rusije u snabdjevanju Europe plinom znatno je narastao, sa 52% 2012. na 61% 2013.. Ukupni uvoz prirodnoga plina pao je za 3%. Uzrok je smanjivanje korištenja plina u proizvodnji električne energije zbog rasta obnovljivih i pada cijena ugljena na svjetskom tržištu.

Tranzit kroz Ukrajinu opada: 2010. činio je 65%, a 2013. 49%. Uz Rusiju, porastao je uvoz plina iz Azerbejdžana i Irana, a opao iz Sjeverne Afrike i prekomorski (LNG). Snabjevanje sirovom naftom preko južnog kraka naftovoda Družba (koji vodi preko Ukrajine) ostalo je stabilno. Ovaj naftovod od presudnog je značaja za Slovačku (100% uvoza nafte), Mađarsku (94%) i Češku (65%). (Izvornu prezentaciju IEA vidi ovdje)

Rusija je u siječnju 2006. i 2009. bila znatno smanjila izvoz plina u Europu, djelomice zbog neplaćenih ukrajinskih računa. Takva prijetnja može biti ulog u globalnoj igri. Međutim, Europa ima dosta rezervi u skladištima da prebrodi evenutalni prekid isporuke od više tjedana, a s druge strane ta zarada je za Rusiju vitalna.

Kina se pojavljuje kao veliko novo tržište za ruski plin i mogući konkurent Europi. Pojava novog velikog kupca korisna je za kupca, pa nije slučajno da je obvezujući udgovor između državnih tvrtki Gazproma i kineskog CNPC, kojem je prethodilo četiri godine priprema, potpisan za vrijeme sastanka grupe G-20 u St. Petersburgu rujna prošle godine, uz prisustvo obojice predsjednika država (Gazprom and CNPC sign Agreement on major terms and conditions of pipeline gas supply). Isporučene količine mogle bi biti do 38 milijardi prostornih metara godišnje, a kasnije bi se to moglo povećati do 68 milijardi.

Analiza ekonomski i geostateški odnosa u časopisu “Forbes”: In Ukraine Crisis, Russia’s Natural Gas Tactics Could Backfire. Ekonomski rat nanio bi štete kako Rusiji tako i zemljama EU, te naravno Ukrajini i svim njenim dijelovima.

Međutim, u pozadini je mogući ekonomski interes SAD, pa komentator kaže da nije čudo što je Washington bio tako brz u donošenju sankcija. Naime, zahvaljujući velikom rastu proizvodnje prirodnog plina iz škriljevaca, SAD postaje veliki izvoznik ukapljenog plina (LNG), a Europa bi mogla biti veliko tržište, pa bi im sukob s Rusijom išao na ruku.

U svakom slučaju, ponuda jeftinoga plina iz SAD, kad se izgrade novi LNG terminali (vidi npr.: US DOE grants license to Pangea LNG to export up to 8 Mt/year), mogla bi rušiti cijene na svjetskom tržištu prirodnoga plina. Jednako se dogodilo u posljednjih pet godina na globalnom tržištu ugljena, zbog porasta izvoza iz SAD, gdje jeftiniji plin potiskuje ugljen na domaćem tržištu (More than 60 GW of US coal-fired plants will be retired by 2020). razdoblju 2007.-2012. je proizvodnja ugljena u SAD pala za 11%, a potrošnja za 22%; razlika je izvezena. To je dovelo do rasta potrošnje ugljena u termoelektranama u više europskih zemalja, na štetu plina koji je u Europi skup. (Has shale gas really reduced US carbon emissions? The problem of coal exports) Međutim, možda se učinci revolucije koju je donijela tehnologija frackinga u SAD sada iscrpljuju: proizvodnja elektrike u TE na ugljen u SAD je 2013. godine porasla (CO2 emissions in the US rose by 2% in 2013).

Trenutne napetosti i srednjoročni izgledi, gdje je Europa osjetljiva na moguće prekide u opskrbi energijom, ukazuju i na to zašto najnaprednije europske zemlje promoviraju snažan energetski zaokret ka smanjivanju ukupne potrošnje i obnovljivim izvorima kao dugoročnu strategiju (s horizontom do 2050. godine). Nije u pitanju samo reakcija na prijetnju klimatskih promjena, na koje je Europa potencijalno vrlo osjetljiva. U odnosu na SAD i Kinu, Europa je siromašna energetskim izvorima, a nalazišta se iscrpljuju. Sada se vode pregovori o ciljevima klimatske i energetske politike u razdoblju 2020.-2030.. Ako se sadašnji trendovi ka “Energiewende” nastave, u tom će se desetljeću početi događati neki uistinu veliki prijelomi. Potrošnja ugljena mogla bi početi znatnije opadati, dok bi se značajniji pad potrošnje plina i nafte mogao dogoditi tek iza 2030..

