Ovo je neposredni nastavak na jučerašnji tekst Lideri Europske unije o energetskoj i klimatskoj politici
EU members agree on 40% of GHG emission reduction by 2030
Predsjednici vlada članica Europske unije (Europski savjet) složili su se danas oko ciljeva energetske i klimatske politike do 2030. godine. Prihvaćeni su ciljevi, koje je predložila Europska komisija, da se do 2030. godine emisije stakleničkih plinova smanje za barem 40% u odnosu na 1990., a udio obnovljivih u primarnoj potrošnji energije poveća na 27% (što je prihvaćeno kao obavezujuće za nivo EU, ali će tek trebati razraditi obaveze za pojedine članice).
Prihvaćen je cilj da se energetska učinkovitost do 2030. poboljša za 27% u odnosu na “bussines-as-usual” scenario, umjesto 30% koliko je bio prijedlog Komisije. Ovo je bio kompromisni prijedlog grupe zemalja, među kojima je bila i Hrvatska.
Na inzistiranje Portugala i Španjolske, prihvaćen je cilj da se poveća kapacitet prijenosa električne energije u EU za 15%.
Predsjednik hrvatske vlade Zoran Milanović sudjelovao je na skupu – kako smo jučer pisali, očito s totalnim nerazumijevanjem o čemu se radi (što je doduše za njega normalno, o bilo čemu se radilo).
Istovremeno dok je zasjedao Europski savjet u Brislu, predsjednik Ivo Josipović sudjelovao je jučer na “Europskom plinskom summitu”, kojeg je organizirao “Financial Times” u Londonu.
Ponovio je da se hrvatska nada postati »važno energetsko čvorište u regiji Jugoistočne Europe«, u okviru nastojanja za diversifikaciju dobavnih pravaca za prirodni plin da se smanji ovisnost o Rusiji. Spomenuo je napredak planova za izgradnju LNG terminala ispred Rijeke »koja je jedna od europskih prirodnih luka s najboljim položajem za prihvat prekooceanskih brodova«.
Spomenuo je koncesije za istraživanje ugljikovodika na moru i kopnu i otvaranje Hrvatske novim investicijama u proizvodnju ugljikovodika, a osobito zemnog plina; dakle je prešutno zaobišao naftu, u skladu sa svojim “zelenim programom” (tj. nastojanjem da zadovolji razne strane).
Na europskom nivou, spomenuo je što svi govore: jedinstveno energetsko tržište, sigurnost opskrbe, zaštita okoliša itd. »EU je svjetski lider u čistim energijama i djelovanju po pitanju klimatskih promjena i iznimno je važno da to zadržimo«. Bilo bi također lijepo, da Hrvatska u tome sudjeluje…
U prikazu njegovog govora na sajtu predsjednik.hr stoji nesuvislo: »važnost plina kao energenta kojim raste udio obnovljivih izvora«, kao da prirodni plin spada u obnovljive izvore; nadajmo se, da je to greška prepričavača.
Ali bio je i konkretniji vezano s pregovorima koji su se isti dan vodili u Brislu, istakavši posebne zahtjeve bivših komunističkih zemalja, tj. “istočnih država”, koje, da ne uvijamo, traže više love od zapadnih država: »Podsjetio je i da je u svom članku objavljenom u travnju u Financial Timesu upozorio na jaz između istočnih i zapadnih država članica EU-a koji proizlazi iz ranjivosti istočnih država ne samo na prekide opskrbe nego i na povećanja cijena energenata koji štete njihovoj konkurentnosti. Upozorivši da bi dogovor o ciljevima za smanjenje emisije štetnih plinova do 2030. mogao biti ugrožen jer povećanje cijena energenata u teškoj industriji ugrožava 30 milijuna radnih mjesta širom kontinenta, a najviše na istoku, Predsjednik je rekao kako je nužno postići konsenzus o sredstvima za kompenzaciju temeljite rekonstrukcije energetike istočnih država.«
Među deset uvodničara na skupu u Londonu, Ivo Josipović je jedini političar; svi ostali su predstavnici velikih kompanija ili eksperti (Shell, Unija proizvođača nafte i plina Rusije, Internatinal Energy Agency idr.). Na mrežnom sjedištu FT, najavljene su slijedeće ključne teme:
- Prijetnje za plin: idemo li ka “novom zlatnom dobu ugljena?”
- Budućnost plinskih termoelektrana u Europi
- Može li plin iz škriljevaca preobraziti europskienergetski krajolik?
- Potencijal istočnog Mediterana kao snabdjevača plina Europe
- sCijene energije i europska konkurentnost
FT je konzervatnivno glasilo vezano s tradicionalnim krupnim kapitalom, pa je fokusiran na aktualne velike interese i održavanje istog sustava odnosa, pa se riječi kao “obnovljivi izvori”, “smanjivanje potrošnje” i “Energiewende” smatraju nepristojnim.
Ekološka ekonomija 