Cijene električne energije iz solarnih fotonaponskih elektrana, koje se postižu na tenderima širom svijeta, nastavljaju padati ispod svakog očekivanja.
Riječ je o cijenama koje se postižu na natječajima, gdje elektroprivredna poduzeća ili drugi traže ponude za isporuke određenih količina električne energije u duljem roku, obično 20 godina, a posao dobiju oni koji ponude najnižu cijenu po kilovatsatu električne energije koju predaju mreži.
Ne radi se dakle o cijeni koju država unaprijed nudi, kao što je to u feed-in tarifi (FiT). Model FiT posljednjih nekoliko godina se koristi uglavnom samo za krovne elektrane i druge mikroelektrane, snage do 100 kW ili eventualno 1 MW.
Solarna energija, na povoljnim lokacijama, sad ne samo da je najjeftiniji izvor električne energije, nego je daleko jeftiniji od drugih.
Na posljednjem tenderu u Čileu je tvrtka Elen Generacion Chile (EGC) (očito tvrtka-kćer talijanskog Enela), ponudila cijenu isporuke u mrežu od samo $21.48/MWh, što iznosi 14 lipa po kilovatsatu. (Chile: Lowest bid in electric auction reaches $21.48/MWh)
To je oko četiri puta manje od prosječne cijene proizvodnje električne energije u elektranama u Hrvatskoj. O tome nemamo najnovije podatke, jer nas HEP i HERA ne maze podacima, ali prije nekoliko godina spominjala se prosječna cijena od pedeset i nešto lipa po kilovatsatu.
Samo prije godinu dana, na jednakom tenderu, najniža postignuta cijena bila je $47.6/MWh
No, možda je pad cijena sad i prevelik. “Financial Times” je objavio članak o situaciji u Indiji, izražavajući zabrinutost da se radi o pretjeranom padu cijena i “mjehuru” tipičnom za kapitalističku privredu.
Reality dawns on India’s solar ambitions
Tržišna cijena električne energije iz fotonaponskih solarnih elektrana možda je postala premala, pa prijeti pojava “mjehura”, kakvi se stalno događaju u kapitalističkoj ekonomiji. O tome u “Financial Timesu piše dopisnik iz Južne Azije Kiran Stacey.
Na posljednjoj aukciji za gradnju 500-megavatnog solarnog parka Bhadla u indijskoj državi Radžastan postignuta je cijena od 2,44 rupije (četiri američka centa) po kilovatsatu isporučenom mreži.
Konkurencija na tim natječajima je velika i tvrtke nude niske cijene, zbog kojih bi mogli doći u gubitke i stečaj (pucanje balona).
U kalkulacijama troškova računaju s daljim padom cijena solarnih panela, ali očekivanja mogu biti preoptimistična. Dio razloga su međutim i zaštitne carine, koje su Indija i SAD uvele na uvoz solarnih panela iz Kine.
Naravno, ove cijene su u zemljama blizu ekvatora, s velikim brojem sunčanih dana i suncem koje se uzdiže visoko. Ali nema sumnje da bi i Hrvatska, u primorskom djelu, mogla postići vrlo niske cijene.
Cijena naravno uvelike ovisi i o financijskim angažmanima, pa je zato recimo danas cijena električne energije iz FN elektrana u Grčkoj viša nego u Njemačkoj (jer je skuplji kapital).
NO, Hrvatska naprosto nema energetsku strategiju vrijednu tog imene, i neće je uskoro ni imati, iako se navodno negdje nešto piskara.
¸
Ekološka ekonomija 