Objavljeno u Društvo, ekonomija, fosilni izvori | Komentiraj

Trendovi potrošnje energije u Kini i u Europskoj uniji

Kineski Nacionalni statistički ured objavio je procjenu potrošnje energije u Kini tijekom prošle godine. (Chinese energy consumption growth slows down again in 2013 at +3.7%)

S-curve - sistem changePotvrđena je tendencija pada stope rasta, započeta 2011.. U godini 2010., ukupna potrošnja energije porasla je za 10%, 2011. za 8,4%, 2012. za 5,5% te 2013. za 3,7%. Potrošnja ugljena porasla je također za 3,7%, a ugljen čini 75% ukupne potrošnje. Potrošnja prirodnoga plina porasla je 13%, ali on čini samo 4% ukupne potrošnje. Potrošnja nafte porasla je za 3,4%, a električne energije za 7,5%.

Proizvodnja energije je porasla za 2,4%. Znatno usporavanje dogodilo se u proizvodnji ugljena: rast od svega 0,8%, dok je u periodu 2000.-2012. prosječna stopa rasta bila 8,4%.

Tijekom 2013. instalirano je 94 GW nove snage u elektranama, što je porast od 9,3% u odnosu na prethodnu godinu. Ukupna instalirana električna snaga je sada 1.247 GW. Od nove snage, 36,5 GW su termoelektrane, 29,9 GW hidroelektrane, 2,2 GW nuklearne, 14,1 GW vjetroelektrane (porast za 24,5%) te 11,3 GW solarne (+340%).

Ukupna potrošnja primarne energije u Kini po stanovniku sada je otprilike kao u Hrvatskoj, a električne energije malo manja. To je otprilike polovica potrošnje koju danas imaju visokorazvijene europske zemlje, a četvrtina potrošnje SAD. Zbog ograničenja potražnje, resursa i okoliša stope rasta se neminovno smanjuju ka dostizanju plafona. To je normalna i u ekonomiji poznata S-krivulja; dolazi do zasićenja (saturacije), što je analizirao npr. Joseph Schumpeter. Vidi jedan opći komentar na tu temu: “China’s S-Shaped Threat” (2011.), http://thediplomat.com/2011/09/chinas-s-shaped-threat/ . Kineste vlasti svjesne su da se to mora dogoditi, i u energetici i u ekonomiji općenito. Smanjivanje kvalitativnoga rasta pak, po Schumpeteru, uvijek dovodi do neke “kreativne destrukcije”, ili, gledano više optimistički, usmjerenja na strukturalne promjene i nove ciljeve, kvalitetu a ne kvantitetu – recimo, smanjivanje zagađivanja okoliša, povećanje kvalitete života, političke slobode…

Dapače, najrazvijenije europske zemlje sada planiraju bitno smanjivanje potrošnje energije do 2050. godine, čak na polovicu – dakle, po stanovniku približno na nivo današnje Hrvatske i Kine.

U napisima o energetskim kretanjima i tranziciji ka održivom energetskom sustavu, često stavljamo u prvi plan izvore energije a ne ono što je zaista najvažnije: učinkovita potrošnja, tako da se ukupna potrošnja u visokorazvijenim zemljama bitno smanji.

Prema podacima Eurostata (Energy consumption down by 8 per cent between 2006 and 2012 in the EU28), u zemljama Europske unije (EU28) ukupna potrošnja energije godine 1990. iznosila je 1.67O milijuna tona ekvivalentne nafte (Mtoe), rasla je do vrška od 1.830 Mtoe u 2006. godini a nakon toga je pala na 1.680 Mtoe godine 2012. (-8% u šest godina). Prednjače Ujedinjeno Kraljevstvo i Italija (-12,2% i -12,0%).

Prema planovima i prognozama, ovo je početak trenda koji bi se trebao nastaviti do 2020. i dalje do 2050. godine.

Objavljeno u energetika | Komentiraj

250 uhićenih pred Bijelom kućom u prosvjedu protiv naftovoda

U prosvjedu protiv gradnje naftovoda Keystone XL, koji bi trebao kanadsku naftu iz bitumenoznih pjesaka (tar sand) transportirati do teksaških rafinerija, u nedjelju se 250 prosvjednika, u akciji građanske neposlušnosti, vezalo lisicama za ogradnu Bijele kuće i kasnije bilo uhićeno. Vidi: Hundreds of Keystone XL Protestors Arrested, Look to Influence Obama’s Final Decision on Pipeline

Prosvjednici su marširali pet kilometara od Sveučilišta Georgetown do Bijele KućeKako je projekt međunarodni, predsjednik Barack Obama ima posljednju riječ u odlučivanju. Rekao je da će ga odobriti ako se nakon javne rasprave, koja je u tijeku, zaključi da je u nacionalnom interesu, a da to može biti jedino ako značajno ne pogoršava problem ugljičnog zagađivanja. Prosvjednici, čije stavove ponajviše zastupa udruga Oil Change International (vidi: The Price of Oil : Tar Sands), tvrde da će 830.000 barela “teške nafte” imati upravo takav utjecaj. Procjena utjecana na okoliš, koju je nedavno objavilo Ministarstvo vanjskih poslova, ocjenjuje utjecan mnogo nižim. Oponenti upozoravaju da je Procjenu radila kompanija koju je preporučila kompanija koja gradi naftovod.

Okružni sud jednog okruga u Nebraski prije nekoliko dana poništio je odluku kojom se dozvoljava gradnja na njihovoj teritoriji. žalbu su bili podnijeli vlasnici zemljišta. Vidi:
TransCanada’s Keystone XL oil pipeline faces new hurdles in the US

Konačni period javne rasprave započeo je prije nekoliko dana. Primjedbe se mogu dati još nekoliko dana. Nakon toga, ostaje na predsjedniku da odluči.

Nafta se iz tog izvora danas komercijalno proizvodi samo u Kanadi i u Venecueli. Ovaj naftovog vitalan je za planove daljeg širenja eksploatacije.

Aktivist Daniel Kessler u članku Why Keystone XL is a Fight Worth Fighting objavljenom na sajtu theenergycollective.com odgovara na prethodni članak Roberta Rapiera, objavljen na istom sajtu, koji brani projekt. Diskusija je korisni uvod u problematiku.

O ovoj problematici pogledajte članak koji smo objavili 11. kolovoza 2013: Nestandardna nafta: energetske nade i ekološke brige.

O tome kako to izlgeda na licu mjesta, gdje se nafta iskapa, pogledajte članak Fort McMurray na portalu cudaprirode.com.

Prenosimo ovdje i članak, koji smo objavili na našoj fb stranici u svibnju 2013..

Lines in the Sand

Poznata okolišarka i klimatska novinarka [climate journalist] Elizabeth Kolbert završava svoju knjigu “Field Notes from a Catastrophe” iz 2006. riječima: »Može se činiti nemogućim zamisliti da tehnološki napredno društvo može izabrati, u bitnom, uništiti samo sebe; ali to je ono što sada činimo.«

U ovom članku, ona komentira vijest da su mjerni uređaji na Mauna Loa, na Havajima, prvi put izmjerili koncentraciju ugljičnoga dioksida u zraku od 400 ppm (400 čestica na milijun). Nije sigurno kad je koncentracija posljednji put bila takva; možda u srednjem pliocenu, prije tri milijuna godina. Tada su ljetne temperature na Arktiku bile gotovo 8 stupnjeva celzijusa više nego danas, a nivo mora bio je oko 25 metara viši.

Autorica u tom svjetlu sagledava aktualnu žestoku raspravu u SAD o gradnji naftovoda Keystone XL, koji bi povezivao nalazišta “nestandardne nafte” iz bituminoznog pijeska [tar-sands] u Kanadi s rafinerijama u SAD. Kanadska vlada je navodno za ovu godinu izdvojila više od 16 milijuna dolara za promociju ovog projekta. Kanadski ministar prirodnih resursa Joe Oliver prijetio je da će Kanada pokrenuti postupak pred Svjetskom trgovinskom organizacijom protiv Europske unije, ako označi naftu iz bitumenoznog pjeska kao visokozagađujući proizvod.

Danas SAD iz Kanade uvoze oko milijun barela nafte iz bitumenoznog pijeska dnevno, čime pokrivaju oko pet posto svoje potrošnje nafte (18 milijuna barela dnevno). Argument je da je dobro to povećati, jer je Kanada pouzdaniji partner nego recimo Irak, a ako ju ne uvezu SAD, mogla bi je kupovati Kina.

Problem “nestandardne nafte” jest da ona u prirodi nije u tekućem stanju ["oil", ulje], što je lako za vađenje. Katran je polutvrd i treba biti ili iskopan, ili rastopljen. Za to se troši mnogo energije (u obliku prirodnoga plina) i emitira znatno više ugljičnoga dioksida nego pri crpljenu klasične nafte. Također se troše i pritom onečišćuju goleme količine vode.

Globalni problem s klimatskim promjenama, ukazuje autorica, jest da prema svim proračunima čovječanstvo ne smije dozvoliti sebi da izvadi iz zemlje i spali sve postojeće zalihe čak ni konvencionalnih fosilnih goriva. Posljedice bi bile katastrofalne, s porastom globalne temperature više od četiri stupnja celzijusa iznad današnje razine.

Ekologisti, koji vode kampanju protiv projekta, nadaju se da će predsjednik Obama prihvatiti njihovo stajalište. Time, naravno, ukazuje Kolbert, neće biti dotaknut glavni problem: prevelika potrošnja.

Objavljeno u društveni pokreti i organizacije, fosilni izvori | 1 Komentar